Poslovni broj: K-1388/23-41

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mirku Aužini, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Branke Crnogorac, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog UZ, zbog kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-1268/23 od 28. rujna 2023., izmijenjene 8. siječnja 2025., nakon održane javne rasprave 9. siječnja 2025. u prisutnosti državnoodvjetničke savjetnice OKDO-a u Zagrebu ZZ, optuženog UZ te branitelja optuženog odvjetnika Ivana Kusalića, dana 14. siječnja 2025., objavio je, a 9. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; dalje: ZKP/08) stavlja se izvan snage kazneni nalog ovog suda broj K-1388/23 od 27. listopada 2023.

II. Optuženi UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Branka i SZ rođene SZ, rođen **.**.1971. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, obrtnik, zaposlen, s mjesečnim primanjima od 1.000 eura, sa završenom SSS, živi u izvanbračnoj zajednici, otac četvero djece, dobrog imovnog stanja, neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

- dana 16. travnja 2015., u Zagrebu, Ulica Grada Vukovara 84, nakon što je prethodno u vremenu od 10. travnja 2015. do 16. travnja 2015. prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave potpisao imenom i prezimenom svoga brata DZ kao ovrhovoditelja, svjestan da imenovani nije potpisao navedeni prijedlog, u cilju da ishodi donošenje rješenja o ovrsi na nekretnini ovršenika svoje majke SZ, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.čest.br. 1583/18, u naravi kuća popisni broj 9944 i dvorište u Torbarovoj ulici broj 9, navedeni prijedlog za ovrhu podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu koji je na temelju podnesenog prijedloga izdao rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-4439/15 od 6. svibnja 2015.,

- dakle, izradio lažnu ispravu s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava i takvu ispravu uporabio kao pravu,

- čime je počinio kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenjem isprave – opisano i kažnjivo po članku 278. stavak 1. KZ/11.

III. Na temelju članka 278. stavak 1. KZ/11 optuženi UZ

osuđuje se

na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

IV. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom se izriče

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 optuženi je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura te troškove grafološkog vještačenja u iznosu od 883,14 eura, koje troškove je dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog UZ, zbog kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. KZ/11.

2. Optuženi UZ pozvan da se očituje o optužbi je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitan je Ugovor o zajmu sa zasnivanjem založnog prava na nekretnini (list 5-6 spisa, 154-154 c), izvadak iz zemljišne knjige OGS-a Zemljišno-knjižnog odjela za broj uloška [broj ZK uloška] od 1. ožujka 2015. (list 7 spisa), preslika prijedloga za ovrhu temeljem ovršne isprave (list 9-10 spisa), preslika rješenja o ovrsi OGS-a broj Ovr- 4439/15 od 6. svibnja 2015. (list 11-12 spisa), preslika povratnice i dostavnice za rješenje o ovrsi od 6. svibnja 2015. (list 13-14 spisa), preslika povratnice i dostavnice za rješenje o pristojbi od 8. svibnja 2015. (list 15-16 spisa), preslika povratnice i dostavnice za rješenje o pristojbi od 8. svibnja 2015. (list 17-18 spisa), bjanko zadužnica (list 19-20 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 8. svibnja 2015. (list 25-26 spisa), podnesak od 9. svibnja 2015. (list 27 spisa), žalba od 20. svibnja 2015. (list 29 spisa), preslika dostavnice od 10. lipnja 2015. (list 30 spisa), rješenja OGS Zagreb od 20. svibnja 2015. i 6. srpnja 2015. (list 31, 34-35 spisa), fotokopija Sporazuma od 21. siječnja 2016. (list 114-115 spisa), preslika spisa OGS-a broj Ovr-4439/2022 (list 159-195 spisa), uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka DZ od 25. srpnja 2024. (list 682-686 spisa), NZ od 28. kolovoza 2024. (list 691- 692 spisa) i SZ od 9. prosinca 2024. (list 713-714 spisa) te nalazi i mišljenja vještaka za rukopise i dokumente Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" UZP od 27. listopada 2016. (list 199-214 spisa), 13. siječnja 2017. (list 218-226 spisa), 29. siječnja 2018. (list 555-575 spisa) i 25. srpnja 2024. (list 686-687 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženu (list 715-718 spisa).

4. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 3. i 4. ZKP/08 odbijeni su dokazni prijedlozi obrane da se u svojstvu svjedoka sasluša IZ,te da se pribave spisi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-96/16, P- 5801/2015, P-2433/18, P-6696/17 te spisi u predmetu legalizacije za nekretninu k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] Dol- [adresa], te spis legalizacije za k.k.1587/44, k. o. [katastarska općina]-garaža [adresa] obzirom da su navedeni dokazni prijedlozi usmjereni na odugovlačenje postupka, a pored toga iz stanja spisa, te iskaza ispitanih svjedoka i materijalne dokumentacije u spisu ne proizlazi da bi osoba IZ na bilo koji način imao bilo kakva saznanja o okolnostima koje su prethodile potpisivanju prijedloga za ovrhu. U odnosu na spise Općinskog građanskog suda u Zagrebu i spise koji se odnose na legalizaciju koje obrana predlaže pribaviti, a koji postupci su u tim predmetima prema podnesenom dokaznom prijedlogu obrane prethodili potpisivanju prijedloga za ovrhu su neprikladni dokazni prijedlozi jer se njima ne bi mogla utvrditi niti jedna činjenica važna za odlučivanje, imajući u vidu činjenični opis kaznenog djela i jedan izolirani događaj koji se optuženom stavlja na teret, odnosno potpisivanje prijedloga za ovrhu iz travnja 2015., tako da će sud u pogledu okolnosti da li je između optuženog i oštećenog postojao dogovor da optuženi potpisuje oštećenog u odnosu na događaj koji je predmet postupka, odnosno prijedlog za ovrhu, analizirati cjelokupni dokazni materijal, odnosno cijenit će iskaze svjedoka i obranu optuženika zajedno sa materijalnom dokumentacijom kako pojedinačno tako dovodeći ih u međusobnu vezu te na temelju takve ocjene izvesti zaključak da je neka činjenica dokazana ili nije.

5. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi je naveo da se ne osjeća krivim, ali priznaje da je potpisao prijedlog za ovrhu i podnesak umjesto DZ, međutim to je učinio uz izričito njegovo odobrenje i njegovu korist kao i uz suglasnost i znanje njihove majke SZ koja je sačinila predmetnu zadužnicu. Obiteljski odvjetnik je napisao prijedlog za ovrhu i podnesak, a kako je majka u svom iskazu navela da je DZ o svemu tome bio upoznat želio je kazati da je točan taj njezin dio iskaza da je upravo DZ rekao da nema vremena te da se on potpiše u njegovo ime kako na prijedlog za ovrhu tako i na podnesak te da to odnese na sud što je u konačnici i učinio. Želio je kazati da su on, brat DZ te majka SZ u slozi zajednički živjeli, međutim ta sloga je trajala do 2015./2016., odnosno do nekih dvije godine nakon smrti njegovog oca. Naime, tada je postojao dogovor da potpisuju poštu jedni za druge te je još jednom ponovio da je DZ bio upoznat sa svime i to ne samo sa prijedlogom za ovrhu i sa podneskom već i sa samim ugovorom o zajmu i sporazumom kojeg je on osobno potpisao i ovjerio kod javnog bilježnika tako da nije kazao istinu u svom iskazu pred sudom kada je rekao da to nije njegov potpis pa čak i nakon što mu je sud predočio nalaz i mišljenje vještaka za rukopise. Te 2015./2016. SZ je pronašla oporuku od njegovog pok. oca, a prema toj oporuci je DZ pripalo znatno manje imovine od one imovine s kojom je raspolagao do trenutka kada je ta oporuka pronađena, međutim sve radnje je poduzeo isključivo u korist DZ i u njegovo ime pa tako i sve radnje koje se odnose na legalizaciju garaže u [adresa] i vikendice u [adresa] obzirom da je platio sva davanja, projekt i legalizaciju, te je sve to zajedno sa uplatnicom potpisao u ime DZ koji je sve znao i sa svime je bio upoznat. Nakon što je pronađena oporuka DZ je iskoristio okolnost što se uz njegovo znanje umjesto njega potpisivao te je pokrenuo postupke da ga izbaci iz kuće ili da ga zatvori, pa je tako uz prijedlog za ovrhu i podnesak iskoristio i ovaj ugovor o zajmu i sporazum. Na posebno pitanje branitelja je odgovorio da je DZ njemu dao osobno 100.000,00 kuna na ime uređenja njegove ordinacije, međutim kako je kasnio sa radovima DZ ga je počeo pritiskati, nakon čega je SZ radi mira u kući i da ne sluša svađu između braće otišla kod javnog bilježnika i sačinila predmetnu zadužnicu. U odnosu na podneseni prijedlog za ovrhu profitirao bi DZ jer bi se on naplatio. On (optuženi) nije mogao profitirati ni na koji način u predmetnom ovršnom postupku. Između njega i DZ postoji niz postupaka koje je DZ pokrenuo pa se tako jedan postupak vodi zbog toga što ga je izbacio iz posjeda u [adresa], zato što je isključio struju i plin, međutim sud je naredio da ponovno uključi struju što isti nije učinio. Nadalje, vodi se i ovaj kazneni postupak, zatim DZ je njegovog sina tužio što zanemaruje ulaganja u vikendicu u [adresa], a njegov sin je suvlasnik te vikendice, te je njega (optuženog) tužio za naknadu štete za stanovanje u [adresa]. OZ je supruga od DZ, a nakon što je pronađena oporuka od njegovog pok. oca DZ je njoj darovao kuću u [adresa], međutim na ugovoru nije ovjerio potpis iz kojeg razloga je sud odbio provedbu takvog ugovora. Što se tiče pobuda za sklapanje ugovora o darovanju između Milana i njegove supruge kazao je da su pobude bile te da ih što lakše i elegantnije izbaci iz kuće jer bi zapravo DZ i njegova supruga bili vlasnici cijele kuće. Nakon pronađene oporuke imovina DZ bi bila smanjena obzirom da bi na adresi u [adresa] on i sestra dobili po stan, međutim želio je kazati da se nakon smrti oca prihvatio nasljedstva, jednako tako i njegova sestra, međutim u dogovoru sa sestrom kuću u [adresa] su poklonili DZ. Oporuku ne bi bilo moguće provesti da je ugovor o darovanju između DZ i OZ bio proveden. Na posebno pitanje zastupnice optužbe da li je DZ obavijestio nakon što je sudu predao prijedlog za ovrhu, odgovorio je da ga ja obavijestio, s time da je ponovno naveo da je DZ sa svime bio upoznat. Isto tako majka je znala da će biti podnesen prijedlog za ovrhu. Ne zna da li su majka i DZ ulagali kakve pravne lijekove na predmetno rješenje o ovrsi.Na daljnje posebno pitanje zastupnice optužbe, a nakon što mu je predočena žalba sa lista 29 spisa, pojasnio je, a kako je naprijed naveo da je postojao dug od 100.000,00 kuna, nakon čega je SZ sačinila zadužnicu, a obiteljski odvjetnik prijedlog za ovrhu, s time da je na nekretnini u [adresa] već bio podnesen prijedlog za ovrhu od strane Hypo banke, međutim DZ je očekivao da će odmah dobiti novac od prodaje nekretnine u [adresa], nakon čega je odmah počeo dizati galamu, te je ova žalba podnesena da se spasi ta nekretnina odnosno da se oduži cjelokupni proces kako bi se DZ mogao naplatiti od prodaje nekretnine, međutim isti je u konačnici povukao prijedlog za ovrhu. Pretpostavlja da bi prodajom nekretnine, a da DZ nije povukao prijedlog za ovrhu on (optuženi) podmirio svoj dug prema njemu. Na daljnje posebno pitanje branitelja, a kada mu je predočen dio iskaza od SZ u kojem je navela da je DZ dao Branku 100.000,00 kuna za uređenje ambulante, a da je ona kod javnog bilježnika sačinila zadužnicu na iznos od 100.000 kuna, odgovorio je da je točan taj dio iskaza imenovane svjedokinje, a na daljnje pitanje da li je u konačnici uredio tu ambulantu, odgovorio je da jest, i to negdje 2016. Na posebno pitanje suca odgovorio je da je isključivi razlog što je DZ protiv njega podnio kaznenu prijavu vezano za prijedlog za ovrhu oporuka koja je pronađena dvije godine nakon smrti njegovog oca. On je prijedlog za ovrhu potpisao u ime DZ nakon što je SZ sačinila zadužnicu.

6. Naime, imajući u vidu obranu optuženog razvidno je da isti ne osporava niti jedan činjenični navod iz optužnice, međutim u svojoj obrani navodi da je prijedlog za ovrhu, kojeg je u vremenu od 10. travnja 2015. do 16. travnja 2015., potpisao imenom svog brata DZ kao ovrhovoditelja potpisao isključivo uz njegovo odobrenje te ga tako potpisanog uz njegovo odobrenje 16. travnja 2015., podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu koji je na temelju podnesenog prijedloga izdao rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-4439/15 od 6. svibnja 2015.

7. Optuženom se stavlja na teret da je izradio lažnu ispravu s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava te je takvu ispravu uporabio kao pravu. Naime,lažna isprava je ona koja ne potječe od osobe koja na njoj označena kao izdavatelj. Lažnom je čini to što se pripisuje osobi koja je nije izdala i što se nastoji stvoriti uvjerenje da je upravo određena osoba njezin izdavatelj, iako je ona stvarno nije izdala.Međutim, neće postojati lažna isprava ako netko drugoga uz njegovu ovlast potpiše kao izdatnika.

8. U odnosu na jedinu spornu činjenicu, odnosno da li je optuženi prijedlog za ovrhu potpisao imenom i prezimenom DZ uz njegovu suglasnost te ga tako potpisanog uz njegovo odobrenje podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu treba kazati kako optuženi u svojoj obrani navodi da je i ranije, prije nego što je došlo do spora između njega i DZ nakon pronađene oporuke njihovog oca između njega, DZ i njihove majke SZ postojao dogovor da potpisuju poštu jedni za druge, te optuženi po ocjeni suda na takav način, te spominjući postupak legalizacije gdje se prema vlastitim navodima također potpisao umjesto DZ njegovim imenom i prezimenom, nastoji stvoriti podlogu kako bi opravdao da se i u konkretnom slučaju, prilikom potpisivanja prijedloga za ovrhu radilo o uobičajenom obrascu ponašanja u njihovoj obitelji, odnosno da je prijedlog za ovrhu potpisao imenom i prezimenom DZ uz njegovo odobrenje, koju obranu sud nije prihvatio o čemu će biti riječi više u nastavku. Što se tiče samog prijedloga za ovrhu optuženi je u svojoj obrani naveo da je obiteljski odvjetnik napisao prijedlog za ovrhu i podnesak, a kako je majka u svom iskazu navela da je DZ o svemu tome bio upoznat kazao je da je točan taj njezin dio iskaza da je upravo DZ rekao da nema vremena te da se on potpiše u njegovo ime kako na prijedlog za ovrhu tako i na podnesak te da to odnese na sud što je u konačnici i učinio. Dodao je da je DZ njemu dao osobno 100.000,00 kuna na ime uređenja njegove ordinacije, međutim kako je kasnio sa radovima DZ ga je počeo pritiskati, nakon čega je SZ radi mira u kući i da ne sluša svađu između braće otišla kod javnog bilježnika i sačinila predmetnu zadužnicu. U odnosu na podneseni prijedlog za ovrhu profitirao bi DZ jer bi se on naplatio. Na posebno pitanje zastupnice optužbe da li je DZ obavijestio nakon što je sudu predao prijedlog za ovrhu, odgovorio je da ga ja obavijestio, s time da je ponovno naveo da je DZ sa svime bio upoznat. Ne zna da li su majka i DZ ulagali kakve pravne lijekove na predmetno rješenje o ovrsi.Na daljnje posebno pitanje zastupnice optužbe, a nakon što mu je predočena žalba sa lista 29 spisa, pojasnio je, a kako je naprijed naveo da je postojao dug od 100.000,00 kuna, nakon čega je SZ sačinila zadužnicu, a obiteljski odvjetnik prijedlog za ovrhu, s time da je na nekretnini u [adresa] već bio podnesen prijedlog za ovrhu od strane Hypo banke, međutim DZ je očekivao da će odmah dobiti novac od prodaje nekretnine u [adresa], nakon čega je odmah počeo dizati galamu, te je ova žalba podnesena da se spasi ta nekretnina odnosno da se oduži cjelokupni proces kako bi se DZ mogao naplatiti od prodaje nekretnine, međutim isti je u konačnici povukao prijedlog za ovrhu. Pretpostavlja da bi prodajom nekretnine, a da DZ nije povukao prijedlog za ovrhu on (optuženi) podmirio svoj dug prema njemu. Na daljnje posebno pitanje branitelja, a kada mu je predočen dio iskaza od SZ u kojem je navela da je DZ dao Branku 100.000,00 kuna za uređenje ambulante, a da je ona kod javnog bilježnika sačinila zadužnicu na iznos od 100.000 kuna, odgovorio je da je točan taj dio iskaza imenovane svjedokinje, a na daljnje pitanje da li je u konačnici uredio tu ambulantu, odgovorio je da jest, i to negdje 2016.

9. Svjedokinja SZ je u svom iskazu navela da je DZ dao Branku 100.000,00 kuna za uređenje ambulante, a ona da je kod javnog bilježnika sačinila zadužnicu na iznos od 100.000,00 kuna. Ne zna da li je o tome obavijestila DZ, međutim isti joj je kazao da nema vremena otići na sud te neka UZ ode na sud i neka se potpiše, a na pitanje koga je UZ trebao potpisati i na koji način, odgovorila je da je valjda trebao potpisati sebe kao UZ.Što se tiče pošte kazala je da je bio dogovor da svi koji žive na adresi [adresa] se potpisuju jedni za druge.Zadužnicu koju je sačinila kod javnog bilježnika je dala optuženom jer je DZ kazao da nema vremena otići na sud.

10. Analizirajući obranu optuženog i iskaz svjedokinje SZ proizlazi da je ista potvrdila obranu optuženog da je dogovor između svih onih koji žive na adresi [adresa] bio da jedni druge potpisuju kada dođe pošta, te je također potvrdila da je DZ nakon što je sačinila zadužnicu kod javnog bilježnika rekao da nema vremena otići na sud te neka na sud ode UZ i neka se potpiše, međutim na pitanje koga je optuženi trebao potpisati navela je da je trebao valjda sebe potpisati kao UZ.

11. Svjedok DZ je u svom iskazu naveo da što se tiče prijedloga za ovrhu da je putem pošte dobio dokumentaciju iz koje se dalo iščitati da je čitav sudski proces došao do kraja, a nakon što je pročitao dokumentaciju pretpostavio je da je upravo ovdje optuženi podnosio zahtjeve i prijedloge, te da se potpisao u njegovo ime, ti potpisi su bili smiješni, bar se mogao potruditi da na nešto liče, pri čemu do trenutka dok nije stigla ova dokumentacija od suda nije imao nikakva saznanja da je pokrenut bilo kakav sudski proces. Kada mu je predočen prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave na listu 160-161 spisa, a na kojem je ispod ovrhovoditelja i poviše imena DZ potpis, naveo je da taj prijedlog za ovrhu nije potpisao, a niti je ikog ovlastio da se potpiše u njegovo ime. Kada mu je u nastavku predočen podnesak sa lista 168 spisa, u kojem je navedeno da je podnositelj DZ te se u donjem desnom kutu iznad imena DZ nalazi potpis, odgovorio je da nije potpisao taj podnesak niti je ikog ovlastio da se potpiše u njegovo ime. Smatra da se upravo ovdje optuženi potpisao njegovim imenom jer je to bio jedan njegov manevar vezano za nekretninu u [adresa], a taj manevar se odnosio na odgodu plaćanja odnosno da ne izgubi kuću koju je u konačnici izgubio. Vezano za bjanko zadužnicu na kojoj je SZ potpisana na mjestu dužnika, odgovorio je da nije ostalo nikakvo dugovanje majke prema njemu. Naime, majka je službeno, a u dogovoru sa optuženim digla zajam, a kako se isti nije mogao vraćati došlo je do gubitka kuće te je upravo po njemu to bio razlog što je njegov potpis krivotvoren na ovom prijedlogu za ovrhu.Nakon što je saznao za postupak koji je pokrenut povodom prijedloga za ovrhu temeljem ovršne isprave o tome nije razgovarao sa svojom majkom, ona je kao biljka jer što joj optuženi da da potpiše ona će to potpisati, tako da sa njom nije imalo nikakvog smisla razgovarati već je sve odlučio riješiti pravnim putem.Naime, 2015. nije postojao nikakav dug ovdje optuženog prema njemu u iznosu od 100.000 kuna vezano za uređenje ordinacije, konkretno Poliklinike Ribnjak. Dodao je da je Poliklinika Ribnjak, misli 2015. ili 2016. ispostavila fakturu na firmu na ovdje optuženog, Unija Industrija d.o.o., dakle faktura nije išla na optuženog kao fizičku osobu već na njegovu firmu a ta faktura koliko zna nikada nije plaćena. Smatra da bjanko zadužnica koja prileži spisu na listu 162, a koja je potpisana od SZ kao dužnika nije bila nikakvo osiguranje za ovo dugovanje, dakle radi se o konstrukciji cijelog događaja jer kakve veze SZ ima sa Unija Industrija d.o.o. Kada je naveo da je dobio cijeli spis koji se odnosio na ovaj prijedlog za ovrhu pojasnio je da nije zapravo dobio cijeli spis već odluku, odnosno rješenje na deset stranica, a pretpostavlja da je prije donošenja tog rješenja trebalo doći na sud i nešto izjaviti da bi se uopće takvo rješenje moglo donijeti, a u konkretnom slučaju nije dobio nikakav poziv. Na posebno pitanje optuženog da li su u obitelji konkretno on, optuženi i majka imali međusoban dogovor da jedni druge potpisuju vezano za poštu, naveo je da nisu.

12. Sud nije prihvatio obranu optuženog da se isti uz odobrenje DZ potpisao njegovim imenom i prezimenom na prijedlog za ovrhu i da je uz njegovo odobrenje tako potpisani prijedlog za ovrhu podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, obzirom da je takva obrana prvenstveno suprotna iskazu svjedoka DZ, koji iskaz sud prihvaća kao istinit i vjerodostojan obzirom da je isti na životan i logičan način opisao cjelokupnu dinamiku zbivanja vezano za podneseni prijedlog za ovrhu i svoja saznanja vezano za sami tijek postupka koji je iniciran tim prijedlogom za ovrhu tako i u pogledu vremena kada je i na koji način saznao za sami postupak, pri čemu je izričito naveo da nije nikoga ovlastio da se potpiše njegovim imenom i prezimenom na prijedlog za ovrhu. Pored toga što je svjedok DZ decidirano naveo da nije dao nikakvo odobrenje optuženom da se potpiše njegovim imenom i prezimenom na prijedlog za ovrhu treba kazati da ne postoji niti jedan materijalni dokaz da bi u odnosu na prijedlog za ovrhu postojalo odobrenje svjedoka DZ da ga optuženi potpiše njegovim imenom i prezimenom, pri čemu čak u situaciji da je nekada ranije svjedok DZ u drugim postupcima odobrio optuženom da ga potpiše njegovim imenom i prezimenom automatski ne znači da je takvo odobrenje imao za potpisivanje prijedloga za ovrhu njegovim imenom i prezimenom i za podnošenje tako potpisanog prijedloga sudu, što je bio i razlog za odbijanje dokaznih prijedloga obrane za pribavom spisa koji se odnose na legalizaciju, što je već obrazloženo pod točkom 4. presude.

13. Naime, svjedok DZ je naveo da je za cjelokupni postupak koji je iniciran podnošenjem prijedloga za ovrhu saznao kada je dobio određenu dokumentaciju od suda, pri čemu je pojasnio da se iz iste dalo iščitati da je čitav sudski proces došao do kraja, nakon čega je sve odlučio riješiti pravnim putem. Dodao je kako 2015. nije postojao nikakav dug ovdje optuženog prema njemu u iznosu od 100.000,00 kuna vezano za uređenje ordinacije, konkretno Poliklinike Ribnjak. Smatra da se upravo ovdje optuženi potpisao njegovim imenom jer je to bio jedan njegov manevar vezano za nekretninu u [adresa], a taj manevar se odnosio na odgodu plaćanja odnosno da ne izgubi kuću koju je u konačnici izgubio. Vezano za bjanko zadužnicu na kojoj je SZ potpisana na mjestu dužnika, odgovorio je da nije ostalo nikakvo dugovanje majke prema njemu. Naime, majka je službeno, a u dogovoru sa optuženim digla zajam, a kako se isti nije mogao vraćati došlo je do gubitka kuće te je upravo po njemu to bio razlog što je njegov potpis krivotvoren na ovom prijedlogu za ovrhu.Dodao je da je Poliklinika Ribnjak, misli 2015. ili 2016. ispostavila fakturu na firmu na ovdje optuženog, Unija Industrija d.o.o., dakle faktura nije išla na optuženog kao fizičku osobu već na njegovu firmu a ta faktura koliko zna nikada nije plaćena. Smatra da bjanko zadužnica koja prileži spisu na listu 162, a koja je potpisana od SZ kao dužnika nije bila nikakvo osiguranje za ovo dugovanje, dakle radi se o konstrukciji cijelog događaja jer kakve veze SZ ima sa Unija Industrija d.o.o.

14. Analizirajući obranu optuženog razvidno je kako isti ne spori da je postupak koji je iniciran podnošenjem prijedloga za ovrhu imao za cilj da se spasi nekretnina u [adresa], što je u svom iskazu naveo i sam svjedok DZ kada je iznosio svoje pretpostavke o tome zašto se optuženi potpisao njegovim imenom i prezimenom, međutim optuženi je za razliku od svjedoka DZ naveo da je DZ njemu dao osobno 100.000,00 kuna na ime uređenja njegove ordinacije, ali kako je kasnio sa radovima DZ ga je počeo pritiskati, nakon čega je SZ radi mira u kući i da ne sluša svađu između braće otišla kod javnog bilježnika i sačinila predmetnu zadužnicu, a obiteljski odvjetnik prijedlog za ovrhu, s time da je na nekretnini u [adresa] već bio podnesen prijedlog za ovrhu od strane Hypo banke, međutim DZ je očekivao da će odmah dobiti novac od prodaje nekretnine u [adresa], nakon čega je odmah počeo dizati galamu, te je ova žalba podnesena da se spasi ta nekretnina odnosno da se oduži cjelokupni proces kako bi se DZ mogao naplatiti od prodaje nekretnine, ali je DZ u konačnici povukao prijedlog za ovrhu.

15. Obrana optuženika o tome da je prijedlog za ovrhu potpisao imenom i prezimenom svjedoka DZ uz njegovo odobrenje i tako potpisanog ga podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu sud nije prihvatio jer takva obrana osim što je suprotna iskazu svjedoka DZ je neživotna i nelogična. Naime, optuženi je naveo da se potpisao imenom i prezimenom DZ na prijedlog za ovrhu jer ovaj nije imao vremena pa mu je kazao da ga on potpiše i da to sve odnese na sud, međutim, tijekom postupka je utvrđeno da je optuženi osim prijedloga za ovrhu imenom i prezimenom DZ potpisao i podnesak sa lista 27 spisa koji je predan 20 dana nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, a zaista je neživotno i nelogično da u situaciji kada optuženi i svjedok DZ žive na istoj adresi, da optuženi potpisuje DZ njegovim imenom i prezimenom, i to ne samo na prijedlogu za ovrhu već i na podnesku koji je predan u istom postupku koji je iniciran podnošenjem prijedloga za ovrhu, pri čemu svjedok DZ nije niti potpisao dostavnice o primitku sudskih pismena koji se odnose na postupak pokrenut povodom prijedloga za ovrhu, što je utvrđeno grafološkim vještačenjem, a što govori u prilog utvrđenjima suda da nije postojalo nikakvo znanje i odobrenje DZ kako je to u svojoj obrani naveo optuženi. Nadalje, optuženi navodi u obrani da je o podnesenom prijedlogu za ovrhu obavijestio svjedoka DZ, ali da je on sa svime bio upoznat te da je prijedlog za ovrhu podnesen kako bi se s jedne strane spasila kuća u [adresa], odnosno kako bi se odužio cjelokupni postupak i kako bi se time naplatio DZ, međutim ovakva obrana je neživotna i nelogična obzirom da je sam DZ **.**.2015. putem opunomoćenika EZ povukao ovršni prijedlog navodeći da nikada osobno nije potpisao prijedlog za ovrhu, odnosno da smatra da je taj podnesak sudu predao optuženi. Zaista je neživotno i nelogično da bi se cjelokupni postupak inicirao kako bi se mogao naplatiti DZ, te da je DZ dao odobrenje optuženom da ga potpiše njegovim imenom i prezimenom, a onda da bi DZ angažirao opunomoćenika i povukao ovršni prijedlog koji je podnesen upravo kako bi se isti naplatio. Imajući u vidu da DZ nije potpisao niti prijedlog za ovrhu, a niti podnesak od 5. svibnja 2015., a niti dostavnice o dostavi sudskih odluka vezano za postupak koji je iniciran podnošenjem prijedloga za ovrhu, a da je 26. kolovoza 2015. podnio kaznenu prijavu, a 3. rujna 2015. povukao prijedlog za ovrhu sud je utvrdio da je njegov iskaz istinit i vjerodostojan kada navodi da nije nikoga ovlastio da se potpiše njegovim imenom i prezimenom te da je za sami postupak saznao kada je već bio pri kraju, te da je tada potražio pravnu pomoć, koji iskaz je u skladu sa materijalnom dokumentacijom u spisu u vidu datuma podnošenja kaznene prijave i podneska kojim povlači prijedlog za ovrhu. Nadalje, iz preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu proizlazi da je rješenjem od 8. svibnja 2015. ovrhovoditelju, dakle DZ naloženo plaćanje sudske pristojbe u iznosu od 1.450,00 kuna a koje je rješenje je dostavljeno na naplatu Financijskoj agenciji 20. srpnja 2015. Zaista je nelogično i neživotno da je postojao dogovor između optuženog i DZ, odnosno da je DZ sa svime bio upoznat da bi se isti svjesno izlagao dodatnom trošku izravne naplate, što u korelaciji sa svime što je naprijed navedeno jasno pokazuje da je njegov iskaz u pogledu dinamike zbivanja istinit i vjerodostojan, pri čemu na vjerodostojnost njegovog iskaza ne utječe okolnost da je isti u svom iskazu naveo da nije potpisao Ugovor o zajmu i Sporazum koji su također bili predmet grafološkog vještačenja jer je njegov iskaz u pogledu cjelokupne dinamike zbivanja vezano za potpisani i podneseni prijedlog za ovrhu prihvaćen kao istinit i vjerodostojan, životan i logičan, što je naprijed obrazloženo, a koji iskaz je u pogledu njegovih poduzetih radnji i samim time njegovog saznanja za cjelokupni postupak u korelaciji sa materijalnom dokumentacijom u spisu. Stoga sud nije prihvatio obranu optuženog obzirom da je ista neživotna i nelogična, te suprotna iskazu svjedoka DZ, te je ista usmjerena na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti, a iz istih razloga sud nije prihvatio iskaz svjedokinje SZ da je DZ bio sa svime upoznat, te je po ocjeni suda imajući u vidu ulogu SZ u samom postupku koji je iniciran podnošenjem prijedloga za ovrhu te sačinjavanjem zadužnice, ali i međusobnim odnosima optuženog i SZ na koje je u svom iskazu ukazao svjedok DZ njezin iskaz usmjeren na poboljšanje pozicije optuženog u ovom postupku i na otklanjanje kaznenopravne odgovornosti optuženog.

16. Stoga je sud nakon analize i ocjene svih provedenih dokaza, kako svakog za sebe tako i u njihovoj ukupnosti, našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženog ostvarila sva objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. KZ/11. Naime, optuženi, kako je naprijed navedeno u svojoj obrani nije osporavao niti jedan činjenični navod iz optužnice,osim što je u obrani naveo da je prijedlog za ovrhu, kojeg je u vremenu od 10. travnja 2015. do 16. travnja 2015., potpisao imenom svog brata DZ kao ovrhovoditelje potpisao isključivo uz njegovo odobrenje te ga tako potpisanog 16. travnja 2015., podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu koji je na temelju podnesenog prijedloga izdao rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-4439/15 od 6. svibnja 2015. Obzirom da je sud u prethodnim točkama presude iznio razloge na temelju kojih je utvrdio da nije bilo nikakvog odobrenja DZ da ga optuženi na prijedlog za ovrhu potpiše njegovim imenom i prezimenom i tako potpisanog ga podnese Općinskom građanskom sudu u Zagrebu sud je utvrdio da je optuženi izradio lažnu ispravu kako bi ishodio donošenje rješenja o ovrsi na nekretnini ovršenika svoje majke SZ, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.čest.br. 1583/18, u naravi kuća popisni broj 9944 i dvorište u Torbarovoj ulici broj 9 obzirom da je lažna isprava ona koja ne potječe od osobe koja na njoj označena kao izdavatelj te je lažnom čini to što se pripisuje osobi koja je nije izdala i što se nastoji stvoriti uvjerenje da je upravo određena osoba njezin izdavatelj, iako je ona stvarno nije izdala, a upravo je sud utvrdio da nije bilo nikakvog odobrenja da se optuženi na prijedlog za ovrhu potpiše imenom i prezimenom DZ, te je podnošenjem tako potpisanog prijedloga za ovrhu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu kojim je ishođeno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-4439/15 od 6. svibnja 2015., isti lažnu ispravu uporabio kao pravu.

17.Optuženi je postupao s oblikom krivnje koji se zove izravna namjera, što znači da je bio svjestan svoga djela, te da je htio radnju počinjenja istog, vršeći i želeći predmetno djelo kao takvo i kao svoje. Optuženi je bio svjestan da prijedlog za ovrhu potpisuje imenom i prezimenom druge osobe i znajući da nema nikakvo odobrenje da prijedlog za ovrhu potpiše imenom i prezimenom DZ te je istog potpisao njegovim imenom i prezimenom, a sve kako bi ishodio donošenje rješenja o ovrsi na nekretnini ovršenika svoje majke SZ, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.čest.br. 1583/18, u naravi kuća popisni broj 9944 i dvorište u Torbarovoj ulici broj 9 te je bio svjestan da na takav način izrađuje lažnu ispravu kako bi je uporabio kao pravu, nakon čega je znajući da prijedlog za ovrhu nije potpisao njegov brat DZ i da nije imao nikakvo odobrenje DZ da ga potpiše njegovim imenom i prezimenom takvu ispravu uporabio podnošenjem tako potpisanog prijedloga za ovrhu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu kojim je ishođeno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-4439/15 od 6. svibnja 2015.

18. Svijest o protupravnost u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog, zbog čega je sud utvrdio da je optuženi upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. KZ/11 za koje je oglašen krivom.

19. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

20. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio njegovu kaznenu neosuđivanost, kako prije tako i nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela, njegovo korektno držanje pred sudom, da je zaposlen i ostvaruje redovita mjesečna primanja, da je otac četvero djece od kojih je dvoje malodobno, dok je otegotno cijenio višestruku prekršajnu osuđivanost. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 278. stavak 1. KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni. Isto tako uzeto je u obzir i da je od počinjenja kaznenog djela proteklo gotovo 10 godina.

21. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, ali je potom optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Prilikom odmjeravanja kazne sud je prvenstveno vodio računa da se radi o optuženom u dobi od 53 godine koji je kazneno neosuđivan, kako prije tako i nakon počinjenja djela, pri čemu se radi o kaznenom djelu koje je počinjeno 2015. godine, slijedom čega sud smatra da kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom. Također će optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao što će mu biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od 2 (dvije) godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženi ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te da je na vrijeme shvatio neprimjerenost takvog načina postupanja, odnosno imati će priliku opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti.

22.Sud je primijenio Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, obzirom da kasnije izmjene i dopune Kaznenog zakona (Narodne novine broj 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 144/22, 114/23 i 36/24) nisu blaže za optuženog.

23. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 optuženom je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, i to u paušalnom iznosu od 100,00 eura te troškove grafološkog vještačenja u iznosu od 883,14 eura, pri čemu je sud uzeo u obzir da optuženi ostvaruje redovita mjesečna primanja od 1.000,00 eura, ali da je prema vlastitom kazivanju vlasnik firme te dobrog imovnog stanja, da je u ovom postupku angažirao izabranog branitelja, kao i da je otac četvero djece od kojih je dvoje malodobno i za koje je dužan skrbiti,slijedom čega je ocjena suda da ovim iznosom neće biti dovedena u pitanje njegova osnovna životna egzistencija i egzistencija osoba koje je dužan uzdržavati,s time da je troškove postupka dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, međutim optuženom se na njegov zahtjev može odobriti i obročna otplata troškova postupka.

U Zagrebu, 9. siječnja 2025.

S u d a c:

Mirko Aužina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO ZG na broj KO-DO-1268/23 -uz zapisnik sa rasprave od 9. siječnja 2025.

2. optuženi UZ, [adresa]

3. branitelj optuženog odvjetnik Ivan Kusalić – uz zapisnik s rasprave od 9. siječnja 2025.