Poslovni broj: UsI-903/23-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja FĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Bojana Ivanišević, odvjetnica u Zagrebu, Pavla Hatza 30, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, OIB 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, radi naknade troškova upravnog postupka, dana 9. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje točke IV. izreke rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-02/22- 06/36 URBROJ: 338-01-05-05-23-03 od 16. veljače 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-02/22-06/286, URBROJ: 338-21-02-01-22-04 od 4. studenoga 2022. ne priznaje se tužitelju pravo na lijek NEBIDO1000 mg, na teret sredstava Zavoda.
2. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-502-02/22-06/36 URBROJ: 338-01-05-05- 23-03 od 16. veljače 2023., usvaja se žalba tužitelja protiv uvodno citiranog prvostupanjskog rješenja, te se isto rješenje poništava, i osiguraniku priznaje pravo na lijek na teret zdravstvenog osiguranja. Točkom IV. izreke osporavanog rješenja odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova pravnog zastupanja u iznosu od 279,25 EUR.
3. Tužitelj osporava točku IV. izreke rješenja tuženika, jer smatra da mu je trebala biti priznata naknada troškova sastava žalbe. Navodi kako je postupak pokrenut temeljem zahtjeva žalitelja, te se radilo o neophodnom zastupanju u žalbenoj fazi postupka, budući da je prvostupanjsko tijelo odbilo zahtjev tužitelja, a nakon angažiranja odvjetnika uspio je sa žalbom. Ističe da je žalbeni postupak zahtijevao znanje, iskustvo i stručnost pravnika, te se tužitelj nije mogao samostalno zastupati u postupku. Poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude pod brojem: U-zpz 44/2016 od 14. srpnja 2021., u kojoj su primijenjena shvaćanja Europskog suda za ljudska prava. Predlaže poništiti točku IV. osporavanog rješenja uz određivanje naknade troškova upravnog postupka, kao i naknade troškova ovog upravnog spora sa zakonskim zateznim kamatama.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe. Protivi se navodima tužitelja u odnosu na zakonitost točke IV. izreke osporavanog rješenja, u svezi potraživanja naknade pravnog zastupanja u upravnom postupku, jer smatra da za isto ne postoji osnov u Zakonu. Tijekom spora poziva se na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, prema kojoj stranka nema pravo na troškove upravnog postupka kada uspije u jednostranačkom postupku, kojeg je sama pokrenula. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
5. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja izvršen je uvid u osporavano rješenje tuženika, te u ostale isprave priložene tužbi i odgovoru na tužbu. Dana 12. prosinca 2024. održana je usmena i javna rasprava u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama dana mogućnosti izjašnjavanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima, sukladno članku 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS).
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz podataka spisa Sud nalazi da je tužitelj podnio zahtjev za ostvarivanje prava na lijek, koji zahtjev je odbijen. Povodom žalbe tužitelja, tuženik je poništio prvostupanjsko rješenje i priznao tužitelju pravo na lijek na teret zdravstvenog osiguranja, dok je traženi zahtjev za naknadom troškova upravnog postupka i to za sastav žalbe u iznosu od 279,25 EUR odbio pozivom na odredbu članka 161. st. 4. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09, dalje: ZUP), uz izraženo shvaćanje kako se ne može uzeti da se radilo o neophodnom zastupanju žalitelja, koje žalitelj ne bi bio u stanju sam ostvariti s obzirom na predmet upravnog postupka.
8. Troškovi upravnog postupka uređeni su odredbama čl. 161. ZUP-a (troškovi postupka i stranaka), čl. 162. (nagrade i naknade troškova drugim osobama koje sudjeluju u postupku) i čl. 163. ZUP-a (oslobađanje od troškova).
9. Tako je člankom 161. st. 1. ZUP-a propisano da javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima.
9.1. Člankom 161. st. 2. ZUP-a propisano je da u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano.
9.2. Prema članku 161. st. 5. ZUP-a, kada je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano.
10. Nije sporno da je predmetni postupak priznanja prava na lijek pokrenut na zahtjev tužitelja, te je u žalbenom postupku, drugostupanjsko tijelo isti zahtjev usvojilo. Isto tako nije sporno da tužitelj potražuje trošak sastava žalbe od 9.12.2022. (protiv prvostupanjskog rješenja od 4.11.2022.), koja je usvojena.
11. Spornim se ukazuje da li postoji zakonski osnov tužitelju priznati pravo na naknadu troška žalbenog postupka, u upravnom postupku pokrenutom na zahtjev stranke.
12. Prvotno, Sud uočava da je zahtjev tužitelja u upravnom postupku bio osnovan, što je utvrđeno odlukom donesenom u žalbenom postupku.
13. Rukovodeći se logikom i smislom odredbi ZUP-a o načinima pokretanja upravnog postupka (članak 40. - 42. ZUP-a), žalbeni postupak u postupcima pokrenutim na zahtjev čini sastavni dio tih postupaka jednako kao što žalbeni postupak u postupcima pokrenutim po službenoj dužnosti čini sastavni dio tako pokrenutog postupka.
13.1. Iz citiranih odredaba ZUP-a, kojima se uređuju troškovi postupka, razvidno je da se radi distinkcija između postupaka pokrenutih na zahtjev i postupaka po službenoj dužnosti.
13.2. Po ocjeni Suda, citirane odredbe o troškovima postupka ukazuju na namjeru zakonodavca da podnositelj pravnog lijeka, u postupku pokrenutom na zahtjev, nema pravo na trošak istog od strane rješavatelja, jednako kao što ne bi bio ovlašten na trošak da je njegov zahtjev povoljno riješen u prvom stupnju. Ovaj zaključak, osim iz naprijed razloženog, proizlazi i iz logičkog argumenta suprotnosti dvaju naprijed navedenih odredbi (članka 161. st. 2. i st. 5. ZUP-a).
14. Tužitelj smatra kako je opisanim tumačenjem odredbi o naknadi troškova spora, povrijeđeno njegovo pravo na trošak angažmana odvjetnika, pozivajući se pritom na shvaćanje potvrđeno presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: Vrhovni sud), poslovni broj: U-zpz 44/2016-8 od 14. srpnja 2021.
14.1 Međutim, u citiranoj presudi Vrhovnog suda radi se o naknadi troškova zastupanja po odvjetniku u situaciji kada je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, a ne o postupku pokrenutom na zahtjev stranke.
14.2 Navedeno shvaćanje Vrhovnog suda treba primijeniti i u situacijama iz čl. 161. st. 2. ZUP-a, kada u upravnim stvarima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, a u kojima troškove postupka snosi stranka protiv koje se vodio postupak i koji je za nju nepovoljno okončan, ali valja ukazati kako se u ovom predmetu ne radi o takvoj situaciji, slijedom čega se ne može uvažiti prigovor tužiteljice da bi ista presuda bila primjenjiva u ovoj stvari.
15. Nadalje, u odnosu na prigovore tužiteljice, Sud ukazuje kako ovu presudu temelji na smislu razlikovanja materijalnog i formalnog pravnog odnosa te smislu razlikovanja predmeta pokrenutim na zahtjev i onih pokrenutih po službenoj dužnosti, a koje razlikovanje je i razlog zakonskog teksta.
16. Naime, u situacijama u kojima se postupak pokreće po službenoj dužnosti javnopravno tijelo koje takav postupak pokreće djeluje u javnom interesu, što ga (iako je i taj postupak jednostranački) stavlja u svojevrsnu poziciju stranke s materijalno pravnim interesom.
16.1 Iz ovog razloga i po načelu cause, država koja je pokrenula upravni postupak koji je okončan povoljno za stranku, treba snositi trošak protivnoj strani, kao uostalom i svaka stranka nekog drugog postupanja.
16.2 Suprotno ovom utvrđenju, u postupcima koji su pokrenuti na zahtjev stranke, javnopravno tijelo nema nikakav materijalno pravni interes, već se javlja u procesno pravnom odnosu u poziciji rješavatelja postupka, kojeg je u svom interesu materijalno pravne naravi, inicirala stranka svojim zahtjevom.
17. U dvostranačkim postupcima (i isključivo između stranaka spora) pravilo je da primjena načela culpe ima prednost pred primjenom načela cause. Naime i bez obzira da li je jedna strana prouzročila spor (causa) trošak će naknaditi druga strana ukoliko je nastanak tog troška njena krivnja (culpa).
17.1 I dok ovo vrijedi u dvostranačkim postupcima u procesnom odnosu između stranaka, ono je potpuno suprotno u odnosu na javnopravno tijelo - rješavatelja formalno pravnog odnosa, u postupcima iniciranim na zahtjev, za kojeg se ne može utvrditi da po načelu culpe snosi troškove za svoju pogrešnu odluku i da se tada taj trošak, po načelu cause, prenosi na onog tko je postupak inicirao.
17.2 Valja ukazati kako ovo pravilo ne vrijedi u situacijama u kojima rješavatelj svoje pogrešne odluke donosi u krajnjoj nepažnji, ili u namjeri oštećenja stranke. U takvim situacijama, stranka ima mogućnost ostvarivanja popravljanja štete kroz institut naknade štete (uz ispunjenje svih pravnih pretpostavki iz tog odnosa), a ne kroz institut naknade troškove postupka.
18. Polazeći od svega navedenog, a kako je u konkretnom jednostranački postupak vođen po zahtjevu tužitelja, to se nisu mogli ocijeniti osnovanim tužbeni prigovori, već se ocjenjuje zakonitom odluka tuženika o odbijanju naknade troškova upravnog postupka.
19. Stoga je temeljem članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke).
20. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, s obzirom na uspjeh u ovom sporu, primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, ocijenjen je neosnovanim (točka II. izreke).
U Zagrebu 9. siječnja 2025.
Sudac:
Hrvoje Miladin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove Presude.
DNA:
1. Odvjetnica Bojana Ivanišević – putem e komunikacije
2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija – putem e komunikacije 3. U spis
