REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj:Gž Ovr-4/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u ovršnoj pravnoj stvari predlagatelja osiguranja RI-Stan d.o.o. Rijeka, Šetalište A. K. Miošića 2, zastupanog po punomoćnici Nadi Badurini, odvjetnici iz Rijeke, protiv protivnice osiguranja FŠ iz [adresa], radi osiguranja, odlučujući o žalbi FŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Nadi Badurini, odvjetnici iz Rijeke podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Ovr-4842/2017-20 od 16. studenog 2023., 9. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se kao osnovana žalba FŠĆ i ukida rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Ovr-4842/2017-20 od 16. studenog 2023.
II. Nalaže se Općinskom sudu Rijeci naknaditi žaliteljici FŠĆ troškove žalbenog postupka u iznosu od 126,54 eura, u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
„I. Kažnjava se FŠĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], novčanom kaznom od 5.000,00 hrk / 663,61 eura zbog vrijeđanja suda u podnescima upućivanima ovom sudu dana 28. 09. 2023. god. i 07. 11. 2023. god. elektroničkom poštom sa adrese [adresa elektroničke pošte] predmet pod gornjim posl. br. Ovr-4842/2017 (Su-1235/23).
II. FŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna je novčanu kaznu platiti u roku od 8 dana.“
2. Protiv ovog rješenja žalbu, pravodobno, podnosi FŠĆ. U žalbi ne navodi zbog kojeg zakonskog žalbenog razloga podnosi žalbu već, u bitnome, ukazuje da je pobijano rješenje u cijelosti neosnovano, neopravdano i da nema uporišta u zakonu. Ukazuje i na odredbu čl. 46. Ustava Republike Hrvatske.
Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje ukine uz naknadu troškova postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba žaliteljice FŠĆ ( dalje: žaliteljica) je osnovana.
5. Tijekom ovog ovršnog postupka utvrđeno je da je predlagatelj osiguranja 04.08.2017. podnio sudu prvog stupnja prijedlog za osiguranje njegove novčane tražbine koju ima u odnosu na protivnicu osiguranja temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Velibora Panjovića iz Rijeke poslovni broj: Ovrv-2861/2009 od 3.ožujka 2009., zasnivanjem prisilnog založnog prava na nekretnini u vlasništvu protivnice osiguranja, da je sud prvog stupnja rješenjem poslovni broj: Ovr- 4842/2017-6 od 22.listopada 2018. takvu mjeru osiguranja i odredio i da je predlagatelj osiguranja pozvan da u roku od 8 (osam) dana od dana dostave navedenog rješenja odnosno zaključka plati sudsku pristojbu na prijedlog za osiguranje i rješenje o osiguranju u ukupnom iznosu od 784,00 kn, da je predlagatelj osiguranja 4. kolovoza 2017. dostavio sudu prvog stupnja dokaz o uplati navedene sudske pristojbe od 11. srpnja 2017., ali je sud prvog stupnja unatoč tome ovu sudsku pristojbu naplatio prisilnim putem FINE-e, nakon čega je predlagatelj osiguranja, putem žaliteljice, u više navrata zahtijevao povrat više plaćenog iznosa sudske pristojbe pri čemu je podnescima upućenim sudu prvog stupnja putem elektroničke pošte sa adrese [adresa elektroničke pošte], od 28. 09. 2023. i 07. 11. 2023., ista ( žaliteljica), između ostalog, navela: „Ulažem prigovor na nerad i nekorektnost u radu Suda.”, „Napravili je šteta od 854,00 kn, odnosno 113,34 eura“, „...odgovor koji ste nam dostavili dokaz je nerada, nemarnosti i nekorektnosti. Molimo vas da pročitate dopis...toliko nepažnje u izradi odgovora...Žalosno...“, što je sud prvog stupnja smatrao "…da predstavlja vrijeđanje i omalovažavanje raspravnog suca, omalovažavanje suda i pravosuđa" u cjelini, te suštinski predstavljaju zlouporabu pravnog instituta Predstavke, posljedično čemu je na temelju čl. 16. st. 4. i 8. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ), donio pobijano rješenje kojim je žaliteljicu kaznio novčanom kaznom od 5.000,00 kn/663,61 eura.
6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga žaliteljice, a pazeći pri tom – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi ovršnog postupka ( čl. 365. uvezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 - dalje: ZPP, a sve u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ) ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijano rješenje nije zakonito i pravilno.
6.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, pa ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u ovom postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba ovršnog postupka.
7. Međutim, po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja sud prvog stupnja je na utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenio materijalno pravo zaključujući da su konkretnom slučaju ispunjeni zakonski uvjeti za kažnjavanje žaliteljice ( čl. 16. st. 8. OZ).
8. Na temelju odredbe čl. 16. st. 8. OZ propisano je da će sud kazniti novčanom kaznom do 660,00 eura fizičku osobu, odnosno do 2650,00 eura pravnu osobu koja u podnesku vrijeđa sud, stranku ili drugoga sudionika u postupku. Novčana kazna može se izreći i zastupniku stranke ako je on odgovoran za vrijeđanje suda. Na tu novčanu kaznu na odgovarajući se način primjenjuju odredbe stavka 1. do 5. ovoga članka.
9. Cijeneći sadržaj podnesaka žaliteljice u kojima ona, opravdano, požurujući rad suda prvog stupnja vezano za povrat više plaćene sudske pristojbe u podnescima upućenim sudu prvog stupnja od 28. 09. 2023. i 07. 11. 2023., putem elektroničke pošte sa njezine e-mail adrese: [adresa elektroničke pošte], između ostalog, navodi „Ulažem prigovor na nerad i nekorektnost u radu Suda.”, „Napravili je šteta od 854,00 kn, odnosno 113,34 eura“, „...odgovor koji ste nam dostavili dokaz je nerada, nemarnosti i nekorektnosti. Molimo vas da pročitate dopis...toliko nepažnje u izradi odgovora...Žalosno...“, te samo postupanje suda prvog stupnja u konkretnom slučaju, po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja ne predstavlja vrijeđanje suda, kako to pogrešno shvaća sud prvog stupnja.
9.1. Naime, sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedno je od osnovnih uvjeta za njegov napredak, te za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja ne odnosi se samo na „informacije" ili „ideje“ koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. Pri tome, valja istaknuti i da sudovi, kao i sva ostala javna tijela, nisu imuni na kritiku njihovog rada, te pri tome mogu biti podvrgnuti širim granicama prihvatljive kritike od „običnih“ građana, naravno ovo uz jasno razlikovanje kritike od uvreda ( tako npr. i u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-III-6129/2020 od 21. prosinca 2021.).
9.2. Cijeneći sadržaj navedenih podnesaka žaliteljice, koja je ona u ime predlagatelja osiguranja podnijela sudu prvog stupnja, a za koje sud prvog stupnja smatra da predstavljaju „...vrijeđanje i omalovažavanje raspravnog suca, omalovažavanje suda i pravosuđa u cjelini, te suštinski predstavljaju zlouporabu pravnog instituta Predstavke„ te okolnosti konkretnog slučaja kada sud prvog stupnja nije pravovremeno odlučio o prijedlogu predlagatelja osiguranja za povrat plaćene sudske pristojbe, koju „nota bene“ nije ni bilo potrebno prisilno naplaćivati, ocjena je ovog suda drugog stupnja da žaliteljica u navedenim podnescima nije upotrijebila nikakve objektivno uvredljive izraze, koji nisu uobičajeni pri izražavanju ( u konkretnom slučaju opravdanih) kritika na rad suda, pa posljedično tome po pravnom shvaćanju ovog suda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za kažnjavanje žaliteljice, koji bi bili utemeljeni na odredbi čl. 16. st. 8. OZ, a kako to pogrešno shvaća sud prvog stupnja.
10. Posljedično tome valjalo je kao osnovanu prihvatiti žalbu žaliteljice i na temelju odredbe čl. 380. točke 3. ZPP u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ riješiti kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.
11. Obzirom da je žaliteljica uspjela sa svojom žalbom i da je zahtijevala naknadu troškova postupka koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 100,00 eura temeljem odredbe Tbr. 13. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa) i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 eura utemeljenog na odredbi Tbr. 3. st. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 37/23 – dalje u tekstu: Uredba), valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i sve u vezi odredbe čl. 14. st. 3. i 21. st. 1. OZ obvezati sud prvog stupnja da na teret proračunskih sredstava suda naknadi tužiteljici zahtijevane troškove postupka te riješiti kao u izreci pod točkom II. ovog rješenja.
Pula - Pola, 9. siječanj 2025.
S u d a c:
Bruno Franković
