Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-623/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Vladimira Šestaka kao predsjednika vijeća, suca Vladimira Ferenčevića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i suca Antuna Dominka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Igor Golovrški i Darko Samardžija iz Nove Gradiške, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva 71, zastupanog po punomoćnicima

- odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj Pn-191/2022-27 od 10. lipnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se djelomično uvažava, te se pobijana presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj Pn-191/2022-27 od 10. lipnja 2024.:

- potvrđuje u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 527,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2024. do isplate,

- preinačava u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 586,95 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10. lipnja 2024. do isplate, tako da se i u navedenom dijelu tužbeni zahtjev odbija, te u odluci o parničnom trošku, tako da se sudi:

Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 1.113,95 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2024. do isplate (točka I izreke), odbijen je dio tužbenog zahtjeva radi isplate iznosa od 589,26 eura (točka II izreke), te je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.416,80 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10. lipnja 2024. do isplate (točka III izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik pobijajući je u dosuđujućem dijelu te u odluci o parničnom trošku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 6. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. , 70/19. i 80/22 - dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je naknada imovinske štete na vozilu tužitelja nastale u prometnoj nezgodi od 16. travnja 2022. koju je skrivio vozač vozila inozemne registracije. Između stranaka nije sporno da je tužitelju povodom njegovog odštetnog zahtjeva u kolovozu 2022. godine isplaćen iznos od 13.721,00 kuna / 1.821,09 eura[1] . Sporna je stvarna visina štete na vozilu tužitelja.

6. Navedenu spornu činjenicu prvostupanjski je sud utvrdio provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Đuri Šariću. Na temelju utvrđenih oštećenja i starosti vozila vještak cijeni da se radi o totalnoj šteti, te da prosječna oglašena cijena takvog vozila na tržištu u vrijeme vještačenja (19. kolovoza 2023.) iznosi 5.378,00 eura. Nakon toga navedeni iznos umanjuje primjenom koeficijenta 0,925, uz ocjenu da u prosjeku razlika između oglašavane i postignute cijene iznosi 7,5%, te primjenom daljnjih koeficijenata od 0,894, kao faktora korekcije s obzirom na inflatorna kretanja u razdoblju od travnja 2022. do srpnja 2023., te od 0,8, kao daljnji faktor korekcije, s obzirom na povećanje cijena rabljenih vozila u istom razdoblju. Time dobiva vrijednost vozila u vrijeme štetnog događaja od 3.557,87 eura, koju vrijednost umanjuje za 41%, koliko cijeni vrijednost preostalih spašenih dijelova vozila. Tako dobiva iznos totalne štete od 1.981,14 eura. Povodom primjedbe tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka, gdje navodi da je vrijednost vozila te u konačnici iznos totalne štete bilo potrebno utvrditi s obzirom na cijene u vrijeme vještačenja, vještak vrši dopunu nalaza i mišljenja, tako što prosječnu oglašavanu cijenu prije provedenog vještačenja sada umanjuje samo primjenom koeficijenta 0,925 (prosječna razlika između oglašavane i postignute cijene), ali ne i za koeficijente koji se odnose na inflaciju i povećanje cijena rabljenih vozila. Time dobiva vrijednost vozila u vrijeme vještačenja od 4.974,65 eura, a nakon umanjenja navedene vrijednosti za 41% (vrijednost spašenih dijelova), iznos totalne štete od 2.935,04 eura. Dosuđeni iznos predstavlja razliku navedenog iznosa i do sada isplaćenog iznos tužitelju od 1.821,09 eura.

7. Dakle, prvostupanjski sud pobijanu presudu zasniva na dopunskom nalazu i mišljenju vještaka, kojim je iznos štete utvrđen s obzirom na vrijednost vozila u vrijeme vještačenja. Pri tome su razlozi pobijane presude u svemu razumljivi, pa nije osnovana žalbena tvrdnja da bi zbog nerazumljivosti razloga pobijana presuda bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

8. Nije osnovana niti žalbena tvrdnja o tome da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, jer da tuženiku nije dostavio dopunu nalaza i mišljenja vještaka, kojom je izračunata visina totalne štete na vozilu prema cijenama u vrijeme vještačenja. Iako bi iz očitovanja tuženika na podnesak tužitelja, kojim tužitelj djelomično povlači tužbu u skladu sa dopunskim vještačenjem, a u kojem tuženik ne propituje na koji je način tužitelj došao do utuženog iznosa, moglo zaključiti da je tuženik bio upoznat sa dopunom nalaza i mišljenja, ovakva žalbena tvrdnja nije osnovana već stoga što u konkretnom slučaju nije bilo potrebno vršiti izračun totalne štete prema cijenama u vrijeme vještačenja. Naime, budući da je tuženik temeljem odštetnog zahtjeva tužitelju djelomično naknadio štetu nekoliko mjeseci unutar nastanka štete, odmjeravajući visinu štete prema cijenama u navedeno vrijeme, to je osnovanost tužbenog zahtjeva trebalo cijeniti imajući u vidu cijene u vrijeme štetnog događaja. Dakle, eventualnu razliku između stvarne štete i isplaćenog iznosa je trebalo izračunati s obzirom na utvrđenu stvarnu štetu prema cijenama u vrijeme njezinog nastanka.

9. Kao što je prethodno rečeno, mišljenje je vještaka da je prema navedenom kriteriju šteta iznosila 1981,14 eura. Međutim, budući da tužitelj tijekom postupka osporava ovako izračunatu visinu, prigovarajući metodologiji izračuna, ovaj drugostupanjski sud, ocjenjujući navedeni nalaz, nalazi da nije bilo osnove pri određivanju cijene vozila u vrijeme štetnog događaja, cijenu u vrijeme vještačenja umanjivati po dva kriterija s obzirom na inflatorna kretanja. Prvi puta primjenom koeficijenta inflacije u promatranom razdoblju od 0,894, a drugi puta s obzirom na povećanje cijena automobila u istom razdoblju od 20%, tj. primjenom koeficijenta 0,8. Naime, ako je vještak raspolagao podatkom o povećanju cijena vozila u promatranom razdoblju, tada nije bilo razloga primjenjivati i opći koeficijent inflacije. Dakle, pri utvrđivanju cijene vozila tužitelja je valjalo oglašavanu cijenu u vrijeme izrade nalaza od 5.376,00 eura umanjiti za 7,5%, primjenom koeficijenta 0,925, s obzirom na prosječnu razliku između oglašavane i postignute cijene, te dobiveni iznos umanjiti za 20%, primjenom koeficijenta 0,8, čime je dobivena vrijednost vozila u vrijeme štetnog događaja od 3.979,72 eura. Navedeni iznos je umanjen za 41%, koliko iznosi vrijednost sačuvanih dijelova, te je dobiven iznos totalne štete od 2.384,00 eura, koji iznos je umanjen za isplaćeni iznos od 1.821,00 euro, čime je dobiven osnovani iznos tražbine od 527,00 eura.

10. Slijedom navedenog pobijana je presuda djelomično preinačena u odluci o glavnoj stvari.

11. Odluka o parničnom trošku je donesena temeljem članka 166. stavka 2. te članka 154. stavka 4. ZPP-a. Stoga je njome obuhvaćen i zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe. Tužitelj je u postupku uspio 31% a tuženik sa 69%. Budući da je tuženik imao ukupan trošak u iznosu od 835,00 eura (odgovor na tužbu i zastupanje na 2 ročišta od po 200 eura te podnesak od 29. prosinca 2923. 100,00 eura, sve uvećano za PDV od 25%), te da je 38% toga iznosa (razlika uspjeha stranaka u postupku) približan trošku tužitelja na ime vještačenja (265,44 eura), odlučeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Bjelovar, 9. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vladimir Šestak