REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] C 5
Poslovni broj: Us I-1173/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužiteljice CH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Danijel Beljan (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vrkić, Beljan i Denona, u Rijeci, Korzo 8, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi obnove postupka - ponovnog određivanja prijevremene starosne mirovine, 9. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/24-01/03093084844, URBROJ: 341-99-05/3-24-922 od 25. lipnja 2024. godine.
II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I 140-02/23-01/03093084844, URBROJ: 341-14-05/3-23- 10361 od 18. siječnja 2024. godine.
III. Dopušta se obnova upravnog postupka dovršenog rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I 140-02/20- 01/03093084844, URBROJ: 341-14-05/3-20-10453 od 27. travnja 2020., te se nalaže prvostupanjskom tijelu da o zahtjevu tužiteljice CH za ponovno određivanje prijevremene starosne mirovine, u kontekstu primjene članka 82. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19), odluči uzimajući u obzir platne podatke sadržane u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj: P-570/16-29 od 1. veljače 2019. godine.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I 140-02/23-01/03093084844, URBROJ: 341-14-05/3-23-10361 od 18. siječnja 2024., odbijen je zahtjev tužiteljice od 7. srpnja 2021. za ponovno određivanje prijevremene starosne mirovine na temelju presude i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj: P-570/16-29 od 1. veljače 2019. i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž- 1961/2019-2 od 1. rujna 2020. godine. Tim je presudama Komunalnom društvu Jelen d.o.o. [adresa] naloženo ovdje tužiteljici isplatiti razlike neisplaćene bruto plaće za razdoblja i u iznosima pobliže označena u pravomoćnoj prvostupanjskoj presudi od 1. veljače 2019. godine.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-140-02/24-01/03093084844, URBROJ: 341-99-05/3-24-922 od 25. lipnja 2024., odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Negativne odluke javnopravnih tijela baziraju se, u osnovi, na zaključku da tužiteljica nije ukazala na nove činjenice odnosno nove dokaze koji bi činili temelj za obnovu postupka bilo po posebnom bilo po općem propisu.
3. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Pravomoćnost parnične presude nastupila je 1. rujna 2020., pa je posrijedi nova činjenica i novi dokaz u odnosu na razdoblje u kojem je doneseno rješenje o priznavanju prava tužiteljice na prijevremenu starosnu mirovinu. U konkretnom slučaju ispunjene su pretpostavke za novo utvrđivanje vrijednosnih bodova za izračun mirovine propisane člankom 82. stavkom 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19, u nastavku teksta: ZOMO). Nema pravnog uporišta za tuženikovu pravnu interpretaciju prema kojoj bi tužiteljica trebala dostaviti dodatnu dokumentaciju, budući da je po parničnim presudama dužan postupati poslodavac, a ne radnik. Među strankama nisu sporne činjenice u ovoj upravnoj stvari, već je sporna primjena prava. Tužiteljica predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu i u nastavku spora ostaje kod navoda osporavanog rješenja, ne iznosi dodatnu argumentaciju, te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (članak 98. točka 6. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS, vezano uz članak 8. toga Zakona), utvrdivši da je tužbeni zahtjev osnovan. Zbog toga Sud nije prihvatio prijedlog tužiteljice da u ovome sporu bude saslušana kao stranka.
6. Prema članku 79. stavku 1. ZOMO-a, svota mirovine računa se tako da se osobni bodovi pomnože s mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednošću mirovine iz članka 88. toga Zakona.
7. U članku 81. stavku 1. ZOMO-a propisano je da se vrijednosni bodovi utvrđuju na temelju plaća i osnovica osiguranja ostvarenih od 1. siječnja 1970., tako da se plaća, odnosno osnovica osiguranja utvrđena za svaku kalendarsku godinu podijeli s prosječnom godišnjom plaćom svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj za istu kalendarsku godinu. Plaće ili osnovice koje su u bruto svoti dijele se s prosječnom bruto plaćom, a ako su u neto svoti s prosječnom neto plaćom. Određivanje vrijednosnih bodova dodatno je uređeno u stavcima 2.-12. navedenoga članka.
8. Odredbom članka 82. stavka 1. ZOMO-a propisano je da se osiguraniku, odnosno korisniku mirovine koji je pravomoćnom sudskom presudom, sudskom nagodbom ili izvansudskom nagodbom potvrđenom kod javnog bilježnika ostvario pravo na plaću, vrijednosni bodovi utvrđuju na temelju plaća koje bi pripadale na osnovi zakona, ugovora o radu, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu u odgovarajućem razdoblju, bez kamata po toj osnovi. U stavku 2. navedenoga članka propisano je da se odredba stavka 1. toga članka primjenjuje za razdoblje na koje se odnosi pravomoćna sudska presuda, odnosno sudska ili izvansudska nagodba.
9. U vrijeme podnošenja predmetnog zahtjeva (7. srpnja 2021.) na snazi je bio tekst članka 82. stavka 1. ZOMO-a citiran u točki 8. ovog rješenja, a ne tekst te odredbe prema kojem se vrijednosni bodovi utvrđuju „na temelju isplaćenih plaća“. Riječ „isplaćenih“ u tu je pravnu normu, naime, dodana tek člankom 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 119/22).
10. U osporavanim rješenjima citirane su i druge mjerodavne odredbe ZOMO-a i Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21). Te su odredbe tužiteljici, stoga, poznate.
11. Među strankama je nesporno postojanje i sadržaj pravomoćnih parničnih presuda na koje se tužiteljica pozvala. Sporno je pravno pitanje interpretacije odredaba članka 82. ZOMO-a, tj. čine li, u svjetlu članka 82. ZOMO-a važećeg u vrijeme predlaganja obnove upravnog postupka, spomenute pravomoćne parnične presude nove činjenice odnosno nove dokaze koje kao razloga za obnovu postupka.
12. Stajalište je Suda da za primjenu spomenutih odredbi, pozicioniranih u dio Zakona kojim je regulirano određivanje mirovine, nije potrebno ispuniti dodatne preduvjete koji se sastoje u dostavi propisane dokumentacije, isplati dosuđenih iznosa razlike plaće od strane poslodavca, i dr.. Dostava navedene dokumentacije i isplata po sudskoj odluci čine redovitu, ali ne i jedinu dopuštenu situaciju za primjenu normi članka 82. ZOMO-a. Svrha i smisao tih odredaba sastoji se u zaštiti radnika koji su uspjeli sudskom odlukom ili nagodbom ostvariti pravo na plaću, kako - zbog okolnosti za koje odgovara poslodavac a ne radnik - spomenuti radnici ne bi bili neopravdano oštećeni prilikom utvrđivanja vrijednosnih bodova, kao elementa za određivanje osobnih bodova (čl. 86. ZOMO-a), koji, pak, čine element izračuna svote mirovine.
13. K tomu, formulacija sadržana u članku 82. stavku 1. ZOMO-a referira se na plaću koja bi pripala osiguraniku na temelju prava na plaću ostvarenog - među inim - pravomoćnom sudskom presudom, a ne na plaću koja mu je isplaćena, odnosno plaću u odnosu na koju je poslodavac dostavio propisanu dokumentaciju. Usvajanjem tužiteljičina zahtjeva tuženik ne bi preuzeo ulogu čimbenika nadležnog za provedbu isplate plaća i naknade plaća, već funkciju koja mu pripada - primjenjivača (a time i tumača) mjerodavnih pravnih normi na području mirovinskog osiguranja. Do drukčijeg zaključka Suda ne dovode ni odredbe kojima je uređeno vođenje podataka u matičnoj evidenciji, jer nije riječ o normama kojima bi pravo priznato u članku 82. ZOMO-a moglo biti dovedeno u pitanje zbog razloga koji nisu sukladni smislu i svrsi tog prava, niti se podaci kojima norma članka 82. ZOMO-a daje ključnu relevantnost mogu a priori smatrati dvojbeno točnima i potpunima, u smislu, primjerice, odredbe članka 106. stavka 1. ZOMO-a. Zbog prethodno iznesenog, ni tehnička norma stavka 2. navedenoga članka sâma po sebi ne može predstavljati zapreku za ostvarivanje prava iz članka 82. ZOMO-a. Podredno, platni podaci za koje je ovom presudom utvrđeno da su nedostajeći dovode do zaključka da podaci zasad uneseni u matičnu evidenciju nisu u potpuni, a time ni u cijelosti točni. Pored toga, uvrštavanjem dopunskih platnih podataka u konkretnom slučaju nužno se ne mijenja sadržaj već unesenih podataka.
14. Sukladno prethodnom, Sud utvrđuje da su navedene parnične presude činile dovoljan razlog za dopuštanje obnove postupka i da podaci sadržani u tim presudama mogu činiti valjanu podlogu za ponovno utvrđivanje vrijednosnih bodova, odnosno za ponovno utvrđivanje prijevremene starosne mirovine tužitelja.
15. Sud je, stoga, na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), vezano uz članak 151. toga Zakona, poništio drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te je dopustio obnovu postupka, uz nalog prvostupanjskom tijelu da pri odlučivanju o predmetnom zahtjevu tužiteljice odluči uzimajući u obzir platne podatke sadržane u pravomoćnoj prvostupanjskoj parničnoj presudi, u smislu podataka iz članka 82. ZOMO-a. Na taj je način, u predmetu vezanom uz obnovu upravnog postupka, Sud sam riješio stvar. U izvršenju presude prvostupanjskom tijelu preostaje donijeti novo rješenje o zahtjevu tužiteljice u skladu s točkom III. izreke presude.
16. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1. i članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18 i 51/23).
U Rijeci 9. siječnja 2025.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- Odvjetniku Danijelu Beljanu, Rijeka, Korzo 8
- Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3
