Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-850/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, UŽM, izvjestiteljice i članice, UŽ, članice, u pravnoj tužitelja VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Gelenčir, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika INA MALOPRODAJNI SERVISI d.o.o. za usluge, Zagreb, Barčićeva ulica 9, OIB: 88722350183, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 43/2024-22 od 29. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 43/2024-22 od 29. kolovoza 2024. kojom je usvojen tužbeni zahtjev i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 625,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom te kojom nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev na utvrđenje da je Aneks ugovora o radu broj: [broj] od 01.01.2023. sklopljen između tužitelja i tuženika zaključen na neodređeno vrijeme te da isti nije prestao; na vraćanje tužitelja na poslove radnog mjesta „Voditelj maloprodajnog mjesta“, Platni razred E08, sistematiziranom u organizacijskoj jedinici [adresa], Maloprodajno područje [adresa] te za naknadu parničnog troška u iznosu od 625,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom.

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 eura, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je Aneks ugovora o radu broj: [broj] od 01.01.2023. sklopljen između tužitelja VŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika INA MALOPRODAJNI SERVISI, d.o.o., Zagreb, Barčićeva ulica 9, OIB: 88722350183, zaključen na neodređeno vrijeme, te da isti nije prestao.

II. Tuženik je dužan tužitelja bez odlaganja vratiti na rad i to na poslove radnog mjesta „Voditelj maloprodajnog mjesta“, Platni razred E08, sistematiziranom u organizacijskoj jedinici [adresa], Maloprodajno područje [adresa], u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka od 625,00 eura uvećan za zatezne kamate tekuće od 29.8.2024. do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku, sukladno žalbenim navodima, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe tuženika te ju predlaže odbiti. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je Aneks ugovora o radu broj:

[broj] od 01. siječnja 2023. sklopljen između stranaka zaključen na neodređeno vrijeme te da isti nije prestao (čl. 12. st. 7. Zakona o radu /„Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17 i 98/19, u daljnjem tekstu: ZR-a/); na nalaganje tuženiku vraćanje tužitelja na rad i to na poslove radnog mjesta „Voditelj maloprodajnog mjesta“ sistematiziranog u organizacijskoj jedinici Regija [adresa], Maloprodajno područje [adresa] te za naknadu parničnog troška (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 138/23/).

6. Pobijanom presudom, a niti postupkom, koji je prethodio, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), kao niti bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi upire tuženik.

7. Tijekom postupka sud je ispitao sve okolnosti, koje su važne za zakonito presuđenje spora, ali je iz činjenica, koje je utvrdio, izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, na kojima je utemeljio presudu te posljedično takvom utvrđenju pogrešno primijenio materijalno pravo usvojivši tužbeni zahtjev (čl. 356. ZPP-a).

8. Sud prvog stupnja usvaja tužbeni zahtjev neovisno od utvrđenja da je Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2020. sklopljen za obavljanje poslova radnog mjesta „Prodavač“ utvrđeno da je obveza radnika obavljanje poslova radnog mjesta Prodavač i drugih neophodnih poslova u skladu s naravi i vrstom posla po nalogu poslodavca te da iz Aneksa Ugovora o radu sklopljenih između stranaka proizlazi da su stranke tim Aneksima mijenjale odredbe Ugovora o radu na neodređeno vrijeme koje se odnose na radno mjesto i plaću vezanu uz isto, koji Aneksi su sklapani na određeno vrijeme, uz obrazloženje da je radno mjesto „Voditelj maloprodajnog mjesta“ sistematizirano kod tuženika te ga je tužitelj obavljao neprekidno više od četiri godine, iz čega sud prvog stupnja zaključuje da postoji stalna potreba za obavljanjem poslova tog radnog mjesta, a da tuženik ničime nije dokazao da je tužitelj zamjenjivao bilo kojeg privremeno nenazočnog radnika, radi čega sud prvog stupnja smatra da je ispunjen uvjet za prerastanjem ugovora o radu na određeno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno vrijeme, kao što je to propisano odredbom čl. 12. st. 10. ZR, pri čemu, kako to sud smatra, zakonske odredbe ZR-a ne isključuju situaciju u kojoj radnik kod istog poslodavca već ima zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za drugo radno mjesto, da se ne bi moglo utvrditi da je Aneks takvom Ugovoru sklopljen na neodređeno vrijeme pa da bi time isti trajno izmijenio odredbe osnovnog Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme, budući da je trajanje radnog odnosa temeljem zaključenih Aneksa sklopljenih na određeno vrijeme bilo dulje od tri godine.

9. S takvim zaključkom se ne slaže ovaj viši sud.

10. Točno je da je odredbom čl. 12. ZR-a propisao da se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja (stavak 1.); da poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog, koji se u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu iz članka 14. stavka 3. tog Zakona mora navesti (stavak 2.); da ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor o radu, ne smije biti neprekinuto duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom (stavak 3.); da se ograničenja iz stavaka 2. i 3. tog članka ne odnose na prvi ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme (stavak 4.); da se svaka izmjena, odnosno dopuna ugovora o radu na određeno vrijeme, koja bi utjecala na produljenje ugovorenog trajanja toga ugovora, smatra svakim sljedećim uzastopnim ugovorom o radu na određeno vrijeme (stavak 5.); da se prekid kraći od dva mjeseca ne smatra prekidom razdoblja od tri godine iz stavka 3. tog članka (stavak 6.) te ukoliko je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ZR-a ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme (stavak 7.).

11. Međutim, prilikom donošenja odluke sud prvog stupnja gubi iz vida činjenicu da se u ovoj pravnoj stvari ne radi o situaciji da je tuženik s tužiteljem, bez da je za isto bilo valjanog razloga, sklapao uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme pa da bi radni odnos, koji se temelji na uzastopnim ugovorima o radu te vrste, prerastao u radni odnos na neodređeno vrijeme, odnosno da bi se imalo smatrati da su stranke sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme, kao što je to predviđeno naprijed citiranim odredbama ZR-a, to stoga što je između stranaka nesporno da su iste čitavo vrijeme imale sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme i to prvi Ugovor od 1. veljače 2019., da bi potom 1. siječnja 2023. stranke ponovno sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, koji je nesporno i dan danas na snazi te nije prestao. 11.1. Iz navedenoga se zaključuje, kako to pravilno i tuženik ističe tijekom čitavog prvostupanjskog postupka, kao i u žalbi, a što uostalom ne spori niti tužitelj, da su sklapanjem Aneksa osnovnom Ugovoru o radu stranke suglasnošću svojih volja jedino izmijenile radno mjesto tužitelja s ograničenim trajanjem te posljedično tome i plaću, pri čemu je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto „Prodavač“ čitavo vrijeme bio na snazi i u svakom od sklopljenih Aneksa stranke čine nespornim da je na snazi taj Ugovor, a da se Aneksom privremeno, radi potrebe poslodavca, mijenja samo radno mjesto za koje je sklopljen osnovni Ugovor.

12. Radi navedenoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev na utvrđenje da je Aneks ugovora o radu broj: [broj] od 01. siječnja 2023. zaključen na neodređeno vrijeme te posljedično na vraćanje tužitelja na radno mjesto „Voditelj maloprodajnog mjesta“ valjalo odbiti, jer je isti Aneks prestao protekom vremena na koje je sklopljen i to 31. ožujka 2023.

13. Radi izmijenjenog uspjeha stranaka u sporu valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku i usvojiti zahtjev tuženika za njegovu naknadu, a odbiti taj zahtjev tužitelja (čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a u vezi s OT), tako da je tuženiku priznata jednokratna nagrada za čitav prvostupanjski postupak u visini od 625,00 eura (tbr. 7/2, 46. i. 54. OT).

14. Tuženiku je priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 eura (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s tbr. 10/2, 46. i 54. OT). Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu, budući da iz stanja spisa proizlazi da istu nije platio.

15. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

16. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 373. toč. 2. ZPP-a za stavak I., čl. 166. st. 2. ZPP-a za stavak II. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak III.).

U Zagrebu 9. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac