Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Poslovni broj: P-545/2024-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Milki Keleuva- Ivošević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punom. Borisu Grguriću, odvjetniku iz Ogulina, protiv tuženika Raiffeisen bank d.d. Zagreb, Petrinjska br. 59, OIB:53056966535, zastupanog po punom. iz OD Glamuzina & Grošeta d.d. Zagreb, radi isplate, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 27. studenog 2024. u nazočnosti tužitelja, zamjenika punom. tužitelja i zamjenika punom. tuženika na ročištu radi objave presude održanom 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2. stavak 3. ugovora o kreditu broj 148-50- 4106151 od 16. svibnja 2007. sklopljenog između tuženika Raiffeisen bank d.d. Zagreb, Petrinjska br. 59, OIB:53056966535, i tužitelja ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem se određuje da je kamatna stopa promjenjiva.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 6. ugovora o kreditu broj 148-50-4106151 od 16. svibnja 2007. sklopljenog između tuženika Raiffeisen bank d.d. Zagreb, Petrinjska br. 59, OIB:53056966535, i tužitelja ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem se određuje da se protuvrijednost mjesečnog anuiteta podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju tuženika za švicarski franak na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisen bank d.d. Zagreb, Petrinjska br. 59, OIB:53056966535, da tužitelju ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenog iznosa po izmijenjenim kamatnim stopama i na ime povišenog deviznog tečaja švicarskog franka, za pojedine otplatne rate po ugovoru o kreditu broj 148-50-4106151 od 16.05.2007. godine isplatiti iznos od 3.915,34 EUR (29.500,16 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dana dospijeća do 30.06.2011. godine po stopi od l4 % godišnje, od 01.07.2011. godine do 31.01.2015. godine po stopi od 12 % godišnje, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke kako slijedi:

-na iznos od 3,96 EUR od dana 13.12.2007. pa do isplate,

-na iznos od 7,96 EUR od dana 19.01.2008. pa do isplate,

- na iznos od 10,01 EUR od dana 20.02.2008. pa do isplate,

- na iznos od 13,53 EUR od dana 26.03.2008. pa do isplate,

- na iznos od 8,24 EUR od dana 30.04.2008. pa do isplate,

-na iznos od 8,94 ELIR od dana 14.05.2008. pa do isplate,

-na iznos od 11,55 EUR od dana 25.06.2008. pa do isplate,

-na iznos od 7,72 EUR od dana 15.07.2008. pa do isplate,

-na iznos od 7,91 EUR od dana 22.08.2008. pa do isplate,

-na iznos od 10,18 EUR od dana 24.09.2008. pa do isplate,

-na iznos od 27,38 EUR od dana 14.10.2008. pa do isplate,

-na iznos od 15,86 EUR od dana 28.11.2008. pa do isplate,

-na iznos od 30,51 EUR od dana 19.12.2008. pa do isplate,

-

na iznos od 32,76 EUR od dana 29.01.2009. pa do isplate,

-na iznos od 33,78 EUR od dana 26.02.2009. pa do isplate,

-na iznos od 35,77 EUR od dana 18.03.2009. pa do isplate,

-na iznos od 36,31 EUR od dana 30.04.2009. pa do isplate,

-na iznos od 31,94 EUR od dana 27.05.2009. pa do isplate,

-na iznos od 28,72 EUR od dana 18.06.2009. pa do isplate,

-na iznos od 29,57 EUR od dana 23.07.2009. pa do isplate,

-na iznos od 31,27 EUR od dana 22.08.2009. pa do isplate,

-na iznos od 31,12 EUR od dana 30.09.2009. pa do isplate,

-na iznos od 29,41 EUR od dana 28.10.2009. pa do isplate,

-na iznos od 32,53 EUR od dana 26.11.2009. pa do isplate,

-na iznos od 35,21 EUR od dana 23.12.2009. pa do isplate,

-na iznos od 38,89 EUR od dana 27.01.2010. pa do isplate,

-na iznos od 38,04 EUR od dana 02.03.2010. pa do isplate,

-na iznos od 43,03 EUR od dana 24.03.2010. pa do isplate,

-na iznos od 42,09 EUR od dana 28.04.2010. pa do isplate,

-na iznos od 43,93 EUR od dana 19.05.2010. pa do isplate,

-na iznos od 59,90 EUR od dana 12.06.2010. pa do isplate,

-na iznos od 56,60 EUR od dana 30.07.2010. pa do isplate,

-na iznos od 66,65 EUR od dana 11.08.2010. pa do isplate,

-

na iznos od 63,18 EUR od dana 22.09.2010. pa do isplate,

-na iznos od 57,60 EUR od dana 23.10.2010. pa do isplate,

-na iznos od 69,37 EUR od dana 19.11.2010. pa do isplate,

-na iznos od 84,37 EUR od dana 18.12.2010. pa do isplate,

-na iznos od 73,74 EUR od dana 28.01.2011. pa do isplate,

-na iznos od 77,46 EUR od dana 23.02.2011. pa do isplate,

-na iznos od 72,73 EUR od dana 25.03.2011. pa do isplate,

-na iznos od 73,58 EUR od dana 14.04.2011. pa do isplate,

-na iznos od 93,66 EUR od dana 18.05.2011. pa do isplate,

-na iznos od 95,67 EUR od dana 15.06.2011. pa do isplate,

-na iznos od 111,63 EUR od dana 21.07.2011. pa do isplate,

-na iznos od 103,04 EUR od dana 24.08.2011. pa do isplate,

-na iznos od 93,63 EUR od dana 15.09.2011. pa do isplate,

-na iznos od 90,74 EUR od dana 25.10.2011. pa do isplate,

-na iznos od 90,03 EUR od dana 18.11.2011. pa do isplate,

-na iznos od 94.49 EUR od dana 14.12.2011. pa do isplate,

-na iznos od 98,37 EUR od dana 21.01.2012. pa do isplate,

-na iznos od 98,89 EUR od dana 18.02.2012. pa do isplate,

-na iznos od 96,20 EUR od dana 16.03.2012. pa do isplate,

-na iznos od 98,02 EUR od dana 17.04.2012. pa do isplate,

-na iznos od 99,26 EUR od dana 15.05.2012. pa do isplate,

-na iznos od 97,17 EUR od dana 15.06.2012. pa do isplate,

-na iznos od 97,72 EUR od dana 14.07.2012. pa do isplate,

-na iznos od 96,16 EUR od dana 17.08.2012. pa do isplate,

-na iznos od 92,77 EUR od dana 25.09.2012. pa do isplate,

-na iznos od 96,38 EUR od dana 19.10.2012. pa do isplate.

-na iznos od 98,11 EUR od dana 28.11.2012. pa do isplate,

-na iznos od 96,90 EUR od dana 13.12.2012. pa do isplate,

-na iznos od 90,09 EUR od dana 19.01.2013. pa do isplate,

-na iznos od 95,87 EUR od dana 16.02.2013. pa do isplate.

-na iznos od 96,38 EUR od dana 12.03.2013. pa do isplate,

-na iznos od 94,11 EUR od dana 13,04.2013. pa do isplate i

-na iznos od 86,71 EUR od dana 17.05,2013. pa do isplate,

sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisen bank d.d. Zagreb, Petrinjska br. 59, OIB:53056966535, da tužitelju ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 2.691,86 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 9. siječnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je u tužbi od 3. lipnja 2019. naveo da je dana 18. svibnja 2007. sa tuženikom sklopio ugovor o kreditu br. 148-50-4106151 od 16. svibnja 2007. ovjeren kod javnog bilježnika Željka Kaića iz Karlovca pod posl.br. OV-9712/2007 dana 18. svibnja 2007. prema kojem je ugovoren iznos od 21.079,10 CHF s rokom vraćanja od 72 mjeseca, s ugovorenim anuitetom mjesečne otplate od 341,44 CHF. Ovim ugovorom ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,20% kao i obveza korisnika kredita na naknadu troškova za obradu zahtjeva i odobravanje kredita od 3,30% od iznosa kredita. Tuženik je 19. studenog 2007. donio internu odluku o povećanju kamatne stope na 6,20% s primjenom od 1. studenog 2007. što je rezultiralo povišenjem mjesečnog anuiteta na 350,69 CHF. Dana 14. svibnja 2008. kamatna stopa je izmijenjena na 6,75% što je dovelo do povišenja mjesečnog anuiteta na 355,41 CHF, dana 11. veljače 2009. izmijenjena je na 7,75% uz anuitet od 362,75 CHF, dana 15. lipnja 2011. izmijenjena je na 7,50% uz anuitet od 361,88 CHF, a dana 15. rujna 2011. izmijenjena je na 6,75% uz anuitet od 359,57 CHF. Uz to, zbog naglog rasta tečaja valute, rate u kunskoj protuvrijednosti su značajno porasle. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br Pž-7129/2013-4 od 13. linja 2014.potvrđena je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su poslovne banke povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nisu u cijelosti informirali potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, odnosno da su banke postupile suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Ranijom presudom posl.br. Pž-7129/2013-4 od13. lipnja 2014. Vrhovni trgovački sud Republike Hrvatske je potvrdio prvostupanjsku presudu P-1401/2012 u dijelu u kojem je odlučeno o ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi. U skladu s navedenom presudom, odredba ugovora iz članka 2. kojom je određeno da je kamata stopa promjenjiva, ništetna je, te se ima smatrati da je ugovorena kamatna stopa za cijelo vrijeme trajanja ugovora o kreditu do potpisivanja aneksa u visini od 5,20% godišnje. Također, ugovorna odredba iz članka 7. stavak 1. ugovora o kreditu, kojom je određeno da će se mjesečni anuiteti plaćati uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize na dan plaćanja (u ovom slučaju švicarski franak) prema tečajnoj listi banke na dan dospijeća, ništetna je. Zbog povišenja kamatnih stopa tijekom otplate kredita obveza tužitelja povišena je u odnosu na ugovorenu. Također, zbog povišenja tečaja valute švicarskog franka s početnih 1 CHF = 4,487 kuna do maksimalnih 1 CHF = 6,53 kuna te završnih 1 CHF = 6,0 kuna tužitelj je dodatno neopravdano financijski opterećen. Tužitelj je prema ugovoru o kreditu i otplatnom planu trebao tuženiku platiti ukupno 19.761,84 kn (72 x 1.524,47 kuna), a prema podacima tužitelja isti je platio 137.365,26 kuna iz čega proizlazi da je preplatio iznos od 27.603,42 kune, zaključno s uplatom od 11. travnja 2013. Pošto je iz gore navedene dokumentacije vidljivo da je tuženik kao poslovna banka na nepošten način stekla dio novčanih sredstava zbog promjena tečaja ugovorene valute švicarskog franka i zbog promjena kamatne stope prema internim odlukama tuženika, a koje odredbe ugovora su pravomoćnim sudskim odlukama proglašene ništetnima, to je tuženik izgubio pravni osnov po kojem je naplatila sredstva iznad onih koja su ugovorena osnovnim ugovorom i osnovano ugovorenom kamatom stopom. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da se presudom utvrdi ništetnost odredbe članka 2. stavak 3. i odredbe članka 6. ugovora o kreditu broj 148- 50-4106151 od 16. svibnja 2007., da se naloži tuženiku da na ime preplaćenog iznosa po izmijenjenim kamatnim stopama plati tužitelju iznos od 1.219,96 CHF sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te da se naloži tuženiku da plati tužitelju na ime preplaćenog iznosa po izmijenjenim kamatnim stopama i na ime povišenog deviznog tečaja švicarskog franka plati iznos od 27.603,42 kn.

2.Nakon provedenog vještačenja tužitelj je podneskom od 26. studenog 2024. specificirao točku III. tužbenog zahtjeva kojom predlaže da se naloži tuženiku da plati tužitelju na ime preplaćenog iznosa po izmijenjenim kamatnim stopama i na ime povišenog deviznog tečaja švicarskog franka iznosi od 3.915,34 EUR-a s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos.

3.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da ne postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno tužitelja. Valutna klauzula nije ugovorena kao jednostrana klauzula koja bi štitila tuženika u slučaju aprecijacije švicarskog franka, ali ne bi djelovala u korist tužitelja u slučaju devalvacije švicarskog franka, već je ugovorena kao dvostrana klauzula koja prati kretanje švicarskog franka u odnosu na kunu u oba smjera. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu tuženik smatra da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bila lako uočljiva, jasna i razumljiva. Ista je sadržana u članku 2. ugovora o kreditu. Razumljivost ove ugovorne odredbe proizlazi iz činjenice da je ugovor o kreditu solemniziran odnosno da je tužitelju ugovor obrazložen od strane javnog bilježnika. S obzirom da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi lako uočljiva, jasna i razumljiva, nije dopušteno ocjenjivati poštenost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te da tužitelj neosnovano smatra da bi u postupku kolektivne zaštite odredbe o promjenjivosti kamatne stope bile utvrđene ništetnim. Navodi da je presudom VTS RH broj Pž-7129/2013 zauzet stav da su odredbe o promjenjivim kamatnim stopama valjane, a da je sporan samo dio odredbe koji bankama omogućava promjenu kamatne stope jednostranom odlukom bez ugovaranja točno određenih kriterija. Tuženik je prilikom formiranja i promjene kamatnih stopa uzimao u obzir promjene tržišnih faktora koji određuju troškove financiranja banke. Navedeni kriteriji detaljno su razrađeni u Načelima za utvrđivanje promjena kamatnih stopa i Pravilniku o obračunu kamata i naknada koji su stupili na snagu 1. siječnja 2011. Opći uvjeti i akti tuženika služe kao dopunski kriteriji za ocjenu opravdanosti ili neopravdanosti promjene kamatne stope, a s obzirom da stranke nisu sklopile ugovor s fiksnom kamatnom stopom već promjenjivom, tužitelj ne može zahtijevati da mu se vrate iznosi koje je platio kao da je sklopljen ugovor s fiksnom kamatnom stopom. Tuženik ističe prigovor zastare, te slijedom navedenog predlaže da se tužitelja odbije s tužbenim zahtjevom u cijelosti.

4.Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.U tijeku postupka izvedeni su dokazi čitanjem ugovora o kreditu (l.br. 5-9 spisa), podataka (l.br. 10 spisa), otplatne tablice (l.br. 11-13 spisa), podataka (l.br. 14-19 spisa), uvjeta za odobravanje kredita građanima (l.br. 54-55 spisa), zahtjeva za kredit (l.br. 56-57 spisa), općih uvjeta poslovanja sa stanovništvom (l.br. 58-95 spisa), podataka (l.br. 96 spisa), čitanjem nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. (l.br. 190-194 spisa), te saslušanjem tužitelja kao parnične stranke.

6.Tužitelj je saslušan kao parnična stranka na okolnost da li se pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu, te iz njegovog iskaza proizlazi da je predmetni kredit podigao radi kupnje osobnog vozila koji mu je bio potreban za privatne svrhe, da u vezi dodjele predmetnog kredita sa tuženom bankom nije ništa pregovarao već je došao u poslovnicu tuženika u Karlovac, a sa tuženom bankom je komunicirao putem Auto kuće kod koje je kupio auto. Tvrdi da niti u jednom trenutku nije bio upozoren na mogućnost porasta tečaja, a da je znao da će tečaj tako drastično povećati otplate rate kredita, takav ugovor uopće ne bi uzimao. Navodi da mu od strane banke nije ponuđen ugovor u nekoj drugoj valuti, niti u eurima, niti u kunama. Kupljeno vozilo je koristio isključivo za osobne svrhe, a nije imao nikakvu privatnu djelatnost, niti obrt, niti d.o.o.

7.Iz iskaza tužitelja jasno proizlazi da mu tužena banka prilikom sklapanja ugovora nije pružila sve potrebne informacije u pogledu vezanosti glavnice za CHF, pa su neodlučni navodi tuženika da bi odredbe o valutnoj klauzuli bile jasne, uočljive i razumljive te da se o njima pojedinačno pregovaralo, te tuženik tijekom postupka nije niti dokazao da se o spornim odredbama ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo u smislu da je prilikom sklapanja ugovora tužena banka pružila tužitelju sve potrebne informacije ni da su odredbe o valutnoj klauzuli tužitelju, kao prosječnom potrošaču bile jasne i razumljive.

8.Nalazom i mišljenjem knjigovodstvenog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. je utvrđeno je da ugovoreni iznos od 21.079,10 CHF prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita iznosio protuvrijednost od 93.565,55 kn. Ako se promatraju svi iznosi (i pozitivni i negativni, prebijeno), tada razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (30. lipnja 2007.) do konačne prijevremene otplate (16. svibnja 2013.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 1.215,14 CHF, odnosno 5.393,84 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan korištenja kredita); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'p' Tabele 1 iz nalaza (u kunama).

Razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (30. lipnja 2007.) do konačne prijevremene otplate kredita (16. svibnja 2013.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno 24.106,32 kn, pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'q' Tabele 1 iz nalaza. Ako se promatraju samo iznosi koje je tužitelj manje platio, tada manje plaćeni iznosi u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (30. lipnja 2007.) do konačne prijevremene otplate (16. svibnja 2013.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 0,00 CHF, odnosno 0,00 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan korištenja kredita). Manje plaćeni iznosi u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (30. lipnja 2007.) do konačne prijevremene otplate kredita (16. svibnja 2013.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno 65,46 kn, pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'q' Tabele 1 iz nalaza (negativni iznosi razlika).

9.U predmetnom postupku tužitelj zahtjeva povrat utuženih iznosa s osnove preplaćene kamate po ugovoru o kreditu sklopljenog sa tuženikom i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valutne klauzule u CHF (promjene tečaja), a svoj zahtjev temelji na ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i ugovorne odredbe kojom je ugovoren švicarski franak-CHF kao valutu uz koju je vezana glavnica.

10.Iz ugovora o kreditu br. 148-50-4106151 od 16. svibnja 2007. proizlazi da su Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili ugovor o kreditu kojim kreditor korisniku kredita stavlja na raspolaganje kredit u iznosu od 21.079,10 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. U članku 2. je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i u trenutku ugovaranja iznosi 5,20% godišnje.

11.Tuženik je tijekom trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu te je nesporno i da se mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnih anuiteta.

12.Nadalje, sud nalazi nespornim:

-da je donesena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 249/1204 od 9. travnja 2015.;

-da je donesena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-2221/2018 od 3. rujna 2019.;

-da je pravomoćnom presudom utvrđeno da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u potpunosti informirala o svim posebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tuženika te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

13.Sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/2014), koji je bio na snazi u vrijeme kada je citirana presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna, odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. ovog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14.Isto tako, ranijim Zakonom o zaštiti potrošača/07, koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe, je u članku 138a propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. ovog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. ovog Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

15.Sud smatra da se pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača imaju primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava odnosno ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.

16.S obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu koji je zaključen između stranaka u razdoblju na koje se odnosi citirana presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava i da je tim ugovorom ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se utvrđuje odlukom banke odnosno u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom i ništetnom, kao i da je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, te i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom trgovački sud utvrdio nepoštenom i ništetnom, ovaj sud smatra da je sukladno citiranim odredbama članka 138a Zakona o zaštiti potrošača/07 i članka 118 Zakona o zaštiti potrošača/14 tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom parničnom postupku.

17.Nije osnovan po tuženiku istaknuti prigovor zastare predmetnog potraživanja budući da je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj individualnu tužbu u ovom predmetu podnio 3. lipnja 2019., da je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu utuženo razdoblje za povrat preplaćene kamate i s osnove tečajne razlike od mjeseca studenog 2007. pa do mjeseca travnja 2013., zatim da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena 4. travnja 2012., te da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 u odnosu na nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. srpnja 2018. jer podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu (4. travnja 2012.) u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih interesa prekinut tijek zastare, a pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu dana 13. lipnja 2014. zastara je počela teći ispočetka, dok je u odnosu na tražbinu s osnove ugovorene valute zastara počela ponovo teći pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim Trgovačkim sudom Republike Hrvatske dana 14. lipnja 2018., a vrijeme prije prekida se ne uračunava u tijek zastare. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

18.Prema tome, podnošenjem kolektivne tužbe došlo je do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, pa je zastara za individualne tužbe ponovno počela teći 13. lipnja 2014., a u odnosu na tražbinu s osnove povrata preplaćene kamate, te ponovno počela teći 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnove ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).

19.U predmetnoj pravnoj stvari je tužba podnesena 3. lipnja 2019., a kod stjecanja bez osnove se primjenjuje članak 225. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako Zakonom nije određen neki drugi rok zastare te kako je citiranim presudama utvrđeno da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare koja počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

20.Radi utvrđenja visine zahtjeva je provedeno vještačenje po knjigovodstvenom vještaku Ručević d.o.o. koji nalaz je sud u cijelosti prihvatio, ocjenjujući ga stručnim, objektivnim i utemeljenim na relevantnoj dokumentaciji.

21.Tuženik neosnovano prigovara nalazu vještaka kada tvrdi da je nalaz izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatom jer to ne proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka kojim je jasno utvrđeno da je ugovoreni iznos od 21.079,10 CHF prema srednjem tečaju na dan isplate kredita, a što je iznosilo protuvrijednost od 93.565,55 kuna.

22.Tuženik je tijekom postupka naveo da je sud prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva dužan uzeti u obzir izračun vještaka koji uzima u obzir razdoblja kad je tečaj bio niži od tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita.

23.Iz prethodno navedenog proizlazi da tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta.

24.Prigovor radi prebijanja je procesno pravni prigovor kojim tuženik ističe postojanje svoje tražbine i zahtjeva od suda da presudom izvrši prijeboj uzajamnih tražbina. Sud smatra da po tuženiku istaknuti prigovor radi prijeboja potraživanja nije osnovan. S obzirom da je utvrđena ništetnost dijela odredbi ugovora o valutnoj klauzuli, tuženik tražbinu istaknutu radi prijeboja zahtjeva s osnove razlike koja je nastala u razdobljima kada je tečaj CHF bio niži od tečaja po kojem je kredit isplaćen, i kada je kamata bila niža od početno ugovorene, s time da se tuženik nije izričito izjasnio da li tražbinu istaknuti radi prijeboja temelji na stjecanju bez osnove ili na naknadi štete, ali iz činjeničnih navoda tuženika iznesenih tijekom postupka proizlazi da tražbinu na koju zahtjeva da se izvrši prijeboj temelji na ništetnosti dijela odredbi ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

25.Kod djelomične ništetnosti odredbi ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj onu što je primila na temelju takvog ugovora. Plaćanjem anuiteta kredita u razdoblju dok su tečaj CHF i kamatna stopa, bili niži od početno ugovorenog, tužitelj nije ništa primio niti je stekao bez osnove u smislu odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima jer je uplatu primio tuženik, pa ne postoji obveza tužitelja na vraćanje nečeg što nije primio.

26.Odredbom članka 323. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima je propisano da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora je odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji na strani tuženika je odgovornost za sklapanje i sadržaj predmetnog ugovora o kreditu jer prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Za sadržaj predmetnog ugovora, a posljedično i djelomičnu ništetnost ugovornih odredbi je krivnja na strani tuženika, pa stoga tužitelj ne može biti odgovoran za štetu u smislu citirane zakonske odredbe, slijedom čega, sud smatra da nije osnovan po tuženiku istaknuti prigovor radi prijeboja potraživanja.

27.U predmetnoj pravnoj stvari nesporno je da se radi o potrošačkom kreditu te da tužitelj u konkretnom slučaju ima status potrošača, kao i da je kredit u cijelosti isplaćen i da ugovor nije konvertiran u EUR. Isto tako, nesporno je da se za vrijeme trajanja otplate kredita mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanje mjesečnih anuiteta.

28.Budući da tuženik nije dokazao da se o osporenim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo u smislu da je prilikom sklapanja ugovora tužena banka pružila tužitelju sve potrebne informacije, ni da su odredbe o valutnoj klauzuli tužitelju kao prosječnom potrošaču bile jasne i razumljive, slijedom čega proizlazi da tuženik nije dokazao da su odredbe o valutnoj klauzuli bile jasne, uočljive, razumljive, te da se o njima pojedinačno pregovaralo.

29.Prema odredbi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti, ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Prema stavku 3 istog članka obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Nakon što je utvrđeno da su predmetne ugovorne odredbe ništetne, ima se uzeti da se osnova nikada nije ostvarila, budući da se za ono što je ništetno uzima da nije ni nastalo. Ništetnost nastaje ex tunc, od samog zaključenja posla.

30.Prema odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

31.Tuženik je, s obzirom na utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, nepošteni stjecatelj, jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, čime je povrijedio odredbe sada važećeg Zakona o zaštiti potrošača/03 odnosno Zakona o zaštiti potrošača /07, te Zakona o obveznim odnosima, radi čega mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

32.Sukladno uputi drugostupanjskog suda u ponovljenom prvostupanjskom postupku je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, međutim, tuženik je odustao od dokaznih prijedloga radi saslušanja svjedoka ĐZ, djelatnice tuženika.

33.U podnesku od 22. listopada 2021. tužitelj je putem punomoćnika naveo da je provedenim vještačenjem izračunat iznos razlike između pojedinih mjesečnih rata po osnovnom kreditu i stvarno plaćenih iznosa, pa tužitelj smatra da je nepotrebno razdvajati tužbeni zahtjev na točku III. i točku IV. odnosno da je dovoljno u zajedničkoj točki navesti samo potraživanje po osnovi preplaćenih mjesečnih iznosa po pojedinoj rati, slijedom čega specificira točku III. tužbenog zahtjeva u skladu s izvršenim vještačenjem, slijedom čega predlaže da sud u točki III. tužbenog zahtjeva naloži tuženiku da tužitelju na ime preplaćenog iznosa po izmijenjenim kamatnim stopama i na ime povišenog deviznog tečaja švicarskog franka za pojedine otplatne rate po ugovoru o kreditu broj 148-50-4106151 od 16. svibnja 2007. isplati iznos od 29.500,16 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

34.Tuženik je u podnesku od 21. siječnja 2022. naveo da je tužitelj u podnesku od 22. listopada 2021. pod točkom III. tužbenog zahtjeva povećao tužbeni zahtjev, čime je preinačio tužbu, pa se tuženik protivi preinaci tužbe.

35.Na ročištu održanom dana 24. siječnja 2022. sud je dopustio preinaku tužbe u ovoj pravnoj stvari sukladno članku 190. stavak 3. Zakona o parničnom postupku jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a osim toga odredbom članka 191. stavak 2. Zakona o parničnom postupku je propisano ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtjeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Stavkom 3. istog članka je propisano tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev, ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

36.Odluku o troškovima sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023) i tužitelju dosudio troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjerene u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022 i 138/2023) po Tbr. 7., Tbr. 8. i Tbr. 9. s PDV-om i to: -za sastav tužbe

u iznosu od 250,00 eura -za sastav podneska od 31. listopada 2019.

u iznosu od 250,00

eura

-za zastupanje na ročištu od 19. studenog 2019.

u iznosu od 250,00

eura

-za zastupanje na ročištu od 9. lipnja 2021.

u iznosu od 250,00 eura -za sastav podneska od 22. listopada 2021.

u iznosu od 250,00

eura

-za zastupanje na ročištu od 24. siječnja 2022.

u iznosu od 250,00

eura

-za sastav podneska od 26. studenog 2024.

u iznosu od 250,00

eura

-za zastupanje na ročištu od 27. studenog 2024.

u iznosu od 250,00

eura

-za pristup ročištu radi objave presude od 9. siječnja 2025. u iznosu od 125,00 eura

odnosno u ukupnom iznosu od 2.125,00 eura.

37.Tužitelju je priznat trošak plaćenog predujma za provedeno financijsko vještačenje u iznosu od 398,17 eura.

38.Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 83,08 i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 85,61 eura.

39.Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati ukupne parnične troškove u iznosu od 2.691,86 eura.

40.Zbog svega iznesenog valjalo je presuditi kao u izreci.

U Ogulinu 9. siječnja 2025.

Sudac

Milka Keleuva-Ivošević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud. Dostaviti

1.Odvjetnik Boris Grgurić, Ogulin

2.Odvjetnik Josip Grošeta, Zagreb, Trg žrtava fašizma br. 5