Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-315/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivani Jurčević, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku OD Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 03. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ivane Jurčević, odvjetnice iz Vinkovaca, i punomoćnika tuženika Davora Petrovića, odvjetnika iz OD Mađarić & Lui d.o.o. iz Osijeka, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 09. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena odredba 2. Ugovora o kreditu broj 198-50-3630973 sklopljenog dana 30. kolovoza 2006. između tužitelja LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, a koji Ugovor je solemniziran dana 31.08.2006. kod javnog bilježnika Mirodara Kovač iz Vinkovaca, Trg bana J. Šokčevića 1 pod brojem: OU-1104/2006 u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora.

II. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena odredba 7. Ugovora o kreditu broj 198-50-3630973 sklopljenog dana 30. kolovoza 2006. između tužitelja LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, a koji Ugovor je solemniziran dana 31.08.2006. kod javnog bilježnika Mirodara Kovač iz Vinkovaca, Trg bana J. Šokčevića 1 pod brojem: OU-1104/2006 u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijenosti po srednjem tečaju tuženika kao kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime više plaćenih iznosa anuiteta nastalih zbog povećanja tečaja CHF tijekom trajanja otplate po predmetnom kreditu iznos od 493,94 eura (slovima: četiristo devedeset tri eura i devedeset četiri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kako slijedi:

- na iznos od 4,07 EUR od 31.10.2008. do isplate,

- na iznos od 5,44 EUR od 31.12.2008. do isplate,

- na iznos od 6,43 EUR od 31.01.2009. do isplate,

- na iznos od 6,88 EUR od 28.02.2009. do isplate,

- na iznos od 5,72 EUR od 31.03.2009. do isplate,

- na iznos od 5,96 EUR od 30.04.2009. do isplate,

- na iznos od 4,05 EUR od 31.05.2009. do isplate,

- na iznos od 2,64 EUR od 30.06.2009. do isplate,

- na iznos od 3,02 EUR od 31.07.2009. do isplate,

- na iznos od 3,76 EUR od 31.08.2009. do isplate,

- na iznos od 3,69 EUR od 30.09.2009. do isplate,

- na iznos od 2,95 EUR od 31.10.2009. do isplate,

- na iznos od 4,35 EUR od 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 5,48 EUR od 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 7,08 EUR od 31.01.2010. do isplate,

- na iznos od 6,71 EUR od 28.02.2010. do isplate,

- na iznos od 8,89 EUR od 31.03.2010. do isplate,

- na iznos od 8,47 EUR od 30.04.2010. do isplate,

- na iznos od 9,28 EUR od 31.05.2010. do isplate,

- na iznos od 16,24 EUR od 30.06.2010. do isplate,

- na iznos od 14,80 EUR od 31.07.2010. do isplate,

- na iznos od 19,18 EUR od 31.08.2010. do isplate,

- na iznos od 17,67 EUR od 30.09.2010. do isplate,

- na iznos od 15,24 EUR od 31.10.2010. do isplate,

- na iznos od 20,37,EUR od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 26,90 EUR od 31.12.2010. do isplate,

- na iznos od 22,27 EUR od 31.01.2011. do isplate,

- na iznos od 23,89 EUR od 28.02.2011. do isplate,

- na iznos od 21,83 EUR od 31.03.2011. do isplate,

- na iznos od 22,20 EUR od 30.04.2011. do isplate,

- na iznos od 30,95 EUR od 31.05.2011. do isplate,

- na iznos od 31,81 EUR od 30.06.2011. do isplate,

- na iznos od 39,12 EUR od 31.07.2011. do isplate,

- na iznos od 35,35 EUR od 31.08.2011. do isplate,

- na iznos od 31,25 EUR od 30.09.2011. do isplate,

i to za razdoblje od 31. kolovoza 2007. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koju propisuje čl. 1. st. 1. t. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 155/23) za ostale odnose, sve to u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena odredba 3. Ugovora o kreditu broj 198-50-3630973 sklopljenog dana 30. kolovoza 2006. između tužitelja LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji Ugovor je solemniziran dana 31.08.2006. kod javnog bilježnika Mirodara Kovač iz Vinkovaca, Trg bana J. Šokčevića 1 pod brojem: OU-1104/2006 kojom je ugovorena naknada od 3,30 % od iznosa kredita, a naplaćuje jednokratno prilikom prvog korištenja kredita.

V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime tzv. ulazne naknade iznos od 162,91 eura (slovima: sto šezdeset dva eura i devedeset jedan cent), zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 02. rujna 2006. do isplate po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 01. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja je do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koju propisuje čl. 1. st. 1. t. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23) za ostale odnose, sve to u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, naknaditi tužitelju LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.028,72 eura (slovima: tisuću dvadeset osam eura i sedamdeset dva centa) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama po stopi koju propisuje čl. 1. st. 1. t. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 155/23) za ostale odnose, od dana presuđenja tj. 09. siječnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa u visini od 225,00 eura (slovima: dvjesto dvadeset pet eura), kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku 22. kolovoza 2022. podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi navodi da je s tuženikom kao kreditorom 30. kolovoza 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 198-50-3630973 za kupnju motornog vozila, a koji ugovor je solemniziran dana 31. kolovoza 2006. kod javnog bilježnika Mirodara Kovač iz Vinkovaca, Trg bana J. Šokčevića 1 pod brojem: OU-1104/2006, a kojim Ugovorom je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit iskazan kao iznos od 8.001,75 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, uz dogovoreni rok otplate od 60 mjeseci.

Predmetni kredit je u cijelosti otplaćen.

1.2. Tužitelj navodi da je ovakav ugovor bio obrazac, unaprijed formuliran i standardiziran i sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci tuženika, a koja kamata je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 5,20% promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, kao i odredbu kojom se otplata kredita veže uz valutnu klauzulu u CHF, te se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća. Predmetni Ugovor o kreditu sadrži i odredbu o ulaznoj naknadi u iznosu 3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita. Prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu tužitelju nije uručena nikakva daljnja dokumentacija – Opći uvjeti banke ili Odluke o načinu obračuna/izračuna kamatne stope, niti mu je objašnjen mehanizam promjene kamatne stope odnosno parametri od kojih ovisi kretanje visine kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita. Tijekom trajanja ugovorne obveze tužena banka je u više navrata jednostrano mijenjala ugovorenu kamatnu stopu odnosno značajno je povećavala bez da je omogućila tužitelju da pregovara o visini iste.

1.3. Nadalje, tužitelj navodi da su predmetni Ugovor o kreditu parnične stranke sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu, te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničarsko društvo, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, te jednostranoj promjeni kamatne stope, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04.07.2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13 od 13.06.2014., a koja je potvrđena odlukom Vrhovnog suda RH broj: Revt-249/14 od 09.04.2015., te presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018., a koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda RH broj: Rev-2221/2018 od 03.09.2019., tako da je sada pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01.10.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetene i nepoštene ugovorne odredbe, koje se odnose na ugovaranje valute glavnice vezane uz švicarski franak, te naknade za obradu kreditnog zahtjeva.

1.4. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe 2., 3. i 7. predmetnog ugovora o kreditu, te da naloži tuženiku isplatu po osnovu povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i ulaznu naknadu uz pripadajuće zakonske zatezne kamata i naknadu prouzročenih parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim da je sa tužiteljem zaključio navedeni Ugovor o kreditu kojim je tužitelju stavio na raspolaganje iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF 8.001,75 s redovnom kamatom od 5,20% godišnje, promjenjivom u skladu s odlukom o kamatnim stopama i kamatom po dospjeću koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 15% godišnje, a koja je bila također promjenjiva.

2.1. U odnosu na navode tužitelja o ništetnosti i nepoštenosti ugovorene promjenjive kamatne stope tuženik navodi da je odredba o promjenjivosti kamatne stope je jasna, lako uočljiva, razumljiva, a tužitelj prije zaključenja Ugovora nije zahtijevao fiksnu kamatnu stopu, već je pristao na odredbu Ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

2.2. Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare navodeći da je zastarni rok za restitucijske zahtjeve s osnova promjenjive kamatne stope počeo teći dana 13.06.2014. i na konkretnu tražbinu se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima. Smatra da obzirom je tužitelj podnio tužbu tek 22.08.2022., razvidno je da je od pravomoćnosti odluke na koju se poziva tužitelj proteklo više od 5 godina, odnosno da je protekao opći zastarni rok od 5 godina slijedom čega se predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

2.3. Tuženik se protivi tvrdnjama tužitelja da je ništetna i odredbe 3. Ugovora o naknadi za korištenje kredita jer je tuženik kao kreditor i vjerovnik svoje pravo na obračun jednokratne naknade za korištenje kredita crpio iz Pravilnika o naknadama za potrošačke kredite, a tužitelj je potpisom Ugovora pristao na sve odredbe i uvjete Ugovora.

2.4. Tuženik nadalje tvrdi da je ugovaranje kredita s valutnom klauzulom bila ugovorna volja stranaka. Smatra da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora, te se ističe da je tužitelj u zahtjevu za kredit samostalno odabrao valutnu klauzulu CHF. Pružanje mogućnosti tužitelju kao korisniku kredita da vlastoručno odabere valutnu klauzulu kredita predstavlja pojedinačno pregovaranje, te je također obavješten o kretanju valuta na tržištu. Smatra da svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim odredbama. Obzirom da je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF i nakon što je pristao na promjenjivu kamatnu stopu, razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. U okviru odgovora na tužbu tuženik se istoj u cijelosti protivi, samtra tužbeni zahjtev neosnova, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. U odnosu na odgovor na tužbu tuženika u svom očitovanju od 26. siječnja 2023. tužitelj se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu i istaknutom prigovoru zastare smatrajući ih neosnovanim. Smatra da je u ovome postupku sud vezan pravnim shvaćanjima koja su zauzeta u presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u pogledu ništetnosti odredbi u potrošačkim ugovorima u načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule. Po provedenom financijsko – knjigovodstvenom vještačenju tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 12. srpnja 2024. na način da potražuje isplatu iznosa od 493,94 eura uslijed promjene tečaja tijekom trajanja otplate kredita, kao i isplatu novčanog iznosa od 162,91 eura koja se odnosi na naknadu za obradu kredita, sve uz pripadajuće kamate i naknadu prouzročenih troškova.

4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom i čitanjem preslike Ugovora o kreditu broj: 198-50-3630973 (list 8-14), zahtjeva za mirno rješenje spora (list 15-17), otplatnog plana (list 114-117), prijepisa knjigovodstvene kartice (list 118- 121), provedeno je vještačenje po vještaku Tomislavu Borković dipl.oec. iz Vinkovaca od 05.06.2024. (list 123-127), te je izvršen uvid u korekciju nalaza vještaka (list 188- 189).

5. Kako su punomoćnik tuženika na ročištu od 28. ožujka 2023. povukao dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka djelatnika banke, te kao nije predloženo saslušanje tužitelja kao stranke u postupku, to sud ove dokaze nije niti provodio.

6. Analizom svih izvedenih dokaza sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

7. Naime, pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 04. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 01. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 01. rujna 2004. do 06. kolovoza 2007., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i čl. 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je u razdoblju od 01. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

8. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

9. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

10. Čl. 138.a. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje ZPP) propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 03. rujna 2019. kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

12. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz čl. 323., čl. 1011., čl. 1015., te čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

13. Prema odredbi čl. 5. Direktive EEZ 93/13 u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

14. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanje, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

16. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima.

17. Glede visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Borkoviću, dipl.oec. iz Vinkovaca.

17.1. U svom nalazu i mišljenju od 05.06.2023. vještak je utvrdio da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate – odobrenja po predmetnom ugovoru o kreditu 01.09.2006. za 1 CHF = 4,648458 kn, utvrđen je u visini od 493,94 eura. Ukupan iznos manje plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate – odobrenja po predmetnom ugovoru o kreditu 01.09.2006. za 1 CHF = 4,648458 kn, utvrđen je u visini od – 78,98 eura. Ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjena tečaja tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu broj 198-50-3630973 utvrđen je u visini od 414,96 eura.

17.2. Nadalje, vještak je utvrdio da je člankom 3. Predmetnog ugovora o kreditu ugovorena odredba o ulaznoj naknadi u visini od 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Uzimajući u obzir navedenu odredbu ugovora, naknada 3,30 % od visine kredita (8.001,75 CHF) iznosi 264,06 CHF protuvrijednosti 1.227,47 kn po vaţećem teĉaju za 1 CHF = 4,648458 kn na dan odobrenja-korištenja kredita 01.09.2006. godine, preraĉunato u EUR 162,91 eur po fiksnom teĉaju konverzije za 1 EUR = 7,53450 kn .

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borković kao stručan i objektivan, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjen prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da je iznos od 493,94 eura iznos koji je tužitelj više platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule.

18.1. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 493,94 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa kako je to odlučeno u točki III. izreke ove presude, a što je u skladu odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023 od 11. siječnja 2024.

19. Nadalje, tužitelj svojim tužbenim zahtjevom od 12. srpnja 2024. potražuje povrat preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita u iznosu od 162,91 eura. Sud je utvrdio da tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom nije posebno pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi iz čl. 3. Ugovora o kreditu broj 198-50-3630973 od 30. kolovoza 2006. budući da je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaja na njezin sadržaj, što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te kroz to povredu odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Naime, ugovorna odredba po kojoj je predviđena ulazna naknada za obradu kredita je nepoštena jer se o njoj nije posebno unaprijed pregovaralo i tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa je kao takva ništetna u smislu odredbe čl. 102. u svezi s čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača, radi čega je sud odlučio kao u točki IV. izreke presude, a slijedom čega je u cijelosti dosudio zatraženi iznos tužitelja kao u točki V. izreke.

20. Tuženik je po osnovi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan vratiti tužitelju navedene novčane iznose i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

21. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno čl. 361. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnijeta 22. kolovoza 2022. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

22. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 151/22 i 138/23 – dalje Tarifa) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 100,00 eura, za sastav četiri obrazložena podneska i to od 26.01.2023., 04.04.2023., 09.05.2023. i 12.07.2024. svaki u iznosu od 100,00 eura, za zastupanje na dva ročišta i to od 28.03.2023. i 03.12.2024. svako u iznosu od 100,00 eura, te za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 50,00 eura, što ukupno iznosi 750,00 eura.

22.1. Tužitelju je također priznat uplaćeni trošak za vještačenja u iznosu od 265,45 eura, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 1.028,72 eura.

22.2. Tužitelj nije odobren zatraženi trošak za pismeni podnesak od 04.01.2023. u iznosu od 25,00 eura budući istim tužitelj traži određivanje roka za očitovanje na odgovor na tužbu, a niti je ovo bilo nužno za vođenje ovog postupka. Tužitelju također nije odobren trošak pismenog podneska od 27.09.2024. u iznosu od 100,00 eura jer takav podnesak nije niti zaprimljen. Nadalje, tužitelj se odbija i sa zatraženim troškom pismenog podneska od 03.01.2024. u iznosu od 100,00 budući svoj tužbeni zahtjev konačno uređuje podneskom od 12.07.2024., a ovo i stoga što je prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife dopušteno dosuditi trošak za sastav sveukupno četiri obrazložena podneska.

23. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

U Vinkovcima 09. siječnja 2025.

Sudac:

Snježana Kozina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste podnijeti svoju žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. Odvjetnica Ivana Jurčević, Vinkovci – punomoćnik tužitelja

2. OD Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, na znak: RBA-PAS-159 – punomoćnik tuženika