REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] P 5

Poslovni broj: Us I-1046/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja PŽ iz [adresa], br. 171/32, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi ponovnog određivanja prijevremene starosne mirovine, 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika KLASA: UP/II 140- 02/23-03/03194112529, URBROJ: 341-99-06/2-23-779 od 24. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-02/23-03/03194112529, URBROJ: 341-99-06/2-23-779 od 24. ožujka 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Gospiću, KLASA: UP/I-140-02/22-03/03194112529, URBROJ: 341-06-06/2- 22-4109 od 20. siječnja 2023.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je odbijen zahtjev za ponovnim određivanjem razmjernog dijela prijevremene starosne mirovine zbog dugogodišnjeg osiguranja.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava zakonitost odluke tuženika zbog povrede pravila postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da mu se tijekom postupka za priznavanje prava na mirovinu nije uzela u obzir zarada za 1982., 1983., 1989., 1990. i 1991. godinu, te da su mu primanja od 1989. nadalje, obzirom da je bio zaposlen na radnom mjestu ravnatelja, bila znatno više od prosjeka. Nadalje, da tuženik prilikom odlučivanja nije uzeo u obzir izmijenjene odredbe Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju koje bi dovele do povoljnijeg izračuna mirovine tužitelja. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev te ostaje pri obrazloženju svog rješenja. Ističe da je pravomoćnim rješenjem Područnog ureda u Gospiću broj 45252 od 18. siječnja 2016. tužitelju priznato pravo na mirovinu te je visina mirovine određena na temelju raspoloživih materijalno-pravnih dokaza u predmetu i na temelju propisa koji su bili na snazi u vrijeme donošenja rješenja, te kako nema pravne osnove za ponovno određivanje mirovine na temelju izmjena i dopuna ZOMO-a, posebno članaka 80. - 88. ZOMO Narodne novine 120/16 i 115/18 na koje se tužitelj poziva koje su stupile nakon donošenja rješenja o priznanju prava na mirovinu, a to budući izmjena materijalnog propisa ne može biti razlog za obnovu postupka. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Među strankama ovog spora nije sporno, a isto proizlazi i iz dokumentacije u spisu:

- da je tužitelju pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Gospiću, broj 45252 od 18. siječnja 2016. priznato pravo na razmjerni dio starosne mirovine počevši od 1. siječnja 2014.

- da su tužitelju tim rješenjem u mirovinski staž navršen u Republici Hrvatskoj uračunata razdoblja, među inim, i od 1. ožujka 1973. do 31. prosinca 1985., zatim od 1. siječnja 1989. do 7. listopada 1991., te od 8. listopada 1991. do 5. kolovoza 1995.

- da je tužitelj 19. srpnja 2022. podnio zahtjev za ponovno određivanje razmjernog dijela prijevremene starosne mirovine zbog dugogodišnjeg osiguranja.

6. Međutim, sporna je primjena materijalnog prava, odnosno jesu li u postupku donošenja osporenog rješenja pravilno primijenjene relevantne zakonske odredbe te jesu li su prilikom obračuna mirovine tužitelju ispravno uzete u obzir sporne godine radnog staža od 1982. do 1983. te od 1989. do 1991.

7. Kako sukladno odredbi čl. 98. t. 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS) stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, a činjenice odlučne za rješavanje ovog spora su nesporne, uz primjenu načela učinkovitosti iz čl. 8. ZUS-a prema kojoj je sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, sud je ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.

8. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je na temelju odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Iz spisa predmeta upravnog postupka utvrđeno je da je tužitelju rješenjem prvostupanjskog tijela od 18. siječnja 2016. priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu prema čl. 35. i čl. 37. st. 1. i 7. te u skladu s odredbama čl. 79. st. 1. i 2. i čl. 81. - 88. tada važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15.; dalje: ZOMO/13) koji je bio na snazi do 31. prosinca 2016., a isto u postupku nije ni sporno. Uvidom u rješenje Područnog ureda u Gospiću od 18. siječnja 2016. sud utvrđuje da je, suprotno navodima tužitelja, uračunato u mirovinski staž sporno razdoblje od 1989. do 1991. godine. Nadalje je utvrđeno kako je tužitelju navedena mirovina određena prema prosječnim vrijednosnim bodovima za izračun mirovine 0,8405.

10. Prema članku 13. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09. i 110/21.; dalje: ZUP) odluka javnopravnog tijela protiv koje se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor (pravomoćna odluka), a kojom je stranka stekla određeno pravo odnosno kojom su stranci određene neke obveze, može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom. Stoga je osnovano o zahtjevu tužitelja u kojem traži ponovno određivanje razmjernog dijela starosne mirovine, a iz kojeg proizlazi da osporava iznos mirovine koji mu se isplaćuje na temelju pravomoćnog rješenja, odlučeno primjenom odredaba ZUP-a kojima je uređen postupak obnove (Glava III. ZUP-a), odnosno primjenom članka 134. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.; dalje ZOMO), kojoj odredbom je propisana mogućnost pokretanja obnove postupka izvan rokova i uvjeta propisanim ZUP-om. Kako tužitelj uz svoj zahtjev nije priložio nikakve dokaze niti se pozvao na činjenice odnosno razloge koji bi u smislu članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP-a odnosno članka 134. stavka 1. ZOMO-a predstavljali razlog za obnovu postupka i mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice odnosno dokazi bili izneseni i upotrijebljeni u prijašnjem postupku okončanom pravomoćnim rješenjem od 18. siječnja 2016., osporenim rješenjem odnosno rješenjem kojim je zahtjev tužitelja odbijen nije povrijeđen zakon na njegovu štetu.

11. U odnosu na odredbe ZOMO-a (čl. 80. - 88., Narodne novine broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21.) na koje se poziva tužitelj, a koje da je tuženik propustio uzeti u obzir te koje su stupile na snagu nakon određivanja mirovine tužitelju, tuženik pravilno obrazlaže da iste nisu razlog za obnovu postupka, da je mirovina pravilno određena na temelju propisa koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja. Dodatno sud ističe da ni prijelaznim odredbama spomenutog zakona nije određena mogućnost primjene izmijenjenih odredbi na konkretan slučaj.

12. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja tuženika od 24. ožujka 2023., kojim je odlučeno o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 20. siječnja 2023., dok su vrijednosni bodovi za izračun mirovine pravomoćno utvrđeni rješenjem od 18. siječnja 2016. te protiv istog više nije moguće izjaviti redoviti pravni lijek ili podnijeti tužbu nadležnom upravnom sudu. U smislu odredbe čl. 123. st. 1. ZUP-a pod novim činjenicama podrazumijevaju se takve činjenice koje su postojale u vrijeme provođenja postupka čija se obnova traži, ali se tada za njih nije znalo ili ih se nije moglo upotrijebiti, a pod novim dokazima podrazumijevaju se dokazi o ranije poznatim ili nepoznatim činjenicama za koje se ili nije znalo, ili se znalo ali se nisu mogli pribaviti, te time niti upotrijebiti u postupku. Navodi tužitelja da je prilikom izračuna visine mirovine pogrešno uzeta u obzir visina plaće za godine 1982., 1983., 1989., 1990. i 1991. ne predstavljaju nove činjenice u smislu citirane odredbe te time ni razlog za obnovu postupka.

13. Stoga su prvostupanjsko tijelo i tuženik pravilno ocijenili da nema uvjeta za obnovu postupka sukladno čl. 134. ZOMO-a te s tim u svezi odredbe čl. 126. st. 2. ZUP-a, slijedom čega sud nije prihvatio osnovanima navode tužbe. Razlozi koje iznosi tužitelj nisu takvi da bi doveli do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

14. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa se rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim.

15. Stoga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.

16. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sud sukladno odredbi članka 47. stavka 3. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

U Rijeci 9. siječnja 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).