Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1480/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupanog po punomoćniku Mati Gliboti, odvjetniku u [adresa], protiv tuženice Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 zastupane po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šavorić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-2227/2015-39 od 28. prosinca 2021., na sjednici vijeća 9. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-2227/2015-39 od 28. prosinca 2021.:

- potvrđuje pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.426,00 EUR/10.744,16 kn sa zateznom kamatom do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče:

- na iznos od 0,12 EUR/0,92 kn od 31. listopada 2006.

- na iznos od 0,01 EUR/0,07 kn od 25. siječnja 2007.

- na iznos od 0,08 EUR/0,62 kn od 31. siječnja 2007.

- na iznos od 0,20 EUR/1,54 kn od 28. veljače 2007.

- na iznos od 0,001 EUR/0,01 kn od 31. ožujka 2007.

- na iznos od 0,004 EUR/0,03 kn od 2. svibnja 2007.

- na iznos od 0,24 EUR/1,78 kn od 31. svibnja 2007.

- na iznos od 0,04 EUR/0,03 kn od 1. kolovoza 2007.

- na iznos od 0,02 EUR/0,16 kn od 3. listopada 2007.

- na iznos od 0,02 EUR/0,16 kn od 3. prosinca 2007.

- na iznos od 0,02 EUR/0,11 kn od 4. travnja 2008.

- na iznos od 0,02 EUR/0,11 kn od 3. svibnja 2008.

- na iznos od 0,02 EUR/0,13 kn od 2. kolovoza 2008.

- na iznos od 0,18 EUR/1,37 kn od 1. rujna 2008.

- na iznos od 0,08 EUR/0,58 kn od 1. prosinca 2008.

- na iznos od 2,15 EUR/16,19 kn od 2. lipnja 2009.

- na iznos od 6,35 EUR/47,86 kn od 4. srpnja 2009.

- na iznos od 0,001 EUR/0,01 kn od 3. lipnja 2010.

- na iznos od 0,003 EUR/0,02 kn od 7. listopada 2010.

- na iznos od 1.416,47 EUR/10.672,46 kn od 3. studenoga 2011.

- preinačuje pod točkom II. izreke u dijelu dosuđene zatezne kamate na pojedinačne iznose za razdoblje koje prethodi datumima navedenim kao početak tijeka zatezne kamate točkom I. izreke ove presude i točkom I. izreke presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-252/2022-2 od 3. ožujka 2022. te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-2227/2015-39 od 28. prosinca 2021.:

- potvrđuje pod točkom III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.367,07 EUR/10.300,23 kn s pripadajućom zateznom kamatom,

- preinačuje pod točkom III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 622,17 EUR/4.687,77 kn na način da se u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan. II. Tuženici se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak revizijskog postupka u iznosu od 675,23 EUR-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđena je ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 6. Ugovora o kreditu broj 266- 298/2005 od 26. rujna 2005. zaključenog između tužitelja i tuženice, a kojom je ugovoreno kako je kamatna stopa iz čl. 3. Ugovora promjenjiva na način da je Banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. te kako korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune. Točkom II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 49.505,23 kn sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose. Točkom III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 14.988,00 kn.

2. Presudom ovog suda poslovni broj Gž-252/2022-2 od 3. ožujka 2022. pod točkom I. izreke odbijena je kao djelomično neosnovana žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke te pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 38.761,06 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose pobliže navedene u toj točki izreke, dok je pod točkom II. izreke djelomično prihvaćena žalba tuženice i preinačena prvostupanjska presuda u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 10.744,16 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose opisane u toj točki izreke i u dijelu dosuđene zatezne kamate na pojedinačne iznose za razdoblje koje prethodi datumima navedenim kao početak tijeka zatezne kamate točkom I. izreke te presude te je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.034,57 kn sa zateznom kamatom od 28. prosinca 2021. do isplate, dok je pod točkom IV. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 437,50 kn, a u preostalom dijelu iznad dosuđenog zahtjeva odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-688/2023-2 od 28. svibnja 2024. prihvaćena je revizija tužitelja te ukinuta presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-252/2022-2 od 3. ožujka 2022. pod točkama II., III. i IV. izreke i u tom ukinutom dijelu predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, iz razloga što je stav drugostupanjskog suda, a prema kojem se u slučaju naknadnog povećanja tužbenog restitucijskog zahtjeva za isplatu neosnovano stečenog temeljem nepoštene odredbe o kamatnoj stopi zastara za taj povećani dio određuje prema danu njegovog povećanja, suprotan pravnom shvaćanju donesenom na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024., a koje u cijelosti glasi: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi potrošačkog kredita u švicarskim francima jednostranom odlukom banke te zahtjev za isplatu više plaćenog iznosa po osnovu ništetne odredbe.

5. Tužitelj je, nakon provedenog financijskog vještačenja, podneskom od 30. srpnja 2019. preinačio tužbu na način da je povisio zahtjev na iznos od 49.533,09 kn s početno utuženog iznosa od 38.823,11 kn, kojoj preinaci se tuženica protivila i u odnosu na povećani dio zahtjeva istaknula prigovor zastare, te je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019, – dalje: ZPP) rješenjem od 28. rujna 2021. dopustio preinaku tužbe smatrajući da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

6. Prvostupanjski sud je, polazeći od činjeničnih utvrđenja da su nesporno tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor sklopili 26. rujna 2005. ugovor o kreditu broj 266- 298/2005, kojim je tužitelju odobren namjenski kredit – stambeni kredit u iznosu od 155.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju CHF tuženice na dan isplate kredita, sa ugovorenom kamatnom stopom od 3,99 % godišnje promjenjivom sukladno odluci Banke o promjeni kamatne stope (čl. 6. ugovora o kreditu), te da se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u jednakom mjesečnim anuitetima u iznosu od 1.888,62 CHF u kunskoj protuvrijednosti po tečaju tuženice za CHF važećem na dan plaćanja, da je tužitelj 3. studenoga 2011. prijevremeno otplatio kredit u cijelosti, te da je tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu bio potrošač i pozivajući se na utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014- 2 od 9. travnja 2015., na koja se pozvao i tužitelj u tužbi, a kojim pravnim utvrđenjima je sukladno čl. 502.c ZPP-a vezan i prvostupanjski sud, zaključuje da je sukladno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' 96/2003, dalje: ZZP) ništetna nepošteno ugovorena odredba o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom tuženice.

6.1. Prihvaćajući nalaz i mišljenje financijskog vještaka, a iz kojeg proizlazi da je tužitelj tuženici s osnova promjene kamatne stope više platio iznos od 38.832,77 kn (razlika između iznosa mjesečnih anuiteta koje je tužitelj stvarno platio tuženici i iznosa koje bi tužitelj platio da je tijekom cijelog utuženog razdoblja plaćao svoju obvezu prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 3,99% kao tužitelju jedinoj poznatoj kamatnoj stopi) te da je zbog prijevremene otplate kredita u cijelosti dana 3. studenoga 2011. tužitelj tuženici više platio iznos od 10.672,46 kn obzirom da je platio glavnicu u iznosu od 43.482,86 CHF, a da je kamatna stopa cijelo vrijeme otplate bile 3,99% godišnje trebao bi platiti 41.751,74 CHF, prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 322. st. 1. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011 i 78/2015 - dalje u tekstu: ZOO) zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim u cijelosti, te dosudio tužitelju preplaćeni iznos od 49.505,23 kn s osnova razlike više plaćene kamate sa zateznom kamatom od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa (čl. 1115. ZOO-a).

6.2. Prvostupanjski sud je, polazeći od utvrđenja da je tužba u ovom predmetu podnesena 6. listopada 2015. te da je u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a podnošenjem kolektivne tužbe za zaštitu kolektivnih prava prekinuta zastara, koja je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. počela teći iznova, ocijenio prigovor zastare tuženice neosnovanim jer do podnošenja tužbe nije protekao opći zastarni rok od pet godina (čl. 225. ZOO-a).

7. Tuženica je i u žalbenoj fazi postupka osporava zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare, tvrdeći da je zastara za svaki pojedinačni novčani iznos isplaćen na ime anuiteta počela teći u trenutku kad je tuženica primila isplatu, da je protekao trogodišnji zastarni rok iz čl. 226. ZOO-a koji se primjenjuje na povremena potraživanja, da rok za zastaru nije prekinut tužbom u kolektivnom sporu, te je ustrajala i na istaknutom prigovoru zastare za iznose koje tužitelj potražuje povećanim tužbenim zahtjevom.

8. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice kojima i u žalbenom postupku vezano za povećani tužbeni zahtjev ističe prigovor zastare i osporava početak tijeka zastare. Naime, sada već ustaljena sudska praksa zauzela je stav kako zastara restitucijskih zahtjeva koji se temelje na utvrđenjima iz presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača teče od pravomoćnosti odluka kojima je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, odnosno zastara u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope počela je teći od 13. lipnja 2014. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 u tom dijelu potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, te do podnošenja predmetne tužbe 6. listopada 2015. nije protekao zastarni rok propisan odredbom čl. 225. ZOO-a u odnosu na potraživanje s osnova ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope, pri čemu valja istaknuti da u slučaju preinake tužbe povećanjem pravno i činjenično istog restitucijskog zahtjeva nije bitan dan preinake tužbe jer je zastara prekinuta podnošenjem tužbe, odnosno u ovom konkretnom slučaju s danom 6. listopada 2015.

9. Slijedom iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a djelomično odbiti žalbu tuženice i potvrditi presudu pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.426,00 EUR/10.744,16 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose kako je određeno u izreci ove presude, dok je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a valjalo djelomično prihvatiti žalbu tuženice te preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke II. izreke kojim su dosuđene zatezne kamate na pojedinačne iznose od zatraženih datuma u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu koji su prethodili datumu otplate mjesečnih anuiteta kako je to navedeno u izreci ove presude i točki I. izreke presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-252/2022-2 od 3. ožujka 2022. te u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.

10. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima parničnog postupka donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, utvrdivši tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 14.988,00 kn/1.989,25 EUR-a, a koji trošak se odnosi na trošak zastupanja za radnje pobrojane u točki 30. obrazloženja (iz obrazloženja proizlazi da je visina troška utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ''Narodne novine'' broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/15, 37/2022, odnosno 1 bod po 1,99 EUR-a – napomena ovog suda), trošak vještačenja te trošak sudskih pristojbi, te je naložio tuženici naknaditi ga tužitelju u cijelosti.

11. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu odluke o troškovima, koju tuženica pobija vezano za osporavanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud o troškovima pravilno odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je pravilno priznao tužitelju trošak za radnje pobrojane u točki 30. obrazloženja (osim za sastav podnesaka od 2. ožujka 2016. i od 29. rujna 2021. te trošak zastupanja na ročištu 28. rujna 2021., trošak PDV-a od 25%), što uz trošak predujma za vještačenje i trošak sudske pristojbe na tužbu ukupno iznosi 10.300,23 kn/1.367,07 EUR-a.

11.1. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo priznavši tužitelju trošak sastava podnesaka od 2. ožujka 2016. (dostava punomoći, jer isti u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio nužan za vođenje parnice, obzirom je tužitelj punomoć morao priložiti uz tužbu) i podneska od 29. rujna 2021. (nema ga u spisu) te trošak zastupanja na ročištu 28. rujna 2021. (jer tužitelj nije pristupio na isto).

12. Slijedom iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a djelomično odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom III. izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.367,07 EUR/10.300,23 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 28. prosinca 2021. (kao danom donošenja prvostupanjske presude), dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a žalbu tuženice djelomično valjalo prihvatiti te preinačiti točku III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 622,17 EUR/4.687,77 kn i u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

13. Tuženici nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer u odnosu na glavnu stvar nije uspjela sa svojom žalbom, već je uspjela samo u odnosu na trošak postupka koji se sukladno odredbi čl. 35. st. 2. ZPP-a ne uzima u obzir prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora.

14. Tužitelju je prema vrijednosti predmeta spora u revizijskoj fazi postupka u iznosu od 1.426,00 EUR/10.744,16 kn priznat trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije u zatraženom iznosu od 1.875,00 kn/248,86 EUR-a i trošak sastava revizije u zatraženom iznosu u visini 150 bodova a što iznosi 298,62 EUR-a (1 bod x 1,99 EUR) uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 74,66 EUR, te trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 53,09 EUR-a. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u revizijskom postupku, valjalo je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a obvezati tuženicu da mu naknadi trošak revizijskog postupka u iznosu od 675,23 EUR-a u cijelosti.

15. Nepobijani dio točke II. izreke kojim je djelomično prihvaćena žalba tuženice kao osnovana i preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 2227/2015-39 od 28. prosinca 2021. na način da je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na pojedinačne iznose za razdoblje koje prethodi datumima navedenim kao početak tijeka zatezne kamate točkom I. izreke presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-252/2022-2 od 3. ožujka 2022. ostaje neizmijenjen. U Varaždinu, 9. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun