REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-5599/2021-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu sudske savjetnice Anje Podhraški, u pravnoj stvari tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 17863542417, kojeg zastupa punomoćnica Vlatka Nadramija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Nadramija i partneri d.o.o., protiv tuženika TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana Čule, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave, zaključene 27. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 9. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Marine Babić u Zagrebu poslovni broj Ovrv-1682/2021 od 4. listopada 2021. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 5.724,70 EUR (slovima: pet tisuća sedamsto dvadeset četiri eura i sedamdeset centi) sa zateznim kamatama na iznos 2.098,06 EUR od 14. rujna 2021. do isplate te se odbija tužbeni zahtjev. II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 300,00 EUR (slovima: tristo eura) u roku 15 dana

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja (ranije ovrhovoditelja) od 14. rujna 2021. javna bilježnica Marina Babić u Zagrebu donijela je 4. listopada 2021. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1682/2021 (list 7 spisa) kojim je tuženiku (ranije ovršeniku) naloženo tužitelju platiti 43.132,78 kn (5.724,70 EUR) sa zateznim kamatama na iznos od 15.807,83 kn (2.098,06 EUR) od 14. rujna 2021. do isplate. Istim rješenjem tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove ovršnog postupka (odmjereni trošak) sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor (list 14 spisa) kojim osporava doneseno rješenje o ovrsi u cijelosti te ističe prigovor zastare.

3. Sud je rješenjem od 17. siječnja 2022. (list 20 spisa) stavio izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio kako će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj navodi da se potraživanje odnosi na dug tuženika po tekućem računu koji je nastao prema prvotnom vjerovniku Zagrebačkoj banci d.d., a da je predmetni dug tužitelj od istog društva otkupio cesijom. Zatim, tužitelj ističe da je prilikom izrade prijedloga za ovrhu u obzir uzeo sve izvršene uplate. Navodi da je tuženika kontaktirao u više navrata pa da je tako i u telefonskom razgovoru od 16. travnja 2018. naveo da će probati nešto platiti te da je iz navedenog vidljivo da tuženik ne osporava dug. U pogledu prigovora zastare navodi da je radnjama prethodnog vjerovnika i samog tužitelja ista višestruko prekidana te da je istaknuti prigovor zastare neosnovan. Predlaže da sud održi na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi uz naknadu troškova postupka tužitelju.

5. Tuženik tijekom postupka ističe prigovor nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije te osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da tuženik nije dao dozvolu za snimanje telefonskog razgovora od 16. travnja 2018., niti je znao da se isti snima te da bi se snimka istog razgovora eventualno mogla iskoristiti u sudskom postupku pa da se radi o nezakonitom dokazu.

6. U tijeku postupka sud je izveo dokaze čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga (list 8 spisa), dopisa tužitelja uz izvatke iz poslovnih knjiga (list 25-30 spisa), zaključaka (list 31-32, 36-37, 41-44, 48, 54, 58, 61, 68, 73, 106, 113, 118-119, 123- 124, 128-129, 133-134, 138-139, 143-144, 149-150, 154-155, 158-159 spisa), podnesaka i dopisa Zagrebačke banke d.d. (list 33-35, 38-40, 45-47, 49-53, 55-57, 59-60, 64-67, 69-72, 74, 85-92, 95-96, 98-99, 104-105, 114-117, 120-122, 125-127, 130-132, 135-137, 140-142, 145-146, 148, 151-153, 156-157, 160-162 spisa), uvjerenja MUP-a (list 62-63 spisa), prijedloga za ovrhu (list 75-76, 83-84 spisa), posebnog naloga za prijenos (list 77 spisa), ugovora o tekućem računu (list 78 spisa), pregleda informacija o tekućem računu (list 79 spisa), pristupnice za otvaranje tekućeg računa (list 80-82 spisa), obavijesti i potvrde Financijske agencije (list 93-94 spisa), obavijesti suda (list 97 spisa), prijedloga za promjenu sredstava i predmeta ovrhe (list 100-102, 107-112 spisa), rješenja (list 103, 147 spisa), dopisa Financijske agencije (list 183 spisa), zatim slušanjem snimke od 16. travnja 2018. te uvidom u spis ovog suda poslovni broj Ovrpl-2782/2014 (ranije Ovrv-1215/05).

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dospjele glavnice u iznosu 14.557,83 kn, kamate u iznosu 27.324,95 kn i troškova u iznosu 1.250,00 kn te pripadajućih zateznih kamata na iznos glavnice i troškova i to sve po osnovi ugovora koji je u izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja naznačen kao ugovor broj 3211582268.

9. Čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga (list 8 spisa) sud je utvrdio da tužitelj u ovom postupku od tuženika traži isplatu po osnovi ugovora broj 3211582268 i to iznosa 14.557,83 kn po osnovi dospjele glavnice, iznosa 27.324,95 kn po osnovi kamate i iznosa 1.250,00 kn po osnovi troškova.

10. S obzirom da tuženik tijekom postupka nije učinio nespornim da se s tužiteljem nalazi u bilo kakvom odnosu na temelju kojeg bi mu bio u obvezi platiti utuženi iznos, niti se u konkretnom slučaju radi o činjenicama čije postojanje zakon pretpostavlja, odnosno o općepoznatim činjenicama, tužitelj je dužan predložiti dokaze kojima će potkrijepiti svoje činjenične tvrdnje (čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) jer se ne radi o činjenicama koje se ne trebaju dokazivati u smislu čl. 221. st. 1., 3. i 4. ZPP.

11.1. Čitanjem ugovora, zatim pregleda informacija o tekućem računu te pristupnice za otvaranje istog računa (list 78-82 spisa) sud je utvrdio da je tuženik sa društvom Zagrebačka banka d.d. 22. studenog 1997. sklopio ugovor o tekućem računu.

11.2. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj Ovrpl-2782/2014 (ranije Ovrv- 1215/2005) sud je utvrdio da je postupak u navedenom predmetu pokrenut 27. siječnja 2005. podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od strane društva Zagrebačka banka d.d. (ovrhovoditelja) radi naplate dugovanja od ovršenika (ovdje tuženika) na temelju kojeg prijedloga je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1215/2005 (list 2 spisa u priklopu). Iz samog prijedloga za ovrhu proizlazi da se radi o dugovanju po tekućem računu broj 012101-3211582268 u iznosu 14.388,79 kn za koje je ovrhovoditelj predložio da se ovrha provede na pokretninama tuženika. Nadalje, uvidom u isti spis sud je utvrdio da je ovrhovoditelj 30. travnja 2013. podnio prijedlog za promjenu sredstava i predmeta ovrhe i to ovrhom na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate predmetne tražbine (list 125- 127 spisa u priklopu) na temelju kojeg prijedloga je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl-2782/14. Zatim je ovaj sud rješenjem od 17. travnja 2019. (list 157 spisa) obustavio predmetni ovršni postupak.

11.3. Dakle, na temelju naprijed spomenute dokumentacije sud nalazi utvrđenim da je protiv tuženika vođen ovršni postupak pokrenut od strane društva Zagrebačka banka d.d. radi naplate dugovanja po tekućem računu broj 012101- 3211582268 koji je otvoren na temelju ugovora koji je tuženik sklopio sa društvom Zagrebačka banka d.d.

12. Treba reći da, iako iz samog spisa proizlazi da je protiv tuženika vođen ovršni postupak u kojem je kao ovrhovoditelj sudjelovalo društvo Zagrebačka banka d.d. te da je tuženik sa istim društvom sklopio ugovor o tekućem računu, iz dokumentacije koja se nalazi u tom istom spisu ne proizlazi da dugovanje koje je bilo predmet tog postupka doista prešlo na tužitelja, a kako on to tvrdi tijekom postupka. Isto treba reći i u pogledu dokumentacije koju tijekom postupka dostavlja tužitelj, a koja u velikom dijelu predstavlja dokumentaciju koja se nalazi i u ranije spomenutom spisu u priklopu (list 31-77, 83-85, 91-162 spisa).

13. Tužitelj također među ostalim tijekom postupka dostavlja i dopise iz kojih je vidljivo da se obraćao društvu D.N.T. Stiro-grupa d.o.o. (kao poslodavcu tuženika) te istom društvu dostavljao izvatke iz poslovnih knjiga (list 25-30 spisa) uz uputu za isplatu na njegov račun, no niti iz navedenih dopisa ne proizlazi da li je, na koji način i kad je eventualno došlo do prijenosa tražbine Zagrebačke banke d.d. na tužitelja.

14. Također, navedeno ne proizlazi niti iz snimke telefonskog razgovora na koju se tijekom postupka poziva tužitelj (pismeno redni broj 3 – prilog 3). Iz iste nije jasno na koju se tražbinu točno odnosi, odnosno na koji točno iznos, a niti na koji način bi tražbina Zagrebačke banke d.d. prešla na tužitelja, a niti eventualno kad i u kojem iznosu. S tim u vezi treba reći da prigovor tuženika da navedena snimka predstavlja nezakoniti dokaz sud nije posebno razmatrao, s obzirom da takav navod tuženika niti u kojem slučaju ne utječe na odluku u ovom postupku jer tužitelj navedenom snimkom nije dokazao istinitost svojih činjeničnih tvrdnji, a kako je već ranije navedeno.

15. Tužitelj je tijekom postupka predlagao da se službenim putem pribavi od Zagrebačke banke d.d. i od Financijske agencije "sva dodatna dokumentacija koja bi mogla biti potrebna u ovom postupku" (list 24 spisa). Treba reći da je iz takvog dokaznog prijedloga tužitelja vidljivo da je pribavu navedene dokumentacije predlagao na okolnost utvrđenja da istaknuti prigovor zastare nije osnovan, no ne i na okolnost same osnove tužbenog zahtjeva, odnosno na okolnost da je predmetna tražbina prenesena sa Zagrebačke banke d.d. na tužitelja. Sud je čak u tijeku postupka tužitelja pozvao da jasno navede isprave za koje predlaže da sud pribavi službenim putem, no tužitelj je u podnesku od 2. kolovoza 2022. (list 167 spisa) naveo da je spomenuto predložio samo podredno, no da je odlučne činjenice u pogledu zastare moguće utvrditi na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu.

16. Dakle, tužitelj tijekom postupka ne dostavlja nikakve isprave, odnosno dokumentaciju iz koje proizlazi da je utužena tražbina, odnosno dugovanje koje je bilo predmet ovršnog postupka poslovni broj Ovrpl-2782/2014, a u kojem je ovrhovoditelj bilo društvo Zagrebačka banka d.d., na bilo koji način prenesena na tužitelja, odnosno da je on stupio na mjesto vjerovnika u spomenutom obveznopravnom odnosu. Budući da je teret dokazivanja naprijed navedenog na strani tužitelja u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a, a tužitelj isto nije ničime dokazao, sud je o tome zaključio primjenjujući pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP), odnosno zaključio je da predmetna tražbina Zagrebačke banke d.d. po osnovi dugovanja po tekućem računu broj 012101-3211582268 nije prešla na tužitelja.

17. Slijedom svega navedenog, sud je na temelju čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) ukinuo platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi (čl. 451. st. 3. ZPP) te je odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u točki I izreke ove presude.

18. S obzirom da tužbeni zahtjev nije osnovan, sud nije posebno razmatrao preostale navode tuženika, odnosno njegove navode koji se odnose na prigovor zastare.

19.1. Odluka o parničnim troškovima donesena je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) te je donesena sukladno vrijednosti predmeta spora te troškovnicima stranaka (list 197 i 205, 186 spisa) i u skladu sa Zaključkom broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.

19.2. Tuženiku je priznat trošak pristupa na ročište održano 23. veljače 2023. u visini 25 bodova (Tbr. 9/5 Tarife), zatim na ročište održano 11. svibnja 2023. u visini 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife) te trošak sastava podneska od 12. rujna 2023. u visini 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife). Dakle, tuženiku je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini 150 bodova, što uvećano za vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 300,00 EUR. S druge strane, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka je odbijen.

19.3. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točkama II i III izreke ove presude.

U Zagrebu 9. siječnja 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u roku petnaest dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćnici