Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1427/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Maji Ćurić, odvjetnici u Drnišu, Kralja Zvonimira 2, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Stalna služba u Kninu i tuženika Općine Kistanje, OIB: 41783102203, Kistanje, Trg Sv. Nikole 5, radi utvrđenja prava vlasništva i ispravke uknjižbe, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu, poslovni broj: P-2738/2018 od 12. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o j e

Djelomično se odbija i djelomično prihvaća žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu, poslovni broj: P-2738/2018 od 12. ožujka 2021.

- potvrđuje u odnosu na tuženika Općinu Kistanje,

- preinačuje u odnosu na tuženicu Republiku Hrvatsku i sudi:

Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označenom slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S- A, te se isti ovlašćuje na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine, na svoje ime za cijelo, nakon prethodno provedenog postupka parcelacije i formiranja zasebne katastarske oznake, uz istodobno brisanje istog prava sa imena Općenarodna imovina, organ upravljanja M.N.O. [adresa].

Odbija se zahtjev tuženice Republike Hrvatske da joj tužitelj naknadi trošak postupka.“

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj CČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik za cijelo nekretnine označene u skici mjesta očevida stalnog sudskog vještaka geodetske struke Antonia Reljanovića, dipl.ing.geod. od dana 28. srpnja 2020. godine koja čini sastavni dio ove presude, kao dio čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označenom slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J- K-L-M-N-O-P-R-S-A, te se isti ovlašćuje na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine, na svoje ime za cijelo, nakon prethodno provedenog postupka parcelacije i formiranja zasebne katastarske oznake, uz istodoban izbris istog prava sa imena Općenarodna imovina, organ upravljanja M.N.O. [adresa].“

2. Nalaže se tužitelju platiti tuženoj ad.1. parnični trošak u iznosu od 1.250,00 kuna u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija presudu i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13 i 89/14 - odluka US RH; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu „u pravcu žalbenih razloga te udovolji tužbenom zahtjevu u cijelosti“, odnosno podredno da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odluku.

2.1. Navedeni Zakon se u ovoj pravnoj stvari koja je pokrenuta 31. prosinca 2018. primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 70/19), uz iznimke propisane u st. 2. -4. tog članka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana (u odnosu na tuženicu Republiku Hrvatsku), dok djelomično nije osnovana (u odnosu na tuženika Općinu Kistanje).

5. Predmet ove parnice zahtjev je tužitelja da se utvrdi vlasnikom realnog dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pobliže opisanog u izreci toč.

I. izreke pobijane presude i da se tužitelj ovlasti da na temelju presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u cijelosti, nakon prethodno provedenog postupka parcelacije i formiranja zasebne katastarske oznake, uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena Općenarodne imovine - organ upravljanja M.N.O. [adresa].

6. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 12. ZPP-a jer je prvostupanjski sud odlučio u okviru postavljenog („preciziranog“) tužbenog zahtjeva (kojeg je tužitelj postavio nakon provedenog uviđaja na licu mjesta) te je sud za svoju odluku kojom je odbio tužbeni zahtjev iznio jasne i neproturječne razloge.

6.1. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Međutim, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je odbijanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na tuženicu Republiku Hrvatsku pogrešno primijenio materijalno pravo, a na taj se žalbeni razlog na koji ovaj sud prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, poziva i tužitelj u žalbi.

7.1. Naime, nakon što je ocjenom provedenih dokaza utvrdio:

- da je sporna nekretnina, koja je u zemljišnim knjigama upisana kao Općenarodna imovina, organ upravljanja M.N.O. [adresa], u potpunosti ograđena suhozidom, betonskim zidom, žičanom ogradom, kao i samim zidovima stambenog objekta, a na terenu se nalazi vrt, više stabala badema, murve, koštele (koprivića) te nekoliko stabala maslina,

- da je sporni dio nekretnine koji je pokazan na terenu prilikom uviđaja na licu mjesta geodetski vještak označio slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-A, a na skici je prikazan izgrađeni suhozid, betonski zid, objekti, stabla maslina i stabla badema, vrt i guvno (gumno),

- da je rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj: O-507/07, UPP/OS-Knin-504/07, javnog bilježnika Josipa Čujeca iz Knina, pokojnog CČ pok. LČ u pogledu dijela čest. zem. [katastarska čestica], p.l.17 k. o. [katastarska općina], naslijedio sin CČ pok. CČ u cijelosti,

- da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Kninu poslovni broj: O-127/79 pokojnog LČ pok. C naslijedio CČ pok. LČ iz [adresa] u cijelosti,

- da je pok. CČ pok. LČ temeljem rješenja Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Odsjek za obnovu, Šibenik, Klasa:UpI-361- 02/03-01/211 I.V., Urbroj:2182/-04-03-03-01 od 8. srpnja 2003., ostvario pravo na obnovu kuće sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je tužitelj ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 11. lipnja 2019. od FČ kao stvarnog i izvanknjižnog vlasnika kupio dio čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine cca 80-90 m2,

- da je DČ u izjavi od 13. srpnja 2020. naveo da tužitelju pripada ukupna površina od 3589 m2 dijela čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da su svjedoci FČ i TČ iskazali kako su L koristili spornu zemlju najprije za ispašu blaga, a nakon rata su braća LČ i UČ na spornom zemljištu počeli sa gradnjom kuća 1946. godine i nitko ih nije smetao u korištenju, zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije pružio nikakav valjani dokaz o stvarnoj površini zemljišta koju su koristili njegovi prednici u vrijeme kad su zemlju koristili za ispašu blaga i da ni saslušani svjedoci nisu iznijeli svoja eventualna saznanja o površini zemljišta koju su koristili tužitelj i njegovi prednici, pa da slijedom toga valja odbiti tužbeni zahtjev, ne može se prihvatiti kao pravilan.

7.2. Naprotiv, osnovano tužitelj tvrdi u žalbi da se precizna površina sporne nekretnine (realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) može utvrditi („rastumačiti“) geodetskom izmjerom na licu mjesta, što je u konkretnom slučaju i učinjeno na uviđaju na licu mjesta koji je proveden 7. srpnja 2020., nakon kojeg je stalni sudski vještak geodetske struke Antonio Reljanović sačinio skicu mjesta očevida na koju stranke (pa tako niti tuženica Republika Hrvatska) nisu imale primjedbi. U pravu je tužitelj i kada u žalbi tvrdi da prvostupanjskom sudu objektivno nije mogao pružiti druge dokaze o površini sporne nekretnine, a da su saslušani svjedoci kao laici iskazivali o onome što vide i čega se sjećaju, kod čega su potvrdili da je oduvijek bila riječ o ograđenoj nekretnini. Naime, prema shvaćanju ovog suda nije realno očekivati od svjedoka (kao laika) da se konkretno i precizno izjasne o površini određene nekretnine, već je za utvrđenje ove činjenice potrebno stručno znanje kojeg je uostalom koristio i prvostupanjski sud kada je radi utvrđenja ove činjenice proveo uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke (dakle, sud je na prijedlog tužitelja proveo dokaz vještačenjem u smislu odredbe čl. 250. ZPP-a). U odnosu na iskaze saslušanih svjedoka odlučno je da su oni potvrdili da su tužitelj i njegovi pravni prednici samostalno posjedovali spornu nekretninu (koja je predmet tužbenog zahtjeva) unutar točno određenih (i definiranih) gabarita, s obzirom da je sporna nekretnina oduvijek bila ograđena.

7.3. Nadalje, osnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je kuća koja se nalazi na spornoj nekretnini obnovljena nakon Domovinskog rata temeljem rješenja Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Odsjek za obnovu, Šibenik, Klasa:UpI-361- 02/03-01/211 I.V., Urbroj:2182/-04-03-03-01 od 8. srpnja 2003., kojim je utvrđeno kako CČ pok. LČ (otac tužitelja), rođen **.**.1925., iz [adresa], općina Kistanje, ima pravo na obnovu obiteljske kuće u [adresa], na adresi [adresa], s utvrđenim V. stupnjem oštećenja, u kojoj će prebivati sa članovima obitelji, suprugom ZČ rođenom **.**.1927. i sinom CČ rođenim **.**.1958., a koja kuća je sagrađena upravo na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8. Zbog navedenog, a imajući u vidu odlučne činjenice koje su utvrđene u prvostupanjskom postupku:

- da je sporna nekretnina koja je u zemljišnim knjigama upisana kao Općenarodna imovina, organ upravljanja M.N.O. [adresa] u potpunosti ograđena suhozidom, betonskim zidom, žičanom ogradom, kao i samim zidovima stambenog objekta,

- da je DČ u izjavi od 13. srpnja 2020. naveo da tužitelju pripada ukupna površina od 3589 m2 dijela čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je nakon Domovinskog rata nadležno upravno tijelo odobrilo ocu tužitelja obnovu kuće koja se nalazi na spornoj nekretnini (a to prema ocjeni ovoga suda upravno tijelo ne bi učinilo da oca tužitelja nije držalo vlasnikom nekretnine),

dakle, da je tužitelj zajedno sa svojim pravnim prednicima bio u samostalnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine (realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označenog na skici mjesta očevida od 28. srpnja 2020. slovima A-B-C-D-E- F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-A), najmanje od 1946., valjalo je uz pravilnu primjenu materijalnog prava prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženicu Republiku Hrvatsku.

8.1. Prije svega, ovaj sud naglašava da je prema odredbi čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96; 68/98; 137/99; 22/00; 73/00; 114/01; 79/06; 141/06; 146/08; 38/09; 153/09; 143/12; 152/14; 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17 - ispravak; dalje: ZV) posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, dok se prema st. 5. tog članka posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Kako tijekom postupka tuženica nije niti tvrdila da bi posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika bio nepošten, a niti je u tom pravcu predlagala bilo kakve dokaze, to je posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika, izvan svake sumnje, imao potrebnu kvalitetu za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. st. 3. i 4. ZV-a, jer je barem bio pošten.

8.2. Prema odredbi čl. 159. st. 2. ZV-a samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, prema st. 3. istog članka samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, prema st. 4. istog članka samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz čl. 159. st. 2. i 3. ZV.

8.3. Odredbom čl. 388. st. 4. ZV-a koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Ta zakonska odredba naknadno je ukinuta Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-I-58/1997, U-I-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I- 1054/1997 od 17. studenoga 1999. (NN br. 137/99) te je odredbom čl. 2. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 114/01) u čl. 388. ZV-a dodan novi st. 4. kojim je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

8.4. Međutim, prema sada već ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske temeljenoj na presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske (zahtjev br. 35298/04 od 11. lipnja 2009.), koja je izražena primjerice u odlukama poslovni broj: Rev-2469/2016, Rev-2177/2017 i dr., koju sudsku praksu prihvaća i ovaj sud, kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, a rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

8.5. U konkretnom slučaju ne postoji nikakav drugi suprotstavljeni privatni interes treće osobe, a u postupku je utvrđeno da su tužitelj i njegovi pravni prednici spornu nekretninu (realni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označen na skici lica mjesta od 28. srpnja 2020. slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-A), posjedovali samostalno i da je njihov posjed najmanje od 1946. barem bio pošten. Dakle, kako su tužitelj i njegovi pravni prednici bili u samostalnom i poštenom posjedu sporne nekretnine i više od četrdeset godina, a koje vrijeme je potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću do 17. studenog 1999. kojeg dana je Ustavni sud Republike Hrvatske naprijed navedenim odlukama ukinuo čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96) kojim je bilo određeno da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana, to je uz pravilnu primjenu materijalnog prava valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženicu Republiku Hrvatsku.

8.6. Naprotiv, imajući u vidu relevantno stanje zemljišne knjige za spornu nekretninu, tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika Općinu Kistanje odbijen je uz pravilnu primjenu materijalnog prava, jer taj tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, pa okolnost da on nije prigovorio tužbenom zahtjevu tužitelja ne utječe na njegov status u ovoj parnici.

9. Slijedom iznijetog, primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a djelomično je odbijena žalba tužitelja te je prvostupanjska presuda potvrđena u odnosu na tuženika Općinu Kistanje, dok je je odnosu na tuženicu Republiku Hrvatsku prihvaćena žalba tužitelja te je prvostupanjska presuda preinačena u tom dijelu tako da je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženicu Republiku Hrvatsku.

10. Zbog preinačenja odluke o glavnoj stvari u odnosu na tuženicu Republiku Hrvatsku valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka tako da je odbijen zahtjev tuženice Republike Hrvatske da joj tužitelj naknadi trošak postupka jer je tuženica u cijelosti izgubila parnicu (argument iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a), dok tužitelj trošak postupka nije ni tražio.

U Varaždinu 9. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte