Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-237/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od Drage Grubeše, predsjednika vijeća, Snježane Androš kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sanje Sušilović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & partneri d.o.o. u Splitu, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina 4, [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-358/2020-28 od 6. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-358/2020-28 od 6. rujna 2024. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.570,00 EUR te u dosuđujućem dijelu odluke o tijeku zatezne kamate, kao i u odluci o troškovima postupka pod toč. II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: "Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 1.570,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče kako slijedi:

- na iznos od 1.500,00 eura od 3.3.2020. do isplate,

- na iznos od 70,00 eura od 6.9.2024. do isplate,

sve po stopi zakonske zatezne kamate određene u skladu s odredbama čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a." dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu više zatražene zakonske zatezne kamate.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana na ime parničnog troška isplatiti tužiteljici iznos od 2.334,13 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 6.9.2024. do isplate, po stopi zakonske zatezne kamate određene u skladu s odredbama čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. u daljnjem tekstu ZPP), s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno preinači u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku, postupak koji je prethodio kao i žalbene navode tuženika, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a, kao i da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u žalbi tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela uslijed ozljeđivanja na radu i to novčanu naknadu za povredu prava osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje uslijed pretrpljenih fizičkih bolova, i straha, te naknadu za tuđu pomoć i njegu.

7. Među strankama nije sporno da je u vrijeme nastanka štetnog događaja tužiteljica bila zaposlenica tuženika na radnom mjestu blagajnice-voditeljice smjene, kao niti da je ista osposobljena za rad na siguran način.

8. Sporna je odgovornost tuženika za štetu koju je pretrpjela tužiteljica ozljedom na radu uslijed pada u šahtu u poslovnoj prostoriji tuženika u kojoj se nalazi kotlovnica za grijanje, kao i visina tužbenog zahtjeva.

9. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je tužiteljica 31. prosinca 2019. dojavila nadređenim voditeljima kako se pokvario sustav za centralno grijanje, a tog dana je temperatura bila – 9 celzijevih stupnjeva,

- da su nadređeni voditelji uputili TE koji je kod tuženika zaposlen kao vozač da izvrši popravak sustava, koji je na lice mjesta došao zajedno sa JE, koji je također zaposlen kao vozač kod tuženika,

- da su isti tom prilikom otvorili šaht kako bi ga napunili vodom, a da pri tome ga nisu ogradili zaštitnom ogradom, niti postavili znak upozorenja,

- da je tužiteljica prilikom prolaska kroz prostoriju u kojoj se nalazio šaht upala u isti, uslijed čega je pretrpjela tjelesne ozljede,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi kako je ista prolazila kroz prostoriju u kojoj je bio šaht kako bi otključala prostoriju sa hidroforom u kojoj se nalazilo sve što je potrebno za popravak sistema te da je vidjela da je šaht otvoren, ali da je gazila po dijelu koji je bio prekriven gumom i tepihom i smatrala je da je taj dio zatvoren,

- da je svjedok TE iskazao da je tužiteljica napustila prostoriju nakon što su započeli radove popravka grijanja,

- da iz iskaza svjedoka SE proizlazi da se u prostoriji gdje se nalazi sustav grijanja veći dio iste prekriven gumom ispod koje se nalazi podna rešetka koja se može otvoriti, ispod koje je rupa dubine 1,5 metara, a koja je rešetka uvijek bila zatvorena, a ukoliko se otvori da se u prostoriji ne koristi nikakav znak upozorenja o opasnosti,

- da iz iskaza svjedoka RE proizlazi kako radnici mogu ući u sobu u kojoj se nalazi sustav grijanja jer im je dostupan ključ,

- da iz Zapisnika o internom istraživanju tuženika od 31. prosinca 2019. proizlazi kako je tužiteljica osposobljena za rad na siguran način te kako je ozljeda na radu nastala u prostoriji za grijanje,

- da je provedenim medicinskim vještačenjem po vještaku ortopedu utvrđeno da je tužiteljica prilikom pada u šaht zadobila udarac u području desnog prsišta i kontuzijski biljeg desnog lakta i desnog bedra te kako se radi o lakšoj tjelesnoj ozljedi koja nije ostavila umanjenje životnih okolnosti te da je ista trpjela fizičke bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 8 dana i još slabog intenziteta jedan mjesec, a tuđa njega i pomoć da je bila potrebna jedan sat dnevno tri dana,

- da je provedenim medicinskim vještačenjem po vještaku psihijatru utvrđeno kako je tužiteljica trpjela sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 24 sata, sekundarni strah umjerenog intenziteta slijedećih 8-10 dana i sekundarni strah slabog intenziteta do 5 tjedana.

10. Na temelju naprijed navedenog, a u skladu s nalazima i mišljenjima sudskih vještaka medicinske struke, prvostupanjski sud je usvojio zahtjev tužiteljice, zaključivši kako tuženik za štetu uslijed ozljede na radu odgovara po objektivnoj odgovornosti, a iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom tužiteljice, niti proizlazi da je ista pridonijela nastanku štete, zbog čega ne postoji osnova za oslobođenje ili djelomično oslobođenje od odgovornosti tuženika za štetu koja je nastala tužiteljici.

11. Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo na način kako je to opisala sama tužiteljica obzirom da je iskaz tužiteljice potkrijepljen materijalnom dokumentacijom u spisu i iskazima svjedoka.

12. Stoga se tuženik ne može osloboditi od odgovornosti jer do štetnog događaja nije došlo zbog uzroka koji se nalazi izvan stvari i čije se djelovanje nije moglo izbjeći niti predvidjeti te je pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik nije uspio dokazati da bi bio oslobođen odgovornosti zbog namjere ili krajnje nepažnje tužiteljice.

13. Odredbom čl. 111. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23., u daljnjem tekstu: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, dok je odredbom čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18., u daljnjem tekstu: ZZR) propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

14. Nadalje, sukladno čl 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO), za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. Odredbom čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO-a regulirano je oslobođenje od odgovornosti vlasnika stvari za štetu.

15. U skladu s navedenim, ovaj sud smatra otvoreni šaht predstavlja opasnost od pada i ozljeđivanja, što znači da tuženik odgovara za štetu samom činjenicom što je nastala štetna posljedica ozljede tužiteljice na radu i da tužiteljica svojom radnjom ili propustom nije pridonijela njezinom nastanku obzirom da je na strani tuženika bila obveza osigurati uvjete rada (grijanje na radnom mjestu za vrijeme zimskih uvjeta), a činjenica što tužiteljici nije u opisu posla bilo ulaziti u sobu u kojoj se nalazi sustav grijanja, po mišljenju ovoga suda, tuženika ne oslobađa odgovornosti, obzirom da je upravo tuženik dozvolio tužiteljici i svim radnicima pristup navedenoj prostoriji, a nije osigurao da se prilikom popravka sustava grijanja otvor zaštiti adekvatnim upozorenjem.

16. U odnosu na visinu štete proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ortopedu i vještaku psihijatru koje je prvostupanjski sud pravilno prihvatio kao stručne i objektivne, te sačinjene u skladu s medicinskom dokumentacijom u spisu.

17. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje glede zadobivenih povreda uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka te ocjenu kvalifikatornih okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio visinu pravične novčane naknade neimovinske štete povrede prava osobnosti u iznosu od 1.500,00 EUR, a kojoj utvrđenoj visini tuženik i ne prigovara u žalbi, dok isti žalbenim navodima nije doveo u pitanje da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od jednog sata dnevno tri dana, slijedom čega je pravilno utvrdio visinu imovinske štete u iznosu od 70,00 EUR (20,00 EUR u odnosu na tuđu pomoć i njegu te 50,00 EUR u odnosu na troškove liječenja).

18. Odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita, te valjano utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. - u daljnjem tekstu Tarifa).

19. U nepobijanom odbijajućem dijelu odluke o tijeku zatezne kamate pod toč. I. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjana.

20. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci na osnovi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 9. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša