REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-22/2024-9

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužiteljice TRS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Vinko Adžić, odvjetnik u Zagrebu, Držićeva 6b, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za stambeno zbrinjavanje, Sektora za imovinsko-pravne poslove stambenog zbrinjavanja, Službe za raskide upravnih ugovora i neupravna postupanja, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi raskida ugovora o najmu stana, 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za stambeno zbrinjavanje, Sektora za imovinsko-pravne poslove stambenog zbrinjavanja, Službe za raskide upravnih ugovora i neupravna postupanja KLASA: UP/I-371-01/23-01/14, URBROJ: 531-13-2-1-23-3 od 28. studenog 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-371-01/23-01/14, URBROJ: 531-13-2-1-23-3 od 28. studenog 2023. u točki 1. izreke raskida se ugovor o najmu KLASA: 371-01/18-041/2046, URBROJ: 510-06-05-02/04-19-02 od 31. prosinca 2018. U točki 2. određeno je da tužiteljica gubi pravo na stambeno zbrinjavanje u stambenoj jedinici na adresi [adresa] (stan broj 42 na 4. katu) te je dužna predati u posjed stambenu jedinicu u roku od 15 dana od izvršnosti ovog rješenja. U točki 3. izreke određeno je da ovo rješenje postaje izvršno danom dostave stranci.

2. Tužiteljica u tužbi, u bitnome, navodi da osporavano rješenje nije zakonito te da je doneseno na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i uz počinjene povrede pravila postupka. Navodi da ju tuženik nije obavijestio o činjenicama na kojima je temeljio svoje rješenje niti joj je dao mogućnost da se izjasni o istima. Ističe da nikada nije primila tuženikov podnesak od 6. listopada 2023. Navodi da je kćerka poginulog hrvatskog branitelja Đure Tvoreka te da je njoj, njenoj majci i sestri priznato pravo na obiteljsku invalidninu. Navodi da je zajedno sa svojom obitelji imala pravo na povrat u svoj stan koji su imali

-

2-

prije Domovinskog rata i na istom ostvariti pravo na otkup, ali da je isti stan bio dodijeljen srpskoj obitelji te joj je dodijeljen stan u vlasništvu Republike Hrvatske kao zamjenski stan ali pod nepovoljnijim uvjetima. Navodi da je odmah po dodjeli stana iskoristila zakonsku mogućnost za darovanje iz članka 27. Zakona o prodaji stanova i sukladno Uredbi Vlade Republike Hrvatske o darovanju stanova i kuća u vlasništvu Republike Hrvatske na područjima posebne državne skrbi hrvatskim braniteljima te članovima obitelji poginulih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata (Narodne novine, broj 142/06., dalje: Uredba) te stoga smatra da su bitne činjenice na temelju kojih je tužiteljica imala pravo na darovanje predmetnog stana bile ispunjene jer je imala prijavljeno prebivalište na predmetnom stanu od 21. travnja 2005. odnosno prije 1. kolovoza 2005., a zahtjev za darovanje predmetnog stana je podnijela 6. prosinca 2005., odnosno prije 1. veljače 2006. Ističe da je u trenutku podnošenja zahtjeva za otkup stana bila prijavljena na adresi predmetnog stana te da niti ona niti njezin suprug u tom trenutku nisu bili vlasnici stana ili kuće nigdje u Republici Hrvatskog te stoga pozivanje tuženika na činjenice koje su nastale kasnije nije od utjecaja na pravo tužiteljice da ostane na snazi ugovor o najmu od 31. prosinca 2018. Ističe da nekretnine za koje tuženik tvrdi da su zapreka da zadrži predmetni stan nisu odgovarajuće za njezinu četveročlanu obitelj. Smatra da se tuženik prilikom odlučivanja treba rukovoditi načelom razmjernosti te predlaže Sudu provesti dokaz grafološkim vještačenjem te saslušanjem tužiteljice. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika, uz naknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja te ističe da je pismeno tuženika kojim je tužiteljica pozvana na očitovanje o spornim pitanjima dostavljeno tužiteljici u skladu s člankom 85. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) a što proizlazi iz povratnica priloženih u spisu predmeta. Navodi da je, vezano za tužbeni navod o tome da tužiteljica ostvaruje pravo na darovanje predmetnog stana, Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru dalo negativno mišljenje o pravnoj valjanosti ugovora o kupoprodaji predmetnog stana s obzirom na to da je u postupku utvrđeno da na strani tužiteljice i njenog supruga postoje zakonske zapreke za stjecanje prava na kupnju stana na potpomognutim područjima, odnosno da tužiteljica na predmetnom stanu nema prijavljeno prebivalište te da je kuća u [adresa] koja je vlasništvo njenog supruga, useljiva nekretnina. S obzirom na navedeno predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica, dana 18. prosinca 2024. pred ovim je Sudom održana rasprava na koju je pristupio opunomoćenik tužiteljice dok nije pristupio uredno pozvani tuženik te je ista održana u njegovoj odsutnosti u skladu s člankom 91. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS). Na održanoj raspravi je opunomoćenik tužiteljice ostao kod svih navodi iz tužbe kao i tužbenog zahtjeva te je zatražio trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 3.160,00 eura. Opunomoćenik tužiteljice odustao je od dokaznog prijedloga za provođenjem grafološkog vještačenja, a Sud je na temelju članka 93. stavka 2 ZUS-a odbio dokazni prijedlog za saslušanjem tužiteljice i svjedoka, njezinog supruga, TR i ČR budući da njihovo usmeno iskazivanje, s obzirom na materijalne dokaze i isprave u spisu, nije odlučno.

5. Tijekom upravnog spora Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i priložene isprave te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

-

3-

6. Iz podataka spisa proizlazi da je u izvršenju suglasnosti Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, Uprave za prognanike, povratnike i izbjeglice KLASA: 019-06/01-31/1-C4, URBROJ: 530-19-03-04-122277-11730 od 22. prosinca 2004. Središnji ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje kao najmodavac, dana 31. prosinca 2018., sklopio s tužiteljicom kao najmoprimcem ugovor o najmu u kojem je u članku 2. ugovoreno da najmodavac daje u najam najmoprimcu stan u vlasništvu Republike Hrvatske koji se nalazi na adresi [adresa], kat 4. broj stana 42, izgrađen na kč. br. [katastarska čestica], upisan u podulošku, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7. Člankom 11. predmetnog ugovora o najmu određeno je da će, ukoliko najmoprimac ne ispunjava obveze iz članka 6., 8. i 9. ovog ugovora, kao i u slučajevima iz članka 20. Zakona o najmu stanova (Narodne novine, broj 90/96., 48/98., 66/98. i 22/06.), najmodavac jednostrano raskinuti ugovor o najmu s rokom iseljenja koji ne može biti kraći od 15. dana. Ukoliko najmoprimac daje predmet najma u podnajam kao i u drugim slučajevima opisanim u članku 19. Zakona o najmu stanova, a koji nisu obuhvaćeni stavkom 1. ovoga članka, najmodavac može raskinuti ovaj ugovor uz prethodnu pisanu opomenu najmoprimcu da u roku od 30 dana otkloni razloge za raskid, ,u skladu s člankom 19. stavkom 2. Zakona o najmu stanova. Na sve ostale odnose koji nisu uređeni ovim Ugovorom primjenjuju se odredbe Zakona o najmu stanova kao i odredbe Zakona o obveznim odnosima.

8. Uvidom u uvjerenje o prebivalištu za tužiteljicu izdano od Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Policijske postaje Vukovar KLASA: 220-01/23-02/15, URBROJ: 500-15-07-23-1204 od 26. travnja 2023. utvrđeno je da je tužiteljica na adresi predmetnog stana imala prijavljeno prebivalište od 21. travnja 2005. do 6. ožujka 2020., da je od 6. ožujka 2020. do 26. srpnja 2022. imala prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], te da od 26. srpnja 2022. ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa].

9. Uvidom u uvjerenje o prebivalištu za supruga tužiteljice KR izdano od Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Policijske postaje Vukovar KLASA: 220-01/23-02/15, URBROJ: 500-15-07-23-1205 od 26. travnja 2023. utvrđeno je da suprug tužiteljice ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetnog stana od 12. travnja 2019. te da od 28. listopada 2023. ima prijavljeno boravište u [adresa].

10. Iz bilješke o izvršenoj kontroli stambene jedinice Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Područne službe Vukovar, Odjela [adresa] KLASA: 019-06/09-24/829, URBROJ: 510-10-01/05-21-6 od 21. siječnja 2021. proizlazi da je kontrolom utvrđeno da u predmetnom stanu nitko nije zatečen te da je prema iskazima susjeda i predstavnice stanara obitelj odselila na nepoznatu adresu.

11. Iz bilješke o izvršenoj kontroli stambene jedinice Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Područne službe Vukovar, Odjela [adresa] KLASA: 019-06/09-24/829, URBROJ: 531-510-13-01/05- 23-8 od 23. studenog 2023. proizlazi da je terenskom kontrolom utvrđeno da je stan prazan te da obitelj stambenu jedinicu više ne koristi u svrhu stambenog zbrinjavanja i da se odselila iz stana.

12. Uvidom u podatke Vodovoda Grada Vukovara d.o.o. od 21. prosinca 2022. utvrđeno je da u predmetnom stanu nije zabilježena potrošnja vode u razdoblju od 31. siječnja 2020. do 30. studenog 2022.

-

4-

13. Iz povijesnog izvatka zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je suprug tužiteljice darovanjem, 18. veljače 2022., stekao pravo vlasništva na obiteljskoj kući u [adresa], izgrađenu na kč. br. [katastarska čestica], te da je istu nekretninu otuđio 3. svibnja 2022.

14. Nadalje, iz podatka spisa proizlazi da je tužiteljica pismenom tuženika KLASA: UP/I-371-01/23-01/14, URBROJ: 531-13-2-1-23-2 od 6. listopada 2023. pozvana radi dostave očitovanja o tome koristi li predmetnu nekretninu za stambeno zbrinjavanje i na okolnost useljivosti i vlasništva kuće na adresi [adresa], te da se tužiteljica na isto nije očitovala iako iz povratnica koje se nalaze u spisu upravnog postupka proizlazi da joj je predmetno pismeno uručeno u skladu s odredbom članka 85. ZUP-a.

15. Nadalje, uvidom u mišljenje Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru broj: M-DO-221/2022-3 od 15. veljače 2023. utvrđeno je da je Općinsko državno odvjetništvo dalo negativno mišljenje o pravu tužiteljice na kupnju stana na potpomognutim područjima jer su izvidi koji su provedeni uputili na zaključak o postojanju zakonskih zapreka za stjecanje prava tužiteljice i njenog supruga na stambeno zbrinjavanje odnosno prava na kupnju stana na potpomognutim područjima.

16. Odredbom članka 11. stavka 1. Zakonu o područjima posebne državne skrbi (Narodne novine, broj 86/08., 57/11., 51A/13., 148/13., 76/2014., 147/14. i 18/15.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o najmu, propisano je da nekretnine koje se prema članku 8. stavku 2. točke 1. ovoga Zakona daju u najam ili dodjeljuju u vlasništvo čine: stanovi ili obiteljske kuće u vlasništvu države, te građevinsko zemljište u vlasništvu države.

17. Prema Zakonu o područjima posebne državne skrbi suglasnost za stambeno zbrinjavanje je po pravnoj snazi i valjanosti jednaka rješenju.

18. Člankom 18. stavkom 1. i 2. sada važećeg Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima (Narodne novine, broj 106/18., 98/19. i 82/23., dalje: Zakon) propisano je da Ministarstvo sklapa ugovor o najmu s korisnikom koji se stambeno zbrinjava u skladu s člankom 7. točkama 1. i 2. tog Zakona, na temelju izvršnog rješenja o utvrđenom pravu na stambeno zbrinjavanje te da je ugovor o najmu upravni ugovor i sklapa se u pisanom obliku.

19. Odredbom članka 22. stavka 5. Zakona propisano je da će Ministarstvo u slučajevima iz stavka 4. tog članka jednostrano raskinuti ugovor o najmu.

20. Prema članku 22. stavku 4. Zakona, korisnik gubi pravo na stambeno zbrinjavanje, između ostalog, ukoliko korisnik i članovi njegove obitelji ne koriste stambenu jedinicu za stambeno zbrinjavanje neprekidno u razdoblju duljem od šest mjeseci, osim ako stambenu jedinicu ne koriste zbog potrebe liječenja, obrazovanja, privremenog ili sezonskog ili terenskog rada, uz uvjet o tome da je obavijestio nadležnu Područnu službu Ministarstva i o tome priložio odgovarajuću dokumentaciju. Navedene okolnosti mogu opravdano trajati najduže 5 godina. U skladu s tim stavkom korisnik gubi pravo i ako je tijekom najma stambene jedinice u državnom vlasništvu postao vlasnik odgovarajuće stambene jedinice prikladne za stanovanje njega i/ili članova njegove obitelji.

21. Člankom 19. Pravilnika o najmu stambenih jedinica (Narodne novine, broj 25/19., dalje: Pravilnik) propisano je da se odjava prebivališta najmoprimca i članova kućanstva s adrese predmeta najma smatra nekorištenjem stambene jedinice u smislu članka 22. stavka 4. podstavka 1. Zakona.

22. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, kao i činjenicu da je tužiteljica 6. ožujka 2020. odjavila svoje prebivalište s adrese predmetnog stana, da suprug tužiteljice ima prijavljeno boravište na drugoj adresi, kao i da je stekao i otuđio

-

5-

nekretninu pogodnu za stanovanje, nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje o ovoj upravnoj stvari, te navodi tužiteljice nisu odlučni. Naime, odredbom članka 8. stavka 2. Zakona određeno je kako vlasništvo, odnosno prodaja useljivog stambenog objekta predstavlja zapreku za stambeno zbrinjavanje. Kako je tijekom upravnog postupka nedvojbeno utvrđeno da tužiteljica ne ispunjava obveze iz ugovora o najmu jer u skladu s člankom 6. Ugovora ne koristi predmetnu stambenu jedinicu u svrhu stambenog zbrinjavanja, kao i da je suprug tužiteljice stekao i otuđio nekretninu prikladnu za stanovanje, pravilno je, prema shvaćanju ovoga Suda, tuženik utvrdio da su ispunjeni razlozi za raskid ugovora o najmu stana iz članka 22. Zakona i članka 11. predmetnog Ugovora o najmu te odlučio kao izreci osporavanog rješenja.

23. Slijedom iznesenoga, Sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

24. U odnosu na zatražene troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 9. siječnja 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljici po opunomoćeniku

2. Tuženiku