REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-589/23-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nataši Marahovec Kantarević, u pravnoj stvari tužitelja HB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Marta Šimrak Lukavski, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marta Šimrak Lukavski i Sanja Turković u Zagrebu, protiv tuženice LB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 25. studenoga 2024., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i tuženice osobno, 9. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da dug po nenamjenskom Ugovoru o kreditu broj 178-50-7444201 od 17. studenoga 2017. sklopljen između Raiffeisenbank Austria d.d. i tužitelja je zajednički dug tužitelja i tuženice na jednake dijelove.

II Nalaže se tuženici LB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ŠB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 11.843,52 EUR (slovima:jedanaesttisućaosamstočetrdesettri eurapedesetdvacenta) sa zateznim kamatama tekućima od 24. ožujka 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženici LB nadoknaditi tužitelju ŠB troškove parničnog postupka u iznosu od 1.497,34 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su stranke sklopile brak 3. lipnja 1995. u [adresa], upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa], za godinu 1995, pod rednim brojem 00245, da je bračna zajednica prestala 15. svibnja 2019. kada je tužitelj s djecom odselio u iznajmljeni stan u [adresa], a da je brak stranaka razveden pravomoćnom odlukom ovog suda poslovni broj P Ob - 118/19 od 16. rujna 2020. Navodi da su kao bračni drugovi za vrijeme trajanja braka stjecali imovinu, i to osobni automobil marke Toyota Corolla, 2,2 D-4D VERSO, NMTEA16R00R027662, plava s efektom, 2006. godište, namještaj u kući u vlasništvu tužene u [adresa] na adresi, [adresa], bijelu tehniku (TV, perilica rublja i sl.) i namještaj za uređenje I. kata u kući na adresi gdje su zadnje zajedno živjeli u bračnoj zajednici. Također, stranke su se za vrijeme bračne zajednice zadužile radi podmirenja troškova bračne zajednice i kupnje pokretnina i ulaganja u uređenje nekretnina na način da je tužitelj zaključio Ugovor o potrošačkom kreditu s kreditorom PBZ d.d. broj 8152100 s otplatom putem American Express kartice zaključen dana 3. listopada 2014. na iznos od 20.333,19 kn i na rok od 60 anuiteta, te nenamjenski kredit s kreditorom Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb broj 178-50-7444201 dana 17. studenoga 2017. u iznosu od 200.000,00 kn na rok od 120 mjeseci s fiksnom kamatnom stopom od 7,32% godišnje. Navodi da je nakon prestanka bračne zajednice 15. svibnja 2019. nastavio samostalno plaćati nenamjenski kredit zaključen s kreditorom Raiffeisenbank Austrija d.d. Zagreb po anuitetima Ugovora o kreditu do cjelokupnog namirenja ukupnog dugovanja po kreditu 23. ožujka 2023. Nadalje navodi da su stranke koristile predmetni kredit, odnosno sredstva iz kredita za namirenje tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički (npr. za podmirenje nekih ranijih kredita iz bračne zajednice, American Express kartice i sl.). Stranke su kupovale veći broj aparata bijele tehnike, obnavljale su se i uređivale nekretnine, kupljen je automobil. Da bi se sve navedeno moglo, podizani su bili krediti, plaćalo karticama, a što je tužitelj sve otplatio predmetnim nenamjenskim kreditom koji je 17. studenog 2017. podigao kod RBA banke. Tužitelj je bio odgovoran za vraćanje predmetnog kredita realiziranog 17. studenoga 2017. kod RBA, jer je ugovorni odnos postojao samo između njega kao korisnika kredita i kreditora – RBA, te je ispunjavajući svoju obvezu prema trećem - kreditoru, jer ga je na to obvezivao ugovor o kreditu od 17. studenoga 2017., ujedno ispunjavao i obvezu tuženice da sudjeluje u podmirenju kredita kao tereta bračne stečevine. Nakon prestanka bračne zajednice 15. svibnja 2019. tužitelju je prema RBA po osnovi navedenog nenamjenskog kredita preostao dug u iznosu od 23.687,03 EUR (178.469,96 kn prema fiksnom tečaju 1 EUR=7,53450 kn), koji je otplatio te stoga potražuje od tuženice isplatu ½ dijela isplaćenog nenamjenskog kredita što iznosi 11.843,52EUR (89.234,98 kn prema fiksnom tečaju 1 EUR=7,53450 kn), jer ispunjenjem obveze po tužitelju (isplatom vjerovnika - RBA) 23. ožujka 2023. teret bračne stečevine postaje dug bračne stečevine, stoga je 23. ožujka 2023.g nastupila obveza isplate polovice dijela neotplaćenog iznosa kredita, odnosno tuženica je navedenog dana postala dužnik tužitelja po predmetnoj osnovi. Slijedom navedenog, pozivom na odredbe čl. 44. Obiteljskog zakona i čl. 91. Zakona o obveznim odnosima, predlaže sudu utvrditi da dug po nenamjenskom Ugovoru o kreditu broj 178-50- 7444201 od 17. studenoga 2017. sklopljen između Raiffeisenbank Austria d.d. i tužitelja je zajednički dug tužitelja i tuženice na jednake dijelove te naložiti tuženici isplatiti tužitelju iznos od 11.843,52 EUR sa zateznim kamatama tekućima od 24. ožujka 2023. do isplate. Potražuje troškove parničnog postupka.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu ne osporava da je tužitelj, dok su bili u skladnoj bračnoj zajednici, podizao razne kredite, te da su sa tim novčanim sredstvima kupovali kućanske aparate i uređivali unutarnji stambeni prostor. Živjeli su u kući njezinog oca ŽB na adresi [adresa], a tuženica je u to vrijeme bila domaćica, brinula o obitelji, podizala djecu i nije imala stalna primanja. Navodi da je kredit u Raiffeisenbank Austria dana 17. srpnja 2017. na iznos od 26.544,56 EUR (200.000,00 kn) podignut bez njenog znanja, a u koje je vrijeme bračni odnos stranaka već bio duboko narušen (tužitelj se rastao od tuženice 15. svibnja 2019.), tako da nema saznanja za što su ta novčana sredstva utrošena, jer ta sredstva nije vidjela, niti koristila, a da ista nisu uložena u njihovu zajedničku imovinu, zajednički život, niti za režije. Navodi da za vrijeme provedeno u zajedničkom kućanstvu na navedenoj adresi nisu plaćali stanarinu njezinom ocu na koju je isti imao pravo (za razdoblje od 1995.-2019. prema prosječnoj vrijednosti najma stambenog prostora od 100 m2 mjesečni najam bi iznosio 165,00 EUR, a što je mjesečni doprinos tuženice bračnoj zajednici 45.790,00 EUR), da je od brata njezine pokojne majke naslijeđen osobni automobil Citroen Saxo, prodan za iznos od 3.000,00 EUR, motokultivator Honda s priključcima prodan za iznos od 2.500,00 kn, te stolarski višenamjenski cirkular-kombinirka tržišne vrijednosti 5.000,00 kn, a da su svi ti novci od prodaje završili u rukama tužitelja, da je pokojna baka tuženice stanovala kod njih od 2010. -2015. i za to vrijeme su koristili njezinu mirovinu od 2.500,00 kn mjesečno, ukupno 150.000,00 kn, da je udomila curicu DB i o njoj brinula 3 godine, a za što je dobivala naknadu od 2.500,00 kn mjesečno, ukupno iznos od 90.000,00 kn, da je otac tuženice posjedovao vinograd s vikendicom u [adresa] i od prodaje polovicu iznosa predao tužitelju na ruke 1.327,00 EUR (10.000,00 kn) te da stoga doprinos tuženice financiranju bračne zajednice iznosi ukupno oko 81.956,00 EUR. Stoga, predlaže ovom sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tužitelj tijekom postupka navodi da plaćanje „stanarine“ ocu tužene nije predmet spora niti isto predstavlja bračnu stečevinu, a otac tužene nikada nije niti potraživao najamninu ili nešto slično od stranaka, te stoga isto niti ne može biti predmet ovog postupka. Navodi da tuženica kroz cijelo vrijeme trajanja braka nije bila zaposlena te je radila u dva navrata po 3 do 4 mjeseca, dok je u razdoblju od 1995. do 1999. tužitelj radio u više firmi te se bavio i preprodajom vozila tako da su mu mjesečna primanja u prosjeku bila 7.000,00 – 8.500,00 kn. Prihodi su se trošili za režije, hranu, higijenske potrepštine, grijanje, školovanje djece i kredite. Režije za kuću u kojoj su stranke živjele plaćao je polovicu tužitelj, a drugu polovicu otac tuženice. Čini nespornim da su stranke udomile jednu djevojčicu u trajanju od 3 godine za koju su dobivali naknadu 2.700,00 kn mjesečno, zatim da su stranke od ujaka dobile 45.000,00 kn od kojeg je iznosa dio od 12.000,00 kn utrošen na podmirenje dugovanja ujaka tuženice, a ostatak za životne potrebe bračne zajednice, kao i da su se stranke brinule i o baki tuženice, koja je imala mirovinu oko 2.500,00 kn, a koji novcem su također raspolagali i utrošili na životne potrebe i potrebe bake tuženice, ali i na namirenje njenog sprovoda. Međutim, sve navedeno uprihodilo se i potrošilo za vrijeme bračne zajednice, slijedom čega tužitelj isto i nije navodio u tužbi i ne potražuje u tužbenom zahtjevu. Ujedno ističe da je od predmetnog kredita od 200.000,00 kn, na ruke dobio iznos od 30.000,00 kn, a preostalih 170.000,00 kn banka je odmah obračunala za refinanciranje ranijih kredita. Raniji krediti potrošeni su na uređenje stana i okućnice u kući oca tuženice, na garažu, ogradu, stepenice, uređenje krova i fasadu, dok je iznos od 30.000,00 kn, a koji je dobio na ruke, dijelom otišao na troškove kredita, a preostalo na zatvaranje kartica kojima je plaćana bijela tehnika i drugi životni troškovi.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u zahtjev za nenamjenski kredit Raiffeisen bank Austria d.d. broj 112754989 od 17.11.2017. (list 6-7), Ugovor o kreditu 178-50-7444201 od 17.11.2017. (list 8-13, 74-79), otplatni plan – kredit od 17.11.2017. (list 14-17), dopis Raiffeisenbank Austria d.d.od 23.3.2023. (list 18), prijevremenu otplatu kredita Raiffeisenbank Austria d.d. od 23.3.2023. (list 19), potvrdu o uplati Raiffeisenbank Austria d.d. (list 20), presudu i rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P Ob-48/20-21 od 16.11.20221. (list 32-40), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-158/22-2 od 15.11.2022. (list 41-45), kao i iskaze stranaka sa zapisnika iz spisa Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P Ob-48/20 od 30.3.2021. (list 27-30) u koji je sud izvršio uvid, te je saslušao svjedoke ŽB i AB (list 86- 87). Sud u ovom postupku nije provodio dokaz saslušanjem stranaka, a s obzirom da su se stranke na ročištu održanom 9. svibnja 2024. suglasile da se za potrebe ovog postupka koriste iskazi stranaka dani u postupku Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P Ob-48/20, a vezano za tužbeni zahtjev i odlučne činjenice u ovom postupku.

5. Sud pri donošenju odluke nije uzeo u obzir zapisnik iz spisa Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P Ob-48/20 od 27.1.2021. (list 22-26), a s obzirom da se stranke nisu suglasile da se isti koristi u ovom postupku.

6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 11.843,52 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na ime otplaćenog nenamjenskog kredita sklopljenog s Raiffeisenbank Austria d.d., u visini polovice otplaćenog kredita, za razdoblje nakon prestanka bračne zajednice, odnosno za razdoblje od 15. svibnja 2019. do dana otplate kredita 23. ožujka 2023.

8. Među strankama nije sporno da su stranke sklopile brak 3. lipnja 1995., a koji je razveden pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj P Ob-118/19 od 16. rujna 2020., kao i da je do faktičnog prestanka bračne zajednice došlo 15. svibnja 2019. Nije sporno da je za vrijeme trajanja bračne zajednice tužitelj kao korisnik kredita sa Raiffeisenbank Austria d.d. sklopio Ugovor o kreditu broj 178-50-7444201 od 17. studenoga 2017. (dalje u tekstu Ugovor) na iznos od tadašnjih 200.000,00 kn, te da je riječ o nenamjenskom kreditu. Također, nije sporno da su stranke tijekom trajanja bračne zajednice podizale i druge kredite.

9. Sporno je da li je kredit sklopljen za zajedničke obveze bračne stečevine stranaka, slijedom čega da bi postojala obveza tuženice na isplatu utuženog potraživanja.

10. Uvidom u Ugovor sud je utvrdio da je čl. 5. Ugovora - korištenje kredita određeno da se kredit koristi za podmirenje novčanih obveza korisnika kredita i/ili založnog dužnika prema kreditoru ili drugim vjerovnicima, izravnim prijenosom sredstava kredita na račune na kojima se vode kreditne obveze, dok se eventualna razlika koja preostane nakon podmirenja tih obveza isplaćuje na račun korisnika kredita otvoren kod kreditora ili u gotovini. Kredit se koristi jednokratno najkasnije do 28. veljače 2018. Nadalje, utvrđeno je da je u čl. 7. Ugovora određen način otplate u jednakim mjesečnim anuitetima prema otplatnom planu te da mjesečni anuitet iznosi 2.355,29 kn, dok je uvidom u otplatni plan sud utvrdio da je kredit u cijelosti isplaćen 17. studenoga 2017.

11. Uvidom u dopis Raiffeisenbank Austria d.d.od 23. ožujka 2023., prijevremenu otplatu kredita Raiffeisenbank Austria d.d. od 23. ožujka 2023. i potvrdu o uplati Raiffeisenbank Austria d.d. sud je utvrdio da je predmetni kredit tužitelj u cijelosti otplatio 23. ožujka 2023. u ukupnom iznosu od 26.544,56 EUR, i to konačnom uplatom u iznosu od 15.232,46 EUR.

12. Na spornu okolnost korištenja predmetnog kredita sud je saslušao stranke i svjedoke, pri čemu valja posebno istaknuti da sud nije uzeo u obzir dijelove iskaza stranaka vezano za pokretnine koje su bile predmetom tužbenog zahtjeva u spisu Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P Ob-48/20 kako je to sud utvrdio u odluku istoga suda od 30. ožujka 2021.

13. Iz iskaza tužitelja proizlazi da su u stanu u kući od oca tuženice živjeli do 15. svibnja 2019. kada je sa djecom odselio iz te kuće. Za cijelo vrijeme trajanja braka tuženica nije bila zaposlena te je radila u dva navrata po 3 do 4 mjeseca. Imali su na udomljenju jednu djevojčicu u trajanju od 3 godine za koju su dobivali naknadu 2.700,00 kn mjesečno. U razdoblju od 1995. do 1999. tužitelj je radio u više firmi te se bavio i preprodajom vozila, tako da je imao mjesečna primanja u prosjeku od oko 7.000,00 kn, a posljednjih 15 godina imao je oko 8.500,00 kn mjesečno. U to vrijeme, tijekom ljeta i dio zime, tuženica je s djecom živjela u [adresa]. Režije u [adresa] plaćao je tužitelj, a u Zagrebu polovicu s ocem tuženice. Novac koji bi stigao u obitelj trošio se za te režije, hranu, higijenske potrepštine, grijanje, školovanje djece i kredit. Troškovi njihove obitelji zajedno sa odjećom mjesečno su iznosili oko 6.000,00 kn. Kredit je plaćao 2.500,00 kn. Od ujaka tuženice dobili su 45.000,00 kn, a na dugovanje koje je ostalo iza njega, otišlo je 12.000,00 kn. Tih 45.000,00 kn potrošilo se za životne potrebe, a kada je trebalo platiti dugovanje, tužitelj je prodao svoje braniteljske dionice i isplatio taj dug. Brinuli su se i o baki tuženice, a ona je imala mirovinu koju su podizali i to je iznosilo oko 2.500,00 kn. Taj novac nije se trošio na baku, već su oni raspolagali time za ostale životne potrebe i u tom razdoblju imali su nešto više novca za trošiti. Nisu štedjeli. Kada je baka umrla, financirali su sprovod. Tijekom braka zajedno sa ocem tuženice kupili su zemljište u [adresa] te su od ujaka tuženice dobili građu za vikendicu. Puno su radili sami te su u cijelosti završili gradnju vikendice. Tijekom 2018. otac tuženice vikendicu je prodao za 50.000,00 kn te je bilo dogovoreno da pola novca pripadne njemu, a pola novca strankama. Nakon što je tužitelj odselio, zatražio je oca tuženice da mu da novac koji mu pripada od toga, a to je trebalo biti 12.500,00 kn, te je otac tuženice tada dao 10.000,00 kn rekavši da nema cijeli iznos i ostao je dužan tužitelju 2.500,00 kn. 12.500,00 kuna otac tuženice je trebao dati tuženici, a ne zna da li je to učinio. Posljednji kredit digao je u RBA banci na iznos od 200.000,00 kn za vrijeme trajanja braka, i to 2017. Od tog novca dobio je na ruke 30.000,00 kn, a preostalih 170.000,00 kn banka je odmah obračunala za refinanciranje ranijih kredita. Raniji krediti potrošeni su na uređenje i stana i okućnice u kući oca tuženice, radila se garaža, ograda, stepenice, stan je puno koštao, uređivao se krov i stavljala fasada. Samo fasada koštala je 70.000,00 kn. Iznos od 30.000,00 kn dijelom je otišao na troškove kredita, a preostalih 26.000,00 kn potrošeno je na zatvaranje kartica kojima je plaćana bijela tehnika i drugi životni troškovi. Taj kredit tužitelj je dignuo na svoje ime i on je plaćao kredit cijelo vrijeme, a nakon prestanka braka i bračne zajednice nastavio je plaćati rate kredita. Još 7 godina mora otplaćivati kredit, a mjesečni anuitet iznosi 2.400,00 kn. Budući da je sada podstanar sa djecom, tuženica ne plaća redovito alimentaciju, a mora plaćati i podstanarstvo, teško mu je podmirivati kredit te smatra da se radi o dugovanju koje je proisteklo iz braka i smatra da mu tuženica dio iznosa mora nadoknaditi.

14. Iz iskaza tuženice proizlazi da je u kući u [adresa] za vrijeme trajanja bračne zajednice uređen plafon s knaufom i rasvjetom, stavljen je laminat, rušen je jedan unutarnji zid, rađena je vanjska žičana ograda sa stupovima i betonskim parapetom. Nije rađena adaptacija dijela vanjske fasade. Na fasadi je samo pokrpana jedna pukotina, i to je prebojano. Za vrijeme trajanja braka kupljena je kuhinja, hladnjak, perilica rublja, televizor, potopne pumpe i friteze. Postavljene su podne pločice koje su zajedno kupovali, a tuženica je uređivala i krečila. Od ujaka tuženice naslijeđeni su neki strojevi koji su prodani, prodan je auto Citroen Saxo, Honda s prikolicom – poljoprivredni motokultivator, stroj za izradu drveta, cirkular s hoblericom i stol za izradu drveta, a za što je sve skupa dobiveno oko 45.000,00 kn. Platili su dugovanje na karticama koje je ostalo iza pok. ujaka u iznosu od 12.000,00 kn. Smatra da je cjelokupno ulaganje sa ovim navedenim u kuću u [adresa] iznosilo oko 10.000,00 kn. Što se tiče kredita, sjeća se da je tužitelj želio podići kredit, ali je bila protiv toga. Slabo se sjeća, ali zna da je bilo prebijanja nekih ranijih kredita i da je tužitelj dobio neki novac koji je stajao u sobi te je on to uzimao. Tuženica s tim novcem nije imala dodira. Vezano za vikendicu otac joj je rekao da je ista prodana za 25.000,00 kn te da je tužitelj dobio 12.500,00 kn, dok ništa drugo o tome ne zna. Tuženica od toga nije dobila ni 100,00 kn. Vikendicu su gradili zajedno s njezinim ocem, kupili zemlju, dobili su građu od ujaka te da se ista i prodala. Ne sjeća se od kojih novaca se uređivala fasada, gradila garaža, uređivao krov i drugo. Koliko joj je poznato, tužitelj je imao neke kredite koje je prebio sa ovim posljednjim kreditom. Za potrebe hrane i higijene, dok je baka živjela s njima, trošili su oko 5.000,00 kn. O režijama koje su se plaćale neredovito brigu je vodio tužitelj od zajedničkih novaca, a plaćali su pola režija za kuću, a drugu polovicu je plaćao otac tuženice. Režije za [adresa] u iznosu oko 500,00 do 600,00 kn zajedno su plaćali za vrijeme trajanja bračne zajednice. Kartice su uvijek podmirivali zajedno, a baka je s njima živjela 5 godina, za to vrijeme plaćala je kartice od bakine mirovine. Ne zna koliko je godina i gdje je tužitelj radio i kolika mu je točno plaća bila, ali sigurno nije bila 6.000,00 ili 7.000,00 kn. Posljednjih godina je bila plaća između 5.000,00 i 7.000,00 kn, to se sjeća. Ne može se sjetiti koliko je tužitelj zarađivao od preprodaje vozila.

15. Iz iskaza svjedoka ŽB, oca tuženice, proizlazi da zna da je tužitelj ranije dizao kredite, s time da ne zna zašto je dizao te kredite, dok misli da je kredit o kojemu se vodi postupak podigao 2017., s time da mu nije poznato za što su potrošili kredit. Financijska situacija stranaka za vrijeme braka bila je solidna, radili su s autima, uzimali ih, popravljali i prodavali. Misli da u braku nisu imali nikakve dugove. Financijski nije pomagao strankama, a plaćali su režije po pola. On osobno nije dignuo kredit, već je tužitelj na karticu dignuo misli 20.000,00 kn, i svjedok je otplaćivao taj dug. Taj iznos uzeli su za kupnju auta, odnosno novac su potrošili tako da su kupovali aute i prodavali ih nakon što su bili popravljeni. Taj iznos od 20.000,00 kn potrošen je u poslovne svrhe, a kada je pitao stranke gdje su ti novci koje je on otplatio, oni su mu oboje rekli da su ih potrošili za režije. I nikada mu nisu vratili te novce. Stranke su za vrijeme braka uređivale stambeni prostor na gornjem katu gdje su živjeli, stavljali su vrata, radili su prezide i žbukali su, radili su kupaonu, taj prostor je bio u nekoj roh-bau izgradnji, namjestili su prostor namještajem i uređajima, sudjelovali su i u izgradnji stepenica. U izgradnji garaže nisu sudjelovali, samo mu je tužitelj nešto pomagao. Stranke su stanovale u njegovoj kući 20-23 godine i nisu platili niti tadašnjih kuna za najam. Koliko se sjeća u kući u [adresa] koja je vlasništvo tuženice stranke su izbijale zid i ulagale u dnevni boravak, misli da je to bilo prije podizanja kredita, ali to ne može sa sigurnošću tvrditi. Ne može reći od kuda i koliko su novaca stranke uložile u ovo što je prethodno iznio u svom iskazu, tuženica nije radila, dok je tužitelj radio, možda je neko vrijeme bio na bolovanju.

16. Iz iskaza svjedoka AB, sina stranaka, proizlazi da ne zna kada je točno sklopljen predmetni ugovor, možda negdje prije desetak godina, ali u to nije siguran. Misli da je kredit dignut na iznos tadašnjih 200.000,00 kn. Novci koji su dobiveni iz tog kredita iskorišteni su za uređenje i održavanje kuće, kućanstva i okućnice. Tako je napravljena fasada na kući, nadstrešnica na terasi, renovirana je kuhinja, dnevni boravak, dvije spavaće sobe. Izgrađena je pečenjara, nešto je otišlo i na uređenje garaže, ne može se sada točno sjetiti, ali zna da se nešto uređivalo u garaži, pola po pola sa djedom. Tako su u kuhinji kupljeni uređaji, i to primjerice pećnica, zatim radna ploča i općenito elementi za kuhinju, kupljen je TV, stolice i stolovi, misli da je stavljena stolarija u spavaćim sobama, ali to nije siguran, u kupaonici su stavljene pločice, stavljen je i laminat, dakle, novac je utrošen općenito za renovaciju interijera u kući. Također, novac je utrošen i za renovaciju kuće i dvorišta u [adresa], što se tiče dvorišta postavljena je ograda i uređeni okolni objekti, tj. radiona. Što se tiče kuće u [adresa], tu je uređivana kupaona, kompletan dnevni boravak, kuhinja, krovište. Inače ta kuća je bila od pokojnog ujka UB, sa majčine strane, te je otac platio dugove koji su ostali iza njega, dio je platio od tog kredita, a dio tako što je prodao svoje braniteljske dionice. A sve kako bi tu kuću mogla naslijediti majka. Ovo sve što je naveo vezano za utrošeni novac od kredita poznato mu je jer je negdje do 17-18 godine živio u toj kući sa svojim roditeljima i sve je vidio vezano za uređenje, a znao je ponekad i pomoći po potrebi fizički ako je što trebalo. Za školovanje i uzdržavanje njega i brata roditelji su trošili iz plaće, možda je neki i dio išao iz tog kredita, to sa sigurnošću ne može tvrditi. Što se tiče vrijednosti svih radova, to mu nije poznato, zna samo da je fasada na kući u kojoj su živjeli koštala oko 50.000,00 kn. Nakon prestanka braka kredit cijelo vrijeme plaća otac, to mu je poznato jer mu je to rekao, a zna i da mu se skida s plaće iznos za kredit. Inače, za vrijeme braka roditelja samo je otac bio zaposlen, a nije niti siguran da li se majka zaposlila nakon što su se razveli. Misli da je mjesečni iznos rate oko 2.500,00 kn. Sve što je prethodno naveo u svom iskazu bilo je plaćeno iz predmetnog kredita. U vrijeme sklapanja predmetnog kredita imao je 16 godina, a o kreditu ima saznanja, jer je o tome čuo od roditelja, a i vidio je što se radilo. Istina je da su prodani auto i motokultivator, a ti novci utrošeni su za ujakov sprovod, kao i na dio duga o kojem je već prethodno govorio, s time da ne zna koliko je bio visok taj dug.

17. Sud u cijelosti prihvaća iskaz tuženika kao istinit i životno logičan, a koji je i u skladu sa spisu priležećom dokumentacijom i sa iskazima saslušanih svjedoka koje sud u cijelosti prihvaća kao istinite, dok ne prihvaća iskaz tužiteljice kao istinit u dijelu u kojem je isti u suprotnosti s prihvaćenim iskazom tužitelja, pri čemu valja posebno ukazati na proturječnosti iskaza tuženice gdje navodi da je imala saznanja o podizanju kredita i da se istome protivila i da je bilo prebijanja nekih ranijih kredita te navoda iznijetih po tuženici tijekom postupka da je kredit podignut bez njezinog znanja i da nema nikakvih saznanja na što su potrošeni ti novci. Iskaze saslušanih svjedoka sud prihvaća kao istinite i jer su u skladu sa spisu priležećom dokumentacijom, s time da iskaz svjedoka ŽB sud posebno niti ne cijeni, jer navedeni svjedok nema nikakvih saznanja o predmetnom kreditu.

18. Na temelju rezultata provedenog postupka, kao i između stranaka nespornih činjenica, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj tijekom trajanja bračne zajednice podignuo kredit na iznos od tadašnjih 200.000,00 kn, od čega je iznos od 170.000,00 kn banka obračunala za refinanciranje ranijih kredita kako je to i utvrđeno uvidom u čl. 5. Ugovora, a preostali iznos od 30.000,00 kn isplaćen je na ruke tužitelja, od čega je dio utrošen na troškove kredita, a dio na zatvaranje kartica kojima je plaćana bijela tehnika i drugi životni troškovi stranaka nastali tijekom trajanja bračne zajednice. Iz suglasnih iskaza stranaka utvrđeno je da su stranke dizale i ranije kredite, a koja novčana sredstva su utrošena za zajedničke potrebe bračne zajednice. Naime, stranke su uređivale nekretninu i okućnicu u kući oca tuženice gdje su stanovali za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao i kuću u [adresa], kupovali su bijelu tehniku kojom su opremali stan i druge pokretnine, kao i motorno vozilo, a sve navedeno podmirivano je putem kartica i podizanjem kredita. Stalna novčana primanja imao je jedino tužitelj koji je bio zaposlen, dok je tuženica bila zaposlena svega par mjeseci i nije imala stalnih novčanih primanja, a novčana sredstva ostvarena iz plaće stranaka, kao i novčana sredstva dobivena od udomljenja mlt. djeteta (na razdoblje od 3 godine uz mjesečnu naknadu od 2.700,00 kn), mirovine bake tuženice koja je živjela sa strankama (u razdoblju od 5 godina i primala mirovinu od 2.500,00 kn), te novčana sredstva dobivena od ujaka tuženice u iznosu od 33.000,00 kn (ostatkom iznosa od 12.000,00 kn podmirena su dugovanja od ujaka) utrošena su za tekuće životne troškove obitelji stranaka (stranke imaju dvoje zajedničke djece) i pogreb bajke tuženice. Ušteđevinu stranke nisu imale. Dakle, nedvojbeno je utvrđeno da su novčana sredstava dobivena od predmetnog kredita utrošena na zajedničke potrebe bračne zajednice. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj nakon prestanka bračne zajednice vršio mjesečne uplate sve do dana konačne otplate kredita, dakle, u utuženom razdoblju, te da tuženica na ime otplate tog kredita nije platila ništa.

19. Na konkretan pravni odnos ima se primijeniti odredba čl. 44. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 103/15 – dalje ObZ) kojom je propisano da za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno, bračnom stečevinom i vlastitom imovinom. Smatra se da su bračni drugovi za navedene obveze odgovorni u jednakim dijelovima, ako nisu drukčije ugovorili. Ako je radi namirenja zajedničkih obveza iz suvlasničkog dijela bračne stečevine ili iz vlastite imovine jednog bračnog druga naplaćeno više nego što iznosi njegov dio duga, taj bračni drug ima prema drugom bračnom drugu pravo na naknadu tog iznosa iz njegovog dijela bračne stečevine, odnosno iz njegove vlastite imovine.

20. S obzirom da je tuženik kao bračni drug sklapanjem predmetnog kredita za vrijeme trajanja bračne zajednice preuzeo obveze u vezi s bračnom stečevinom, jer su novčani iznosi dobiveni realizacijom ugovora o kreditu utrošeni za stjecanje imovine koja predstavlja bračnu stečevinu stranaka, a da je isključivo tužitelj kao korisnik kredita samostalno vraćao kredit nakon prestanka bračne zajednice, to sukladno odredbi čl. 44. ObZ-a za obveze bračni drugovi odgovaraju u jednakim dijelovima. Stoga, tužitelj ima pravo na naknadu polovine rata kredita od iznosa koji je plaćao po predmetnom ugovoru o kreditu u razdoblju od 15. svibnja 2019. (dan prestanka bračne zajednice) do 23. ožujka 2023. kada je kredit konačno otplaćen, jer se radi o dugu koji tereti oba bračna druga.

21. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio na temelju dokumentacije Raiffeisenbank Austria d.d. koja je priložena u spisu, a koja dokazuje vrijeme i visinu pojedinih uplata koje je tužitelj plaćao na ime povrata dugovanja kredita, a koje na dan 31. svibnja 2019. (faktična bračna zajednica stranaka nesporno je prestala 15. svibnja 2019.) iznosi 23.687,03 EUR (178.469,96 kn prema fiksnom tečaju 1 EUR=7,53450 kn) za koje je sud utvrdio da je tuženica dužna podmiriti polovinu u ukupnom iznosu od 11.843,52 EUR sa zateznim kamatama tekućima od idućega dana od dana konačne otplate kredita 24. ožujka 2023. (čl. 183. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje ZOO), sukladno traženju tužitelja, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO.

22. Slijedom navedenog, sud je primjenom odredbe čl. 44. ObZ-a utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja za isplatom polovine otplaćenog kredita nakon prestanka bračne zajednice stranaka do konačne otplate kredita.

23. Stoga, odlučeno je kao u točki I izreke presude.

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) i tužitelju su utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćnici odvjetnici, i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23 - dalje OT), za sastav podneska od 30.4.2024. 100 bodova (Tbr.8/1 OT), za zastupanje na ročištu 9.5.2024., 16.9.2024., 25.11.2024. 100 bodova za svaku radnju (Tbr.9/1 OT), što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr.54 OT) i porez na dodanu vrijednost od 25 % (Tbr.46 OT) iznosi 1.250,00 EUR. Priznat je i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 82,45 EUR i presudu u iznosu od 164,89 EUR. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužitelja u iznosu od 1.497,34 EUR. 25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II izreke presude.

26. Nije priznat trošak za sastav podneska od 20.5.2024., jer isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

U Zagrebu 9. siječnja 2025.

Sudac

Nataša Marahovec Kantarević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti u roku 15 dana od dana dostave prijepisa žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže e-komunikacijom putem ovoga suda.

DN-a:

1. Pun. tužitelja uz rj. o naplati pristojbe za presudu

2. Tuženiku