REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Kž–539/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Helene Poropat, kao predsjednice vijeća te suca Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženice OC, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19. i 84/21– u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući povodom žalbe optuženice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, od 16. rujna 2024., broj K-126/2023-25, u sjednici održanoj 9. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e :
Žalba optuženice OC odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašena je krivom optuženica KC zbog počinjenja kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. KZ, pa je na temelju tog zakonskog propisa osuđena na kaznu zatvora u tri mjeseca, a na temelju članka 56. KZ/11, izrečena joj je uvjetna osuda kojom je određeno da se ta kazna zatvora neće izvršiti ako optuženica za vrijeme jedne godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1., 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje ZKP) optuženica KC dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 398,17 eura, te platiti paušalnu svotu u iznosu od 150,00 eura, u roku od 8 dana, kao i nužne izdatke privatnog tužitelja i nagradu i nužne izdatke punomoćnika privatnog tužitelja o čemu će sud donijeti posebno rješenje.
2. Protiv te presude žalbu je podnijela optuženica KC putem branitelja, odvjetnika Dejana Đerića, zbog „pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, povrede odredbi ZKP-a i odluke o kazni. Predlaže „o uvažiti ovu žalbu , ukinuti pobijanu presudu i preinačiti ju na način da se okrivljenicu oslobodi od optužbe barem primjenom načela in dubio pro reo, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.“
3. Odgovor na žalbu podnio je privatni tužitelj putem punomoćnice Nives Rolić, odvjetnice u Grubišinom polju, s prijedlogom da se žalba optuženice odbije kao neosnovana.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iako u uvodu žalbe optuženica navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona te žalbene osnove ne obrazlaže, pa je pobijana presuda u tom dijelu ispitana na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP-a i nije utvrđeno da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženice.
6. U odnosu na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno, kao vjerodostojan, prihvatio iskaz oštećenika PC da ga je optuženica udarila drvenim štapom duljine oko 2 metra, a potom i da ga je ubola zašiljenim krajem kolca, dakle s dva različita predmeta, uzrokujući mu inkriminirane ozljede, iako je svjedok ĐC, policijski službenik, u svom iskazu kojeg je dao u kaznenom predmetu Općinskog suda u Virovitici broj K-33/2023, naveo kako je na mjestu događaja uočio drveni štap duljine 120 cm, dok nije prihvatio obranu optuženice. Posebno ukazuje i na mišljenje vještaka sudske medicine dr. Borisa Dumenčića kojeg je dao u kaznenom predmetu Općinskog suda u Virovitici broj K-33/2023, da je ubodna rana oštećenika mogla nastati i samoozljeđivanjem.
6.1. Protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećenika dovodeći ga u vezu s ostalim provedenim dokazima, i to nalazom i mišljenjem vještaka sudske medicine prof.dr.sc. Davora Mayera, medicinskom dokumentacijom Opće bolnice Virovitica, Hitni bolnički prijem od 26. travnja 2024., te iskazima saslušanih svjedoka HC, JC i ĐC.
6.2. Prije svega nije u pravu optuženica KC kada se u svojoj žalbi poziva na iskaz svjedoka te nalaz i mišljenje vještaka iz drugog kaznenog postupka koji se vodio protiv istih stranaka, s obzirom da je svaki predmet zasebna cjelina te se, naročito u pogledu činjeničnog stanja, ne mogu koristiti utvrđenja iz drugog postupka. Osim toga, oštećenik RC decidiran je u tvrdnji kako je inkriminirane zgode optuženica u ruci imala drveni kolac dužine oko 2 m i promjera oko 3 cm te da mu je tim kolcem zadala ozljede koje se navode u izreci presude time da ga je zašiljenim dijelom kolca ubola u desni dlan, a koji iskaz korespondira mišljenju vještaka sudske medicine prof.dr.sc. Davora Mayera, koji je naveo kako je ozljeda na vratu je oštećenika nastala udarcem tupotvrdog sredstva izduljene kontaktne površine (prutasto sredstvo) te da drveni kolac približnog promjera 3 cm, kakav opisuje oštećenik, predstavlja podesno sredstvo za zadavanje ovakve ozljede, dok je ozljeda na dlanu nastala ubodom šiljastog sredstva te da je drveni kolac zašiljenog vrha, kakav opisuje oštećenik u svom iskazu, podesno sredstvo za zadavanje takve ozljede. Stoga je za ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećenika o sredstvu zadavanja mu inkriminiranih ozljeda potpuno irelevantno je li se u konkretnom slučaju radilo o kolcu ili štapu jer se očito radilo o istom sredstvu napada na oštećenika, te li je isto sredstvo bilo duljine 2 m ili pak 120 cm. Konačno vještak sudske medicine prof.dr.sc. Davor Mayer jasno je naveo kako su inkriminirane ozljede mehanizmom nastanka u cijelosti povezive s dinamikom događaja kakvu opisuje oštećenik u svom iskazu, odnosno da su mogle nastati upravo na način da je oštećenik najprije s leđa zadobio udarac drvenim kolcem u vrat dok se nalazio u prignutom položaju, da bi se potom okrenuo i u nastavku zadobio ubod vrhom tog istog kolca u dlan desne šake koju je u nakani obrane postavio ispred prsiju, što isključuje samoozljeđivanje na koje u žalbi ukazuje optuženica koje se isključuje i s aspekta životnog zaključivanja i rezoniranja obzirom na mjesta ozljeđivanja na tijelu oštećenika.
6.3. Nadalje, kada se navedena utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka o sredstvu i mehanizmu nastanka inkriminiranih ozljeda dovedu u vezu i s podacima sadržanim u medicinskoj dokumentaciji Opće bolnice Virovitica, Hitni bolnički prijem od 26. travnja 2024., iz kojih proizlazi da su stručne medicinske osobe neposredno po inkriminiranom događaju na tijelu oštećenika uočili vidljive promjene u vidu crvenila na prijelazu vratne u torakalnu kralježnicu i ubodne rane u području tenara desne šake, potom iskazom svjedoka ĐC da mu se oštećenik već na mjestu događaja žalio na ozljede te iskazom svjedoka JC da mu se oštećenik žalio da ga boli ruka i vrat, onda je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da sve navedeno potvrđuje iskaz oštećenika PC.
6.4. Uz sve navedeno pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio obranu optuženice u kojoj ista negira počinjenje kaznenog djela koje joj se stavlja na teret i osporava da bi inkriminirane prigode uopće napala oštećenika koji je zapravo napao nju, obrazlažući da je takva obrana suprotna prihvaćenom iskazu oštećenika. Iskaz oštećenika i nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine, a svakako i podaci iz medicinske dokumentacije za oštećenika kojim su netom po inkriminiranom događaju fiksirane promjene na oštećenikovom tijelu sudskomedicinski kvalificirane kao ozljede uz iskaze nepristranih svjedoka ĐC i JC, pobijaju obranu optuženice, a tako i iskaze svjedokinja UC i AC koje govore u prilog toj obrani, da oštećenika inkriminirane prigode nije udarila i uzrokovala mu ozljede na način kako se to navodi u izreci presude.
7. Iz svih navedenih razloga, nije prihvaćena žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. S obzirom na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjen kazneni zakon u pogledu pravne kvalifikacije djela, te je utvrđeno kako je optuženica KC počinila kazneno djelo iz članka 117. stavka 1. KZ/11.
9. Optuženica uvodno u žalbi naznačuje i žalbenu osnovu odluke o kazni, no istu ne obrazlaže. Međutim, žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni (članak 478. ZKP-a.).
9.1. Odlučujući o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije za optuženicu, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu odredbe članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne pa joj je tako olakotnim cijenio da do sada nije osuđivana, dok je otegotnom cijenio okolnost da konfliktne situacije rješava na neprimjeren i neprihvatljiv način. Pravilnim vrednovanjem svih prethodno navedenih okolnosti prvostupanjski sud je optuženicu osudio na kaznu zatvora u trajanju od 3 mjeseca čije izvršenje je potom primjenom uvjetne osude odgođeno kroz razdoblje provjeravanja od 1 godine. Uzevši u obzir sve po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene i potom također pravilno vrednovane okolnosti u smislu odredbe članka 47. KZ/11., ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je upravo takva kaznena sankcija primjerena okolnostima počinjenog kaznenog djela i osobi optuženice te je za očekivati da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
10. Slijedom svega izloženoga, na temelju članka 482. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Puli – Pola 9. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Helena Poropat
