REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1582/2024-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Mariji Krajnović, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Pelcl, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete u iznosu od 11.542,04 EUR (86.963,51 kn), nakon održane glavne rasprave zaključene 10. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 09. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, iznos od 11.542,04 EUR (86.963,51 kn) sa zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2019. pa do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka."

II. Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, da tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, naknadi parnični trošak u iznosu od 2.699,77 EUR zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od dana 09. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 10. svibnja 2019. navodi da je njegov osiguranik ZŠ stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 16. veljače 2013., a koju je skrivio osiguranik tuženika EŠ zbog visoke koncentracije alkohola u krvi i neprilagođene brzine upravljajući osobnim automobilom reg. [registarska oznaka] koje je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika, a odgovornost osiguranika tuženika utvrđena je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO- 1149/13 od 25. rujna 2013. Na osnovu navedene nesreće rješenje tužitelja broj 454327 od 10. prosinca 2014. osiguraniku tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu, a invalidnost je uzrokovana štetnim događajem. Za razdoblje od 01. svibnja 2016. do 31. ožujka 2019., s osnova invalidske mirovine osiguraniku tužitelja ukupno je isplaćeno 87.690,90 kn, a koji iznos predstavlja štetu za tužitelja. Tužitelj je u mirnom postupku pokušao namiriti štetu te je 28. studenog 2018. uputio tuženiku odštetni zahtjev koji je tuženik zaprimio, ali i odbio podmiriti dug.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi u cijelosti tužbenom zahtjevu te osporava činjenične i pravne navode tužbe. Navodi da ozljeda osiguranika tužitelja u prometnoj nezgodi koja se dogodila 16. veljače 2013. nije u uzročnoj vezi s umirovljenjem osiguranika tužitelja pa se tužitelj u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu jer umirovljenje osiguranika tužitelja i mirovina koja mu se isplaćuje nije posljedica ozljede osiguranika u ovoj prometnoj nezgodi. Smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan pozivom na odredbu čl. 27. ZOO-a te uz odgovor na tužbu citira i dostavlja stajališta Vrhovnog suda RH iz kojeg bi proizlazila osnovanost prigovora tuženika. Smatra da tužitelju pripada odšteta prema uvjetima propisanim odredbama čl. 27. ZOOP-a prema kojoj društvo za osiguranje je obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju, a stvarnom štetom smatra se razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno člana njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju i to u visini razlike invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a obzirom da tužitelj tvrdi da je utvrdio invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, tada tužbeni zahtjev nije osnovan jer nema razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu jer samo kada bi postojala razlika, tada bi tuženik kao društvo za osiguranje bio u obvezi nadoknaditi tužitelju razmjerni iznos mirovine pa smatra da u konkretnom slučaju odluku treba donijeti sukladno odredbama čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je svom osiguraniku isplatio mirovinu u iznosu od 87.690,90 kn, navodi da je tužitelj bio dužan dokazati da je platio mirovinu koju potražuje na ime naknade štete, a pismeno koju tužitelj naziva obračun štete ne predstavlja dokaz o isplati mirovine i ne predstavlja javnu ispravu, stoga smatra da tužitelj nije dokazao visinu tražbine, odnosno traži više nego što mu po zakonu pripada odnosno cijelu mirovinu, a ne razmjerni dio. Ističe prigovor zastare.

3. U podnesku od 30. rujna 2019. tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu te u odnosu na tvrdnje tuženika da umirovljenje osiguranika tužitelja nije ni u kakvoj vezi s predmetnom nesrećom, ističe da je nalazom i mišljenjem ovlaštenog vještaka utvrđeno da je uzrok invalidnosti 100% ozljeda na radu od 16. veljače 2012., a parnični sud je vezan pravomoćnim rješenjem donesenim u upravnom postupku kao prethodnom postupku u odnosu na ovaj postupak i u kojem je utvrđeno da je invalidnost nastupila kao posljedica štetnog događaja, a kao dokaz svojim tvrdnjama poziva se na odluke Vrhovnog suda RH gdje se radilo o gotovo identičnim činjeničnim i pravnim osnovama kao u ovom predmetu, a iz kojih odluka jasno proizlazi kako parnični sud nije ovlašten preispitivati odluke donesene u upravnom postupku i da nije od značaja činjenica je li stranka u parničnom postupku sudjelovala u upravnom postupku obzirom da odluke upravnog tijela djeluju erga omnes. Smatra da je tužitelj u ovom postupku dostavio dokaze o uzročno – posljedičnoj vezi dostavom rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu, kao i nalaza i mišljenja vještaka na temelju kojeg je rješenje doneseno, a koje isprave su javne isprave sa presumpcijom istinitosti, a obzirom da se radi o oborivoj presumpciji, tuženik ima pravo osporavati činjenice navedene u javnoj ispravi, ali je u tom slučaju teret dokaza na tuženiku, a tuženik nije predložio dokaz medicinskim vještačenjem niti je dostavio bilo kakav dokaz koji bi doveo u sumnju javnu ispravu pa prema navodima tužitelja smatra dokazanom uzročno – posljedičnu vezu. Osporava da se u konkretnom slučaju ima primijeniti čl. 27. ZOOP-a i smatra da se u konkretnom slučaju ima primijeniti ZOMO (NN 157/13) koji je stupio na snagu 01. siječnja 2014. i upravo je taj zakon derogirao ZOOP iz 2005. godine, a tužitelju je nastala šteta sukcesivno svakom mjesečnom isplatom mirovine, a svaka mjesečna isplata za tužitelja predstavlja novu štetu visinu koje treba utvrđivati na temelju zahtjeva koji je važio u vrijeme njezinog nastanka. U odnosu na osporavanje visine potraživanja, navodi kako je navedeni obračun napravila stručna služba tužitelja, a tužitelj je jedini zakonom ovlašten provoditi ZOMO pa je samim time tužitelj ovlašten i izdavati potvrde o navedenom. U odnosu na prigovor zastare tužitelj djelomično prihvaća isti te sada potražuje štetu za razdoblje od 10. svibnja 2016., 3 godine unazad od podnošenja tužbe, do 31. ožujka 2019. u iznosu od 86.963,51 kn te konačno specificira tužbeni zahtjev.

4. Na ročištu dana 12. travnja 2021. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je povukao tužbu u iznosu od 96,54 EUR (727,39 kn) čemu se tuženik nije protivio, te je Trgovački sud u Zagrebu donio je presudu br. P-958/2019 od 19. svibnja 2021. kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 11.542,04 EUR (86.963,51 kn), te je utvrđeno da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 727,39 kn (96,54 EUR), a koje rješenje je pravomoćno, a presuda u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev potvrđena presudom je Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, br. Pž- 3596/2021-2 od 13.rujna 2021.

5. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Rev-275/2022-2 od 27. ožujka 2024. ukinute su presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 3596/2021-2 od 13. rujna 2021. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, br. P-985/2019 od 19. svibnja 2021. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz izraženo stajalište da je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredaba 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a ne primjenom odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju.

6. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom u presudu ovog Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-1149/13 (list 6-11 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-1237/13 (list 2-5 spisa), upitnik (list 12 spisa), pravomoćno rješenje tužitelja broj 454327 od 10. prosinca 2014. (list 13-14 i 409-410 spisa), potvrdu o isplaćenim mirovinama (list 15 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 16 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 17 spisa), mišljenje o nalazu i mišljenju višeg vještaka o invalidnosti (list 18 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 19 spisa), mišljenje o nalazu i mišljenju vještaka o invalidnosti (list 20 spisa), nalaz i mišljenje stručnog tima (list 21-23 spisa), zahtjev za naknadom štete (list 24 spisa), dopis tuženika (list 25 spisa), sudsku praksu (list 40-54 ,59-75 i 418-444 spisa).

7. Predmet spora u ponovljenom postupku je potraživanje tužitelja prema tuženiku s naslova naknade štete u iznosu od 11.542,04 EUR (ranije 86.963,51 kn) na ime novčanih davanja isplaćenih osiguraniku tužitelja na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu za razdoblje od 01. svibnja 2016. do 31. ožujka 2019., koji je stradao u prometnoj nezgodi za čiji je nastanak odgovoran osiguranik tuženika, a uzrok nastale invalidnosti je ozljeda na radu.

8. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Sporne su osnova i visina tužbenog zahtjeva s obzirom na tvrdnju tuženika da kao mjerodavno materijalno pravo za odluku o tužbenom zahtjevu treba primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju na koji se poziva tužitelj.

10. Na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 09. lipnja 2022. zauzeto je pravno shvaćanje da se u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji, primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine. Iz tog je razloga u povodu tuženikove revizije je doneseno i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Rev 275/2022 od 27. ožujka 2024.

11. Dakle, mjerodavno pravo za odluku suda u ovoj pravnoj stvari predstavlja Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje: ZOOP). Odredbama čl. 27. ZOOP-a uz ostalo je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.), da se stvarnom štetom u smislu st. 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.) te da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Dakle, prema navedenoj odredbi obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu te je stoga u ovom slučaju bilo potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

12. Teret dokaza postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu bio je na tužitelju, no međutim tužitelj osim dokumentacije u spisu nije predložio na navedenu okolnost adekvatna dokazna sredstva. Tuženik je u podnesku od 29. kolovoza 2024. predložio provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na navedenu okolnost, no sud je takav prijedlog odbio jer smatra da provođenje navedenog dokaza nije svrsishodno u ovom postupku.

13. Ovo stoga jer tužitelj potražuje naknadu štete za isplaćenu invalidsku mirovinu za razdoblje od 01. svibnja 2016. do 31. ožujka 2019., u koje vrijeme je na snazi bila citirana odredba čl. 27. st. 3. ZOOP-a. Budući je temeljem navedene odredbe tužitelj od tuženika ovlašten potraživati iznos u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a u ovoj pravnoj stvari je, a prema činjeničnim navodima tužbe i dokumentacije u spisu (rješenje tužitelja broj 454327 list 13 spisa), osiguraniku tuženika priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu i nastale opće nesposobnosti za rad, upravo iz ovog štetnog događaja od 16. veljače 2013., to ne postoji razlika invalidske mirovine u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP-a pa je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

14. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da primjenom pravila o teretu dokazivanja tužbeni zahtjev nije osnovan pa je stoga odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

15. Tuženiku koji je uspio u parnici u trošak parničnog postupka valja priznati trošak zastupanja na ročištima 22. prosinca 2020., 12. travnja 2021. i 10. prosinca 2024. po Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: OT) u iznosu od po 200,00 EUR po ročištu, sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.1. OT), podnesak od 31. ožujka 2021. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8.3. OT), podnesak od 28. kolovoza 2024. u iznosu od po 200,00 EUR, (Tbr. 8.1. OT), sastav žalbe protiv presude po Tbr. 10/1 OT u iznosu od 250,00 EUR, sastav prijedloga za dopuštenje revizije po Tbr. 10/5 OT u iznosu od 300,00 EUR, sastav revizije po Tbr. 10/5 OT u iznosu od 300,00 EUR, što zajedno iznosi 1.900,00 EUR, porez na dodanu vrijednost u iznosu od 475,00 EUR, sudska pristojba na žalbu u iznosu od 162,85 EUR, na reviziju 161,92 EUR, što zajedno iznosi 2.699,77 EUR, na koji iznos mu pripadaju i zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 09. siječnja 2024.

Sudac:

Marija Krajnović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

-Tužitelju

-Tuženiku po odvj.