Pn-1301/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužiteljice: OB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Doris Košta, odvjetnica iz Splita, Ivana Gundulića 26 A, protiv tuženika: Wiener Stadtische Versicherung AG, OIB: 57805439482, 1010 Beč, Austrija, kojeg zastupa punomoćnik Marko Gašević, odvjetnik iz Zagreba, Pokornoga 16, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 26. studenog 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice OBRM, odvjetničke vježbenice kod Doris Košta, odvjetnice iz Splita i zamjenika punomoćnika tuženika ZB, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Šiško i partneri iz Splita, 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 4.114,41 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 26. kolovoza 2013. do 31. srpnja 2015., a koja kamata se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %- tnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 1.194,51 eura, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime naknade troškova tuđe njege i pomoći iznos od 538,85 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja, dakle od 9. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja tuđe njege i pomoći u iznosu od 124,76 eura, kao i za više traženo na ime potraživanja zateznih kamata na ime tuđe njege i pomoći i to od 28. kolovoza 2010. do 8. siječnja 2025., tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime naknade troškova liječenja iznos od 132,72 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja, dakle od 9. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja troškova liječenja u iznosu od 796,34 eura kao i zateznih kamata na ime naknade troškova liječenja i to od 28. kolovoza 2010. do 8. siječnja 2025., tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

IV. U cijelosti se odbija zahtjev za potraživanje izmakle dobiti u iznosu od 663,61 eura.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prigovor nenadležnosti suda.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.827,57 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja, dakle od 9. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 1.578,72 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 27. kolovoza 2013., se navodi kako je tuženik 10. listopada 2000. u Splitu u tiskanom obliku na njemačkom jeziku dao ponudu glede sklapanja police životnog osiguranja – polica broj [broj police]-3 koja je potom ispunjena i potpisana od strane tužiteljice i ovlaštenog zastupnika tuženika – inspektora ŠB. Sukladno popunjenom zahtjevu kojim je ugovoreno životno osiguranje, kao i osiguranje za slučaj nezgode – invaliditet tuženik je evidentirao policu. U tiskanom dijelu zahtjeva navedeno je da se sa "x" označava odgovarajući odgovor pa tako nepobitno proizlazi da je zahtjev za životno osiguranje obuhvatio, a time i polica i zahtjev tužiteljice za osiguranje od nesretnog slučaja. Tužiteljica je s tuženikom prvi put potpisala zahtjev, a time je i dobila policu, 19. srpnja 1996. i to policu broj [broj police]- 3 u odnosu na koju je tuženik tužiteljici 9. kolovoza 1996. dostavio izmijenjenu policu istog broja iz koje je vidljivo da je ugovoreno dodatno osiguranje za slučaj nezgode, a što je potvrđeno i dodatkom na policu od 7. studenog 2000. i ista se primjenjuje od 1. srpnja 2011. U vrijeme nastale nezgode polica tuženika pod brojem 6722044-3 se primjenjivala. Tužiteljica je od tuženika mirnim putem zatražila novčanu naknadu po polici – isplatu naknade za slučaj nezgode. Tuženik je pismenom od 24. srpnja 2012. odbio isplatu navodeći da osiguranje za slučaj nezgode nije bilo ugovoreno. Tuženik nema valjanog pravnog i činjeničnog osnova da otkloni postavljeni zahtjev.

24. kolovoza 2010. oko 16 sati i 15 minuta u mjestu [adresa] tužiteljica je za vrijeme odlaska na plažu hodajući uobičajenim putem pala pri čemu je zadobila tjelesnu povredu lijeve noge i to prijelom fibularnog i tibijalnog maleola lijevog nožnog zgloba s dislokacijom ulomka koja povreda je teške naravi. Odmah po nezgodi pružena joj je liječnička pomoć u Hitnoj pomoći u Omišu da bi potom bila hitno prevezena i hospitalizirana u KBC-u Split na Odjelu za traumatologiju i odmah podvrgnuta operativnom zahvatu 28. kolovoza 2010. Nakon operativnog zahvata provedena je inicijalna fizikalna terapija kako bi se tužiteljica osposobila za hod sa štakama te je 2. rujna 2010. otpuštena na kućnu njegu. U svrhu daljnjeg liječenja – zalječenja i sanacije novonastalog zdravstvenog stanja tužiteljica je redovito odlazila na kontrole. Slijedom iznijetog neprijeporno je tužiteljica zadobila povredu po nezgodi uslijed koje joj je prvotno bilo onemogućeno bilo kakvo kretanje, a potom znatno otežano i to poglavito u prvih deset mjeseci od nezgode. Otežano kretanje je bilo zbog prvotno nikakve gibljivosti lijevog gležnja, a potom djelomične gibljivosti lijevog gležnja i oticanje istog. Posebno ističe kako je njeno novonastalo zdravstveno stanje negativno utjecalo na njeno opće stanje, što se posebice odrazilo na križobolju, zakočenost vrata i bol u desnom ramenu. Nakon što je tužiteljica provela rehabilitaciju u Specijalnoj bolnici Biokovka u Makarskoj gdje je boravila od 4. travnja 2011. pa do 25. travnja 2011. kod iste je evidentirana ograničena pokretnost lijevog gležnja, kao i bolnost desnog ramena zbog čega je istoj ordinirana i terapija protiv boli te naložena i daljnja potreba rehabilitacije koju je tužiteljica nastavila, a ista se i danas liječi kako kroz fizikalne vježbe tako uzimajući tablete protiv bolova. Bolnost, oticanje i ograničena pokretljivost lijevog zgloba noge ostale je i do danas. Od zadobivene povrede kod tužiteljice je došlo do znatnog narušenja kako tjelesnog tako i duševnog zdravlja, kako je to navedeno u priloženoj liječničkoj dokumentaciji, što potvrđuje da je kod tužiteljice uslijed nezgode došlo do povrede prava osobnosti kako na tjelesno tako i na duševno zdravlje. Slijedom iznesenog tužiteljica potražuje naknadu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, troškova liječenja i razlike u odnosu na novčanu naknadu koja je pripada iz osnova plaće koju je primala. Ističe da je ista kao suvlasnica i direktorica TD Magnumtrade d.o.o. Split sve poslove obavljana neposrednim kontaktima, obilaskom raznih grosista, sajmova, a što joj je uslijed nezgode bilo onemogućeno, a poslije otežano. Neprijeporno je istoj nastala i neimovinska šteta po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i to u okviru kriterija fizičkih bolova, straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i duševne boli zbog naruženosti. Uslijed štetnog događaja ista je osjećala kočenje, bol duž čitave lijeve noge s posebnom boli u predjelu zgloba kako odmah po samoj nezgodi tako i prije i nakon operacije što je sve trajalo u kontinuitetu godinu dana da bi nakon toga pa do danas evidentna djelomična ukočenost zgloba, stalna otečenost, što tužiteljici uz svo korištenje analgetika, gelova pričinjava bol srednjeg intenziteta i danas, a ujedno je sprječava da nosi teže stvari, duže vrijeme stoji na nogama što se bitno odražava i na njen posao koji obavlja. Pored direktne boli i posljedica koje trpi tu su bol i smanjena radna aktivnost koja je nastala i odražava se na stanje kralježnice tužiteljice zbog nejednakog rasporeda ravnoteže što za posljedicu ima zatezanje i bol u desnoj strani tijela, kao i u ramenu desne ruke. Tužiteljica je tijekom liječenja imala i nelagodnost u vidu hospitalizacije, raznih vrsta mobilizacije i fiksacija, rendgensko snimanje, a nakon operacije u pogledu previjanja rana, odstranjivanja šavova, posjećivanja ambulanti, fizikalnog liječenja, rehabilitacije, a koje traje i danas pa trpi i po tom osnovu i fizičke boli. Na temelju štetnog događaja tužiteljica je osjećala primarni strah koji povremeno osjeća i danas, poglavito zbog nesigurnosti koju osjeća u odnosu na lijevu nogu – zglob koji se koči i otiće zbog čega primjerice više ne koristi bicikl pa ima povećane troškove prijevoza zbog stalne upotrebe vozila. Tužiteljica i danas ima strah od mogućeg pogoršanja nastalog oštećenja zgloba. Sve navedeno utječe na uobičajenu pretpostavljenu životnu aktivnost tužiteljice, a koja je za očekivati kod osoba njene životne dobi u svezi sa zvanjem koje obavlja. Prisutna je i stalna naruženost lijevog zgloba noge jer je prostim okom vidljiva negativna različitost u odnosu na zdravi desni zglob.

Slijedom iznesenog tužiteljica potražuje po osnovu materijalne štete za tuđu njegu i pomoć iznos od 5.000,00 kuna, na ime troškova liječenja iznos od 7.000,00 kuna te za izmaklu dobit po osnovi razlike u mjesečnim primanjima iznos od 5.000,00 kuna. S osnova nematerijalne štete potražuje na ime pretrpljene fizičke boli iznos od 15.000,00 kuna, za pretrpljeni strah iznos od 10.000,00 kuna, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 10.000,00 kuna i za duševne boli zbog naruženosti iznos od 5.000,00 kuna. Predlaže sudu donijet i presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice te tuženika obvezati na naknadu parničnog troška.

2. Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Pnš-336/13. od 2. siječnja 2017. utvrđeno je kako se tužba u predmetu smatra povučenom.

3. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem Gž- 296/2017-2 od 10. srpnja 2017. ukinuto je rješenje Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pnš-336/13. od 2. siječnja 2017. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Podneskom zaprimljenim 1. rujna 2017. tužiteljica je uredila tužbu na način da je označila OIB [osobni identifikacijski broj]e za tužiteljicu i tuženika.

5. Podneskom od 17. studenog 2022. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da je potraživala isplatu iznosa od 17.000,00 kuna na ime naknade imovinske štete te 40.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete, sve izraženo i u eurima.

6. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 5. veljače 2019., tuženik je naveo kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu Osporava nadležnost Općinskog suda u Splitu kao i bilo kojeg drugog suda u Republici Hrvatskoj jer ne postoji bilo kakva činjenica, niti zakonska osnova za nadležnost ovog suda pa tako niti u smislu članka 27. ZPP-a. Naime i u Općim uvjetima osiguranja tuženika, koji su sastavni dio ugovora o osiguranju sklopljenim sa tužiteljicom, ugovoreno je da je za sve sporove koji proizlaze iz ovog ugovora o osiguranju nadležni isključivo sudovi u Republici Austriji. Kako tužiteljica sama navodi ugovor o osiguranju sklopljen je prije 2000. i to konkretno s početkom osiguranja od 1. svibnja 1989. kada Republika Hrvatska nije bila članica Europske unije, niti je bio na snazi bilo koji sporazum o priznanju odluka redovitih suda između Republike Austrije i Republike Hrvatske.

Tuženik se u cijelosti protivi osnovu i visini tužbenog zahtjeva. Između tužiteljice i tuženika je već i prije 1. srpnja 1996. u Grazu, Republika Austrija zaključen ugovor o osiguranju pod brojem police [broj police].180.681-2 s početkom od 1. svibnja 1989. 4. studenog 1992. došlo je do štete i do raskida ugovora o osiguranju vezano za osiguranje od nesreće i to na temelju ugovorne odredbe članka 17. točka II. 1. b) važećih općih i posebnih uvjeta osiguranja koji su sastavni dio ugovora o osiguranju. Tuženik je dostavio tužiteljici pisani dopis o otkazu ugovorenog osiguranja od nezgode i to 31. listopada 1996. tako da je tužiteljica bila upozorena u 3. stavku dopisa da neovisno o otkazu osiguranja u slučaju štete od nezgode, ostaje još važeće životno osiguranje za slučaj smrti tužiteljice. Na temelju navedenog od 1. prosinca 1996. nadalje nije više bilo ugovoreno osiguranje za nezgodu, tužiteljica niti nije imala obvezu plaćati bilo kakvu premiju za osiguranje od nezgode. U skladu s navedenim 24. kolovoza 2010. nije više postojao ugovorni odnos osiguranja za slučaj nastanka štete uslijed nezgode. Na temelju općih uvjeta osiguranja koji su sastavni dio ugovora o osiguranju ugovorena je primjena propisa Republike Austrije što znači da se na ovaj ugovorni odnos mora primijeniti austrijsko-materijalno pravo. Ako bi se i to pogrešno primijenilo pravo, odnosno propisi Republike Hrvatske za ovaj pravni odnos, tuženik opreza redi ukazuje na prigovor ništetnosti ugovora obzirom da u vrijeme kada je bio sklopljen ugovor o osiguranju nije bilo dozvoljeno sklapanje ugovora o osiguranju sa osiguravajućim društvom iz inozemstva. Glede dopisa o otkazu osiguranja protiv nezgode od 31. listopada 1996. tužiteljica je primila taj dopis istog dana tako da je ona na kraju ovog dopisa vlastoručno potpisom potvrdila primitak dopisa.

Slijedom iznesenog predlaže tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti odbaciti te obvezati tužiteljicu na naknadu troškova postupka tuženiku, podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan i tužiteljicu obvezati na naknadu troškova postupka.

7. Presudom i rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Pn-366/2017.:

- naloženo je tuženiku na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplatiti tužiteljici iznos od 4.114,41 eura zajedno sa zateznom kamatom od 26. kolovoza 2013., dok je za više traženo u iznosu od 1.194, 51 eura zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. presude)

- naloženo je tuženiku na ime naknade troškova tuđe njege i pomoći isplatiti tužiteljici iznos od 538,85 eura sa zateznom kamatom od 23. siječnja 2023. do isplate, dok je za više traženo u iznosu od 124,76 eura, kao i za više traženo na ime potraživanja zateznih kamata od 28. kolovoza 2010. do 22. siječnja 2023. zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. presude)

- naloženo je tuženiku na ime naknade troškova liječenja isplatiti tužiteljici iznos od 132,72 eura sa zateznom kamatom od 23. siječnja 2023., dok je za više traženo u iznosu od 796,34 eura, kao i za više traženo na ime potraživanja zateznih kamata od 28. kolovoza 2010. do 22. siječnja 2023. zahtjev odbijen kao neosnovan (točka III presude)

- u cijelosti je odbijen zahtjev za potraživanje naknade izmakle dobiti u iznosu od 663,61 eura (točka IV presude)

- odbijen je prigovor nenadležnosti suda (točka I. rješenja)

- odbijen je prigovor primjene hrvatskog materijalnog prava (točka II. rješenja)

- odbačen je prijedlog tužiteljice za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi (točka III. rješenja)

- naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.105,76 eura, dok je za više traženo u iznosu od 1.976,41 eura, zahtjev odbijen kao neosnovan (točka IV rješenja).

7.1. Županijski sud u Velikoj Gorici je 21. ožujak 2024. pod poslovnim brojem GŽ- 617/2023. donio rješenje kojim je uvažio žalbu tužiteljice i tuženika te je ukinuo rješenje Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pn-366/2017. od 23. siječnja 2023. u dijelu pod točkama I., II. i IV te je predmet u dijelu pod točkama I. i IV izreke vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Ukinuta je presuda u točkama I., II., III. I IV te je vraćena prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

8. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem dodatka za policu broj [broj police].722.044- 3 od 7. studenog 2000., izmijenjene police broj [broj police].722.044-3 od 9. kolovoza 1996., dopisa Wiener Stadtische Versicherung Vienna insurance Group od 24. srpnja 2012., zahtjeva za životno osiguranje sa zaštitom od ovog trenutka pismo prilagodbe 1) i sudjelovanja u dobiti od 10. listopada 2000., općih uvjeta u osiguranju nezgode i putnika u zračnom prometu, ponude povećanja uz policu broj [broj police]-3 bez liječničkog pregleda, dopisa od 31. listopada 1996., općih uvjeta u osiguranju, Kapitalno osiguranje za slučaj smrti, iskaz tužiteljice OB u svojstvu stranke, svjedoka KB i EB, nalaza i mišljenja sudske vještakinje Danči Tripalo od 12. travnja 2022., nalaza i mišljenja sudske vještakinje dr. Sanje Batina od 27. rujna 2022.

9. Stranke su po punomoćnicima popisali parnični trošak.

10. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

11. Člankom 19. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005. i 41/2008.; dalje: ZOO) propisano je da se pod pravima osobnosti, kad je u pitanju fizička osoba, podrazumijevaju pravo na život, tjelesno, duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. 11.1. Prema članku 1046. ZOO-a je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

11.2. Prema članku 1100. stavak 1. ZOO sud će u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će sud prije odlučivanja o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

11.3. U skladu sa člankom 1100. ZOO tužitelju bi pripadalo pravo na pravičnu novčanu naknadu pod uvjetom da povreda prava osobnosti, uzimajući u obzir posebno njezinu težinu i trajanje, nije neznatna.

11.4. Člankom 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtijeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga.

11.5. Člankom 1085. stavak 1. i 4. te člankom 1090. ZOO-a određuju se uvjeti za dosudu naknade materijalne štete kao i obim te naknade. U njima je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, s tim da će sud, između ostalog, dosuditi oštećenom naknadu u novcu kad on to zahtijeva. Tu će naknadu sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije uzrokovane štete, dosuditi u svoti koja je potrebna da se materijalna situacija oštećenom dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje (potpuna naknada).

12. Čitanjem dodatka za policu broj [broj police].722.044-3 od 7. studenog 2000. utvrđeno je:

- da je isti sklopljen između Wiener Stadische Allgemein versicherung Aktiengensellschaft kao osiguravatelja i LB kao osiguranika

- da osiguranje počinje 1. srpnja 2000., a završava prema ugovoru

- da iznos osiguranja dospijeva odmah nakon smrti osigurane osobe, a najkasnije kad se doživi datum isteka

- da je ugovoreno dodatno osiguranje za slučaj nezgode u iznosu od 22.311,00 ATS

- da ukupni iznos osiguranja zbog smrti uslijed nezgode iznosi 185.549,00 ATS

- da za dodatak važe posebni Opći uvjeti osiguranja temeljnog ugovora i u smislu tog ugovoreno pravo primanja

- da dodatna premija godišnje od 1. srpnja 2001. iznosi 2.050,20 ATS

- da ukupna premija godišnje iznosi 10.467,00 ATS

13. Čitanjem izmijenjene police broj [broj police].722.044-3 od 9. kolovoza 1996. utvrđeno je:

- da je isti sklopljen između Wiener Stadische Allgemein versicherung Aktiengensellschaft kao osiguravatelja i LB kao osiguranika

- da početak osiguranja sa sudjelovanjem u dobiti počinje 1. srpnja 1996., a završava 1. srpnja 2011.

- da je osigurani iznos od 163.238,00 ATS

- da premija obveznog osiguranja iznosi 126.637,00 ATS

- da premija slobodnog osiguranja iznosi 36.601,00 ATS

- da iznos osiguranja dospijeva odmah nakon smrti osigurane osobe, a najkasnije 1. srpnja 2011.

- da se prema paragrafu 8.I. – smrt u slučaju nezgode - važećih uvjeta (aneks 649 i 848) umjesto članka 16. i 19. nastupaju odgovarajuće odredbe Općih uvejta osiguranja glavnog osiguranja. Daljnje odredbe ugovora u aneksu 02V, 076, 236, 251

- da je ovlaštena osoba za preuzimanje isplate za života osiguranik, a u slučaju smrti SB i GB

- da ova polica mijenja policu broj [broj police].180.681-2 s početkom 1. svibnja 1989. na iznos osiguranja od 41.472,00 ATS

- da je ugovoren dodatni iznos osiguranja iz sudjelovanja u dobiti iz 1996. u iznosu od 7.544,00 ATS

- da su podaci ugovora koji odstupaju od zahtjeva iznos osiguranja i to 300.000,00 ATS, svota kod potpunog invaliditeta 600.000,00 ATS i novčana naknada za vrijeme provedeno u bolnici (prema članku 10.) 200,00 ATS

14. Čitanjem dopisa Wiener Stadtische Versicherung Vienna insurance Group od 24. srpnja 2012. utvrđeno je da istim tuženik obavještava tužiteljicu kako u svezi s događajem od 24. kolovoza 2010. kako u ugovoru s brojem police LV-6,722.0044-3 u trenutku nezgode nije bilo uključeno osiguranje za slučaj nezgode te time ne postoji pravo ostvarivanja plaćanja.

15. Čitanjem zahtjeva za životno osiguranje sa zaštitom od ovog trenutka pismo prilagodbe 1) i sudjelovanja u dobiti od 10. listopada 2000. utvrđeno je:

- da je isti podnijela OB kao osiguranica Wienerstadtische osiguranju po polici broj [broj police].6722044-3

- da traži sklapanje životnog osiguranja – temeljnog osiguranja, tarifa IVC koja važi za 1 osobu

- da ugovara dodatno životno osiguranje uslijed nezgode – jednostruko

- da ugovara osiguranje za slučaj nezgode i to invaliditeta, povezano osiguranje s prilagodbom vrijednosti

- da će se premija plaćati godišnje

- da pravo primanja premije za života ima osiguranik, a u slučaju smrti KB i GB

- da je OB nepušač, visoka 173 cm i teška 72 kg (člana 1. do 6., 7. i 18.

– prevedeni i jedini dostavljeni)

16. Čitanjem općih uvjeta u osiguranju nezgode i putnika u zračnom prometu utvrđeno je da se istim propisuje:

"I. Osiguranje (čl. 1-6)

Članak 1.

Predmet osiguranja

1. Isplate osiguranja vrše se sukladno odredbama u nastavku u okviru osiguranih svota, ako se osiguranoj osobi za vrijeme trajanja osiguranja dogodi nezgoda.

2. Osiguranje se odnosi i na nezgode koje osiguranik kao putnik zadobije u motornim ili mlaznim avionima registriranim za civilni zračni prijevoz ili kao civilni putnik vojnog aviona, koji se koristi za prijevoz putnika.

Članak 2.

Pojam nezgode

1. Nezgodom se u smislu ugovora smatra svaki o volji osiguranika neovisni događaj koji, djelujući naglo izvan mehanički ili kemijski na tijelo osiguranika, ima za posljedicu fizički invaliditet ili njegovu smrt.

2. Nezgodom se smatraju i slijedeći, o volji osiguranika neovisni događaji: a) utapanje;

b) istegnuće, iščašenje, uganuće – ali ne unutarnjih organa i žila – uslijed iznenadnog nenaviklog naprezanja (vidi i: čl. 3.Z, II. T.8);

c) smrti ili tjelesna oštećenja uslijed opeklina, udara groma ili elektriciteta; d) infekcije rana uzrokovane nesretnim slučajem;

e) aa) udisanje plinova ili otrovnih para;

bb) trovanje ili ozljede uslijed gutanja otrovnih ili kemijskih tvari, osim ako je predmetno djelovanje uslijedilo postepeno (vidi i isključene profesionalne i bolesti obrtnika pod t. 3., st. a) ili ako se radi o tjelesnim ozljedama uzimanjem medicinskih, prehrambenih ili drugih sredstava.

3. Nezgodom se ne smatraju:

a) bolesti svake vrste, naočito profesionalne i bolesti obrtnika, malarija, tifus i ostale zarazne bolesti;

b) tjelesne ozljede nastale utjecajem zračenja svake vrste, osim ako je osiguranik bio izložen tim utjecajima tijekom medicinske obrade posljedica osiguranog slučaja; c) tjelesne ozljede uslijed djelovanja svjetla, temperature i vremenskih utjecaja, osim ako je osiguranik tim utjecajima bio izložen djelovanjem osiguranog slučaja ili prilikom medicinske obrade posljedica osiguranog slučaja.

Članak 3.

Ograničenje osigurateljeve obveze

1. Isplata osiguranja vrši se samo za posljedice izazvane nastankom nesretnog slučaja (tjelesne ozljede ili smrti).

Ako

a) na posljedice nesretnog slučaja djeluje bolest ili posljedice koje nisu povezane s nezgodom, tada će se isplata u skladu s time umanjiti. Udio se ne uzima u obzir ako iznosi manje od 25 %.

b) se nesretni slučaj odnosi na dijelove tijela ili organe koji su već prije nezgode potpuno ili djelomično bili osakaćeni, istrošeni ili neupotrebljivi ili se uslijed posljedica nezgode već postojeća tegoba pogoršala, tada se isplaćuje osiguranje samo razmjerno pogoršanju stupnja invaliditeta.

2. Za psihičke i nervne smetnje osiguranje se isplaćuje samo i ukoliko su iste smetnje uzrokovane oboljenjem živčanog sustava uslijed nezgode ili epilepsije koja je prvi puta uzrokovana nezgodom.

II. isključene od osiguranja su:

1.

a) nezgode u slučaju ratnih zbivanja svake vrste (uključujući ozljede neutralnosti) ako osiguranik ne dokaže da je nezgoda posredno ili neposredno povezana s tim događajem;

b) nezgode povezane s građanskim ratom, pobunom, ustankom ili građanskim nemirima, ako je osiguranik kod tih događaja sudjelovao na strani ustanika;

2. Nezgode koje je osiguranik zadobio uslijed počinjenja pravno kaznenih djela, a za koje je kriterij zla namjera;

3. Nezgode osiguranika kao vozača teretnih vozila, ako nema propisanu vozačku dozvolu, nadalje nezgode uz korištenje teretnih vozila prilikom sudjelovanja u utrkama, kod kojih je cilj postizanje maksimalne brzine i kod odgovarajućih testnih vožnji iste vrste;

4. Nezgode prilikom korištenja aviona, ukoliko ne spadaju pod odredbe navedene u članku 1., nadalje prilikom korištenja uređaja za vožnju zrakom i kod skakanja padobranom.

5. Nezgode uzrokovane uslijed srčanog infarkta, nadalje se srčani infarkt ne smatra ni u kom slučaju posljedica nezgode

6. Nezgode uslijed moždanih udara, duševnih ili smetnji prisebnosti (i uslijed utjecaja alkohola ili droga), osim ako su isti udari ili smetnje izazvani nezgodom koja spada u osiguranje;

7. Tjelesna oštećenja prilikom mjera liječenja i zahvata koje osiguranik poduzima na svom tijelu ili daje poduzeti, ukoliko povod istim nije bio osigurani slučaj. Osiguranik jamči za nezgode kod rezanja noktiju, kurjih očiju i zadebljanja kože;

Članak 17.

Trajanje ugovora, otkaz ugovora

I. Ukoliko trajanje ugovora iznosi najmanje godinu dana, ugovor se svaki put produžuje za još jednu godinu, ako jedna od ugovornih strana ne otkaže ugovor najkasnije tri mjeseca prije isteka ugovora. Ako je ugovaratelj osiguranja potrošač tada se ugovor za njega obvezujuće produžuje za još jednu godinu samo ako mu najranije šest do najkasnije pet mjeseci prije isteka trajanja ugovora pristigne posebna obavijest osiguratelja, u kojoj se potrošaču skreće pažnja na pravo na otkaz ugovora, tromjesečni otkazni rok, potreban primitak otkaza od strane osiguratelja prije početka tog roka, obvezni pisani oblik kao i na pro9dužćenje ugovora na još jednu godinu dana u slučaju neotkazivanja, zakašnjenja ili pogrešnog otkaza ugovora.

Ukoliko je trajanje ugovora kraće od godinu dana, ugovor prestaje bez otkaza ugovora.

II.1. Prilikom nastupa osiguranog slučaja

a) ugovaratelj osiguranja može otkazati ugovor ako je osiguratelj u potpunosti ili djelomično odbio ili kasnio s priznavanjem opravdanog zahtjeva iz osiguranja. Otkaz može uslijediti samo u roku od mjesec dana po odbijanju isplate osiguranja, u slučaju sudskog puta o istom i unutar mjesec dana po pravovaljanosti presude; u slučaju kršenja priznavanja, otkaz ugovora mora se dostaviti u roku od mjesec dana po dospijeću isplate osiguranja.

Ako ugovaratelj osiguranja prilikom kašnjenja priznavanja opravdanog zahtjeva iz osiguranja nije unutar mjesec dana po dospijeću isplate osiguranja otkazao ugovor i potom uslijedi odbijanje isplate osiguranja od strane osiguratelja tada ugovaratelj osiguranja može unutar mjesec dana po odbijanju isplate otkazati ugovor. Otkaz ugovora može uslijediti najkasnije za vrijeme isteka tekućeg perioda osiguranja b) osiguratelj može otkazati ugovor ako je izvršio isplatu za osigurani slučaj ili je ugovaratelj osiguranja postavio neosnovani zlonamjerno povećani zahtjev za isplatom osiguranog slučaja. Otkaz ugovora mora uslijediti u roku od mjesec dana po izvršenoj isplati osiguranja ili odbijanju neosnovanog zahtjeva za isplatu osiguranja. U slučaju otkaza ugovora po izvršenoj isplati, potrebno je držati se otkaznog roka od najmanje mjesec dana; otkaz zbog zlonamjerno povećanog neosnovanog zahtjeva za isplatu osiguranja može uslijediti s trenutnim djelovanjem.

2. Obračun premije u slučaju otkaza ugovora po t.1. uslijediti će prema članku 16., t.

III.

III. Ugovor završava bez otkaza i usprkos plaćanju premije s trenutnim djelovanjem, čim osigurana osoba postane nepodobna za osiguranje u smislu članka 5. Članak 18.

Rok za podnošenje tužbe

Ako zahtjev za isplatu u roku od šest mjeseci nije naplaćen sudskim putem, nakon što je osiguratelj uz navođenje pravnih posljedica po isteku roka pisanim putem odbio ugovaratelja osiguranja ili ovlaštenu osobu, osiguratelj je oslobođen obveze plaćanja. Ako je postavljen zahtjev za mišljenje liječničke komisije, rok završava tek mjesec dana po dostavi mišljenja."

17. Čitanjem ponude povećanja uz policu broj [broj police]-3 bez liječničkog pregleda utvrđeno je da je isti sklopljen između osiguratelja Wiener Stadtische i OB kao ugovaratelja osiguranja, ugovor na IVC, za jednu osobu, udanu, 49 godina, početak osiguranja 1. srpnja 2000., premija rate 9.800 ATS, osiguranje nezgode – smrti jednostavno, osiguranje za slučaj invaliditeta nije moguće, plaćanje premije godišnje, ovlaštene osobe SB i GB.

Uz napomenu tumača: "Prijevod ponude nije potpun, već su prevedeni samo dijelovi koje je naručitelj naveo kao potrebne.".

18. Čitanjem dopisa od 31. listopada 1996. utvrđeno je da istim Wiener Stadtische Allgemein Versicherung Aktiengesellschaft obavještava OB kako je osiguratelj ovlašten otkazati ugovor o osiguranju sukladno članku 17. II.1.b) prema Općim uvjetima o osiguranju za osiguranje nezgode i nezgode u zračnom prometu. Sukladno navedenom otkazuju ugovor o osiguranju od nezgode po polici broj [broj police].722.044-3, Predpolica broj: 3.180.681-2, broj štete 3891.045/92-1 prema osiguranom slučaju od 4. studenog 1992., uz zadržavanje jednomjesečnog otkaznog roka s 1. prosinca 1996. Ugovor o životnom osiguranju i dalje ostaje važeći. Otpadanjem osiguranja od nezgode godišnja premija smanjuje se za 667,20 ATS godišnje.

19. Čitanjem općih uvjeta u osiguranju, Kapitalno osiguranje za slučaj smrti utvrđeno je: (članci 1., 12. i 18. – jedini dostavljeni)

"1. Općenito

Tko želi sklopiti ugovor o životnom osiguranju, treba predati pisani zahtjev za osiguranje i istinito i u potpunosti navesti značajke opasnosti koje osiguratelj treba preuzeti (vidi 8). Osiguratelj je na zahtjev za osiguranje u obvezi šest tjedana, rok počinje danom pregleda liječnika vještaka ili, ako isto nije potrebno, danom predaje zahtjeva. Ako između predaje zahtjeva i primitka zahtjeva dođe do povećanja opasnosti, tada osiguranik čim sazna za povećanje opasnosti mora o istom odmah obavijestiti osiguratelja. Povećanjem opasnosti smatra se naročito značajno oboljenje ili ozljeda osigurane osobe.

Osiguranik je osoba koja predaje zahtjev za osiguranje, osigurana osoba je ona za čiji je život osiguranje sklopljeno.

Odbijanjem zahtjeva osiguratelj nije u obvezi navoditi razloge. Cjelokupna dokumentacija uz zahtjev za osiguranje ostaje u vlasništvu osiguratelja. O ugovoru o osiguranju osiguratelj izdaje potvrdu o osiguranju.

Ukoliko u ovim uvjetima nije drugačije ugovoreno, vrijede zakonske odredbe.

12. Mjesto ispunjenja

Mjestom ispunjenja za obje strane su poslovni prostori Uprave osiguratelja u Beču. Isplate osiguratelja obavljaju se na zahtjev ovlaštenom primatelju na njegov trošak. Način slanja određuje osiguratelj.

Na dospjelu svotu osiguranja nakon isteka jednog mjeseca od primitka cjelokupne potrebne dokumentacije navedene u 11. stavak 1. i 2. Uprava osiguratelja zaračunava kamate.

18. Tužba, nadležni sud, zastara

Ako osiguratelj odbije isplatu, tada je oslobođen obveze, ako ovlaštena osoba unutar šest mjeseci ne preda tužbu kod nadležnog suda. Rok počinje čim osiguratelj pisanim putem odbije isplatu i pritom uputi na pravne posljedice propuštanja roka. Ako je pri ugovoru posredovao zastupnik osiguranja, tada je za tužbe, koje se predaju protiv osiguratelja iz odnosa osiguranja, nadležan i sud u mjestu gdje zastupnik osiguranja u vrijeme posredovanja imao zastupnički ured ili u slučaju da nije imao ured, njegovo prebivalište.

Zahtjevi iz osiguranja zastarijevaju za 5 godina. Zastara počinje svršetkom godine u kojoj se isplata može tražiti."

Napomena tumača: Dokument je na prijevod i ovjeru tumača dostavljen elektronskim putem.

20. Iz iskaza tužiteljice OB proizlazi da je prvi put potpisala zahtjev i dobila policu sa tuženikom još početkom 90-ih godina. S obzirom da je prošlo dosta godina nije se mogla točno prisjetiti kada. Isto tako tih 90-ih godina, a nedugo nakon što je potpisala prvu policu potpisana je, odnosno dostavljena je od strane tuženika izmijenjena polica kojom je bilo ugovoreno dodatno osiguranje u slučaj nezgode. Istaknula je da je imala jedan nesretan slučaj na desnoj nozi te da joj je tuženik po toj prvoj polici iz 90-ih isplatio štetu pritom kazavši da više ne može dobiti nikakvu naknadu za tu desnu nogu, a ovo stoga jer se radilo o desnoj nozi. 10. listopada 2000. u Splitu sa tuženikom je potpisana polica životnog osiguranja, kao i osiguranje za slučaj nezgode i to tako da je premija za životno osiguranje iznosila 9.800,00 Austrijskih šilinga, a za nezgodu 667,00 Austrijskih šilinga, odnosno ukupno 10.467,00 Austrijskih šilinga. Policu su potpisali ona i IB. U polici je navedeno i to, a za slučaj da se njoj nešto dogodi, da se ima sve isplatiti na ime njenog sina i kćeri. Od početka do kraja uredno je plaćala premije i za životno osiguranje i za osiguranje za slučaj nezgode i to na način da je IB dolazio u RH i to uglavnom ljeti, uzimao bi novac, ne samo od nje već i od ostalih osiguranika te bi naknadno poslao potvrdu da su izvršili uplatu. Da je uredno podmirivala sve obveze prema tuženiku dokaz je i taj da je tuženik kasnije uredno isplatio životno osiguranje, odnosno da je polica u cijelosti konzumirana. IB je bio njihov zastupnik koji joj je i donio novac koji je tuženik po završetku police isplatio. Nakon što se dogodila nezgoda koja je predmet spora i nakon što se obratila tuženiku zbog toga, upravo je IB rekao da joj tuženik ne može isplatiti nikakvu naknadu po osnovi ugovorenog osiguranja za slučaj nezgode jer da je tuženik krivo proknjižio premiju na ime ugovorenog osiguranja za slučaj nezgode. Prilikom dogovaranja svih uvjeta sa tuženikom od strane tuženika joj je rečeno koji su njihovi uvjeti poslovanja, sve je bilo na njemačkom jeziku te nije imala nikakvu mogućnost utjecaja na sadržaj uvjeta poslovanja tuženika. Istakla je da se služi engleskim i talijanskim jezikom, a ne njemačkim. Na pitanje je li zaprimila dopis tuženika sa lista 76 spisa navela je kako se doista ne sjeća da je tako nešto zaprimila. Niti da je isto potpisala. Ukoliko je potpis na dopisu koji prileži listu 76 spisa njen ističe da se navedeno sve dogodilo kako se vidi iz dopisa 1996. te je eventualno moglo imati veze samo s onom prvom police iz 1996., a nikako ne sa policom iz 2000. Ima kuću u [adresa] i tog kritičnog dana 24. kolovoza 2010. je išla s unukom na plažu. Do plaže vodi jedna nizbrdica te se jednostavno poskliznula i pala na gležanj svoje lijeve noge. Odmah je došla hitna pomoć, uslijedila je operacija. Posljedice operacije su te da ima 9 šarafa, 2 pločice i 3 šipke. Zbog svega toga što joj je u lijevoj nozi ne može otići na magnetsku rezonancu već eventualno na CT. Odmah nakon nezgode o svom trošku provela je 15 dana na rehabilitaciju u Biokovki u Makarskoj, a sljedeće godine u ožujku ili travnju dodatna 3 tjedna na teret HZZO-a također u Biokovki. I dan danas na promjene vremena osjeća promjene u lijevoj nozi, na pete više nikada nije mogla stati. Ponekad ima osjećaj kad hoda kao da propada. Nakon što se dogodila navedena nezgoda sin je došao na godišnji odmor iz Zagreba te je mjesec dana bio sa njom i doslovno je nosio na WC jer nije mogla sama. Poslije je kćer preuzela brigu i pomoć oko mene kada sam već počela hodati na dvije štake. Također je imala jednu ženu koja joj je pomagala puna dva mjeseca, a sve za brigu oko svakodnevnih životnih potreba. Skoro godinu i pol dana bila je na bolovanju s obzirom da je u vrijeme nezgode bila zaposlena u svojoj firmi. S obzirom na protek vremena nije se mogla sjetiti kolika su joj tada bila primanja, odnosno naknada za bolovanje. Osim što je bila u Biokovki morala je redovito odlaziti na kontrole, a na koje kontrole ju je uvijek netko vozio. Dugo vremena je morala kupovati i koristiti razne masti, pila je Zaldiar protiv bolova, primala je injekcije u trbuh da ne bi došlo do tromboze. Za sve navedeno je sam snosila troškove. I danas zna koristiti i kupovati potrebne kreme, a pogotovo kada noga natekne, a često natekne na promjene vremena. Također joj je doktorica, a nakon što je već prošlo neko vrijeme davala injekcije da bi otok se splasnuo. Sve skupa spada u proces oporavka od nezgode. Od strane gospodina ŠB objašnjeno joj je što će dobiti za premiju koju je plaćala, ali ne i uvjete poslovanja. Normalno je da joj je bilo bitno što dobiva za novac koji ulaže. Dosta toga joj je bilo priznato od strane HZZO-a od liječničkih potreba koje je imala npr. Marivarin, ali ne i kreme, kompresijske zavoje i slično.

21. Iz iskaza svjedoka KB proizlazi kako mu je tužiteljica majka te je u kolovozu 2010. imala nezgodu u kojoj je slomila gležanj. Kako ne žive na istoj adresi te se doslovno preselio kod majke te 2, 3 tjedna bio non stop na raspolaganju u smislu pomoći istoj s obzirom da ju je trebalo nositi, odnosno pomagati joj gdje god je trebalo otići pa doslovno i do zahoda. Tada je živio u [adresa] te je iz Zagreba došao u Split. Sjeća se da je trpjela jake bolove, da je pila i određene tablete te je odlazila kako na preglede, tako i na rehabilitaciju. Majka mu je rekla da je sa tuženikom potpisala policu životnog osiguranja kao i osiguranje za slučaj nezgode te da ima problema sa tuženikom jer joj ne želi isplatiti osigurani slučaj. Nije se mogao prisjetiti iz kojih razloga.

22. Iz iskaza svjedoka EB proizlazi da je 19 godina bio djelatnik tuženika i to kao savjetnik u osiguranju. Nadalje, tužiteljica mu je poznata te je zaključila ugovor o životnom osiguranju, je li to bio produžetak postojećeg ugovora ili sklapanje novog ugovora ili zahtjev za promjenu prije ugovorenih uvjeta nije se mogao sjetiti. Ne sjeća se je li bilo ugovoreno osiguranje za slučaj nezgode, ali pretpostavlja da je. Također se nije mogao prisjetiti ni kada je to bilo. Ako se popuni zaključnica (papirnati ugovor koji ima preslik za osiguranika i osiguravatelja) ne znači da su to svi ugovoreni uvjeti, ugovoreni uvjeti točno onako kako jesu dolaze u originalnoj polici onog trenutka kada originalna polica dođe klijentu na ruke. Originalna polica dođe službeno klijentu na adresu. Misli kako je tužiteljica njemu na ruke plaćala premije, ali koliko puta nije se mogao prisjetiti. Sve se odvijalo vjerojatno uz priznanicu da je preuzeo novce. 99,9 % tvrdi da su iznosi koje je preuzeo uredno i uplaćeni na račun tuženika. Procedura je takva da u situaciji kada se polica isplaćuje tuženik dostavlja obavijest na koji način će se novac isplatiti. Vezano za novac koji je primao naveo je da bi dolazio u RH ljeti ili zimi te da bi izašao u susret klijentici - tužiteljici na način da bi uzeo novac, izdao joj priznanicu i novac položio na račun tuženika. Sjeća se da je tužiteljica imala nezgodu gležnja 2010. te joj nije isplaćen zadovoljavajući iznos. Prisjeća se da je razlog tomu taj što je najvjerojatnije imala trajni invaliditet koji je bio na prethodnoj polici, a je li ta prethodna polica istekla ili je rađena promjena detalja nije se mogao prisjetiti, ali se prisjeća da su potpisali i osiguranje za slučaj nezgode. Kao savjetnik u osiguranju nije sudski vještak. Pri sklapanju zaključnice ugovora o osiguranju na tom ugovoru postoje pitanja koja se odnose na zdravstveno stanje, a hoće li netko točno odgovoriti na ta pitanja ili ne to nije njegova stvar, postoji pravna služba koja to ispituje ili naknadno utvrđuje činjenično stanje, a to je li netko imao trajnu invalidnost ili ne, a što se može zatražiti iz zdravstvenog kartona osigurane osobe ili iz evidencije postojećih polica u istoj osiguravajućoj kući. Pretpostavlja da je to bio razlog zašto se uz tu novu policu nije uključilo osiguranje od nezgode. Uvjeti osiguranja su na njemačkom jeziku, iako su se mogli zatražiti na hrvatskom jeziku njegova praksa je bila da objasni sve uvjete osiguranja pa je najvjerojatnije bilo tako u predmetnom slučaju osim ako je postojala prethodna polica pa nisu u detalje razgovarali. Koliko zna tužiteljica je uredno podmirivala svoju obvezu prema tuženiku, misli da se radilo o godišnjem načinu plaćanja. Ukoliko i nije prihvaćeno osiguranje za slučaj nezgode, a plaćena je premija i za tu vrstu osiguranja, ona se morala knjižiti kao premija životnog osiguranja ili za tu godinu plus pa se u narednu godinu umanjivala ugovorena godišnja premija. Točno je da se neko vrijeme premija nije mogla uplaćivati iz RH, a je li u to vrijeme spada i vrijeme trajanja police tužiteljice ne može se prisjetiti. Uglavnom se rastumače svi uvjeti, osim ako je prethodno bila neka polica gdje će se manje pričati o tome. Pretpostavlja da se uvjeti na novoj polici nisu prihvatili jer u evidenciji postoji da je isti klijent ili klijentica posjedovala određeni trajni invaliditet koji je nastupio po prethodnoj nezgodi. Što bi značilo da odgovori na pitanja koja se ispunjavaju prethodno nisu točna. S obzirom na to da mu je tužiteljica bila dugogodišnji klijent i da je znao za prethodnu nezgodu čisto sumnja da joj nije dodatno obrazložio uvjete osiguranja. Nije se mogao sjetiti zašto je uopće ugovorena polica za osiguranje u slučaj nezgode i zašto tuženik nije pismeno obavijestio tužiteljicu da neće biti priznata ozljeda po toj polici u slučaju nezgode. Uvjete osiguranja mogu poništiti netočni navodi na zaključnici uvjete o osiguranju. Nastup nesretnog slučaja ne znači uvijek i da je nastupio invaliditet. Nisu svi ljudi isti te on ne može procijeniti koliko netko može shvatiti, ali su zato savjetnici tu da se isti uvjeti mogu shvatiti. U to vrijeme tuženik je davao isključivo na njemačkom jeziku i uvjete i police, ali su se uvijek mogli zatražiti i na hrvatskom jeziku. Dugo vremena je tuženik uz originalnu policu dostavljao i opće uvjete poslovanja na hrvatskom jeziku. Misli kako je Wiener štednja kao podružnica u RH otvorena negdje početkom 90-ih. Prvi put je tuženik kupio koncesiju od Niva osiguranja u Zagrebu kako bi mogao početi poslovati u RH. Ugovaranje osiguranja sa tužiteljicom je bilo u RH, sjeća se da je jedan put bio kod nje u vikendici.

23. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje dr. Danči Tripalo od 12. travnja 2022. proizlazi kako se iz sudskog spisa i priložene medicinske dokumentacije vidi da je tužiteljica 24. kolovoza 2010. zadobila ozljedu lijevog nožnog zgloba pri padu. Isti dan je primljena na Odjel za traumatologiju KBC-a Split. Napravljen je RTG i ustanovljen prijelom u području lijevog nožnog zgloba i to obje kosti. Isti dan je operirana, postavljene su joj pločice i vijci. Nakon toga je početa fizikalna terapija u bolnici, naučila se hodati uz pomoć 2 štake. Puštena je kući 2. rujna 2010. Nakon toga se redovito kontrolirala kod traumatologa, preporučena joj je stacionarna fizikalna terapija te je radila i vježbe kod kuće. U nalazu od 7. veljače 2011. nalaz je bio sljedeći: perimaleolarni edem, kretnje ograničene na polovinu normalne gibljivosti, zatim ponovno poslana na fizikalnu terapiju te ju je obavila i to je bila od 4. travnja do 25. travnja 2011. u Biokovki. Pri dolasku je imala smanjenu gibljivost nožnog zgloba. Osim toga je bila rehabilitirana i zbog njenih drugih problema sa kralježnicom i ranama. Ostale dokumentacije u spisu nema. Pogledala je vještakinja osobni zdravstveni karton u kojem nije pronašla da je imala sličnu ozljedu u području lijeve noge. Pregledala je tužiteljicu u uvjetima sudnice te je ustanovila da joj je lijevi nožni zglob u odnosu na desni voluminozniji, da su kretnje u zglobu ograničene do 1/3 u odnosu na zdravu te je imala na uvid i rendgenski snimak tužiteljice iz kojeg vidi da je prijelom uredno saniran zbog toga je mišljenja da je tužiteljica u štetnom događaju imala težu tjelesnu ozljedu koja je ostavila umanjenje životne aktivnosti u iznosu od 10 %. To znači da će ulagati pojačane napore kod svih težih tjelesnih radova, kod dužeg hodanja, zatim kod radova u čučećem položaju, kod hodanja po neravnom terenu te kod bržeg hodanja. Bolove jakog intenziteta je trpjela 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i slabog intenziteta 6 tjedana. Tuđa njega i pomoć je bila potrebna nakon izlaska iz bolnice, dok je hodala sa 2 štake i to prva 4 tjedna 2 sata dnevno te još 2 mjeseca 1 sat dnevno. Naruženost zbog vidljivih ožiljaka postoperacijskih i sa vanjske i sa unutarnje strane te otekline u lakom stupnju i to vidljivi u ljetnom periodu i kada nosi suknju.

24. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje dr. Sanje Batina od 27. rujna 2022. proizlazi kako se uvidom u medicinsku dokumentaciju iz sudskog spisa doznaje da je tužiteljica OB nastradala 24. kolovoza 2010. na način kako je opisano u tužbenom zahtjevu te je odvijanjem ove nezgode zadobila tjelesnu ozljedu o čijoj težini kao i hodogramu liječenja se već prethodno izjasnila vještakinja ortoped. Sudska vještakinja je pregledala medicinsku dokumentaciju u spisu i to originalni osobni zdravstveni karton tužiteljice, kao i elektronički izlist osobnog zdravstvenog kartona u kojem nalazi da joj je doktorica obiteljske medicine i prije ovog predmetnog štetnog događaja propisivala lijekove s naslova njene specijalnosti. U trenutku ozljeđivanja tužiteljica je doživjela primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 minute, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 3-4 dana. Potom se javio strah srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana. Strah blažeg intenziteta sa iste osnove u različitim vremenskim intervalima je bio u trajanju od 7-8 tjedana. Trajnih posljedica straha nema. Ranije navedeni psihički simptomi izazvali su kod tužiteljice povredu duševnog integriteta lakog stupnja, a privremenog karaktera. Tužiteljica trpi povredu duševnog integriteta sa osnove naruženja. Naruženje je blagog stupnja, predstavlja estetsko naruženje, postoperativni ožiljci su vidljivi ljeti kada je noga obnažena. Vještvo je koncipirano isključivo na povredi duševnog integriteta vezano za predmetni štetni događaj.

25. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi naknade štete, a na temelju police životnog osiguranja broj 6722044-3 od 10. listopada 2000.

26. Za odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo je utvrditi odlučne, a među strankama sporne činjenice, a odnose se na stvarnu nadležnost suda, primjenu materijalnog prava (austrijsko ili pravo RH), ništetnost Općih uvjeta poslovanja AVB- 073 koji su bili na snazi od 1989. zaključno da 2010. te sadržaj police 6722044-3 od 10. listopada 2000., odnosno je li istom ugovoreno životno osiguranje i osiguranje za slučaj nezgode ili samo životno osiguranje.

27. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra djelomično osnovanim u pogledu visine, a osnovanim u pogledu osnova odgovornosti.

28. Tako, tužiteljica tvrdi:

- da je tuženik 10. listopada 2000. u Splitu u tiskanom obliku na njemačkom jeziku dao ponudu glede sklapanja police životnog osiguranja broj 6722044-3 koja je ispunjena i potpisana od strane tužiteljice i ovlaštenog zastupnika tuženika ŠB

- da je, sukladno popunjenom zahtjevu, ugovoreno životno osiguranje i osiguranje za slučaj nezgode – invalidnosti

- da prava polica datira od 19. srpnja 1996., a u odnosu na koju je tuženik tužiteljici 9. kolovoza 1996. dostavio izmijenjenu policu istog broja iz koje je vidljivo da je ugovoreno dodatno osiguranje za slučaj nezgode

- da je sve potvrđeno i dodatkom na policu od 7. studenog 2000. koja se primjenjuje do 1. srpnja 2011.

- da tuženik odbija isplatu naknade po polici – isplata za slučaj nezgode tvrdeći da osiguranje za slučaj nezgode nije ugovoreno

- da tužiteljica temelji svoj zahtjev na štetnom događaju od 24. kolovoza 2010. kada je, za vrijeme odlaska na plažu, pala i zadobila tjelesnu povredu lijeve noge.

28.1. Tuženik, osporavajući navode tužbe, poziva se na Opće uvjete osiguranja tuženika i navodi:

- da je Općim uvjetima osiguranja tuženika ugovorena, za sve sporove, nadležnost sudova u Republici Austriji te da je ugovorena primjena propisa Republike Austrije

- da je između tužiteljice i tuženika zaključen ugovor o osiguranju pod brojem police [broj police].180.681-2 s početkom 1. svibnja 1989.

- da je 4. studenog 1992. do štete i do raskida ugovora o osiguranju za slučaj nezgode, a pozivom na odredbe članka 17. točka II. 1. b) važećih Općih i posebnih uvjeta osiguranja

- da je tuženik dostavio tužiteljici pisani dopis o otkazu ugovorenog osiguranja od nezgode i to 31. listopada 1996.

- da temeljem navedenog tužiteljica od 1. prosinca 1996. nije imala obvezu plaćati bilo kakvu premiju za osiguranje od nezgode.

29. 10. listopada 2000. u Splitu u tiskanom obliku na njemačkom jeziku IB, u to vrijeme agent tuženika, je sa tužiteljicom sklopio ponudu glede police životnog osiguranja – policu broj [broj police]-3 te su je oboje potpisali. Tuženik je presliku predmetne police u spis dostavio zajedno s ovjerenim prijevodom i to podneskom 15. ožujka 2019. navodeći kako je iz toga razvidno kako na ispunjenom zahtjevu pored kućice u kojoj je označeno da polica pokriva i osiguranje za slučaj invaliditeta stoji (na njemačkom jeziku) naznačeno da polica ne pokriva osiguranje za slučaj invaliditeta. Golim okom je vidljivo da su riječi koje označavaju da osiguranje za slučaj invaliditeta nije moguće nadopisane rukom te da pored njih ne stoji potpis ili bilo kakvi drugi dokaz da bi ta informacija predstavljala nešto s čime je tužiteljica bila upoznata.

29.1. Tužiteljica je na ročištu od 12. travnja 2022. u spis predala izvornik police broj [broj police]-3, kao i dodatak polici od 7. studenog 2000. tvrdeći da navedene isprave predstavljaju novi dokaz u smislu članka 299. stavak 2. ZPP-a. Naime, tužiteljica da je nakon svjedočenja svjedoka ŠB (**.**.2022.) došla do navedenih polica izrevoltirana njegovim iskazivanjem jer je iskazivao netočne činjenice, između ostalog, i da joj je naglasio kako predmetna polica ne uključuje osiguranje od nesretnog slučaja. Dostavljena polica da je dokaz da svjedok netočno iskazuje.

29.1.1. Prema članku 299. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 26/1991., 34/1991., 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP-a) propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznih prijedlozima protivne stranke (1.).

Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogli iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (2.).

Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovog članka sud neće uzeti u obzir (3.).

29.1.2. Jačina predmetnog dokaza nedvojbeno ide u prilog tužiteljici, životno je i logično da bi tužiteljica istu dostavila u spis i prije da je bila u posjedu originala police, a s obzirom i na osporavanja tuženika, da ne bi kalkulirala i odugovlačila, a time i riskirala da sud odbije koristiti navedeni dokaz kao nepravovremen.

29.1.3. Slijedom iznesenog, sud je uzeo u obzir isprave, dakle izvornik police 6722044- 3 od 10. listopada 2000., kao i dodatak polici broj [broj police]-722.044-3 od 7. studenog 2000., a sve na temelju članka 299. stavak 2. ZPP-a.

29.2. Iz izvornika police broj [broj police]-3 proizlazi da je na polici označeno da ista uključuje i osiguranje za slučaj invaliditeta i da pritom uz to ništa nije nadopisano. 29.3. Da tužiteljici nikada nije bilo rečeno da predmetna polica ne obuhvaća i osiguranje u slučaju invaliditeta i/ili nesretnog slučaja, razvidno je i iz dodatka na policu broj [broj police]-722.044-3 od 7. studenog 2000. kojim dodatkom je tuženik obavijestio tužiteljicu o tome da je ugovorila dodatno osiguranje za slučaj nezgode, radi čega joj je utvrđen dodatni, veći, iznos godišnje premije. Dakle, razvidno je kako ni saslušani svjedok ŠB, a niti bilo tko drugi ni usmeno, ni pisano nisu obavijestili tužiteljicu, baš kako tvrdi da joj ugovorena premija neće pokrivati osiguranje od nesretnog slučaja, nego joj je sam tuženik odmjerio povećan iznos premije za uplatu upravo radi toga.

29.4. U svom iskazu svjedok ŠB je naveo da se pri sklapanju ugovora popunjava zaključnica (papirnati ugovor koji ima preslik kod ugovaratelja i kod osiguranika), ali da to ne znači da su to svi dogovoreni uvjeti. Tužiteljica tvrdi da nikada nije zaprimila original policu sa svim uvjetima. Sud nema razloga sumnjati u navedeno jer je tužiteljici apsolutno u interesu da se utvrdi što piše u Općim uvjetima. Ovo posebno u kontekstu ponašanja tuženika tijekom postupka koji je unatoč nalogu suda, višestrukom, da dostavi ovjereni prijevod Općih uvjeta dostavio samo djelomične i probrano prevedene odredbe Općih uvjeta sa njemačkog jezika pritom prisvajajući sebi, očito, ulogu suda, navedeno obrazlažući ekonomičnošću postupka.

30. Nadalje, što se tiče samih Općih uvjeta poslovanja AVB-073, očigledno je da je tuženik u posjedu istih, a s obzirom na to da je u svom podnesku od 9. ožujka 2019. dostavio selektivno odabran prijevod tih istih Općih uvjeta poslovanja. Tuženik je dostavio Opće uvjete poslovanja pod brojem ovjere 04/2019. od 9. ožujka 2019., međutim isti nije preveo čitave Opće uvjete osiguranja, nego isključivo članak 1., članak 12. te članak 18., a što je protivno nalogu suda. Imajući u vidu okolnost da se ovdje radi o dokumentu koji je na stranom jeziku, kao i okolnost da se dokument cijeni u svojoj ukupnosti, a ne na temelju nekoliko izdvojenih članaka, očito je da je riječ o izbjegavanju dostave istih. Tuženik je evidentno dostavio samo članke koje mu idu u prilog, pritom izbjegavajući dostaviti ostatak dokumenta čiji sadržaj očito ne odgovara tuženiku.

30.1. Svjedok ŠB je bio dugogodišnji posrednik tuženika te je isti bio upoznat s činjenicom da tužiteljica uz životno osiguranje plaća i kontinuirano ugovara i osiguranje od nezgode pa tako i od invaliditeta (znao je i za njenu nesreću od prije, a što je također naveo u svom iskazu, kao što je naveo i da je strankama uglavnom tumačio uvjete, osim ako je prethodno bila neka polica sklopljena kada je manje pričao o tome). Dakle, sve i da predmetna polica nije pokrivala nesretan slučaj, a je, to ne predstavlja uglavak koji je tužiteljici ikada obznanjen, a kamoli rastumačen i to niti od strane svjedoka ŠB pa tako ni pismeno ni usmeno od bilo koga od zaposlenika tuženika. Riječ je o nepoštenim potrošačkim odredbama, odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo pa samim time o nepoštenim i ništetnim odredbama koje su donesene suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a koje odredbe su prouzrokovale znatnu neravnotežu u pravima ugovornih stranaka. I sama tužiteljica navedeno potvrđuje u svom iskazu kada kaže da su uvjeti poslovanja bili na njemačkom jeziku (isto potvrđuje i svjedok ŠB) i da nije mogla utjecati na njihov sadržaj. Također i tužiteljica ističe kako podružnica tuženika u RH nije bila ni otvorena do 2001. (što znači da joj nisu bili dostupni opći uvjeti na hrvatskom jeziku). Osigurateljske kuće se služe zasebnim pravnim rječnikom, koji ponekad ni pravnicima koji se učestalo ne bave predmetima iz te domene nisu posve jasne, a kamoli tužiteljici koja je pravni laik. Naime, riječ je o terminima poput zaključnice, ponude, police, dodatak ugovoru, vinkulacija ili pak razlike između nesretnog slučaja i slučaja invaliditeta. Navedeni pojmovi zvuče stručno i jesu stručni ugovaratelju osiguranja koji je pravni laik i koji zaključuje ugovor o osiguranju na stranom jeziku. Sud kao logičnu prihvaća tvrdnju tužiteljice da upravo zbog dugogodišnje uspješne suradnje nije imala razloga posumnjati da ju je svjedok ŠB obavijestio o svemu njoj bitnom, a u što je duboko i vjerovala sve do svjedočenja istoga pred sudom. Tužiteljica je sa svjedokom ŠB imala dugogodišnji odnos povjerenja, prilikom čega su se u više navrata u RH i izvan RH i sastajali, potpisivali police na njemačkom jeziku, a kojim prigodama bi tužiteljica na ruke isplatila novac za godišnje premije (jer drugi način za to, u to doba u RH nije ni bio moguć, upravo jer tuženik nije poslovao u RH).

30.2. Takvi Opći uvjeti poslovanja su neprimjenjivi pa se tuženik ne može pozivati na ugovorenu stvarnu nadležnost suda u Austriji i na primjenu austrijskog materijalnog prava.

31. Nadalje, u ovoj pravnoj stvari radi se o sporu iz ugovorne obveze s međunarodni elementom jer tužiteljica ima prebivalište u [adresa], a tuženik ima sjedište u [adresa]. Kako je Republika Hrvatska 1. srpnja 2013. postala ravnopravna članica Europske unije, a čime su propisi Europske unije postali sastavni dio propisa koji se primjenjuju na području Republike Hrvatske, tužba je podnesena 26. kolovoza 2013., obje države su članice Europske unije, to je o nadležnosti trebalo prosuditi primjenom propisa Europske unije i to Uredbe vijeća (EZ) broj 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti i izvršavanju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim predmetima koja je stupila na snagu 1. ožujka 2002. (dalja Uredba).

31.1. Temeljno načelo u pogledu nadležnosti u Uredbi je da se nadležnost prosuđuje prema prebivalištu tuženika, ali su propisani i brojni izuzeci od tog načela tako da se protiv osoba sa prebivalištem u državi članici može podnijeti tužba pred sudovima druge države članice samo na temelju pravila iz odjeljka 2. do 7. Poglavlja II. Navedeno poglavlje sadrži i odredbe o pretpostavkama nužnim za odstupanje od primjene odredaba o nadležnosti.

31.2. Dakle, usprkos tome što je pravilo da se nadležnost prosuđuje prema prebivalištu tuženika, propisani su brojni izuzeci, a predmetni slučaj je jedan od njih. Na temelju pravila iz odjeljka 2., a posebno na temelju pravila iz odjeljka 3. koji nosi naslov „nadležnost u stvarima koje se odnose na osiguranje“ članka 9. stavak 1. točka b, a sve u svezi sa člankom 13. Uredbe, jasno je da osiguravatelj s domicilom u državi članici može biti tužen u drugoj državi članici u slučaju postupka koji pokreće nositelj prava na osiguranje, osiguranik ili korisnik pred sudovima u mjestu u kojem podnositelj tužbe ima domicil. Isto tako, na temelju članka 13 Uredbe odstupanje od ovog pravila moguće je samo na temelju dogovora, a što očigledno nije slučaj.

31.3. Slijedom iznesenog u cijelosti je odbije prigovor nenadležnosti suda u RH te je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I.

31.4. Po mišljenju ovog suda nije potrebno odlučivati zasebnim rješenjem o ovom prigovoru.

32. Nadalje, da situacija poput tužiteljičine nije iznimka i da je tuženik u mogućnosti i obvezi isplatiti tužiteljicu razvidno je iz dijela iskaza svjedoka ŠB u kojem navodi da u slučajevima kada nije prihvaćeno osiguranje za slučaj nezgode, a plaćena je i premija za tu vrstu osiguranja, da se ona morala knjižiti kao premija životnog osiguranja ili za tu godinu plus pa da se za sljedeću godinu umanjivala godišnja premija. Dakle, sve i da se radi o grešci osiguratelja u knjiženju, tužiteljica za to nije znala niti je morala znati, stoga za štetni događaj mora biti isplaćena. Ovlašteni zastupnik tuženika – svjedok ŠB je itekako bio upoznat s razlozima zbog kojih je tužiteljica uopće imala policu osiguranja kod tuženika, a prilikom potpisivanja ponude 10. listopada 2000. je ničim nije upozorio da bi zbog prethodne ozljede za koju je bila isplaćena sada izgubila pravo na takvu naknadu. Da je tužiteljica bila upoznata s tim da predmetnom policom životnog osiguranja nije i nadalje osigurana u slučaju nezgode i invaliditeta, istu sasvim sigurno ne bi ni sklapala, a kamoli za to i više platila.

33. U odnosu na navode tuženika prema kojima je tužiteljici otkazana polica osiguranja za slučaj nesreće, a o čemu da je obaviještena podneskom od 31. listopada 1996. ističe se da su ovakve tvrdnje potpuno neosnovane, a isto potvrđuju sve naknadne izmjene polica o osiguranju koje je tužena dobivala na kućnu adresu, a u kojima se nesporno potvrđivalo da je ista dodatno osigurana za slučaj nezgode. Pa tako spisu prileži izmijenjena polica osiguranja broj [broj police osiguranja].722.044-3 od 9. kolovoza 2006., a na kojoj se jasno navodi da ista započinje 1. srpnja 1996., a završava 1. srpnja 2011. U istoj je polici navedeno da je ugovoreno dodatno osiguranje za slučaj nezgode, koje uključuje smrt uslijed nezgode te invaliditet uslijed nezgode, kao što se ugovara i novčana naknada za vrijeme provedeno u bolnici.

Pored toga, spisu prileži i dodatak za policu broj [broj police].722.044-3 od 7. studenog 2000., a iz kojeg je vidljivo da polica pored smrti osigurane osobe uključuje i dodatno osiguranje za slučaj nezgode, a uslijed čega je tužiteljica obaviještena o dodatnoj, izmijenjenoj godišnjoj premiji koju je dužna podmirivati.

Prema tome, potpuno je nevjerodostojno i neživotno da bi tuženik tužiteljici zbog štete nastale 1992. otkazivao policu osiguranja za slučaj nezgode, a obzirom da je iz police 6.722.044-3 od 9. kolovoza 2006. te dopune te dodatka toj istoj polici od 7. studenog 2000. jasno vidljivo da je tužiteljica bila osigurana za slučaj nezgode. Kad se uzme u obzir da se štetni događaj dogodio 24. kolovoza 2010., a da je polica 6.722.044-3 bila na snazi sve do 1. srpnja 2011., jasno je da je tužiteljica bila osigurana te da je tuženik dužan isplatiti joj osigurninu, a za koju je tužiteljica godinama redovito uplaćivala premije.

33.1. Tuženik je predlagao vještačenje potpisa tužiteljice na potvrdi o primitku dopisa od 31. listopada 1996., ali da nema temelja za vještačenje pa da iz navedenog razloga nije uplatio predujam za vještačenje jer da je vještačenje bespredmetno. Radi se o dokaznom prijedlogu tuženika pa je, a zbog iznesenog, sud odustao od navedenog dokaznog prijedloga.

34. Slijedom iznesenog trebalo je odlučiti o potraživanju visine štete.

34.1. U postupku su saslušani liječnici vještaci medicinske struke, kako iz naprijed izloženog proizlazi vještakinja ortoped i psihijatar, taksativno su i kronološki naveli važne detalje i kronologiju liječenja tužiteljice, stručno i argumentirano se osvrnuli na bitne činjenice pružajući sudu osnovu za praćenje provedenog tijeka liječenja, pri čemu su suvremenim medicinskim znanjima i metodama dali objektivna mjerila za kvantitativno određenje svih vrsta neimovinske štete, na temelju kojih je sud mogao s dovoljno objektivnih podataka obrazložiti i dati svoju ocjenu pretrpljene neimovinske i imovinske štete, radi čega se njihovo mišljenje u cijelosti prihvaća. Utvrđenom je dodati da ni parnične stranke nisu imale prigovora vještakinji dr. Danči Tripalo i dr. Sanja Batina.

34.2. Polazeći od svih utvrđenih okolnosti predmetnog slučaja, pri tom ocjenjujući vjerodostojnost svih dokaza provedenih u postupku, držeći nalaz i mišljenje sudskih vještaka vjerodostojnim, s obzirom da su vještaci dr. Tripalo i dr. Batina nalaz i mišljenje dali nakon što su pregledali relevantnu medicinsku dokumentaciju te su vještva dana prema pravilima struke i valjano su argumentirana, a također stranke nisu imale primjedbi na ista, imajući u vidu značaj i težinu ukupnih posljedica na tužiteljičino zdravlje u tjelesnoj i duševnoj sferi, vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazivanih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha, nadalje vodeći računa o aspektima tužiteljičine osobnosti, a posebno njenu životnoj dobi u vrijeme predmetne nezgode kada je imala 59 godina, umanjenju životne aktivnosti od 10 % te pojavnih oblika kroz koje se isto manifestiralo, kao i imajući u vidu nelagodu liječenja te neugodnosti koje je isto predstavljalo za tužiteljicu, naruženosti blagog stupnja koja je vidljiva samo ponekad, po stavu ovog suda pravična novčana naknada u tim okolnostima bi iznosila 4,114,41 eura.

34.3. Troškovi tuđe njege i pomoći predstavljaju imovinsku štetu. U konkretnom slučaju tužiteljica nije predložila dokaze da bi ona tako primljenu pomoć doista platila trećoj osobi te time imala novčanu imovinsku štetu na koju zatezne kamate teku od dana učinjenog novčanog izdatka. Stoga se u konkretnom slučaju tužiteljici priznaje pravo na pomoć i njegu koju su joj pružili članovi obitelji. Dakle, nenovčanu imovinsku.

34.3.1. Sukladno članku 1089. stavak 2. ZOO-a nenovčana imovinska šteta dosuđuje se prema cijenama u vrijeme presuđenja. Dakle, cijenama koje su veće od cijena u vrijeme štetnog događaja. Utvrđenjem naknade prema cijenama u času donošenja sudske odluke pokrivena je šteta od nastanka do odluke pa kamate mogu teći tek od dana donošenja sudske odluke. U protivnom, tj. priznavanjem kamata od nastanka štete značilo bi dvostruko obeštećenje. Stoga obveza naknade nenovčane materijalne štete dospijeva u trenutku presuđenja. Naime, opseg naknade nenovčane štete, kao novčana obveza u smislu odredbe članka 21. ZOO-a i članka 1163. ZOO/05. može biti poznat tek onda kada je na pravno obvezujući način izračen u novcu, a to nikad ne može biti prilikom nastanka same štete. Taj broj novčanih jedinica određen je tek presudom (broj potrebnih sati tuđe njege i pomoći i cijena sata).

34.3.2. Prema članku 1095. stavak 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i sve druge potrebne troškove s tim u svezi. Oštećenik ima pravo na naknadu troškova tuđe pomoći i njege bez obzira na to tko je oštećeniku pružao usluge tuđe pomoći i njege, jer su to izvanredne usluge koje je prouzročio štetnik i koje ni najbliži srodnici oštećenika nisu dužni činit bez naknade. U situaciji kad oštećenik nije plaćao trećoj osobi naknadu za pruženu tuđu pomoć i njegu pripada mu pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge bio platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći i njege tu naknadu tražila. Izdatak koji bi oštećenik imao u vezi s pružanjem tuđe pomoći i njege ne predstavlja dio plaće NKV radnika u Republici Hrvatskoj, nego ono što bi on morao platiti da je angažirao osobu koja obavlja takve poslove. Imajući u vidu da se radi o pomoći koja ne zahtijeva posebno znanje sud iznos od 35,00 kuna smatra dostatnim, određujući ga po slobodnoj ocjeni, uvažavajući recentnu sudsku praksu (ŽS ST Gžx- 6/14., ŽS ST Gžnš-312/13.-2). Kako nije sporno da je tužitelju tuđa pomoć i njega trebala ukupno 116 sati, tužiteljici na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripada iznos od 538,85 eura.

35. Prema članku 223. ZPP-a sud će ako utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

Tužiteljici je na ime naknade za troškove liječenja koji su se sastojali u odlascima na terapije/preglede dosuđen paušalan iznos od 132,72 eura uzimajući u obzir njen iskaz iz kojeg nedvojbeno proizlazi da je imala troškove liječenja te zasigurno u situaciji u kojoj se zatekla nije razmišljala o tome da sačuva račune za iste.

36. Tužiteljica je potraživala i izmaklu dobit po osnovi razlike u mjesečnim primanjima u iznosu od 663,61 eura. Tužiteljica navedeni vid štete ničim nije dokazala, a sam iskaz u navedenom pravcu nije dokaz radi čega je navedeni vid štete u cijelosti odbijen kao neosnovan.

37. Ukupno, sud smatra da tužiteljici na ime naknade štete pripada 4.785,48 eura od čega na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 4.114,41 eura, na ime tuđe njege i pomoći 538,35 eura te na ime troškova liječenja iznos od 132,72 eura.

37.1. Za više traženo u iznosu od 2.779,22 eura (124,76 eura na ime tuđe njege i pomoći, 796,34 eura na ime troškova liječenja, 663,61 eura na ime izgubljene dobiti i 1.194,51 eura na ime neimovinske štete), tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan. 38. Na dosuđeni iznos neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužiteljici je priznata i zatezna kamata od podnošenja tužbe, a na temelju članka 1103. ZOO-a, na ime tuđe njege i pomoći od presuđenja, na ime troškova liječenja od presuđenja, imajući u vidu da je sud uzeo u obzir sve okolnosti koje su odlučne za dosuđenu naknadu prema stanju na dan presuđenja, sve u skladu sa odredbom članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a.

39. Suprotno tvrdnjama tuženika, tužiteljica je pravovremeno predložila vještačenje po vještaku psihijatru, kako je to vidljivo i u tužbi pa je neosnovano pozivanje na članak 299. stavak 3. ZPP-a.

40. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu članka 154. stavak 2. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 26/1991., 34/1991., 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP-a) i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe 100 bodova, sastava žalbe od 3. veljače 2017. i 7. veljače 2023. po 125 bodova, za zastupanje na ročištima od 18. ožujka 2019., 5. rujna 2019., 26. studenog 2019. i 22. ožujka 2021. po 50 bodova, za sastav podnesaka od 20. studenog 2019., 3. svibnja 2022., 10. studenog 2022. i 11. srpnja 2024. po 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 30. siječnja 2020., 20. svinja 2021., 8. studenog 2021., 14. ožujka 2022., 12. travnja 2022., 31. svibnja 2022., 27. rujna 2022., 8. prosinca 2022. i 26. studenog 2024. po 100 bodova, za sastav podneska od 9. rujna 2021. 25 bodova, za pristup na ročište za objavu odluke od 23. siječnja 2023 50 bodova, odnosno ukupno 1.925 bodova što pri vrijednosti boda sa zatraženim paušalom od 2 eura daje iznos od 3.850,00 eura. Na navedeni iznos treba pridodati 25 % PDV-a u iznosu od 962,50 eura, odnosno ukupno 4.812,50 eura. Kako je tužiteljica uspjela u postupku 82 % (100 % osnov, 63 % visina), a tuženik sa 18 %, to postotak uspjeha tužiteljice koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su strane uspjele u parnici iznosi 64 % (sporna visina). Od iznosa od 4.812,50 eura tužiteljici pripada 82 % odnosno 3.946,25 eura. Navedeni iznos trebalo je uvećati za trošak sudska pristojbe tužbe u iznosu od 122,10 eura, trošak sudska pristojbe presude u iznosu od 94,23 eura ( tužiteljica će platiti samo jednom pristojbu na presudu neovisno o tome koliko je puta presuda donesena), trošak sudske pristojbe žalbe u iznosu od 244,21 eura, trošak vještačenja u iznosu od 132,72 eura i trošak svjedoka ŠB u iznosu od 288,06 eura pa se dolazi do ukupnog iznosa od 4.827,57 eura. (Nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 21. ožujka 2022. jer isto nije održano te nije priznat trošak zastupanja na ročištu radi objave presude pozivom na odredbu članka 155. ZPP-a jer isti nije bio nužan za vođenje postupka).

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 1.578,72 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.

41. Odluka o zateznim kamatama donesena je u skladu sa člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021. i 114/2022.; dalje: ZOO) i u skladu s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 156/2022.).

42. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 9. siječnja 2025.

SUTKINJA

JELENA LONČAR

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis