Zakon.hr

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-120/2023-10

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu po sutkinji toga suda Jasni Lekić, temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalistice Ivane Starčević, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Grada Vukovara, OIB: 22694857747, zastupanog po odvjetnicima, punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić&Partneri iz Zagreba, Pisarnica Varaždin, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 25. studenog 2024., u prisutnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetništva KČU uz vježbenika KČ, i punomoćnika tuženika, odvjetnika Vladimira Slunjskog, na ročištu za objavu presude, 09. siječnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Tuženik Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747 dužan je tužitelju Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova naknaditi štetu

u iznosu od 3.628,44 EUR/27.338,47 HRK zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 6,15% godišnje koje teku od 09. siječnja 2025. kao dana presuđenja pa do isplate, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva prema kojem je tuženik Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747 dužan tužitelju Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova naknaditi štetu u iznosu od 898,28 EUR/6.768/06 HRK zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi od 5,49% godišnje u razdoblju od 22. travnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. pa do 30. lipnja 2023., po stopi od 7% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2024. do 30. prosinca 2024. po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, kao i zakonske zatezne kamate na iznos od 3.628,44 EUR/27.338,47 HRK, koje teku od 22. travnja 2022. do 8. siječnja 2025., a od 09. siječnja 2025. po stopi koja je veća od stope koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 298,62 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 30. studenog 2023. protiv tuženika podnio tužbu radi naknade imovinske štete u iznosu od 4.526,71 EUR/34.106,53 HRK, nastale mu zbog oštećenja vozila naletom na divljač.

2. Nesporne su među strankama u ovom postupku slijedeće činjenice:

- 03. veljače 2022. oko 18,20 sati u mjestu Turčin, u Zagrebačkoj ulici, u blizini kućnog broja 3, došlo je do naleta službenog vozila u vlasništvu tužitelja reg. oznake [registarska oznaka] na divljač

- šteta nije nastala zbog provođenja lova

- divljač je nakon naleta vozila na divljač preuzeo predstavnik Lovačke udruge „Fazan" Varaždin

- u predmetnom naletu vozila na divljač oštećeno je vozilo tužitelja

- visina štete na vozilu tužitelja, međutim, tuženik ističe da je tužitelj u sustavu pdv-a, pa se samim time i šteta treba utvrditi bez pdv-a.

3. Tužitelj u tužbi osim nespornih činjenica navodi:

- divljač na koju je izvršen nalet vozila pripada lovištu Lovačkog društva Fazan, Varaždin, Optujska 171/1

- nema dokaza da vozač policijski službenik ĐČ ne bi prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, te prema ispitivanju alkoholiziranosti kod istog nije utvrđena prisutnost alkohola u organizmu

- tuženik Euroherc d.d. je s ugovarateljem Ministarstvom poljoprivrede 31. svibnja 2021. sklopio Policu osiguranja od odgovornosti broj 804271894 za osiguranike sve davatelje prava lova i lovoovlaštenike u Republici Hrvatskoj prema Središnjoj lovnoj evidenciji, a koja polica je vrijedila za razdoblje od 01. lipnja 2021. do 31. svibnja 2022.

- Lovačko društvo Fazan, Varaždin nalazi se pod brojem 30. na popisu - adresaru lovačkih društava u Varaždinskoj županiji, Lovni ured Varaždin

- predmet osiguranja je građanskopravna izvanugovorna odgovornost osiguranika za štetu od divljači zbog smrti, ozljede tijela ili narušavanja zdravlja te oštećenja ili uništenja stvari treće osobe (uključujući štetu na motornom, priključnom ili željezničkom vozilu), koja nastane uslijed naleta motornog, priključnog ili željezničkog vozila na divljač ili uslijed naleta divljači na motorno, priključno ili željezničko vozilo - trećom osobom smatra se oštećena osoba u smislu građanskopravne izvanugovorne odgovornosti za štetu; trećim osobama smatraju se i članovi i djelatnici osiguranika te članovi njihovih obitelji; pod pojmom divljači smatraju se životinjske vrste koje su određene kao divljač prema odredbama Zakona o lovstvu (NN broj 99/18, 32/19 i 32/20)

- tužitelj je dana 15. veljače 2022. podnio tuženiku odštetni zahtjev koji je specificiran prema ispostavljenom računu društva Zubak grupa d.o.o., Poslovnica Varaždin broj 1269/11372/3 od 24. ožujka 2022. u iznosu od 33.840,28 kuna za popravka vozila i u iznosu od 266.25 kuna za uslugu prijevoza vozila, dakle ukupno 4.526,71 €/34.106,53 kn

- tuženik je odbio taj zahtjev kao pravno neosnovan uz obrazloženje kako smatra da se događaj dogodio na nelovnoj površini na kojoj nije moguće uspostaviti lovište sukladno Zakonu o lovstvu, te da lovačko društvo nije korisnik odnosno lovoovlaštenik površine na kojoj se dogodio štetni događaj, a da je Policom osiguranja odgovornosti za štete od divljači samo obuhvaćena odgovornost lovoovlaštenika i davatelja prava na lov prema Središnjoj lovnoj evidenciji

- tužitelj je 22. travnja 2022. podmirio ispostavljeni račun broj 1269/11372/3 od 24. ožujka 2022. društvu Zubak grupa d.o.o., Poslovnica Varaždin za popravka vozila i za uslugu prijevoza vozila u ukupnom iznosu od 4.526,71 €/34.106,53 kn

- odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (Narodne novine broj 99/2018, 32/2019 i 32/2020) propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač, ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova

- međutim, u slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov (kao što je to u ovom slučaju), za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima sukladno odredbi čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu, koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se određuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije - slijedom navedenog, lovoovlaštenik Lovačko društvo Fazan, Varaždin je kao osiguranik tuženika odgovoran za štetu nastalu na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, u smislu čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima po načelu objektivne odgovornosti, a koja odredba regulira odgovornost za štetu od opasne stvari jer je u kontaktu s automobilom divljač opasna stvar

- tužitelj je tuženiku na temelju odredbe čl. 186.a Zakona o parničnom postupku dostavio zahtjev za mirno rješenje spora uz nacrt tužbe, međutim, nakon primitka tuženik nije udovoljio zahtjevu

- budući da da je za štetu odgovoran isključivo osiguranik tuženika, a tuženik ne želi mirnim putem isplatiti Republici Hrvatskoj iznos od 4.526,71 €/34.106,53 kn, tužitelj na temelju odredbe članka 1063. Zakona o obveznim odnosima koja regulira odgovornost za štetu od opasne stvari jer je u kontaktu s automobilom divljač opasna stvar. 4. Tuženik je 22. prosinca 2023. godine podnio odgovor na tužbu u kojem, osim nespornih činjenica, navodi:

- ističe prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga jer je do štete došlo na cesti, a cesta nije dio lovišta; naime, prema članku 11. st. 2. Zakona o lovstvu zabranjeno je ustanovljenje lovišta na javnim cestama i drugim javnim površinama

- nadalje, i prema tumačenju Ministarstva poljoprivrede od 02. lipnja 2016.g. (koje se dostavlja u prilogu) cesta nije lovište već površina izvan lovišta na kojoj je lovoovlaštenik onemogućen u provedbi bilo kakvih mjera i radnji za zaštitu i lov divljači pa tako i za provođenje mjera sprečavanja šteta od divljači i te mjere i radnje je obvezatna propisati i provoditi pravna osoba koja upravlja predmetnom cestom

- zahtjev je neosnovan i sukladno odredbi čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu

- naime, sukladno toj odredbi za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: - vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi; - lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova

- nesporno je da citirana odredba predstavlja specijalni propis koji se primjenjuje u konkretnom slučaju; na navedeno upućuje i odredba čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije; kako Zakon o lovstvu propisuje odgovornost za štetu nastalu naletom vozila na divljač onda i odredbe kojima je to regulirano imaju prednost pred odredbama općih propisa

- dakle, budući da je Zakonom o lovstvu regulirano da odgovornost za štetu na vozilu do koje je došlo zbog naleta vozila na divljač snosi prvenstveno vozač, dok je odgovornost lovoovlaštenika uvjetovana provođenjem lova, a koji se u konkretnom slučaju nesporno nije provodio, to u ovom slučaju nema odgovornosti lovoovlaštenika a niti tuženika kao njegovog osiguratelja za naknadu predmetne štete

- tužitelj u ovom predmetu nije iznio činjenicu da je šteta na njegovom vozilu nastala naletom divljači na to vozilo zbog provođenja lova i stoga prema gore citiranoj odredi Zakona o lovstvu ne može od lovoovlaštenika a ni od tuženika potraživati naknadu predmetne štete

- nesporno je da se predmetni događaj dogodio na području Općine Gornji Kneginec, a Općina izrađuje Program zaštite divljači; naime, izrada Programa zaštite divljači je obveza općina i gradova sukladno čl. 47. Zakona o lovstvu koji propisuje da se na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljenje lovišta donosi Program zaštite divljači kojim se ureduje zaštita i lov divljači na navedenim površinama; taj Program obuhvaća građevinsko područje (naselja), zonu oko naselja i nelovni pojas sukladno odredbama Zakona o lovstvu

- kao što je i gore već navedeno, člankom 11. Zakona o lovstvu zabranjeno je ustanovljenje lovišta na građevinskom pojasu, javnim cestama i drugim javnim površinama

- nadalje, odredbom čl. 7. st. 1. t. 4. Zakon o lovstvu propisano je da je korisnik nelovne površine pravna ili fizička osoba koja se koristi ili upravlja površinom na kojoj je zabranjeno ustanovljenje lovišta te donesenim programom zaštite divljači stječe odgovarajuća prava lovoovlaštenika.

- slijedom gore iznesenog, lovačko društvo nije korisnik odnosno lovoovlaštenik površine na kojoj se dogodio štetni događaj s obzirom da je šteta nastala na nelovnoj površini koja bi trebala biti obuhvaćena Programom zaštite divljači kojom upravlja korisnik, a koji je Program donio nakon predmetnog događaja

- dakle ugovoreni osiguranici po polici lovoovlaštenici nisu imali ovlasti za divljač u vrijeme i na mjestu štetnog događaja pa samim time nisu niti odgovorni za štetu nastalu od divljači

- opreza radi, tuženik ističe i da je za nalet vozila na divljač odgovoran vozač vozila tužitelja jer je upravljao vozilom nedopuštenom i neprilagođenom brzinom; naime, u slučaju da je vozač vozila tužitelja predmetne zgode upravljao vozilom dopuštenom i prilagođenom brzinom do kontakta sa životinjom ne bi došlo, a ako bi i došlo, tada bi šteta bila zasigurno manja

- osporava da bi tužitelj platio predmetne račune jer iz priložene dokumentacije to ne proizlazi

- osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata te ističe da bi iste u slučaju osnovanosti zahtjeva tužitelja mogle teći isključivo od presuđenja.

5. Temeljem navedenog, sporne relevantne činjenice među strankama su: je li za nalet vozila na divljač odgovoran vozač vozila tužitelja jer je upravljao vozilom nedopuštenom i neprilagođenom brzinom, da li se nalet vozila na divljač dogodio unutar lovišta kojim upravlja lovoovlaštenik Lovačka udruga "Fazan", da li cesta na kojoj se dogodio nalet vozila na divljač, ukoliko se nalazi unutar lovišta, ima drugačiji pravni režim od ostalog dijela lovišta što se tiče odredaba Zakona o lovstvu koje uređuju odgovornost za štetu unutar lovišta, budući da je inače zabranjeno ustanovljenje lovišta na javnim cestama, te ima li tužitelj pravo na naknadu štete sa iznosom PDV-a, ukoliko je i sam u sustavu PDV-a, kao i to od kada teku zakonske kamate na eventualno dosuđeni iznos naknade štete.

6. U dokaznom je postupku sud proveo slijedeće dokaze uvidom u: Zapisnik o očevidu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin, Klasa:211- 08/22-3-511, Urbroj:511-14-09-22-2 od 03. veljače 2022., Potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin, Klasa:211-08/22-3- 511, Urbroj:511-14-09-22-1 od 14. veljače 2022., Račun broj 1269/11372/3 od 23. travnja 2022, Policu osiguranja od odgovornosti broj 804271894 od 31. svibnja 2021., odštetni zahtjev od 27. travnja 2022., tuženikov odgovor na taj zahtjev broj 220513420687 od 28. studenoga 2022., dopis MUP, Policijske postaje Varaždinske od 26. siječnja 2023. i potvrdu o izvršenom plaćanju računa, mišljenje Ministarstva poljoprivrede od 02. lipnja 2016.g., očitovanje Lovačke udruge „Fazan" Varaždin od 06.04.2022., mišljenje Ministarstva poljoprivrede od 02. lipnja 2016.g., očitovanje Lovačke udruge „Fazan" Varaždin od 06.04.2022. Sud je kao nevažne odbio dokazne prijedloge tuženika, budući ih je on po mišljenju suda stavio radi utvrđivanja činjenica koje nisu bitne u ovom postupku: pribava podataka službenim putem od općine Gornji Kneginec, Školska ulica 1, Gornji Kneginec, 42204 Turčin, i to:

1. očitovanja je li u vrijeme štetnog događaja mjesto događaja bilo unutar područja na kojem nije moguće ustanoviti lovište sukladno čl. 11. st. 2. Zakona o lovstvu i na kojem nije dopušteno provođenje lova,

2. Programa zaštite divljači,

Ugovora o provedbi tog Programa zaštite divljači; pribava podataka službenim putem od Lovačke udruge „Fazan” Varaždin, Optujska 171/1, Varaždin je li mjesto događaja unutar područja na kojem nije moguće ustanoviti lovište sukladno čl. 11. st. 2. Zakona o lovstvu i na kojem nije dopušteno provođenje lova te je li u vrijeme i na mjestu štetnog događaja bilo provođenja lova; pribava podataka od Porezne uprave, Ispostava Varaždin, Graberje 1, o tome je li tužitelj u sustavu PDV-a, je li po predmetnim računima plaćen pdv te je li po istima korišteno ili moglo biti korišteno pravo na odbitak pretporeza. Također je kao nedopušten dokazni prijedlog odbijen prijedlog tužitelja da se kao svjedok sasluša ĐČ, zaposlenik PU Varaždinske na okolnost nastanka predmetnog štetnog događaja, a to iz razloga jer prijedlog za njegovo saslušanje nije sukladan pravilu o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22- dalje u tekstu: ZPP). Nakon savjesne i brižljive ocjene svih dokaza koje je proveo, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u većem dijelu, dok je u manjem dijelu neosnovan.

7. Iz zapisnika o očevidu i Potvrde PU varaždinske proizlazi da je vozač vozila JČ alkotestiran nakon naleta vozila na divljač, odnosno srnu koja je uginula na mjestu događaja, te je mjerenje alkoholiziranosti pokazalo da vozač nije bio pod utjecajem alkohola. Nadalje, uginulu srnu preuzeo je BČ u ime tuženika, a nalet se dogodio na mjestu gdje je iz smjera nailaska vozila postavljen prometni znak "Divljač na cesti" sa dopunskom pločom 700 metara, dok je do naleta došlo na 550 metara od znaka.

8. Točno je da je sukladno čl. 11. Zakon o lovstvu ("Narodne novine" br. 99/18., 32/19., 32/20., 127/24.; dalje u tekstu: ZL) zabranjeno ustanovljavanje lovišta na javnim cestama i drugim javnim površinama. Međutim ovdje se na radi o tome da bi u konkretnom slučaju lovište bilo ustanovljeno na cesti na kojoj je došlo do naleta vozila na divljač već se navedena cesta nalazi unutar lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika, pa prema tome čini područje lovišta, te se na odgovornost lovoovlaštenika kao osobe koja gospodari lovištem primjenjuju propisi o odgovornosti za štetu unutar lovišta, između ostalog slijedeće odredbe ZL: čl. 76. st. 2.: U pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije; čl. 80. st. 6.: Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, - lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

9. Sud je utvrdio da se cesta na kojoj je došlo do naleta vozila na divljač nalazi unutar lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika budući da je divljač nakon naleta vozila na divljač preuzeo član Lovačke udruge „Fazan" Varaždin, budući da tuženik nije osporio da se cesta na kojoj je došlo do naleta vozila na divljač nalazi unutar lovišta kojim gospodari Lovačka udruga "Fazan", već se štoviše pozvao na normu zakona prema kojoj lovoovlaštenik odgovara za štetu ako je do iste došlo uslijed provođenja lova, te budući da činjenica da se navedena cesta nalazi unutar lovišta proizlazi i iz činjenice da je na istoj postavljen prometni znak "Divljač na cesti". Iz svega navedenog, a naročito potonjeg proizlazi da se navedena cesta na kojoj se desio štetni događaj nalazi unutar lovišta kojim upravlja osiguranik tuženika. S tim u vezi relevantne su odredbe LV, čl. 14., 15. i 17., prema kojima ceste, željezničke pruge i za njih vezani objekti, vodotoci, kanali i slično ne smatraju se prekidom zemljišta na kojima se ustanovljuju državna, privatna ili zajednička lovišta, iz čega jasno proizlazi da se cesta može nalaziti unutar lovišta, što je i ovdje slučaj.

10. Budući da je teret dokaza za činjenicu koje je tuženik istaknuo, a ta je da je vozač vozila vozio neprilagođenom brzinom, jer u protivnom do naleta na divljač ne bi došlo, na tuženiku, a da on nije predlagao dokaze na tu okolnost, sud navedenu činjenicu nije utvrđivao. Naime, tužitelj temelji odgovornost tuženika na njegovoj objektivnoj odgovornosti, polazeći od pravne osnove da je divljač opasna stvar sukladno Zakonu o obveznim odnosima, slijedom čega tužbeni zahtjev temelji na relevantnim činjenicama za tu pravnu osnovu, a koje je i dokazao. Stoga sud temeljem pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a i temeljem drugih provedenih dokaza kojima raspolaže su spisu, vezano za spornu činjenicu je li za nalet vozila na divljač odgovoran vozač vozila, utvrđuje da za nalet vozila na divljač nije odgovoran vozač vozila.

11. Stoga, sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o izvanugovornoj obvezi, proizašloj iz naknade štete lovoovlaštenika prema tužitelju temeljem čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011.,78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.; dalje u tekstu: ZOO) čija odredba glasi: "Šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete." Dakle u konkretnom slučaju treba primijeniti pravila ZOO-a o objektivnoj odgovornosti za štetu od opasne stvari budući je do štete na vozilu u vlasništvu tužitelja došlo naletom divljači - srne na vozilo koji nalet tužitelj kao vozač nije mogao izbjeći (tuženik na kojem ne teret dokaza ne dokazuje protivno budući da tijekom postupka nije dokazao postojanje ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti za štetu predviđenih člankom 1067. ZOO-a). Divljač u pokretu koja se nekontrolirano kreće cestom kojom se prometuje predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe članka 1045. stavka 3. ZOO-a, u kojem slučaju da bi se vlasnik stvari ili osoba kojoj je stvar povjerena na čuvanje oslobodio odgovornosti, je na njemu teret dokazivanja ostvarenja pretpostavki propisanih člankom 1067. ZOO-a. Vlasnikom divljači se prema ustaljenoj sudskoj praksi smatra njihov imatelj - lovoovlaštenik iz čijeg je lovišta divljač izašla na cestu. Slijedom navedenog sud utvrđuje djelomično osnovanim tužbeni zahtjev kao pod toč. I. izreke.

12. Sud je stava da oštećenik koji je porezni obveznik (a tužitelj u postupku isto nesporno jest) i koji ima pravo odbiti iznos PDV-a, prilikom naknade imovinske štete na vozilu nema pravo na naknadu poreza na dodanu vrijednost koji je plaćen na usluge popravka vozila od strane ovlaštenog servisera (tako i sudska praksa VTS Pž- 2442/2021-2 od 3. listopada 2022.). Prema odredbi članka 58. stavka 1. Zakona o PDV-u porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV- a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija. U ovom slučaju nema razloga zbog kojih tužitelj ne bi imao pravo na odbitak pretporeza prema odredbama navedenog Zakona pa dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 898,28 EUR koji se odnosi na naknadu iznosa poreza na dodanu vrijednost nije osnovan, o čemu je odlučeno kao pod toč. II. izreke presude.

13. Imajući u vidu kako sud utvrđuje da tužitelj nije dokazao da je platio iznos popravka štete na vozilu, budući da isto dokazuje samo svojom jednostranom ispravom, odnosno izvodom iz poslovnih knjiga tužitelja (list 93-99), a da visina štete, osim iznosa PDV-a, za tuženika nije sporna, sud je imajući u vidu odredbe članka 1086. i članka 1089. ZOO-a, prema kojima se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, a visina naknade se određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, utvrdio da tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana presuđenja pa do isplate. Nadalje, budući da je se u konkretnom slučaju radi o izvanugovornoj obvezi, proizašloj iz naknade štete lovoovlaštenika prema tužitelju, tužitelj ima pravo na zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 2. Zakon o obveznim ZOO-a za ostale obvezne odnose, prema kojem se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena. O navedenom je također odlučeno pod toč. II. izreke presude.

14. Sud je s obzirom na uspjeh tužitelja odlučio o trošku temeljem članka 154. stavak 2. ZPP-a u vezi sa čl. 163. ZPP-a, prema kojem se odredbe o troškovima primjenjuju i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo, te u tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku. Prema čl. 154. stavak 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Sud je utvrdio da se tužitelju trošak obračunava u postotku od 50%, što je postotak koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Naime, tužitelj je u ovom sporu uspio sa 75% (stavljanje u odnos toč. I. i II. izreke), slijedom čega je tuženik u ovom sporu uspio sa 25%. Također je odlučujući o trošku primijenio i odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a prema kojoj će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23.; dalje u tekstu Tarifa), prema kojoj sukladno vrijednosti predmeta spora odvjetniku pripada inicijalna nagrada od 100 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife, ali koja ovisi o vrsti radnje koju poduzima (Tbr. 7.1. i Tbr. 9.1. Tarife), a prema Tbr. 50. Tarife vrijednost jednog boda je 15 HRK/1,9908 EUR.

15. Tužitelj je zatražio, a sud mu je dosudio kao opravdani trošak na teret tuženika trošak parničnog postupka koji se odnosi na sastavljanje zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 199,08 eura (Tbr. 7.1. Tarife), sastavljanje tužbe u iznosu 199,08 eura (Tbr. 7.1. Tarife) i zastupanje na jednom ročištu u iznosu od 199,08 eura (Tbr. 9.1. Tarife), odnosno u ukupnom iznosu od 597,24 EUR. S obzirom da se tužitelju trošak obračunava u postotku od 50% vrijednosti svih opravdanih troškova koje je imao u postupku, to tužitelju pripada naknada troška u iznosu od 298,62 EUR, o čemu je odlučeno kao pod toč. III. izreke.

U Varaždinu 09. siječnja 2025.

Sutkinja

Jasna Lekić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovog suda na Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- za tužitelja: po zamjeniku ŽDO

- za tuženika: po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić&Partneri iz Zagreba, Pisarnica Varaždin

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte