REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pn-2822/2023-78

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja CM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Blaženka Musulin, odvjetnik, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, temeljem čl. 335. st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), dana 9. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju CM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 10.013,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:

- 5.925,42 eura od 14. rujna 2017.

- 4.087,58 eura od 18. listopada 2017.

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

II Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 486,43 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao s dijelom koji nije osnovan.

III Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju CM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime parničnog troška isplati iznos od 20.528,57 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2179/2023 od 5. rujna 2023. godine ukinuta je presuda ovog suda broj Pn-1431/2018 od 24. siječnja 2023. u dijelu točke I izreke za iznos od 10.544,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te u točki III izreke koja se odnosi na parnični trošak te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

2. Tužbeni zahtjev tužitelja u kojem je sud trebao raspraviti u ovom postupku te donijeti meritornu odluku odnosi se na troškove liječenja u Republici Sloveniji i to u iznosu od 5.925,42 eura i iznosa od 4.087,58 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog tog iznosa do isplate, kako je to i navedeno u točki I izreke ove presude. Tužitelj isto tako zahtijeva isplatu iznosa od 41,81 euro sa zakonskom zateznom kamatom od 23. veljače 2017. do isplate, iznos od 46,45 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 31. svibnja 2017. do isplate a odnose se na troškove korištenja teretane te iznos od 398,17 eura s pripadajućom zakonskom zatezno kamatom od 30. siječnja 2018. do isplate a odnosi se na troškove prijevoza. Tužitelj predlaže da mu sud dosudi parnični trošak sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

3. Tuženik se u ovom dijelu postupka protivi tužbeno zahtjevu tužitelja iz razloga što se tužitelj samoinicijativno odlučio za liječenje u drugoj zdravstvenoj ustanovi bez konzultacija s operaterom te je time preuzeo rizik i posljedice te odluke te tuženik ne može snositi troškove liječenja i druge troškove izazvane odlukom samog tužitelja i to izvan RH, osporava troškove prijevoza tužitelja jer se iz priloženog računa ne vidi na što se odnose te troškove korištenja teretane, predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti.

4. U provedenom postupka izvršen je uvid i pročitan je spis Pn-1431/2016 s priležećom dokumentacijom (list 1 do 443 spisa), presuda i rješenje Županijskog suda u Zagrebu Gž-2179/2023 (list 448 do 454 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka (list 476 spisa).

5. Cijeneći rezultate provedenog postupka prema čl. 8 ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u pretežnom dijelu osnovan.

6. Među strankama u ovoj pravnoj stvari je sporno da li je liječenje tužitelja u Republici Sloveniji bilo opravdano, da li su osnovani troškovi prijevoza te korištenja teretane.

7. U predmetu broj Pn-1431/2018 utvrđeno je temeljem nalaza i mišljenja vještaka dr. Beus i dr. Miškulin da je tužitelj u KBC Sestre milosrdnice, Klinika za traumatologiju kao posljedicu ozljede od 8. prosinca 2015. operiran 12. prosinca 2015. godine kada su mu ligamenti učvršćeni na kost sa tri titanijska vijka a nakon mjesec dana je nastala upala mekih tkiva operiranog koljena zlatnim stafilokokom, da je u tri navrata zbog poslije operativne infekcije 2016. hospitaliziran i liječen gdje je izoliran soj druge bakterije te da je u 2017. godini ponovno imao problem s operiranim koljenom. Nakon toga se obratio Ortopedskoj bolnici Valdoltra u Sloveniji gdje je operiran 2. listopada 2017. kada mu je izvađeno nekrotično tkivo, titanijski vijci te su izolirane dvije vrste bakterija koje potiču iz bolničkog ambijenta te se nalaze kao uzročnici hospitalnih infekcija. Liječnici vještaci su zaključili da je stručna pogreška učinjena za vrijeme hospitalizacije u periodu od 18. srpnja do 1. kolovoza 2016. kada za vrijeme boravka tužitelja u bolnici nije učinjen operativni zahtjev odstranjenja titanijskih vijaka već samo incizija u području fluktuacije.

8. Tužitelj je u iskazu na ročištu 13. studenog 2019. detaljno opisao kronologiju od ozljeđivanja do kontrola i hospitalizacije u Klinici za traumatologiju te svih tegoba i infekcija koje je u međuvremenu imao, da bi nakon hospitalizacije u bolnici 2016. godine u srpnju ili kolovozu 2017. primijetio promjene na istom mjestu operiranog koljena, obratio se Klinici za traumatologiju gdje njegov liječnik više nije radio, otišao je u Bolnicu Sveta Katarina gdje je postavljena dijagnoza infekcije zbog sumnje na ugrađene implantate. Radio je niz dijagnostičkih pretraga dolazeći ponovno u Svetu Katarinu, primao je samo obećanja ali mu se nitko nije javljao. Nakon toga je preko Interneta pronašao krug liječnika koji se bave implantologijom i kostima, stupio je s njima u kontakt te su mu preporučili odlazak u javnu bolnicu u [adresa] kod dr. C koji ga je primio te je nakon pretraga naručen na hitnu hospitalizaciju i vađenje implantata te je u toj bolnici proveo od 2. do 19. listopada 2017. godine. Uz detaljnu dijagnostiku pronađena je i druga opasna bakterija, noga mu je izliječena od infekcije, spašena i nakon toga više nije imao tegobe vezane uz infekciju. U dopunskom saslušanju na ročištu 3. lipnja 2024. godine tužitelj je ponovno opisao da mu je voditeljica kliničkih infekcija u KB Dubrava sugerirala da je jedina šansa da spasi koljeno tj. nogu uređaj sonifikator koji oni nemaju, te je nakon toga krenuo u istraživanje kome da se obrati te je na taj način došao do javne bolnice u Sloveniji, kao što je naprijed i navedeno, rekli su mu da primaju strance koji moraju platiti troškove liječenja, te je nakon obrade dobio hitni termin za operaciju u roku od 2 tjedna. Tužitelj je isto tako vrlo uvjerljivo naveo da je telefonski kontaktirao sa HZZO-om te su naveli kako se radi o iznimnoj hitnosti liječenja da to može prijaviti i nakon operacije. Kako je u bolnici u Sloveniji ostao tjedan dana duže nego što je bilo predviđeno zbog nađenih uzročnika bolesti i liječenja cijena liječenja je bila znatno viša od početne, po povratku se pismenim putem obratio HZZO-u, koji je rješenjem odbio zahtjev tužitelja jer ga je trebao postaviti prije početka liječenja, tužitelj je ulagao žalbu koja je odbijena, a što je tužitelj i dokazao brojnom dokumentacijom koja je priložena uz podnesak tužitelja od 18. veljače 2020. godine.

9. Dakle, iz dokumentacije koja je priložena spisu kao što je već naprijed navedeno, medicinske dokumentacije, nalaza i mišljenja naprijed navedenih vještaka proizlazi da je tužitelj od ozljeđivanja pa do odlaska na liječenje u Sloveniju proveo svoje liječenje u Klinici za traumatologiju, da je i nadalje imao tegobe izazvane, kao što je utvrđeno u nalazu i mišljenju vještaka bolničkom bakterijom, da nije izliječen, da se obraćao, a što proizlazi iz njegovog uvjerljivog iskaza ponovno Klinici za traumatologiju, Bolnici Sveta Katarina, KB Dubrava koji su sugerirali različite opcije ali ni jedna od navedenih bolnica nije tužitelja primila na liječenje. Tužitelj je bio sam prisiljen potražiti rješenje u cilju da spasi nogu obzirom da mu je prijetio gubitak noge. Dakle, tužitelj je našao rješenje te je otišao na operaciju u javnu ortopedsku bolnicu Valdoltra u Republici Sloveniji te je platio troškove operacije, liječenja i boravka prema priloženim računima. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja i u dijelu u kojem navodi da se obratio HZZO-u telefonskim putem jer je zbog hitnosti operacija zakazana u roku dva tjedna te da je dobio odgovor da zahtjev za povrat troškova može postaviti i naknadno što je tužitelj i učinio, te je u proceduri koja je slijedila nakon toga (a prema priloženim dokazima uz podnesak tužitelja od 4. siječnja 2021.) odbijen.

10. Dakle, tužitelj je opravdano potražio zdravstvenu zaštitu i pomoć u javnoj bolnici u Sloveniji obzirom da adekvatnu zaštitu nije mogao ostvariti unutar zdravstvenog sustava RH, kako javnog tako i privatnog, da mu je prijetio gubitak noge iako je poduzimao sve mjere da liječenje obavi unutar Republike Hrvatske na teret HZZO-a. U konkretnom slučaju jedini način da spasi nogu i završi svoje liječenje bio je odlazak na liječenje u Sloveniju, gdje je njegova noga spašena te nakon toga više nije imao tegobe. Pri tome posebno treba navesti da tužitelj nije otišao u Sloveniju u privatnu kliniku već je to javna odnosno gradska bolnica u kojoj stranci snose troškove liječenja. Dakle, troškovi liječenja tužitelja prema računima od 14. rujna 2017. i 18. listopada 2017. su opravdani. Prema odredbi čl. 1095 st. 1 ZOO tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s time u vezi. Slijedom navedenog sud je dosudio tužitelju zatražene troškove liječenja s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog računa do isplate, sukladno odredbi čl. 29 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO), te je odlučio kao u izreci pod I.

11. Prema dopunskom nalazu i mišljenju liječnika vještaka dr. Mladen Miškulin od 12. studenog 2020. godine nisu opravdani troškovi teretane u iznosu od 41,81 euro, te 46.45 eura, kao ni račun koji se prema navodu tužitelja odnosi na troškove prijevoza na listu 172 spisa koji je potpuno nečitak. Dakle, tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije dokazao da su troškovi teretane prema ispostavljenim računima bili nužni, isto tako nije dokazao na što se odnosi račun na listu 172 spisa, pa je slijedom toga sud tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbio kao neosnovan te je odlučio kao pod II izreke presude.

12. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja u sporu.

13. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav odštetnog zahtjeva prema tbr 28

- 250 bodova, za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 - 500 bodova, za sastav podneska 25.7.2018., 11.4.2019., 18.2.2020., 15.7.2020., 4.1.2021. prema tbr. 8 točka 1 po 500 bodova, za sastav podneska 12.3.2019., 15.5.2019., 28.8.2019., 29.1.2020., 21.7.2020., 18.1.2021., 9.3.2021., 29.4.2022., 30.8.2022., prema tbr. 8 točka 3 po 50 bodova, za zastupanje na ročištu 19.2.2019., 10.9.2019., 13.11.2019., 23.2.2021. prema tbr. 9 točka 1 po 500 bodova, za sastav podneska 25.2.2021., 19.7.2021., 17.9.2021., 30.3.2022. prema tbr. 8 točka 1 po 250 bodova, za zastupanje na ročištu 2.2.2022. i 23.11.2022. prema tbr. 9 točka 1 - po 250 bodova, za sastav žalbe 2.2.2023. prema tr. 10 – 67,50 bodova, za sastav podneska 7.12.2023., 23.5.2024. prema tbr. 8 točka 1 po 100 bodova, za zastupanje na ročištu 4.3.2024. i 3.6.2024. prema tbr. 9 točka 1 – po 100 bodova, što ukupno iznosi 7617,50 bodova ili 15.235,00 eura koje treba uvećati za 25% PDV ili 3.808,75 eura, pristojba na tužbu i presudu po 392,00 eura, trošak vještačenja u iznosu od 1.327,23 eura, 132,72 eura, 33,18 eura i 199,08 eura. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari uspio s 95% uspjeha pa mu je sud priznao trošak srazmjeran uspjehu u sporu u iznosu od 20.528,57 eura. Sud je tužitelju priznao trošak vještačenja u punom iznosu od 1.692,21 eura jer je taj trošak bio nužan za vođenje postupka. Sud je tužitelju priznao kamate na trošak od presuđenja do isplate, sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona te je odlučeno kao u izreci pod III. U Zagrebu, 9. siječnja 2025.

Sudac:

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika