Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž R-176/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, suca izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku iz OD Ruždjak i partneri u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisen leasing d.o.o., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 75346450537, zastupanog po punomoćniku Davoru Eteroviću, odvjetniku iz OD Eterović, Šarac i Topić u Zagrebu, radi utvrđenja, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-16006/2021-33 od 17. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-16006/2021-33 od 17. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

Utvrđuje se da je Odluka o otkazu ugovora o radu od 13. srpnja 2021. nedopuštena te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, pa se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na rad radi obavljanja poslova za koje ima sklopljen ugovor o radu, na radno mjesto Glavni suradnik za odnose s klijentima, Middle Office, Prodaja te se tuženiku nalaže da tužiteljici naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 331,81 eur sa zateznim kamatama tekućim od 17. listopada 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužiteljica pobija presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tužiteljici.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe tužiteljice. Predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu u cijelosti i obveže tužiteljicu na naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog radnog spora zahtjev je tužiteljice da se utvrdi da je nedopuštena odluka o otkazu ugovora o radu od 13. srpnja 2021., da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao i da se naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na rad radi obavljanja poslova za koje ima sklopljen ugovor o radu, na radno mjesto Glavni suradnik za odnose s klijentima, Middle Office, Prodaja te se naloži tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19: 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) na koju se tužiteljica poziva tvrdnjom da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Suprotno tome, prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je svoju odluku kojom je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice obrazložio jasnim, relevantnim, neproturječnim i valjanim razlozima.

6.1. Naime, nakon što je konstatirao da među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena na radnom mjestu Glavni suradnik za odnose s klijentima, Middle Office, Prodaja, temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. ožujka 2018., reproducirao sadržaj materijalnih i personalnih dokaza te se pozvao na odredbe čl. 115. st. 1. i 2., čl. 124. st. 1. i čl. 127. Zakona o radu (NN br. 93/14; 127/17; 98/19 i 151/22; dalje: ZR), prvostupanjski sud utvrđuje:

- da je autonomno pravo poslodavca organizirati proces rada na najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, u kojem smislu ima pravo odlučivati koja radna mjesta su mu potrebna i u okviru koje organizacijske jedinice,

- da poslodavac zbog gospodarskih, organizacijskih ili tehnoloških razloga ima pravo ukinuti postojeća radna mjesta te odrediti da se neki od ranijih poslova radnika ubuduće obavljaju automatizirano, a dio poslova rasporediti na druga radna mjesta i u druge odjele, kako je to u konkretnom slučaju učinio tuženik koji je slijedom toga imao opravdani razlog za donošenje odluke o otkazu,

- da je primjena kriterija predviđenih čl. 115. st. 2. ZR-a relevantna u situaciji kada tuženik od više izvršitelja na jednom radnom mjestu jednog ili više utvrđuje viškom, dok je u konkretnom slučaju tuženik u cijelosti ukinuo radno mjesto Glavni suradnik za odnose s klijentima, Middle Office, Prodaja, na kojem je uz tužiteljicu bilo zaposleno više izvršitelja,

- da kod tuženika prije donošenja odluke o otkazu nije bilo oformljeno radničko vijeće, niti je djelovao sindikalni povjerenik, pa se na tuženika ne primjenjuje čl. 127. ZR-a, a sud tvrdnje stranaka i dokaze koje su iznosili i predlagali na okolnost savjetovanja nije posebno cijenio,

slijedom čega zaključuje da je tuženik imao opravdani razlog za donošenje odluke o otkazu i odbija zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenosti te odluke i posljedično odbija zahtjev radi vraćanja tužiteljice na radno mjesto Glavni suradnik za odnose s klijentima, Middle Office, Prodaja.

7. Nejasna je žalbena tvrdnja „(…) da je tužiteljica tijekom postupka tražila da se utvrdi da je temeljem otkaza ugovora o radu ili temeljem sporazuma o prestanku ugovora o radu, ali na inicijativu poslodavca, prestao ugovor o radu više od 20 radnika.“ U tom kontekstu tužiteljica tvrdi da iz dokumentacije proizlazi da je otkazan ugovor o radu radnici ŽŠD (?) zbog osobno uvjetovanog razloga, a iz otkaza koji je dostavio tuženik za navedenu radnicu je jasno vidljivo da apsolutno ne postoje nikakvi razlozi za osobno uvjetovani otkaz.

7.1. Prije svega, predmet ovog radnog spora zahtjev je tužiteljice da se utvrdi da je odluka o otkazu ugovora o radu od 13. srpnja 2021. (zbog poslovno uvjetovanih razloga) nedopuštena i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao pa nije jasno u kakvoj je vezi s predmetom spora osobno uvjetovani otkaz radnici EŠD, kojeg spominje tužiteljica u žalbi. Nadalje, bez značaja su navodi tužiteljice da je u tom smislu predložila provođenje dokaza saslušanjem EŠ te drugih radnika kojima je prestao ugovor o radu, navodno na njihov zahtjev, kod čega je tvrdnja da je prvostupanjski sud odbio taj prijedlog, a da nije dao obrazloženje zbog čega odbija provođenje tih dokaza suprotna sadržaju pobijane presude (toč. 19. obrazloženja). Zaključak prvostupanjskog suda da je provođenje dokaza saslušanjem svjedoka EŠ osnovano odbijeno, potvrđuje i tužiteljica kada tvrdi da iz svih okolnosti proizlazi da bi se upravo saslušanjem EŠ nedvojbeno utvrdilo kako je navodni sporazum o prestanku ugovora o radu u stvari prikriveni otkaz ugovora o radu, s obzirom da predmet ovog radnog spora nedvojbeno nije nikakav sporazum o prestanku ugovora o radu.

7.2. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

8.1. Prvostupanjski sud u toč. 7. obrazloženja, polazeći od utvrđenja da je tuženik donošenjem novog Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 1. srpnja 2021., Pravilnika o radu od 1. travnja 2021. i Sistematizacije od 1. srpnja 2021., je pravilno zaključio da je ukinuto radno mjesto na kojem je radila tužiteljica (Glavni suradnik za odnose s klijentima, Middle Office, Prodaja) te je nastavno pravilno zaključio da u takvom slučaju poslodavac nema obvezu u smislu odredbe čl. 115. st. 2. ZR-a primjenjivati socijalne kriterije jer nema s kime uspoređivati radnike kada je radno mjesto koje je obavljala tužiteljica u cijelosti ukinuto.

8.2. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je autonomno pravo poslodavca organizirati proces rada na najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, u kojem smislu ima pravo odlučivati koja radna mjesta su mu potrebna i u okviru koje organizacijske jedinice te da poslodavac zbog gospodarskih, organizacijskih ili tehnoloških razloga ima pravo i ukinuti postojeća radna mjesta te odrediti da se neki od ranijih poslova radnika ubuduće obavljaju automatizirano, a dio poslova rasporediti na druga radna mjesta i u druge odjele, kako je to u konkretnom slučaju učinio tuženik koji je slijedom toga imao opravdani razlog za donošenje sporne odluke o otkazu.

8.3. U tom kontekstu žalbena tvrdnja tužiteljice da su razlozi koji su navedeni u odluci o otkazu „(…) samo paušalni, a ne stvarni, i kao drugo, da njezino radno mjesto i nadalje postoji.“, kod čega tužiteljica u svrhu potvrde takve tvrdnje citira (samo) dio sporne odluke o otkazu, nema činjeničnu podlogu u sadržaju te odluke koju je prvostupanjski sud detaljno analizirao i ocijenio u toč. 6. obrazloženja pa se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja tužiteljicu upućuje na taj dio pobijane presude.

8.4. Nadalje, prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdan razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz) i ova odredba daje autonomno pravo poslodavcu odlučivati o ustroju i rasporedu radnih mjesta, a što uključuje i ukidanje pojedinog radnog mjesta, preraspoređivanje određenih poslova na druga radna mjesta ako je to organizacijski opravdano i za koje više nema objektivne potrebe. Valja dodati da žalbenim navodima tužiteljica nije dovela u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda da niti jedno od novo ustrojenih radnih mjesta kod tuženika po opisu ne odgovara poslovima radnog mjesta na kojem je bila zaposlena tužiteljica.

8.5. Kako iz dokaznog postupka proizlazi da su postojali opravdani razlozi za ukidanjem radnog mjesta tužiteljice, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a.

8.6. Navodima žalbe tužiteljica upućuje (i) na odredbu čl. 127. ZR-a prema kojoj da bi otkaz bio dopušten i zakonit potrebno je provesti savjetovanje sa radničkim vijećem odnosno sindikalnim povjerenikom. Međutim iz dokaznog postupka proizlazi da kod tuženika nije imenovano radničko vijeće niti je imenovan sindikalni povjerenik, dok je paušalan prigovor tužiteljice da je JŠ sindikalni povjerenik tuženika koji prigovor temelji na (navodnom) utvrđenju iz drugog parničnog predmeta, ali ne dokazuje tu činjenicu u ovoj parnici. Nastavno, nije točna žalbena tvrdnja da prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega je odbio dokazni prijedlog saslušanjem JŠ kao svjedoka već je sud, imajući u vidu konkretne okolnosti, zakonito odbio taj dokazni prijedlog kao irelevantan (toč. 19. obrazloženja).

9. Ostalim žalbenim navodima tužiteljica suprotstavlja vlastitu ocjenu dokaza sudskoj ocjeni, kod čega ne navodi nikakve opravdane razloge zbog čega sudska ocjena dokaza (koja je provedena sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a) ne bi imala uporište u provedenom dokaznom postupku.

10. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana, potvrđena pobijana presuda i odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

11. Primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tužiteljici nije priznat trošak žalbenog postupka jer ona nije uspjela sa žalbom pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

12. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka pa je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

U Varaždinu 9. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun