Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-95/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sucu Tomislavu Jurlini, na prijedlog sudskog savjetnika Andreja Margarina, u pravnoj stvari tužitelja ANTENNA d.o.o., Zadar, Trg kneza Višeslava 6G, OIB: 92341334151, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Zorica, odvjetnik u Zadru, Široka ulica 14/II, protiv tuženika 1. TEKSTIL ZADAR d.o.o., Zadar, Ivana Meštrovića 9, OIB: 04451653115, radi isplate 20.011,95 eura i 2. age- less d.o.o., Zadar, Ulica Ivana Meštrovića 9, OIB: 71028320680, radi isplate 10.005,97 eura, oboje tuženika zastupanih po punomoćnici FR, odvjetnici u [adresa], nakon održane javne glavne rasprave 26. studenog 2024. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Antonije Banić, odvjetnice u Zadru, zastupnika po zakonu tuženika HR i punomoćnice istog, na ročištu za objavu i uručenje odluke 9. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. a) Nalaže se tuženiku TEKSTIL ZADAR d.o.o., OIB: 04451653115, isplatiti tužitelju ANTENNA d.o.o., OIB: 92341334151, iznos od 20.011,95 EUR-a (dvadesettisuća i jedanaest eura i devedesetpet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 19. srpnja 2023. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

b) Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. a) Nalaže se tuženiku AGE-LESS d.o.o., OIB: 71028320680, isplatiti tužitelju ANTENNA d.o.o., OIB: 92341334151, iznos od 10.005,97 EUR-a (desettisuća i pet eura i devedesetsedam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 19. srpnja 2023. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

b) Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužitelju ANTENNA d.o.o., OIB: 92341334151, naknaditi tuženiku ad 1. TEKSTIL ZADAR d.o.o., OIB: 04451653115 parnični trošak u iznosu od 1.166,65 (tisućustošezdesetšest eura i šezdesetpet centi), te tuženiku ad 2. age- less d.o.o., OIB: 71028320680 naknaditi parnični trošak u iznosu od 364,57 EUR (tristošezdesetčetiri eura i pedesetsedam centi), sve u roku od 15 dana, dok se zahtjevi za naknadu troškova postupka tužitelja ad 1. TEKSTIL ZADAR d.o.o. za iznos od 523,29 EUR (petstodvadesettri eura i dvadesetdevet centi) i tuženika ad 2. age-less d.o.o. za iznos od 167,01 EUR (stošezdesetsedam eura i jedan cent) odbijaju kao neosnovani.

Obrazloženje

1. U tužbi podnijetoj 21. svibnja 2024. protiv tuženika TEKSTIL ZADAR d.o.o. (dalje: tuženik ad 1.), tužitelj u bitnom navodi da je taj tuženik 10. srpnja 2023. ispostavio tužitelju račun temeljem kojeg je izvršena isplata 19. srpnja 2023. u iznosu od 20.011,95 EUR-a. Račun da je ispostavljen za usluge savjetovanja o upravljačkim djelatnostima i restrukturiranje firme, koja usluga tužitelju da nije pružena. Tužitelj se prije pokretanja postupka obratio tuženiku ad 1. dopisom pozvavši ga na uplatu predmetnog iznosa, na što se tuženik ad 1. oglušio, pa pozivom na odredbe članaka 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23) traži da se tuženiku ad 1. naloži isplatiti tužitelju opisani novčani iznos sa zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 2023. i troškovima postupka.

2. U tužbi podnijetoj 21. svibnja 2024. protiv tuženika age-less d.o.o. (dalje: tuženik ad 2), tužitelj u bitnom navodi da je taj tuženik 10. srpnja 2023. ispostavio tužitelju račun temeljem kojeg je izvršena isplata 19. srpnja 2023. u iznosu od 10.005,97 EUR-a. Račun da je ispostavljen za usluge savjetovanja o upravljačkim djelatnostima i restrukturiranje firme, koja usluga tužitelju da nije pružena. Tužitelj se prije pokretanja postupka obratio tuženiku ad 1. dopisom pozvavši ga na uplatu predmetnog iznosa, na što se tuženik ad 2. oglušio, pa pozivom na odredbe članaka 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23) traži da se tuženiku ad 1. naloži isplatiti tužitelju opisani novčani iznos sa zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 2023. i troškovima postupka.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ad 1 navodi da se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu. Navodi da je nesporno kako je tužitelju ispostavio račun na temelju kojega je izvršena isplata u utuženom iznosu u danima opisanim u tužbi. Navodi da je tuženiku pružio usluge za koje je ispostavio račun. Identičan odgovor na tužbu daje i tuženik ad 2.

4. Na pripremnom ročištu održanom 26. rujna 2024. u predmetu protiv tuženika ad 1., poslovnog broja P-95/2024., tužitelj je naveo da je isplata izvršena kao posljedica učina kaznenog djela od strane UR i HR, zbog čega je tužitelj podnio kaznenu prijavu. Tuženik da nije izvršio nikakvu uslugu za tužitelja, pa je isplata izvršena bez ikakvog pravnog osnova. Predložio je spajanje postupka sa postupkom po tužbi tužitelja protiv tuženika ad 2.

5. Rješenjem poslovni broj P-95/2024-10 i P-96/2024-7 od 7. listopada 2024. sud je spojio parnične predmete navedenih poslovnih brojeva.

6. Na pripremnom ročištu održanom 25. listopada 2024. stranke su ostale pri ranijim navodima i raspravljale o procesnim pitanjima.

7. Na ročištu glavne rasprave održanom 26. studenog 2024. sud je saslušao u svojstvu svjedoka UR, saslušao je u svojstvu stranke zastupnika po zakonu tuženika HR, pročitao je isprave priložene u spis i zaključio raspravljanje.

7.1. Svjedok UR u bitnom iskazuje da je ranije bio vlasnik i direktor tužitelja, koje trgovačko društvo je surađivalo s tuženicima. Svoje poslovne udjele je otuđio u lipnju ili srpnju 2023., a direktor da je bio do prosinca 2023., dakle i nakon otuđenja poslovnih udjela. Sa IR i njegove dvije firme – ovdje tuženicima da je uspješno surađivao godinama. Oni su tužitelju pružali savjetodavne usluge: davali savjete o poslovanju s velikim klijentima, poučavali ih. Cijena da je bila dogovorena na generalnoj razini kada se obave svi poslovi, tuženici su bili višestruko jeftiniji od zagrebačkih agencija, a presudno je za poslovni odnos su bila lokalna poznanstva zz tuženika HR. Dogovor da je bio da će se usluge platiti na razini godine, misli u ukupnom iznosu od 30.000,00 eura za sve obavljene poslove, što će tužitelj platiti kad bude u mogućnosti. HR da je osobno u ime tužitelja odlazio na poslovne sastanke u uprave Ilirije d.d., Capitol centra, Optike Anda i u HDS-ZAMP, kako bi pregovarao i dogovarao poslove za tužitelja. Također da je vodio pregovore za prijenos njegovog poslovnog udjela u ANTENNI d.o.o., koji su trajali mjesecima, te je i rad na tim pregovorom uključen u plaćenu naknadu. Svjedok procjenjuje da je HR u ime svoje dvije firme izvršio oko 60% svojega posla u svezi pregovora oko prijenosa svjedokovog poslovnog udjela, a 40% u svezi zastupanja i pregovaranja u ime ANTENNE d.o.o. sa gore spomenutim poslovnim subjektima. Sa tuženicima nije poslovao putem narudžbenica, računi se odnose na razdoblje od godine do godine i pol dana, izjavu na listu spisa 49 da je morao potpisati zbog reputacije DR koji je stajao kraj njega i govorio što mora potpisati.

7.2. Zastupnik po zakonu tuženika HR je po pozivu suda sukladno odredbi čl. 492. C Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) dostavio u spis pisani iskaz ovjeren kod javnog bilježnika, te je saslušan na ročištu glavne rasprave.

7.3. U pisanom iskazu zz tuženika u bitnom navodi da je račun broj 30-1-1- od dana 10. srpnja 2023. tuženik ad 1. izdao tužitelju na iznos od 20.000,00 eura, da se isti odnosio na usluge savjetovanja u upravljačkim djelatnostima i rekonstruiranje firme, konkretno za savjetovanje vezano za godišnje potpisivanje ugovora sa Optikom Anda-Servus d.o.o., za savjetovanje vezano za pristupanje potpisivanju godišnjeg ugovora s F&D RE Zadar Capitol Centar Zadar, posredovanje prilikom potpisivanja godišnjeg ugovora sa TD Ilirija d.d. -City Galleria, savjetovanje vezano za inventurne liste tvrtke na dan 31.12.2022, savjetovanje vezano za pristupanje postupku reprogramiranja dugovanja sa HDS ZAMP na dan 31. siječnja 2023. te savjetovanje, posredovanje i priprema kompletne dokumentacije vezano za prijenos poslovnog udjela TD Antenna d.o.o. Sve navedene usluge da je izvršio osobno kao zakonski zastupnik tuženika ad 1. po svom najboljem znanju i pravilima struke, na zamolbu i po nalogu tadašnjeg zz tužitelja UR. Sa naplatom tih usluga čekalo se odobrenje UR, te je naplata izvršena kada se tužitelj našao u povoljnoj financijskoj situaciji.

7.4. U iskazu danom na glavnoj raspravi 26. studenog 2024. u svojstvu stranke HR je ponovio i dodatno pojasnio navode iz pisanog iskaza, osim što je izričito iskazao da nije ništa naplatio glede poslova pružanja usluga UR u svezi prodaje poslovnih udjela Antenne d.o.o. Naveo je da je ranije Antenni d.o.o. pomagao besplatno na prijateljskoj osnovi, dok je tužitelj funkcionirao kao obrt ili manja firma, a onda je kod njih došlo do povećanja posla, pa se sa UR dogovorio da će početi poslovati na pravi način, a ne na prijateljskoj osnovi. On je "otvorio vrata" Antenni d.o.o. za poslovanje s velikim firmama, vršio obuku djelatnika i doveo ljude koji su vršili obuku djelatnoika. Detaljnije je pojasnio poslove spomenute u pisanom iskazu. Računi se odnose na usluge pružene u 2022. i 2023. godini.

7.5. Iz računa br. 30-1-1 od 10. srpnja 2023. proizlazi da ga je toga dana tuženik ad 1. izdao tužitelju za uslugu savjetovanja u upravljačkim djelatnostima i rekonstruiranje firme u ukupnom iznosu sa PDV-om od 20.000,00 eura / 150.690,00 kuna.

7.6. Iz računa br. 36-1-5 od 10. srpnja 2023. proizlazi da ga je toga dana tuženik ad 2. izdao tužitelju za uslugu savjetovanja za marketinškim aktivnostima za period od siječnja do srpnja 2023. godine kao avans po ugovoru o trgovinskom zastupanju, prema članku 7. točka 1.a) ugovora, u ukupnom iznosu sa PDV-om od 10.000,00 eura / 150.690,00 kuna.

7.7. Iz dopisa – poziva na mirno rješenje spora, opomene pred tužbu, datiranog sa 25. travnja 2022. (l.s. 6) proizlazi da je tužitelj po punomoćniku prije pokretanja sudskog postupka zatražio od tuženika povrat uplaćenih sredstava po predmetnim računima.

7.8. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra (l.s. 20-24) proizlazi između ostalog da je UR bio upisan kao jedini član trgovačkog društva ANTENNA d.o.o. od 7. lipnja 2018. do 8. prosinca 2023., kada je u tom svojstvu u sudskom registru evidentiran LR. Također proizlazi da je UR bio član uprave tužitelja sa ovlastima da zastupa društvo pojedinačno i samostalno od 28. svibnja 2018. do 27. listopada 2023. kada je opozvan odlukom člana društva. Puni naziv tužitelja je ANTENNA društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju i emitiranje radijskog i televizijskog programa.

7.9. Iz izjave od 9. listopada 2023. (l.s. 43) proizlazi da su je zajednički dali TR, UR i LR koji u bitnom konstatiraju da je ugovorom o kupnji od **.**.2023. UR prodao LR 100% svog poslovnog udjela ANTENNE d.o.o., da je 19. srpnja 2023. preko računa ANTENNA d.o.o. izvršena financijska transakcija u ukupnom iznosu od 30.000,00 eura na račun dvije tvrtke u vlasništvu HR. Transakcija da nije pokrivena realno postojećim poslom, a UR da je na upit DR odgovorio da je transakcija izvršena po naputku HR, nakon što ga je UR upozorio da ima zabranu ikakvih raspolaganja s računima tvrtke ANTENNA d.o.o., na što mu je HR rekao da je sve tako dogovoreno i da je o tome obaviješten odvjetnik Filip Perić, pa je UR u dobroj vjeri izvršio transakciju u svojstvu direkora tužitelja.

7.10. Iz pisane izjave LR, date po nalogu suda i ovjerene po javnom bilježniku (l.s. 46-47), u bitnom proizlazi da je on u lipnju 2023. postao vlasnik 100% udjela tužitelja, a direktor društva je i dalje ostao UR, dotadašnji vlasnik predmetnih udjela. Uvidom u dokumentaciju naknadno je ustanovio da su 19. srpnja 2023. provedene dvije odvojene transakcije sa računa ANTENNE d.o.o. na račune dviju tvrtki u vlasništvu HR. Tim povodom organizirao je sastanak sa UR i DR kao predstavnikom grupacije partnera koji su sudjelovali u financiranju kupnje udjela, na kojem sastanku ih je UR izvijestio da je riječ o financijskoj transakciji koja nema nikakvog pokrića, o čemu je sastavljen zapisnik kojeg su njih trojica potpisali.

7.11. Iz pisane izjave VR, date po nalogu suda i ovjerene po javnom bilježniku (l.s. 44-45), u bitnom proizlazi da je on krajem listopada 2023. preuzeo dužnost direktora tužitelja, utvrdio je uvidom u dokumentaciju i razgovorom sa DR i LR je utvrdio da je u srpnju 2023. izvršena transakcija sa računa ANTENNE d.o.o. u ukupnom iznosu od 30.000,00 eura na račune dviju tvrki u vlasništvu HR, a za što nije izvršena nikakva usluga niti odrađen ikakav posao. On je prilikom preuzimanja dužnosti zatražio da se ta činjenica konstatira, pa je od LR, DR i UR zatražio da zajednički sastave zapisnik i potpišu izjavu, što nije htio učiniti UR, iako je on dobio informaciju da je takvu izjavu ranije UR potpisao.

8. Predmet postupka su zahtjevi tužitelja prema tuženiku ad 1. za isplatu iznosa od 20.011,95 eura i prema tuženiku ad 2. za isplatu iznosa od 10.005,97 eura na temelju stjecanja bez osnove.

9. Tužbeni zahtjevi su neosnovani u cijelosti.

10. Među strankama je nesporno, te je sud sukladno članku 221. stavku 1.

ZPP kao takve utvrdio slijedeće činjenice:

- da je po nalogu UR dana **.**.2023. izvršena isplata sa računa tužitelja na račun tuženika ad 1. u iznosu od 20.011,95 eura i na račun tuženika ad 2. u iznosu od 10.005,97 eura, a po prethodno izdanim računima,

- da je UR na dan kada su izvršene navedene novčane transakcije bio direktor tužitelja.

10.1. Na temelju povijesnog izvatka iz sudskog registra, koji je javna isprava koja u postupku nije osporena, sud je utvrdio da je u vrijeme spornih transakcija UR bio ovlašten pojedinačno i samostalno zastupati tužitelja.

11. Nasuprot navedenom, činjenicu da tužitelju ne bi bile pružene usluge tuženika, koje su plaćene spornim transakcijama, niti da su takve usluge bile naručene, sud nije mogao utvrditi na temelju izvedenih dokaza, a koje je dokaze predložio upravo tužitelj.

11.1. Sud u cijelosti prihvaća iskaz UR, kojeg je ovaj dao na glavnoj raspravi, u kojem detaljno opisuje poslovni odnos između tužitelja i tuženika čiji je osnivač i odgovorna osoba HR. Opisuje koje je sve usluge HR u ime tuženika pružio tužitelju kroz dulje vremensko razdoblje, koje usluge po svom sadržaju predstavljaju predmet ugovora o djelu i ugovora o trgovinskom zastupanju. Također opisuje i uslugu posredovanja i zastupanja glede kupoprodaje njegovog poslovnog udjela u pravnoj osobi tužitelja, navodeći da bi i naknada za tu uslugu bila predmet plaćanja po spornim računima. Također, sud prihvaća i iskaz HR koji je suglasan sa iskazom UR, osim u dijelu koji se odnosi na činjenicu da bi se dio plaćenog iznosa odnosio na uslugu u svezi posredovanja u kupoprodaji poslovnih udjela koje je UR prodao LR. U tom dijelu je pisani iskaz zz tuženika nesuglasan sa njegovim iskazom kojeg je dao na ročištu glavne rasprave, međutim ta činjenica uopće nije važna za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, što će kasnije biti obrazloženo.

11.2. Svjedok LR i VR nemaju neposrednih saznanja o činjenici da li su sporne usluge bile pružene tužitelju, već opisuju naknadni događaj prilikom kojega bi UR njima i trećim osobama rekao da sporne usluge ne bi bile pružene. Samo na temelju takvih iskaza po čuvenju, čiji je sadržaj suprotan iskazima neposrednih sudionika događaja (UR i HR), sud ne može utvrditi da tuženici nisu tužitelju pružili nikakve usluge, zato što bi njima to naknadno rekao UR.

11.3. Iz naziva tužitelja proizlazi da bi pretežita djelatnost istog bila emitiranje medijskog sadržaja putem radija i televizije. Notorno je da osobe koje obavljaju tu djelatnost "žive" od reklama, tj. marketinga, pa je sasvim logično da su tuženici pružili tužitelju usluge koje su se odnosile na trgovinsko zastupanje prema tražiteljima tih usluga, što UR i HR detaljno opisuju u svom iskazu. Isto tako je logično i da su tužitelju pružene usluge glede savjetovanja i restrukturiranja, kako to također navedeni opisuju.

11.4. Na temelju članka 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 dalje: ZOO), ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Savjetodavne usluge koje spominju UR i HR treba procjenjivati po toj odredbi, iz koje proizlazi da bi tužitelj kao naručitelj bio dužan tuženicima kao izvođačima platiti naknadu. Na temelju članka 804. stavka 1. ZOO ugovorom o trgovinskom zastupanju obvezuje se zastupnik da će za vrijeme trajanja ugovora pregovarati s trećim osobama o sklapanju ugovora u ime i za račun nalogodavca te da će, ako je tako ugovoreno, i sklapati ugovore s trećim osobama u ime i za račun nalogodavca, a nalogodavac se obvezuje da će zastupniku za svaki ugovor kojega je on sklopio ili koji je sklopljen njegovim djelovanjem platiti određenu proviziju. Stoga tuženici za dio usluga imaju pravo na proviziju prema tužitelju i po toj zakonskoj odredbi.

11.6. Kako je UR u vrijeme poduzimanja spornih transakcija bio osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja bez ograničenja, kao i u prethodnom razdoblju kada su po tvrdnji istoga i HR bili ugovoreni sporni pravni poslovi, pravni poslovi koje je poduzeo kao zastupnik tužitelja ovoga obvezuju sukladno odredbi članka 309. stavaka 1. i 2. ZOO.

11.7. Također, iz nespornih činjenica izvedenih dokaza sud zaključuje da je UR u ime tužitelja kao odgovorna osoba naložio isplatu spornih iznosa po ispostavljenim računima, koje nije osporio niti glede visine, što ukazuje na postojanje sporazuma stranaka i o visini naknade i provizije.

11.8. Zaključno, na temelju izvedenih dokaza sud ne može sa sigurnošću utvrditi činjenicu da tužitelju tuženici ne bi pružili usluge koje bi bile neosnovano plaćene po spornim računima. Tu činjenicu sud ne bi mogao utvrditi niti na temelju financijskog vještačenja koje je predložio tužitelj, pa taj dokaz kao nepotreban sud nije izveo.

12. Prema odredbi članka 221.a ZPP, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

12.1. Kako je činjenice da tuženici ne bi pružili tužitelju odgovarajuće usluge za koje su im je tužitelj platio sporne iznose, čije povrate traži u ovoj parnici temeljem stjecanja bez osnove, istakao tužitelj u tužbama, to na njemu leži teret dokazivanja tih činjenica, pa je primjenom citirane zakonske odredbe valjalo zaključiti da se ta činjenica nije ostvarila.

13. Prema odredbi članka 1111. stavka 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

13.1. Kako sud primjenom pravila o teretu dokazivanja nije utvrdio da prijelaz imovine tužitelja u imovinu tuženika nema osnovu, odnosno da tuženici ne bi pružili tužitelju plaćene usluge, tužbeni zahtjev je valjalo odbiti.

13.2. Čak i kad bi se dio plaćenog iznosa odnosio na plaćanje usluge tuženika koje je u ime istih HR pružio osobno UR u vidu posredovanja prilikom kupoprodaje poslovnih udjela, osnova bi postojala. Naime, prema članku 161. stavcima 1. i 3. ZOO obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba, te je ispunjenje dužan primiti od treće osobe ako je dužnik s tim suglasan, a takovo postupanje bi predstavljalo darovanje tužitelja ili nekakav drugi odnos prema UR. Stoga je takvo ispunjenje valjano, a sud u ovom postupku nije ovlašten utvrđivati eventualnu odgovornost trećih osoba za takvo postupanje.

14. Konačno, prema odredbi članka 1112. stavka 1. ZOO, tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. U ovom postupku dokazi ukazuju da je UR dobro znao što plaća u ime tužitelja i da li je tužitelj dužan ili nije dužan to platiti, pa i temeljem te zakonske odredbe tužbeni zahtjevi ne bi bili osnovani.

15. Iz svih opisanih razloga je tužbene zahtjeve valjalo u cijelosti odbiti.

16. Tuženici su prije zaključenja raspravljanja postavili zahtjev za naknadom troškova postupka.

16.1. Tuženik ad 1. potražuje za sastavljanje odgovora na tužbu (u predmetu P-95/2024) 500,00 eura i za sudsku pristojbu za odgovor na tužbu 123,29 eura.

16.2. Tuženik ad 2. potražuje za sastavljanje odgovora na tužbu (u predmetu P-96/2024) 200,00 eura i za sudsku pristojbu za odgovor na tužbu 73,26 eura.

16.3. Tuženici zajedno potražuju za zastupanje na pripremnim ročištima od 26. rujna 2024. i 25. listopada 2024. po 500,00 eura i za PDV na radnje obavljene po punomoćniku iz redova odvjetnika ukupno 425,00 eura.

17. Temeljem članka 154. stavka 1. ZPP stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Odredba članka 155. ZPP propisuje da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima toga zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Također ista zakonska odredba propisuje da će se, ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjeriti takvi troškovi prema toj tarifi.

18. Tuženici su u cijelosti uspjeli u parnici pa je temeljem gore citirane odredbe sud obvezao tužitelja da im naknadi troškove postupka. Kako su tuženici obični, a ne jedinstveni suparničari, njihov zajednički zahtjev za naknadom troškova postupka (za radnje nakon spajanja postupaka) je trebalo riješiti odvojeno, srazmjerno pojedinačnim vrijednostima predmeta spora, čija je visina glede tuženika ad 1 točno dvostruka u odnosu na vrijednost predmeta spora prema tuženiku ad 2.

19. Sud ocjenjuje potrebnima sve radnje tuženika poduzete po punomoćnici iz redova odvjetnika, pa tuženiku ad 1 za sastavljanje odgovora na tužbu, obzirom na visinu vrijednosti predmeta spora pripada vrijednost od 250 bodova prema članku 8. stavku 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. – dalje: Tarifa). Tuženika ad 2. za sastavljanje odgovora na tužbu, obzirom na visinu vrijednosti predmeta spora pripada vrijednost od 100 bodova prema članku 8. stavku 1. Tarife.

19.2. Na ročištu od 25. listopada 2024. raspravljalo se samo o procesnim pitanjima i to samo u odnosu na tuženika ad 1. pa istoga pripada za zastupanje po punomoćnici iz redova odvjetnika na tom ročištu iznos od 125 bodova, temeljem Tbr. 9. toč. 2. Tarife.

19.3. Na ročištu od 25. listopada 2024. raspravljalo se samo o procesnim pitanjima, u odnosu na oba tuženika, pa ih zajedno temeljem Tbr. 9. toč. 2. Tarife pripada iznos vrijednosti 125 bodova, kojeg za zastupanje više osoba treba uvećati za 10% temeljem Tbr. 40. toč. 1. Tarife, pa se dobije ukupni iznos od 137,50 bodova. Od toga se 2/3 iznosa, odnosno 91,66 bodova odnosi na zastupanje tuženika ad 1., a 1/3 iznosa, odnosno 45,83 bodova odnosi na zastupanje tuženika ad 2.

19.4. Dakle, tuženiku ad 1. je za zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika valjalo priznati vrijednost od 466,66 bodova. Vrijednost boda temeljem Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 eura, pa ga pripada iznos od 933,32 eura. Na iznose nagrade za zastupanje odvjetnik temeljem Tbr. 46 Tarife ima pravo obračunati porez na dodanu vrijednost, čija je stopa 25%, što na priznati iznos iznosi 233,33 eura, pa je tuženiku ad 1 priznat ukupan iznos od 1.166,65 eura.

19.5. Tuženiku ad 1. je za zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika valjalo priznati vrijednost od 145,83 boda, što iznosi 291,66 eura te za PDV 72,91 euro, što ukupno iznosi 364,57 eura.

20. Temeljem članka 4. stavka 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018, 51/2023) obveza plaćanja pristojbe nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Kako su tuženici u cijlosti uspjeli u parnici, za njih nije nastala obveza plaćanja sudske pristojbe, pa je njihove zahtjeve za naknadu troškova po tom osnovu valjalo odbiti u cijelosti, te je sukladno navodima od 16. do 20. odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zadru 9. siječnja 2025.

Sudski savjetnik

Sudac

Andrej Margarin

Tomislav Jurlina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana.

Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženicima ad 1. i ad 2. po punomoćnici,

- u spis.