Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1363/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EKI INŽENJERING d.o.o., Pula, Ronjgova 2, OIB: 27469752480, protiv tuženika PG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po privremenom zastupniku Leu Perušku, odvjetniku u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi privremenog zastupnika tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pl-66/2019-12 od 14. listopada 2024., dana 9. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba privremenog zastupnika Lea Peruška kao osnovana te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pl-66/2019-12 od 14. listopada 2024. i rješava:

Nalaže se tužitelju naknaditi Leu Perušku, privremenom zastupniku tuženika parnični trošak u iznosu od 66,36 EUR-a u roku od 8 dana.

II. Odbija se zahtjev privremenog zastupnika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je zahtjev odvjetnika Lea Peruška za isplatu nagrade za zastupanje tuženika u svojstvu privremenog zastupnika u iznosu od 66,36 EUR-a.

2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija privremeni zastupnik tuženika Leo Peruško (dalje: privremeni zastupnik) bez navođenja zakonskih žalbenih razloga, ali sadržajem žalbe upućuje na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu da uvaži žalbu te preinači pobijano rješenje na način da usvoji zahtjev za naknadu troškova.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud, obrazlažući pobijano rješenje, navodi da je rješenjem istog suda poslovni broj Pl-66/2019-7 od 22. studenog 2019. tuženiku kao osobi nepoznatog prebivališta i boravišta temeljem odredbe čl. 84. st. 2. točke 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023, dalje: ZPP) postavljen privremeni zastupnik u osobi Lea Peruška, odvjetnika iz Pule. Obzirom da je tužitelj podneskom od 4. prosinca 2019. povukao tužbu (jer je tražbina podmirena u cijelosti), prvostupanjski sud je rješenjem poslovni broj Pl-66/2019-10 od 12. prosinca 2019. ukinuo platni nalog poslovni broj Pl-66/2019-2 od 8. listopada 2019. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.516,82 kn zajedno sa sporednom tražbinom i naknaditi parnični trošak u iznosu od 825,00 kn te je utvrđeno povlačenje tužbe. Privremeni zastupnik tuženika je podneskom od 15. siječnja 2020. postavio zahtjev za naknadu troška u visini jednokratne nagrade u iznosu od 66,36 EUR/500,00 kn jer je prigovorom od 6. prosinca 2019. osporio platni nalog, postojanje ugovornog odnosa i istaknuo prigovor zastare. Prvostupanjski sud je, primjenom odredbe čl. 264. st. 2. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'' broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023 i 156/2023) i čl. 3. st. 2. i. 4. Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika (''Narodne novine'' broj 5/2014, 75/2014, 5/2015, 28/2016, 103/2015), te pozivajući se na pravno shvaćanje zauzeto na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Građanski odjel) s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova dana 21. studenoga 2018. (Su- IV-148/2018), odbio zahtjev privremenog zastupnika za naknadu troškova zaključivši da se nije ostvario uvjet za stjecanja statusa privremenog zastupnika jer nije objavljen oglas o postavljanju privremenog zastupnika, a tužitelj je prije izjavljivanja prigovora povukao tužbu.

6. Žalitelj u žalbi navodi da je dana 2. prosinca 2019. zaprimio rješenje suda kojim je postavljen kao privremeni zastupnik i platni nalog s uputom o pravnom lijeku, protiv kojeg platnog naloga je pravovremeno izjavio prigovor, te smatra da samim postavljanjem za privremenog zastupnika, neovisno o objavi oglasa o tom postavljanju, ima pravo na naknadu troška za radnje koje mora poduzeti u zakonskom roku.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pl- 66/2019-7 od 22. studenoga 2019. tuženiku kao osobi nepoznatog boravišta temeljem čl. 84. st. 1. i 2. toč. 4. i 5. ZPP-a postavljen privremeni zastupnik u osobi Lea Peruška, odvjetnika u Puli, kojemu je citirano rješenje i rješenje poslovni broj Pl-66/2019-2 od 18. listopada 2019. (platni nalog) uručeno 2. prosinca 2019., te da je privremeni zastupnik dana 6. prosinca 2019. protiv platnog naloga podnio prigovor i zatražio trošak. Rješenjem poslovni broj Pl-66/2019-10 od 12. prosinca 2019. ukinut je platni nalog poslovni broj Pl-66/2019-2 od 18. listopada 2019. te utvrđeno da je tužba povučena, obzirom je tužitelj podneskom od 4. prosinca 2019. povukao tužbu jer je tuženik podmirio dug. Podneskom od 15. siječnja 2020. privremeni zastupnik podnio je zahtjev za naknadu troška u jednokratnom iznosu od 500,00 kn/66,36 EUR-a.

8. Imajući u vidu odredbu čl. 85. st. 1. i 2. ZPP-a, kojom je propisano da privremeni zastupnik ima u postupku za koji je postavljen sva prava i dužnosti zakonskog zastupnika i da ta prava i dužnosti vrši sve dok se stranka ili njezin punomoćnik ne pojavi pred sudom, uvjet za stjecanje statusa privremenog zastupnika nije objava oglasa, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, već taj status privremeni zastupnik stječe samim donošenjem rješenja kojim je postavljen za privremenog zastupnika, pa stoga osnovano ukazuje žalitelj da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio njegov zahtjev za naknadu troška privremenog zastupnika.

9. Vezano za naknadu troška privremenog zastupnika, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo je pravno shvaćanje (broj Su-IV-148/2018 od 21. studenoga 2018.) prema kojemu je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženika dužan predujmiti tužitelj, a troškovi predujma ulaze u parnični trošak, s time da je tuženik kojem je postavljen privremeni zastupnik dužan naknaditi te troškove tužitelju, a navedeno pravno shvaćanje je naknadno postalo i zakonska norma na način da je člankom 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 70/19.) dopunjen članak 85. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 i 80/2022) tako što mu je dodan stavak 3. koji propisuje da je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika dužan predujmiti tužitelj.

10. Stoga je pravilnom primjenom navedene zakonske odredbe prvostupanjski sud trebao pozvati tužitelja da predujmi sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika, s time da tužitelj ima pravo tražiti naknadu toga troška od tuženika, a što je u ovom konkretnom slučaju prvostupanjski sud propustio učiniti.

11. Slijedom navedenoga, valjalo je uvažiti žalbu privremenog zastupnika te temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsko rješenje i privremenom zastupniku dosuditi trošak u zatraženom iznosu od 66,36 EUR/500,00 kn (prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 466,76 EUR-a za sastav prigovora protiv platnog naloga privremenom zastupniku bi pripadalo pravo na nagradu u visini 50 bodova (100,00 EUR) po Tbr. 8. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/2023, dalje: Tarifa), koji trošak je privremenom zastupniku dužan isplatiti tužitelj, a isti ga ima pravo potraživati od tuženika.

12. Zahtjev privremenog zastupnika za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen, jer privremeni zastupnik tuženika nije stranka ovog postupka, radi čega odnos tužitelja i privremenog zastupnika vezan uz trošak privremenog zastupanja tuženika nije moguće razmatrati u okviru odnosa parničnih stranaka niti su na njihov odnos primjenjive odredbe ZPP-a o pravu na naknadu troškova postupka.

U Varaždinu 9. siječnja 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović