Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kž-217/2024-6

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda i to Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, Milenke Slivar kao članice vijeća i izvjestiteljice i Sandre Galjar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika TJM, zbog kaznenog djela iz čl. 247. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika po braniteljici Ani Paoli Šodić, odvjetnici iz Novigrada, protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj K-631/2020-93 od 27. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženika TJM, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženik zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11., za koje je proglašen krivim prvostupanjskom presudom osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te se primjenjuje odredba čl. 56. KZ/11. te se optuženiku izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

I.I. Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11. nalaže se optuženiku da u roku od 1 (jedne) godine isplati oštećenici ŽJ iznos od 11.198,49 eura, a na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11. u svezi čl. 56. st. 4. KZ/11. optuženik se upozorava da mu sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne ako bez opravdanog razloga ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri posebnu obvezu u roku koji mu je određen ili ju teško ili uporno krši.

II. U ostalom dijelu žalba optuženika se odbija kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Osijeku proglasio je krivim optuženika TJM zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11., te je optuženik na temelju čl. 247. st. 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca. Primjenom čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11. optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se izvršiti kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca neće izvršiti ako optuženik u razdoblju od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11. nalaže se optuženiku da u roku od 6 (šest) mjeseci isplati oštećenici ŽJ iznos od 11. 198,49 eura/84.375,00 kuna.

1.2. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11. u svezi čl. 57. st. 6. KZ/11. optuženik se upozorava da mu sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne ako bez opravdanog razloga ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri posebnu obvezu u roku koji mu je određen ili ju teško ili uporno krši.

1.3. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – u daljnjem tekstu: ZKP) nalaže se optuženiku isplatiti oštećenici iznos od 11.198,49 eura/84.375,00 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 28. ožujka 2018. do isplate u roku i pod uvjetima naloženim mu posebnom obvezom, dok se s ostatkom imovinsko- pravnog zahtjeva oštećenica upućuje na parnicu.

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 145. st. 2. ZKP-a nalaže se optuženiku platiti troškove kaznenog postupka i to troškove tumača u iznosu od 1.748,63 eura/13.175,06 kuna, troškove svjedoka u iznosu od 323,31 euro/2.436,00 kn, paušal od 150,00 eura/1.130,17 kuna, sve u roku od 15 dana, kao i troškove na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, nagrade i nužnih izdataka opunomoćenice oštećenice, te usmenog prijevoda od 24. travnja 2023. i sve daljnje troškove prevođenja o čijoj će visini sud donijeti posebno rješenje (čl. 148. st. 4. ZKP- a).

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženik po braniteljici Ani Paoli Šodić, odvjetnici iz Novigrada, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, djelomičnoj uvjetnoj osudi i troškovima kaznenog postupka, sa prijedlogom da se prihvati žalba, ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovni postupak, odnosno da se preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe, a podredno da se optuženiku izrekne blaža kaznena sankcija.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Temeljem čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru na razgledanje, koje ga je dopisom broj KŽ-DO-270/2023-2 od 29. kolovoza 2023., vratilo na nadležni postupak.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. U okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a, jer da su razlozi presude nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, pa da se presuda ne može ispitati. Pri tome optuženik upire na iskaze ispitanih svjedoka i njihovu ocjenu od strane prvostupanjskog suda, pa se, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda radi o žalbenoj osnovi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena u žalbi istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka koja je istaknuta u žalbi. U žalbi se također ističe i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP-a (relativno bitna povreda), jer po stajalištu žalbe prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 450. st. 2. ZKP-a koja nalaže savjesnu ocjenu svih provedenih dokaza. Po stajalištu ovog drugostupanjskog suda ovdje se također radi o žalbenoj osnovi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.1. U odnosu na u žalbi istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP-a, optuženik navodi da je prvostupanjski sud povrijedio njegovo pravo na pravični postupak, time da mu je povrijedio pravo obrane. Optuženik tvrdi u žalbi da je prvostupanjski sud na raspravi od 16. studenog 2022. ispitao svjedoka optužbe ĐJ, iako je optuženik opravdao svoj nedolazak na raspravu zbog zdravstvenih problema, te mu je uskraćeno pravo na konfrontaciju sa tim svjedokom. Optuženik smatra da je time došlo do povrede njegovog prava na pravični postupak koje mu je zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

6.2. Ispitujući ove žalbene navode ovaj sud je imao u vidu da načelo pravičnog postupka kao stožerno načelo kaznenog procesnog prava mora biti ostvareno u cjelini kaznenog postupka. Pravo optuženika da bude nazočan radnjama u postupku (načelo kontradiktornosti) je prepušteno prosudbi samog optuženika da li će se djelatno koristiti tim pravom. Naime, tijekom raspravnog dijela kaznenog postupka optuženik je bio nazočan na raspravi koja je održana 25. studenog 2021., te se u nazočnosti braniteljice i tumača za talijanski jezik očitovao da se smatra krivim, te je ispitan na početku dokaznog postupka. Optuženik se detaljno i okolnosno očitovao o optužbi, te je na završetku ročišta za raspravu upozoren u smislu čl. 404. st. 3. ZKP-a da se rasprava može u daljnjem tijeku postupka održati i u njegovoj odsutnosti. U daljnjem tijeku postupka optuženik je dostavio sudu pisano opravdanje za nedolazak na raspravu koja je zakazana 1. rujna 2022. Liječnička potvrda izdana je 29. kolovoza 2022. (list 363), a u kojoj se navodi da je optuženiku zakazano operativno liječenje za 28. rujna 2022. u KB Dubrava. U odnosu na žalbene tvrdnje da je svjedok ĐJ ispitan na raspravi 16. studenog 2022., valja istaći da iz spisa ti navodi ne proizlaze. Naime, dana 16. studenog 2022. svjedok ĐJ je ispitan izvanraspravno, jer je sud utvrdio da ne postoje uvjeti za održavanje rasprave. Ispitivanju ovog svjedoka su nazočili braniteljica optuženika i državni odvjetnik, time da se nitko nije protivio izvanraspravnom ispitivanju svjedoka ĐJ. Braniteljica optuženika je imala mogućnosti postavljati pitanja i primjedbe na iskaz ovog svjedoka, no izričito je navela da nema nikakovih primjedbi, niti pitanja.

6.3. Nakon izvanraspravnog ispitivanja svjedoka ĐJ na raspravi koja je održana 24. travnja 2023. i to u nazočnosti optuženika, njegovog branitelja i tumača za talijanski jezik, obrana se suglasila s prijedlogom da se pročitaju iskazi svih ispitanih svjedoka, pa i ĐJ, a čiji iskaz je pročitan u skladu s odredbom čl. 431. st. 1. toč. 5. u svezi čl. 402. st. 2. ZKP-a. U zapisniku se također konstatira da nije bilo primjedbi na pročitan iskaz toga svjedoka. Prema tome, ispitivanje svjedoka ĐJ provedeno je sasvim u skladu sa mjerodavnim odredbama ZKP-a, kako izvanraspravno, tako i čitanjem na raspravi. Po stajalištu ovog drugostupanjskog suda za ocjenu da li je došlo do povrede prava obrane, odnosno prava optuženika na pravično suđenje odlučno je da iskaz svjedoka ĐJ nije odlučan za utvrđivanje činjeničnog stanja. Naime, ovaj svjedok uopće nema saznanja o činjenicama koje se utvrđuju u ovom kaznenom postupku, već je iskazivao o svojim iskustvima s optuženikom, a koja su vezana uz određene poslovne odnose između njih dvojice. Izričito je naveo da oštećenicu uopće ne poznaje, niti mu je bilo što poznato o kaznenom djelu koje se optuženiku stavlja na teret u ovom kaznenom postupku, a prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude, ocjenjujući iskaze ispitanih svjedoka (toč. 13. obrazloženja) izričito naveo da ovaj svjedok, kao i svjedoci DJ i LJ su iskazivali u odnosu na svoja iskustva s optuženikom, pri čemu nisu imali odlučujućih saznanja vezano za ovdje inkriminirajuće događaje. Odredbom čl. 431. st. 2. ZKP-a je propisano da ako dokazna radnja ispitivanja svjedoka ili vještaka nije provedena na način propisan čl. 234. i 235. ZKP-a, ti se zapisnici mogu pročitati, ali se samo na tim zapisnicima ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda. S obzirom da se na iskazu svjedoka ĐJ ne temelji niti isključivo, niti u odlučujućoj mjeri osuđujuća presuda, to nije ostvarena u žalbi istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP-a.

7. Uvodno se u žalbi ističe i žalbeni osnov povrede kaznenog zakona, ali se iz obrazloženja žalbe može zaključiti da se radi o tzv. posrednoj povredi kaznenog zakona, jer optuženik tvrdi da je prvostupanjski sud kazneni zakon primijenio na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

8. U odnosu na žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji se u žalbi ističe, prije svega valja reći da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prije svega obranu optuženika koji je pozvan da se očituje o osnovanosti optužbe, očitovao se da se smatra krivim, ali je iz daljnjeg tijeka iznošenja obrane vidljivo da optuženik priznaje sve činjenice koje mu se stavljaju na teret, osim da je postupao u namjeri pribavljanja protupravne imovinske koristi, prijevarna namjera.

8.1. Na temelju obrane optuženika, te na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio nesporne činjenice:

- da je optuženik kao predstavnik trgovačkog društva ABC [adresa] sa oštećenicom ŽJ, vlasnicom poljoprivrednog obrta [obrt], zaključio ugovor o prodaji razbacivača stajskog gnojiva vrijednog 22.500,00 eura,

- da se optuženik obvezao oštećenici i isporučiti stroj do 20. lipnja 2018.,

- da je oštećenica dana 28. ožujka 2018. na žiro račun trgovačkog društva optuženika uplatila iznos od 84.375,00 kn kao predujam za poljoprivredni stroj,

- da je optuženik oštećenici obećao povrat uplaćenog predujma do 19. siječnja 2019.,

- da optuženik oštećenici nije vratio uplaćeni predujam, niti isporučio ugovoreni poljoprivredni stroj.

8.2. Kao što je već istaknuto optuženik ove nesporne činjenice ne dovodi u pitanje, ali se opravdava navodnim financijskim poteškoćama u kojima se našao on osobno, a i njegovo trgovačko društvo. Prvostupanjski sud je pribavio podatke od grada Virovitice iz kojih je vidljivo da je optuženik doista tijekom 2017. iskazao interes za kupnju 12 hektara zemljišta u poduzetničkoj zoni, ali trgovačko društvo koje je zastupao optuženik, iako se javilo na natječaj, nije na traženje grada Virovitice dostavilo bankovnu garanciju. Stoga je grad Virovitica izvijestio optuženika kao predstavnika trgovačkog društva da odustaje od daljnje poslovne suradnje i sklapanja ugovora. Stoga je nejasno na koji način bi optuženik vezano za te nerealizirane poslove imao troškove od 300.000,00 eura kao što je istakao u svojoj obrani. Isto tako je krajnje neuvjerljivo da bi optuženik, iako je oštećenica izvršila uplatu na račun njegovog trgovačkog društva, koje u to vrijeme nije bilo u blokadi, podigao svoj osobni novac sa računa u Švicarskoj, te ga navodno predao u trgovačkom društvu u Italiji koje se bavi proizvodnjom poljoprivrednih strojeva, a za što nema nikakove materijalne dokaze. Prvostupanjski sud sasvim opravdano, uz iznošenje dostatnih i uvjerljivih razloga takovu obranu smatra neuvjerljivom i neprihvatljivom.

8.3. Optuženik se nadalje u žalbi osvrće na iskaze svjedoka DJ, EJ i ĐJ, te tvrdi da je prvostupanjski sud svoje zaključke o prijevarnoj namjeri na strani optuženika utemeljio na iskazima tih svjedoka, a da oni uopće nemaju saznanja o inkriminiranom događaju. Na te žalbene navode valja odgovoriti da je prvostupanjski sud svoj zaključak o postojanju prijevarne namjere prije svega utemeljio na iskazu oštećenice ŽJ, iskazu svjedoka KJ, njenog supruga, a koji imaju neposredna saznanja i koji su direktno sklapali ugovor i kontaktirali s optuženikom. Iskazi svjedoka na koje se upire u žalbi, a koji su iskazivali o svojim iskustvima u poslovanju s optuženikom, samo potkrijepljuju zaključak prvostupanjskog suda da je u odnosu na oštećenike optuženik postupao s prijevarnom namjerom, ali nemaju odlučujući utjecaj. Naime, kao što proizlazi iz izvedenih dokaza, optuženik nije oštećenom poljoprivrednom obrtu vlasništvo ŽJ, vratio uplaćeni avans, niti postoje dokazi da je taj avans uopće i proslijedio proizvođaču poljoprivrednih strojeva u Italiji, a niti je u skladu s sklopljenim ugovorom isporučio poljoprivredni stroj. Stoga je potpuno opravdan zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik kao predstavnik trgovačkog društva oštećenicu doveo u zabludu pri zaključenju ugovora, a i nadalje ju održavao u zabludi obećavajući joj povrat uplaćenih sredstava, iako je evidentno da je njegova namjera bila pribavljanje protupravne imovinske koristi. Na takav zaključak upućuju i podaci iz očevidnika Fine o danima solventnosti trgovačkog društva, koje je u trenutku uplate predujma bilo solventno, ali je od 17. srpnja 2018. pa do 13. veljače 2019. bilo u neprekidnoj blokadi računa.

8.4. Prema tome, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve pravno relevantne činjenice, koje čine objektivne i subjektivne elemente terećenog kaznenog djela, te da je za svoje zaključke dao dostatne i uvjerljive razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9. Optuženik se žali i zbog odluke o kaznenoj sankciji. Smatra da bi se „običnom“ uvjetnom osudom postigla zakonska svrha kažnjavanja. U ovom dijelu drugostupanjski sud ocjenjuje da je žalba optuženika osnovana. Naime, kaznena sankcija mora sadržavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Prvostupanjski sud je kod donošenja odluke o vrsti i visini kaznene sankcije kao olakotno uzeo u obzir činjenicu da optuženik nije osuđivan, a niti prekršajno kažnjavan. Isto tako je imao u vidu da se optuženik očitovao da se smatra krivim, ali njegovo priznanje nije bilo cjelovito i potpuno. Stoga prvostupanjski sud smatra da se toj okolnosti ne može pripisati značaj olakotne okolnosti, jer to priznanje nije doprinijelo efikasnosti kaznenog postupka, već naprotiv po stajalištu prvostupanjskog suda optuženik je svojim radnjama odugovlačio kazneni postupak. Kao otegotno prvostupanjski sud optuženiku uzima u obzir upornost u počinjenju kaznenog djela koju vidu u činjenici da optuženik nije samo oštećenicu doveo u zabludu pri zaključenju ugovora, već ju je duže vrijeme i održavao u zabludi navodima da će joj isporučiti stroj ili barem vratiti uplaćeni predujam. U odnosu na visinu pribavljene imovinske koristi prvostupanjski sud također uzima u obzir da ista prelazi iznos zakonom predviđenog iznosa kvalifikatorne okolnosti. Sve ove olakotne i otegotne okolnosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, ali smatra da optuženik s pravom ukazuje na postojanje i drugih olakotnih okolnosti koje upućuju na zaključak da bi se u konkretnom slučaju i uvjetnom osudom mogla postići zakonska svrha izricanja kaznenih sankcija. Naime, iz podataka u spisu je vidljivo da optuženik od 2000. godine boluje od HIV-a, a radi se o teškoj i neizlječivoj bolesti. Optuženik je pod stalnom terapijom lijekovima, a koji mu omogućavaju normalan život. Također ovaj sud smatra da se prilikom donošenja odluke o kaznenoj sankciji treba imati u vidu da je optuženik započeo sa podmirivanjem štete oštećenici. Naime, uz zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude priložen je i dokaz da je optuženik dana 19. svibnja 2023. oštećenici uplatio iznos od 250,00 eura, dana 21. lipnja 2023.

– 300,00 eura, 20. srpnja 2023. – 100,00 eura, 17. kolovoza 2023. – 150,00 eura, 15. rujna 2023. – 150,00 eura i 18. listopada 2023. – 100,00 eura. Prema tome, ovu okolnost drugostupanjski sud ocjenjuje također olakotnom, koja uz ostale olakotne okolnosti opravdavaju zaključak da će se uvjetnom osudom kojom je određeno da kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je optuženik osuđen neće biti izvršena ako optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, postići zakonska svrha kažnjavanja. Optuženiku je izrečena i posebna obveza iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11., a kojom se nalaže da oštećenici u roku od jedne godine isplati iznos od 11.198,49 eura, a što predstavlja visinu štete. Naime, sud je odredio duži rok za izvršenje posebne obveze od godine dana, imajući u vidu visinu štete koju je optuženik dužan podmiriti oštećenici.

9.1. Stoga je djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika ovaj drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kaznenoj sankciji na način naveden u izreci, smatrajući da će takovom kaznenom sankcijom tj. uvjetnom osudom uz posebnu obvezu biti izražena društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, a isto tako utjecati na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja (specijalna i generalna prevencija).

9.2. Žalba u dijelu koji se odnosi na troškove kaznenog postupka se ne obrazlaže.

10. Ispitujući pobijanu presudu na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. i toč. 2. ZKP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku povredu odredaba kaznenog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku ili da bi na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon. Stoga je primjenom čl. 482. i čl. 486. st. 1. ZKP-a odlučeno kao u izreci.

Bjelovar, 9. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dajana Barberić-Valentić