Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-992/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Davoru Bubalu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. svibnja 2024. poslovni broj: Pn-484/2018-72, u sjednici vijeća održanoj dana 09. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tužiteljice djelomično se odbija i djelomično prihvaća te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. svibnja 2024. poslovni broj: Pn-484/2018-72:

- potvrđuje pod toč. II. izreke presude u dijelu kojim je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.500,00 EUR sa kamatama od 15. veljače 2018. do isplate

- potvrđuje pod toč. II. izreke presude u dijelu kojim je kao neosnovan odbijen zahtjev za isplatom kamate obračunate na iznos od 173,67 EUR za razdoblje od 8. studenog 2017. do 14. veljače 2018. sa daljnjim zateznim kamatama tekućim od 20. studenog 2023. do isplate

- preinačuje u dijelu toč. II. izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 784,89 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. studenog 2023. do isplate i u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatom kamate na iznos od 173,67 EUR za razdoblje od 15. veljače 2018. do 09. svibnja 2023. sa daljnjim zateznim kamatama tekućim od 20. studenog 2023. do isplate i sudi:

Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da tužiteljici EĐ isplati iznos od 784,89 EUR (slovima: sedamsto osamdeset četiri eura i osamdeset devet centi) zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim na ove iznose od 20. studenog 2023. do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplatiti tužiteljici EĐ zateznu kamatu na iznos od 173,67 EUR za razdoblje od 15. veljače 2018. do 9. svibnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, s daljnjom zateznom kamatom koja na tako dobiveni iznos teče od 20. studenog 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

- preinačuje u toč. III. izreke na način da se pored iznosa od 3.017,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. svibnja 2024. do isplate, tuženiku nalaže naknaditi tužiteljici troškove postupka u daljnjem iznosu od 1.040,55 EUR sa zateznim kamatama koje od 09. siječnja 2025. do isplate teku po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nepobijana toč. I., toč II. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 0,72 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2017. do isplate i zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 283,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2018. do isplate te toč. IV. izreke presude ostaju neizmijenjene.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 111,53 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku Euroherc osiguranju d.d. isplatiti tužiteljici EĐ ukupni iznos od 1.787,99 EUR s osnova naknade štete sa zateznom kamatom tekućom na pojedine, u toj točki izreke specificirane novčane iznose od tamo navedenog dospijeća (koji obuhvaća period od 07. kolovoza 2017. do 15. veljače 2018.) do isplate. Toč. II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa s osnova naknade štete od 1.783,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2018. do isplate i iznos s osnova izgubljene zarade od 0,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2017. do isplate. Toč. II. izreke odbijen je nadalje i zahtjev za isplatom iznosa s osnova uglavničenih kamata (na nesporno isplaćeni iznos od 2.753,99 EUR, koje teku od 15. veljače 2018. do 9. svibnja 2023.) od 784,89 EUR sa daljnjim zateznim kamatama tekućim od 20. studenog 2023. do isplate te u konačnici i zahtjev za isplatom iznosa s osnova uglavničenih kamata (na nesporno isplaćeni iznos od 176,67 EUR koje teku od 8. studenog 2018. do 9. svibnja 2023.) u ukupnom iznosu 52,92 EUR sa daljnjim zateznim kamatama tekućim od 20. studenog 2023. do isplate. Toč. III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.017,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. svibnja 2024. do isplate, dok je toč. IV. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 2.482,26 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. svibnja 2024. do isplate kao neosnovan.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužiteljica u dijelu u kojem je odbijen njen zahtjev za isplatom iznosa neimovinske štete i u odnosu na odbijeni dio u pogledu zahtjeva za naknadu kamata na nesporno isplaćene iznose te u konačnici i na odluku o trošku u dijelu u kojem je pogrešno obračunat omjer uspjeha stranaka u sporu. Tužiteljica se žali zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu da sukladno žalbenim navodima preinači pobijanu presudu uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete, koju je pretrpjela zbog povreda zadobivenih u prometnoj nezgodi dana 14. srpnja 2017. ABC

6. Prvostupanjski sud svoju odluku o djelomičnoj osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva temelji na nespornim i tijekom postupka utvrđenim činjenicama da se dana 14. srpnja 2017. dogodila prometna nezgoda na prometnici kroz mjesto ABC između ABC i ABC kada je tužiteljica stradala kao putnica u vozilu registracijske oznake: [registarska oznaka] kojim je upravljao BĐ, na način da je na vozilo u kojem se tužiteljica nalazila frontalno naletjelo teretno vozilo registracijskih oznaka: [registarska oznaka], koje je prešlo u suprotnu kolnu traku, radi čega je došlo do sudara i ozljeda tužiteljice u vidu prijeloma prsne kosti, trzajne ozljede vratne kralježnice i natučenosti desnog koljena. Sud nadalje utvrđuje da je teretno vozilo kojim je upravljao ČĐ u vrijeme prometne nesreće bilo osigurano kod tuženika, te temeljem nalaza vještaka Gorana Husinca i Davora Mayera zauzima stav da je do prometne nezgode došlo isključivo krivnjom osiguranika tuženika i prigovor tuženika o postojanju sudoprinosa tužiteljice nastanku štete zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa odbija kao neosnovan.

7. Temeljem nalaza i mišljenja medicinskih vještaka prof. dr. sc. Augusta Mijića i prim. dr. sc. NĐ u kojem je utvrđen opseg posljedica predmetnog štetnog događaja na zdravlje tužiteljice, sud je zbog povrede prava osobnosti za pretrpljenu neimovinsku štetu, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja i orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH pravičnom novčanom naknadom ocijenio iznos od 3.700,00 EUR (1.200,00 EUR radi pretrpljenih fizičkih bolova, 1.500,00 EUR radi straha, 1.000,00 EUR radi pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti). Od ovog iznosa sud je odbio nesporno plaćeni iznos naknade na ime neimovinske štete od 2.256,28 EUR i osnovanim ocijenio zahtjev tužiteljice u iznosu od 1.443,72 EUR, dok je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za daljnji iznos od 1.500,00 EUR.

8. U odnosu na imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege sud smatra da tužiteljici pripada pravičan novčani iznos od 697,50 EUR, budući joj je ova vrsta pomoći prema mišljenju vještaka trebala po izlasku iz bolnice ukupno 150 sati, time da je vrijednost sata obračunata umnoškom sa 4,65 EUR, a kako je tuženik nesporno platio 497,50 EUR na ime ove osnove, to je tužiteljici suđeno daljnjih 199,79 EUR, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen. Sud je osnovanim ocijenio i potraživanje povrata iznosa za plaćene lijekove u visini od 9,30 EUR te naknadu s osnova razlike plaće koju bi tužiteljica primala da je radila u odnosu na naknadu plaće koju je ostvarivala za vrijeme bolovanja u visini od 309,94 EUR od kojeg iznosa je odbijen plaćeni dio u visini od 173,76 EUR, nakon čega je tuženik obvezan na plaćanje daljnje naknade u visini od 135,18 EUR, dok je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatom daljnjeg iznosa od 0,72 EUR. 9. Konačno, sud je odbio i zahtjev tužiteljice za isplatom zatražene zatezne kamate izražene u apsolutnom iznosu uz obrazloženje da je obračun kamata osporio tuženik, tako da tužiteljica nije dokazala visinu tužbenog zahtjeva glede kamata od dana podnošenja tužbe do dana plaćanja.

10. Ispitujući pobijanu presudu i stanje prvostupanjskog predmeta u okviru ovlasti iz odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. dalje: ZPP) na eventualno ostvarenje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da nije ostvarena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

11. Polazeći od utvrđenja prvostupanjskog suda o mehanizmu nastanka štetnog događaja, kao i od razloga zašto smatra osiguranika tuženika isključivo odgovornim za njegov nastanak te u okviru utvrđenja posljedica prometne nezgode i prema ocjeni ovoga suda povrijeđeno je pravo osobnosti tužiteljice u opsegu koji opravdava dosuđenje novčane naknade štete. Isto tako, ocjena je ovog suda da je pobijanom presudom dosuđeni iznos naknade neimovinske štete adekvatan i da pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u konkretnom slučaju predstavlja iznos od 3.700,00 EUR. Pri tome su uzeti u obzir intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih i duševnih bolova i straha, vrste pretrpljenih ozljeda i dob te zanimanje tužiteljice. U dijelu naknade štete zbog smanjenja životne aktivnosti za 3%, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, ispravno je valoriziran opseg smanjenja životne aktivnosti, koji je doveden u vezu sa iskazom i dobi tužiteljice te su pri određivanju visine naknade štete s ovog osnova ispravno uzeti u obzir i rastuća stopa inflacije i porast potrošačkih cijena. Utvrđeni opseg štete stavljen u kontekst Orijentacijskih kriterija i svih posebnosti konkretnog slučaja i prema ocjeni ovoga suda ukazuje da je pravična novčana naknada štete s osnova smanjenja životne aktivnosti od 3% upravo 1.000,00 EUR.

12. Kod takvog stanja stvari ovaj sud ispravnim ocjenjuje stajalište prvostupanjskog suda da pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužiteljice sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje ZOO) predstavlja upravo iznos od 3.700,00 EUR umanjen za nesporno plaćeni dio naknade štete, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan pa je na taj način, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP djelomično potvrđena toč. II. izreke presude kojom je odbijen zahtjev za naknadom neimovinske štete u daljnjem iznosu od 1.500,00 EUR povrh nepobijanog dosuđenog iznosa u visini od 1.443,72 EUR.

13. Osnovano međutim tužiteljica u žalbi osporava odluku prvostupanjskog suda u odnosu na njeno potraživanje s osnova neisplaćenih kamata na plaćene iznose naknade štete, koji dio odluke i prema ocjeni ovoga suda nije ispravan niti zakonit. Naime, obzirom je tuženik dana 9. svibnja 2023. nesporno tužiteljici isplatio iznos od 2.927,66 EUR i to s naslova neimovinske štete iznos od 2.256,28 EUR, s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 497,71 EUR te s naslova izgubljene zarade iznos od 173,67 EUR, to tužiteljica prema ocjeni ovoga suda osnovano potražuje neplaćenu zateznu kamatu zajedno s pripadajućom daljnjom zateznom kamatom imajući u vidu čl. 29. i čl. 31. ZOO-a u vezi čl.12. st. 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. dalje ZOOP).

14. Tužiteljica dakle potražuje dospjelu, a neplaćenu zateznu kamatu izraženu u nominalnom iznosu od 643,04 EUR (za isplaćeni nesporni iznos od 2.256,28 EUR s naslova povrede prava osobnosti) i dospjelu a neplaćenu zateznu kamatu u nominalnom iznosu od 141,85 EUR (za isplaćeni nesporni iznos od 497,71 EUR s naslova tuđe pomoći i njege), oba iznosa obračunata za period od dana 15. veljače 2018. (dan podnošenja tužbe) do isplate nespornih iznosa 9. svibnja 2023., zajedno s pripadajućim daljnjim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja zahtjeva za isplatu navedenih kamata 20. studenog 2023. do isplate. Pored toga, tužiteljica potražuje i iznos od 52,92 EUR (za isplaćeni nesporni iznos od 173,67 EUR s naslova izgubljene zarade) od dana zaključenja bolovanja 8. studenog 2017. do isplate nespornog iznosa 9. svibnja 2023. zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja zahtjeva za isplatu navedenih kamata 20. studenog 2023. U dokaz osnovanosti visine potraživanja tužiteljica je dostavila obračune kamata sačinjene putem kalkulatora na Internet stranici IUS INFO, koje obračune tuženik osporava bez navođenja razloga zbog čega to čini i u kojem dijelu bi obračuni eventualno bili pogrešni.

15. Prvostupanjski sud prije donošenja odluke nije ocijenio ove dokaze (obračune) nego je nakon paušalnog i generalnog prigovora iznesenog od tuženika te bez provođenja od strane tužiteljice „po potrebi“ predloženog financijskog vještačenja, odbio zahtjev tužiteljice uz obrazloženje da nije dokazala visinu potraživanja. Sud prvog stupnja nije dakle naveo razloge zbog kojih nije proveo dokaz financijskog vještačenja i zašto nije cijenio materijalnu dokumentaciju tužiteljice (obračun dobiven putem kalkulatora na stranici IUS INFO) čime je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 338. st. 4. ZPP-a.

16. Ovaj sud ne prihvaća stav prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala visinu ovog dijela svog potraživanja. Obračun kamata, razmatran u okviru nespornih činjenica kada su pojedini iznosi različitih vidova štete zatraženi i kada su isplaćeni tužiteljici, sačinjen putem kalkulatora zateznih kamata na portalu IUS INFO, prema ocjeni ovoga suda vjerodostojan je dokaz visine ovog dijela potraživanja. Osiguravajuće društvo u čiju djelatnost spada, između ostalog i određivanje opsega štete i kamata na utvrđene iznose, nije prigovorilo niti trenutku postavljanja odštetnog zahtjeva niti trenutku isplate niti pak visini isplate nespornih iznosa štete te u konačnici nije konkretno prigovorilo niti metodologiji obračuna kamate, zbog čega je ocjenjujući provedene dokaze uvidom u izvršene obračune (u kojima je jasno navedena kamatna stopa, iznos na koji se ona obračunava kao i razdoblje za koje se obračunava) zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica potražuje dospjelu, a neplaćenu zateznu kamatu izraženu u nominalnom iznosu od 784,89 EUR, zajedno s pripadajućim daljnjim zateznim kamatama, valjalo usvojiti. Isto tako, stajalište je ovoga suda kako tužiteljica osnovano zahtijeva naknadu zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos od 173,67 EUR, obračunate za razdoblje od 15. veljače 2018. do 9. svibnja 2023. zajedno sa daljnjim zateznim kamatama, međutim ne i za razdoblje od dana zaključenja bolovanja 8. studenoga 2017. do 14. veljače 2018. kao dana koji je prethodio podnošenju tužbe.

17. Naime, odlučujući o ovom dijelu zahtjeva tužiteljice na izneseni način, sud je primijenio odredbu čl.12. ZOOP koja propisuje da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Odgovorni osiguratelj dužan je isplatiti iznos naknade štete iz st.1. čl.12. ZOOP, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku iz st.1. čl.12. ZOOP. Konačno, izričito je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku iz st.1. čl.12. ZOOP oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Uvažavajući dakle pravo tužiteljice propisano čl.12. st. 4. ZOOP-a ovaj sud se poslužio ovlaštenjem iz čl. 373. a. st. 1 toč. 2. i st. 3. ZPP-a ocijenivši da je temeljem isprava i izvedenih dokaza, koji se nalaze u spisu i neovisno o tome što ih kod donošenja svoje odluke prvostupanjski sud nije uzeo u obzir, moguće utvrditi kako osnov tako i visinu ovog dijela potraživanja.

18. Kako dakle iz provedenih dokaza po stajalištu ovoga suda proizlazi da je tuženik odgovoran za predmetnu štetu tužiteljici u punom opsegu, koji uključuje i kamatu na izvan zakonskog roka iz čl.12. st. 1. ZOOP-a isplaćene nesporne iznose pojedinih vidova štete od dana traženja njihove isplate (podnošenja tužbe) do same isplate, koje iznose kamate je tužiteljica u dijelu u kojem potražuje dospjelu, a neplaćenu zateznu kamatu izraženu u nominalnom iznosu od 643,04 EUR (za isplaćeni nesporni iznos od 2.256,28 EUR s naslova povrede prava osobnosti) i dospjelu a neplaćenu zateznu kamatu u nominalnom iznosu od 141,85 EUR (za isplaćeni nesporni iznos od 497,71 EUR s naslova tuđe pomoći i njege) osnovano uglavničila i zatražila daljnje kamate na nominalne iznose u smislu čl. 31. st. 2. ZOO-a to je njen zahtjev za isplatom uglavničenih iznosa kamata na nesporno plaćene iznose štete osnovan. Isto tako osnovano je tužiteljica zatražila naknadu zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos od 173,67 EUR s naslova izgubljene zarade međutim samo od dana podnošenja tužbe 15. veljače 2018. do isplate nespornog iznosa 9. svibnja 2023. zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja zahtjeva za isplatu navedenih kamata 20.11.2023., koji iznosi su joj i dosuđeni. Neosnovano je međutim zatražila naknadu zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos s naslova izgubljene zarade za period od dana zaključenja bolovanja 8. studenoga 2017. do dana traženja isplate (podnošenja tužbe), s obzirom da prije podnošenja tužbe (u odštetnom zahtjevu) taj zahtjev nije postavljen.

19. Stoga je žalbu tužiteljice u ovom dijelu valjalo usvojiti i presudu suda prvog stupnja temeljem čl. 373a. st.1. toč. 2. ZPP djelomično preinačiti u toč. II. izreke u odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu uglavničenog iznosa kamate na nesporno isplaćene iznose naknade neimovinske i imovinske štete, kao i na nesporno plaćeni iznos od 173,67 EUR s naslova izgubljene zarade od dana podnošenja tužbe 15. veljače 2018. do isplate 9. svibnja 2023. time da je iznos daljnje zatezne kamate sud dosudio od 20. studenoga 2023. do isplate.

20. Kako je ovaj sud usvojio zahtjev tužiteljice u odnosu na naknadu uglavničenog iznosa kamate na nesporno isplaćene iznose naknade neimovinske i imovinske štete kao i na nesporno plaćeni iznos od 173,67 EUR s naslova izgubljene zarade od dana podnošenja tužbe 15. veljače 2018. do isplate 9. svibnja 2023. te odluku o glavnom zahtjevu u tom dijelu preinačio, to je utemeljeno na čl. 166. st. 2 ZPP-a preinačio i odluku o troškovima cijelog postupka.

21. Polazeći od uspjeha tužiteljice u postupku ovaj sud je preinačavajući odluku o troškovima postupka pod toč. III. izreke odlučio temeljem čl.154. st. 2. u vezi čl.155. ZPP-a. Iz stanja u spisu proizlazi da je prvostupanjski sud tužiteljici, koja je djelomično uspjela u parnici priznao trošak zastupanja po punomoćnici za sastav odštetnog zahtjeva - 100 bodova po Tbr. 28. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23., dalje Tarifa), sastav tužbe - 100 bodova po Tbr. 7/1 Tarife, za sastav podnesaka 2.5.2018., 14.1.2020., 17.6.2020. i 20.11.2023. - 400 bodova (4 x 100 bodova) po Tbr. 8/1 Tarife, sastavi podneska 7.5.2021. i 22.5.2023. - 50 bodova (2 x 25 bodova) po Tbr. 8/3 Tarife, zastupanje na raspravama 7.11.2018., 15.5.2019., 8.12.2020., 5.10.2021., 14.11.2022., 25.4.2023. i 20.2.2024. - 700 bodova (7 x 100 bodova) po Tbr. 9/1 Tarife, ukupno 1.400 bodova uz vrijednost boda od 2,00 EUR te uz PDV (25%) u iznosu od 700,00 EUR, na koji način je trošak zastupanja priznat u iznosu od 3.500,00 EUR. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podnesaka 30.8.2018., 20.8.2019., 6.11.2019., 29.1.2021., 14.7.2021., 22.10.2021., 24.2.2022., 7.9.2022 . i 21.8.2023. koje je sud prvog stupnja ocijenio nepotrebnim za vođenje postupka na temelju čl. 155. st. 1. ZPP-a i trošak sastava podneska 12.1.2021. na temelju čl. 156. ZPP-a.

22. Ocjenu suda prvog stupnja koji troškovi su bili potrebni za vođenja parnice prihvaća i ovaj sud budući je rezultat uvjerenja prvostupanjskog suda temeljenog na brižljivoj i savjesnoj ocjeni svakog pojedinog zahtjeva tužiteljice za radnje poduzete u parnici. Suprotno žalbenim tvrdnjama tužiteljice trošak sastava podneska od 30.8.2018. ispravno je ocijenjen nepotrebnim, jer dodatno izvještavanje suda da tužiteljica ostaje kod svojih navoda, nakon što se već očitovala na dani odgovor na tužbu (za sastav kojeg podneska joj je priznat trošak) i u kojem predlaže zakazivanje ročišta doista i prema stavu ovoga suda nije bio potreban za vođenje parnice. Isto tako, promašene su i žalbene tvrdnje tužiteljice da su podnesci od 20.8.2019., 29.1.2021. i 14.7.2021. bili potrebni za vođenje parnice, jer je istim tužiteljica u spis dostavila dokaz o uplati predujma za prometno i medicinsko vještačenje, kao i za pristup vještaka na ročište, budući sud ima mogućnost uvida u uplate izvršene u predmetu putem sustava eSpis ili u računovodstvu suda. Konačno i podnesak od 6.11.2019. sud prvog stupnja ispravno je ocijenio nepotrebnim za vođenje parnice te su neosnovane tvrdnje tužiteljice kako je ovaj trošak bio nužan obzirom je podneskom predložila pozvati vještaka na preuzimanje spisa, budući je sud taj koji upravlja postupak i odlučuje o pozivanju vještaka na preuzimanje spisa radi izrade nalaza i mišljenja, ali i pazi na poštivanje rokova.

23. Prema ocjeni ovoga suda osnovano tužiteljica međutim u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogriješio kada je trošak tužiteljice od 3.500,00 EUR (za poduzete radnje punomoćnika) stavio u omjer s njenim uspjehom, a da u obzir nije uzeo njen uspjeh u osnovi, nego samo u visini konačno postavljenog zahtjeva. Name, kako je tužiteljica s osnovom tužbenog zahtjeva uspjela 100%, a sa visinom 59,46% (ukupno postavljeni tužbeni zahtjev je 4.410,02 EUR a njen uspjeh 2.622,38 EUR), to je njen ukupni uspjeh i sa osnovom i sa visinom 79,73%. Ovaj postotak stavljen je stoga u omjer sa troškovima priznatih radnji odvjetnika od 3.500,00 EUR na koji način je dobiven iznos od 2.790,55 EUR, a kojem iznosu su pribrojeni troškovi vještačenje plaćeni po tužiteljici, koji su priznati u cijelosti i to ukupno 1.267,50 EUR.

24. Zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka sadržanu u točci III. presude, na temelju čl. 373. toč. 3. u svezi s čl. 381. ZPP-a djelomično je preinačena odluka o troškovima postupka te je tužiteljici dosuđen daljnji trošak od 1.040,55 EUR, odnosno u konačnici joj je priznata naknada troškova parničnog postupka od 4.058,05 EUR, koja je dosuđena uz primjenu čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

25. Kako tužiteljica u žalbi izričito navodi da žalbu podnosi na presudu u dijelu odluke merituma u odnosu na odbijeni iznos neimovinske štete (1.500,00 EUR) i u odnosu na odbijeni dio u pogledu zahtjeva za naknadu kamata na nesporno isplaćene iznose (uglavničeni iznos od 837,81 EUR) te na odluku o trošku u dijelu u kojem je pogrešno obračunat omjer uspjeha stranaka u sporu, to je vrijednost predmeta spora koji se pobija žalbom 2.337,81 EUR, a kako je tužiteljica sa žalbom uspjela samo za dio uglavničenog iznosa kamate to je njen uspjeh sa žalbom 35,69 %.

26. Temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a tužiteljica ima pravo na trošak žalbenog postupka i to za sastav žalbe temeljem Tbr. 10/1 i Tbr. 46 Tarife te joj je u okviru zatraženog iznosa u visini 312,50 EUR, koji kad se stavi u omjer sa uspjehom žalbe od 35,69 % dosuđen iznos od 111,53 EUR.

27. Navedena presuda u odluci o dosuđujućem dijelu zahtjeva tužiteljice nije bila predmetom drugostupanjskog postupka, kao niti u odbijajućem dijelu koji se odnosi na imovinsku štetu. Također odluka prvostupanjskog suda o zahtjevu tuženika za naknadom troškova postupka sadržana u toč. IV. izreke nije bila predmetom ovog drugostupanjskog postupka. Stoga, nepobijana toč. I., toč II. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 0,72 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2017. do isplate i zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 283,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2018. do isplate te toč. IV. izreke presude ostaju neizmijenjene.

U Varaždinu 09. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun