Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P-887/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, OIB: 54566384631, Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Tomislavu Stoparu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Maši Milardović Jakovljević iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Branimir Kojić i Maša Milardović Jakovljević iz Malog Lošinja, protiv tuženika 1. CC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vinki Nobilo, odvjetnica u Zagrebu i 2. JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], označeni kao zakonski nasljednici iza pok. ĐC, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 25.studenog 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika, 9.siječnja 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica OC dosjelošću stekla pravo vlasništva na nekretnini č. zgr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Lošinj, što su joj tuženici CC i JC kao nasljednici iza pok. AC dužni priznati.

Tuženici su dužni tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.“

II. Nalaže se tužiteljici da tuženoj CC naknadi prouzročene troškove ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.296,88 € uz zateznu kamatu tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se odbija preostali dio zahtjeva tužene CC za naknadom troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 4.siječnja 1994. bila podnijela tužbu protiv tuženika OC RC, AC i CC, radi utvrđenja prava vlasništva, a u kojoj tužbi navodi kako tuženi dolaze upisani kao suvlasnici č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj, u naravi kuća u [adresa] i tužiteljica da je temeljem valjane građevinske dozvole izvela dogradnju označene nekretnine u tlocrtnoj površini od 100m2 i u tom dijelu da je uredila poslovni prostor tipa caffe bar, te da je po izvršenoj izgradnji Ured za katastar Općine Mali Lošinj sačinio radni primjerak prijavnog lista za potrebe naslovnog suda prema kojem bi stari dio zgrade bio označen kao č. zgr. [katastarska čestica] i novi izgrađen po tužiteljici označen oznakom č. zgr. [katastarska čestica].

2. Podneskom od 20.travnja 1994. tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev, a o osnovanosti kojeg tužbenog zahtjeva je ovaj sud odlučio presudom P-11/94 od 19.svibnja 1994., kojim je bio prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i ta presuda stekla je svojstvo pravomoćnosti 28.lipnja 1994.

3. Dana 26.rujna 2006. zaprimljen je bio prijedlog tužene CC, osobno i kao nasljednice iza tuženika pok. AC, a koji prijedlog je odbijen ovosudnim rješenjem P-11/94 od 21.listopada 2008. i po žalbi tužene to rješenje je ukinuto rješenjem ŽS u Rijeci Gž-1553/09 od 23.veljače 2010. i predmet je vraćen sudu na ponovni postupak. Dalje je ovosudnim rješenjem P-140/13 od 8.svibnja 2013. dopušteno ponavljanje postupka u ovoj pravnoj stvari i ukinuta je pravomoćna presuda ovog suda P-11/94 od 19.svibnja 1994., time da je to rješenje povodom žalbe tužiteljice rješenjem ŽS u Rijeci Gž-4047/13 od 23.rujna 2013. potvrđeno u odnosu na tuženika ĐC, dok je prihvaćanjem žalbe tužiteljice preinačeno citirano rješenje u odnosu na tuženu CC i odbijen je prijedlog tužene CC za ponavljanjem postupka, pa budući ovdje tuženi kao raniji suvlasnici č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj nemaju status jedinstvenih suparničara, to se ima smatrati da je predmetna presuda ukinuta isključivo u odnosu na CC, ali kao zakonsku nasljednicu iza prvotno označenog tuženika pok. ĐC, što je razlog da je u ovom postupku dalje valjalo odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva isključivo u odnosu na tu tuženu CC, kao zakonsku nasljednicu iza pok.ĐC, dok je u odnosu na CCosobno pravomoćno okončan ovaj parnični postupak. U daljnjem tijeku postupka, a sukladno rješenju o nasljeđivanju iza pok. ĐC Općinskog suda u Travniku O-121/79 od 25.4.2005., kojim rješenjem je imovina uručena zakonskim nasljednicima CC i JC u po 1/2 dijela, u koje je sud izvršio uvid, dalje je postupak nastavljen u odnosu na CC i JC kao zakonskih nasljednika iza pok. ĐC.

4. Tužiteljica je na ročištu održanom dana 25.studenog 2014. navela da ustraje kod tužbe u cijelosti te da uređuje tužbeni zahtjev na način da isti glasi: "Utvrđuje se da je tužiteljica OC građenjem i dosjelošću stekla pravo vlasništva", dok u preostalom dijeli tužbeni zahtjev da ostaje neizmijenjen, na kojem ročištu se tužena protivila tužbenom zahtjevu, kao i preinaci tužbenog zahtjeva, time da je u pravu tužiteljica kada se poziva na čl.191.st.3. ZPP koji propisuje da tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva. Nadalje, tužiteljica je podneskom od 20.travnja 2016. postavila i podredni tužbeni zahtjev iz razloga što da se od ishođenja pravomoćne sudske presude iz ovog predmeta pa do podnošenja prijedloga za ponavljanje postupka nedvojbeno nalazila u samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu nekretnine č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj duže od 10 godina, pa da je stekla pravo vlasništva i po osnovi dosjelosti; podrednim tužbenim zahtjevom predlaže se utvrditi da je tužiteljica dosjelošću stekla č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj, što da je tužena CC kao nasljednica iza pok. AC dužna priznati, a koji podredni tužbeni zahtjev predstavlja drugi (eventualni) zahtjev ako sud utvrdi da onaj prvi (glavni) nije osnovan, sve u smislu odredbe čl.188. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 70/19., 80/22, 114/22; dalje ZPP).

5. Tužena se protivi tužbenom zahtjevu, a u podnesku od 17.kolovoza 2019. tužena iznosi kronologiju provedenih radnji u ovom postupku, pozivajući se na iskaze ispitanih svjedoka, kao i na presudu iz ovosudnog predmeta P-160/10 prema kojoj da je tužena utvrđena suvlasnicom 1/8 dijela č. zgr. [katastarska čestica] te suvlasnica u 1/4 dijela č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj, potvrđeno presudom ŽS u Bjelovaru poslovni broj Gž-689/13 od 10.travnja 2014. i protiv koje odluke tužiteljica kao tužena u tom predmetu da je podnijela i reviziju koju da je Vrhovni sud odbacio, pa budući da je tužena protiv tužiteljice vodila dva postupka povodom predmetne nekretnine da su ispravno sudovi zaključili da je ona imala dovoljno razloga posumnjati da nekretnina ne pripada isključivo 1.-tuženiku. Tužena smatra kako je tužbeni zahtjev tužiteljice kako je postavljen na ročištu 25.studenog 2014. neosnovan, a da je neosnovan i podredni tužbeni zahtjev iz podneska od 26.travnja 2016., koji da u suštini predstavlja isti tužbeni zahtjev samo što da je tužiteljica njime promijenila pravnu osnovu traženja utvrđenja prava vlasništva-dodajući dosjelost. Dalje navodi kako ishođenje građevinske dozvole nije i ne može biti relevantna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu i da nedvojbeno proizlazi da tužiteljica vrlo vjerojatno nije izvela dogradnju označene nekretnine u tlocrtnoj površini od 100 m2 i u tom dijelu uredila poslovni prostor kako to činjenično navodi u tužbi od 4.siječnja 1994.; zgrada i zemljište na kojem je vršila radove da je bila upisana na tuženicu i njezinog prednika kao suvlasnike s njenim ocem RC i da je tužiteljica tu nespornu činjenicu znala i morala znati a tužiteljica da ne zadovoljava posebnu pretpostavku za stjecanje prava vlasništva, poštenje, jer da je znala i morala znati da radove na nekretnini "dogradnju" vrši bez sporazuma drugog suvlasnika ĐC, odnosno njegovih nasljednika, pa iako ZOVO u svojim odredbama nije, kao kasniji ZV, izričito zabranio mogućnost stjecanja prava vlasništva dogradnjom, tuženica da smatra da niti ZOVO ne daje tužiteljici pravo da dogradnjom (ako je i bilo) stekne pravo vlasništva u odnosu na drugog suvlasnika zgrade i zemljišta ĐC, odnosno njegove nasljednike; građevinska dozvola da nije i ne može biti zamjena za suglasnost suvlasnika za vršenje dogradnje na zgradi.

6. Ovosudnom presudom P-160/2019 od 20.prosinca 2019. prihvaćen je bio prvi (glavni) tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva građenjem, time da je presudom i rješenjem ŽS u Rijeci Gž-1356/2020, a uvažavanjem žalbe tužene, preinačena prvostupanjska presuda u stavku I. i II. izreke i to na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, a dalje je rješenjem ukinuta citirana presuda i u stavku III. izreke u odnosu na odluku o troškovima postupka u dosuđujućem dijelu i u tom dijelu predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje, u kojem obrazloženju presude dalje stoji da su se stekli uvjeti za donošenje odluke o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu sukladno odredbi čl.188.st.2. ZPP-a, o čemu da će sud odlučiti u daljnjem tijeku postupka te ovisno o ishodu postupka odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka.

7. U daljnjem tijeku postupka, a nakon utvrđenja da su CC i JC nasljednici iza pok. ĐC i nakon uređenja pasivne legitimacije, tužiteljica je podneskom od 15.12.2021. uredila bila tužbeni zahtjev označen kao u izreci ove presude.

8. U odnosu na novooznačenog tuženika JC taj tuženik u podnesku od 8.12.2021. navodi da ne polaže nikakva prava na predmetnu nekretninu i da priznaje pravo vlasništva OC. Tužena CC se i u nastavku postupka protivi podrednom (eventualno kumuliranom) tužbenom zahtjevu, a u podnesku od 8.listopada 2021. navodeći da tužiteljica nije, niti može steći pravo vlasništva na način na koji tvrdi a to da tvrdi da je bila u samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj, zakonom propisano razdobje od 10 godina, jer da je pravomoćna presuda P-11/94 od 19.5.1994. ukinuta rješenjem ovog suda od 8.5.2013. i stoga da tužiteljica nema pravni temelj za stjecaje prava vlasništva redovnom dosjelošću, poziva se na odredbu čl.28. ZOVO (čl.159.ZV), dalje navodeći da radi ukidne odluke tužiteljica nema valjani naslov stjecanja predmetne nekretnine, pa i uz postojanje ostale dvije pretpostavke za redovnu dosjelost, da nepobitno slijedi da tužiteljica nije stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini (redovnom) dosjelošću. Dalje tužena ističe i prigovor pravomoćno presuđene stvari po čl. 288.st.2. ZPP-a jer da je o zahtjevu tužiteljice kojim traži utvrditi da je stekla pravo vlasništva č. zgr. [katastarska čestica] u površini od 100m2 u cijelosti već pravomoćno presuđeno odlukom ŽS u Rijeci Gž-1356/2020 od 2.6.2021.; predmet odlučivanja (po uputi višeg suda, koja da je pogrešna) ovdje da se zapravo radi o tužbenom zahtjevu koji je već postavljen u tužbi od 4.1.1994. i pravomoćno presuđen.

9. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva izvršen je uvid u prijavni list sastavljen dana 1.rujna 1993. od strane Ureda za katastar Općine Cres-Lošinj, Odsjek Mali Lošinj, građevinsku dozvolu izdanu od strane Odjela za prostorno uređenje Općine Cres-Lošinj Klasa: UP-I-361-03/92-01/92 Urbroj:2213-06-04-91-3 od 11.studenog 1992., uvjerenje o uvjetima uređenja prostora Odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Općine Cres-Lošinj Klasa: 350-05/91-01/454 Urbroj: 2213-04- 05/92/9 od 19.svibnja 1992., uvjete uređenja prostora Izvršnog vijeća Općine Cres – Lošinj Klasa: 350-05/91-92-01/92 Urbroj. 2213-01-02-92-2 od 7.svibnja 1992., kopiju plana s lista 11 spisa, 2 fotografije s lista 19 spisa, zk.izvatke zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Lošinj, projektnu dokumentaciju s lista 21 spisa, rješenje o nasljeđivanju iza pok. ĐC s lista 45-46 spisa, dopunsko rješenje iz ostavinskog postupka iza pok. ĐC ZC s lista 47 spisa, presliku zapisnika iz ovosudnog predmeta R1-11/05 od 4.rujna 2006., pisma između MC i RC s lista 86-90 spisa, rješenje Općinskog suda u Travniku O-138/85 od 18.ožujka 2002, ovosudno zk. rješenje Z-404/87 od 16.lipnja 1987., presliku presude Okružnog suda u Zenici s lista 98-103 spisa, presudu Općinskog suda u Travniku s lista 104- 107 spisa, promjene u katastarskom operatu od 9.rujna 1991. s lista 108-109 spisa, pismo od 16.lipnja 1987. s lista 110-111 spisa, rješenje Upravnog odjela za graditeljstvo i zaštitu okoliša Ispostava Mali Lošinj Klasa: UP/I-361-03/09-03/43 Urbroj: 2170/01-03-05/3-11-12 od 9.prosinca 2011., presliku zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole s lista 172 lista, punomoć od 15.listopada 1992. izdana ovdje tužiteljici od strane RC, fotografije s lista 322-330, 417, preslika radne knjižice tužiteljice s lista 418-420, kupoprodajni ugovor zaključen između Alcee Poljanić i ĆC **.**.1987., zk.izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- grad, potvrdu Osnovne škole Maria Martinolića s lista 431 spisa i fotografije s lista 432- 433 spisa, ovosudne presude iz predmeta P-369/87 i P-81/89, a u ovom postupku proveden je i dokaz očevidom na licu mjesta, saslušanjem stranaka i svjedoka BC, OCM, ZC i KC. U daljnjem tijeku postupka izvršen je uvid u sporazum zaključen između tužiteljice i tvrtke Jadranka turizam d.o.o. Mali Lošinj 4.10.2021., ugovor o darovanju zaključen između HC kao darovatelja i DC kao doroprimca 6.1.1995., rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Travniku O-121/79 od 25.4.2005. i zk.izvadak zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Lošinj sa stanjem na dan 8.1.2025., proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŠC.

10. ŽS u Rijeci u citiranoj odluci Gž-1356/2020 od 2.lipnja 2021.ukazuje i navodi da je sud prvog stupnja propustio pravilno cijeniti sva naprijed opisana utvrđenja, odnosno ona koja su relevantna za donošenje konačne odluke o osnovanosti zahtjeva tužiteljice zbog čega da je pogrešno primijenio materijalno pravo. Drugostupanjski sud neprijepornim čini kao što proizlazi iz sadržaja spisa i utvrđenja suda prvog stupnja da je na temelju presude donesene u predmetnom postupku poslovni broj P-11/94 od 19. svibnja 1994. provedeno cijepanje č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj na način da je tužiteljica upisana kao vlasnica č. zgr. [katastarska čestica] kuća površine 100 m2, a č. zgr. [katastarska čestica] zgrada 123 m2 je upisana na ime tužiteljice u 5/8 dijela, te tuženice CC u 3/8 dijela; tužiteljica da je tijekom trajanja ovog postupka i to 2014. godine otuđila prijepornu nekretninu č. zgr. [katastarska čestica] u cijelosti i na temelju Ugovora o kupoprodaji od 27. listopada 2014. kao vlasnik na toj nekretnini pod poslovnim brojem Z-3134/14 da je kao vlasnik upisana tvrtka Jadranka Hoteli d.o.o. Mali Lošinj (očito omaškom navedeno [adresa]), odnosno sada Jadranka turizam d.o.o. Mali Lošinj, dok da su na preostaloj č. zem. [katastarska čestica] upisani navedena tvrtka i tuženica kao suvlasnici. Ovaj sud je uvidom u zk.izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Lošinj sa stanjem na dan 8.1.2025. utvrdio da je zemljišnoknjižno stanje neizmijenjeno u smislu da je na predmetnoj č. zgr. [katastarska čestica] zgrada površine 100m2 i dalje upisana tvrtka Jadranka turizam d.o.o. Mali Lošinj, u cijelosti. Dalje se navodi da je predmet spora utvrđenje vlasništva i dozvola odnosno pristanak tuženice da se tužiteljica na istoj upiše kao vlasnica te provedba prijavnog lista, što da je sve provedeno u zemljišnim knjigama na temelju ranije donesene pravomoćne presude u ovom predmetu i prijavnog lista, a takav upis po oznaci, kulturi i površini da egzistira i sada to da i iz tog razloga prema stavu drugostupanjskog suda zahtjev ne bi bio osnovan. Dalje drugostupanjski sud ponavlja da je neprijeporno da je tužiteljica tijekom trajanja postupka nekretninu č. zgr. [katastarska čestica] površine 100 m2, otuđila i sada da je kao vlasnik upisanaJadranka turizam d.o.o. Mali Lošinj; za odluku o tužbenom zahtjevu da je relevantno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave pa ukoliko tužitelj otuđi predmet spora drugoj osobi tijekom postupka, tada da gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer da se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl.195.st.1. ZPP-a ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojeg je došlo do otuđenja odnosno prijenosa prava vlasništva ili prava, osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 14. rujna 2020.), a u konkretnom slučaju tužiteljica da ne tvrdi da bi otuđenjem nekretnine zadržala aktivnu legitimaciju niti na to ukazuju priloženi dokazi, stoga je, ne ulazeći u ispitivanje osnovanosti i pravilnost preostalih zaključaka suda prvog stupnja, iz navedenih razloga prema stavu i mišljenju drugostupanjskog suda presudu valjalo preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti.

11. Da iz odredbe čl.195.st.1. i. 2. ZPP-a proizlazi da navedenom odredbom nije oduzet materijalnopravni učinak pravnog posla na temelju kojeg je izvršeno otuđenje stvari ili pravo kojemu teče parnica za vrijeme trajanja parnice, odnosno da otuđenje predmeta spora nije djelotvorno na postojanje parnice, ali da je djelotvorno na ishod parnice stav je ŽS u Varaždinu u odluci Gž-717/2024 od 5.lipnja 2024. u kojoj odluci dalje stoji da će se materijalnopravna sukcesija koja se dogodila za trajanje parnice uzeti u obzir prilikom meritorne odluke o tužbenom zahtjevu jer da je za presuđenje odlučno stanje stvari koje postoji u vrijeme zaključenja glavne rasprave; drugim riječima, time što nakon otuđenja predmeta spora tužitelj ima pravo nastaviti parnicu ne znači da ta procesna odredba ima bilo kakav učinak na osnovanost tužbenog zahtjeva i sud da će u takvim okolnostima dovršiti parnicu među istim strankama, ali da će odbiti tužbeni zahtjev koje pravno shvaćanje tog suda da ju skladu sa pravnim shvaćanjem VSRH izraženom u rješenju poslovni broj Rev-x-843/14 od 9.prosinca 2014. koje je doneseno u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Taj drugostupanjski sud dalje navodi da se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195.st.1. ZPP-a ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojeg je došlo do otuđenja njegova prava vlasništva trećoj osobi, takvo da je i pravno shvaćanje VSRH s treće sjednice Građanskog odjela VSRH (3/20) održane 14.rujna 2020. U odnosu na primjenu čl.195.ZPP-a VSRH u odluci Rev-111/21 od 18.srpnja 2023. navodi i stava je da tužitelj koji je u tijeku parnice ustupio svoju novčanu tražbinu trećoj osobi može zadržati svoje materijalnopravno i postupovno pravno ovlaštenje i preinačiti tužbeni zahtjev na način da njime traži da se cedirana tražbina ispuni trećoj osobi, primatelju tražbine, zavisno od sadržaja pravnog posla zaključenog između tužitelja i treće osobe i tužitelj koji je u tijeku parnice ustupio svoju novčanu tražbinu trećoj osobi zadržava materijalnopravno ovlaštenje tražiti da tuženik ispuni tražbinu primatelju tražbine i procesnopravno ovlaštenje voditi parnicu u svoje ime a u korist primatelja tražbine ako to proizlazi iz pravnog posla zaključenog između tužitelja i treće osobe, odnosno da valja utvrditi da li je u predmetnom ugovoru o cesiji između tužitelja i treće osobe u navedenom pravcu što dogovoreno. U konkretnom slučaju tužiteljica nije dostavila na uvid ugovor o kupoprodaji od 27.listopada 2014., niti dakle dokazala da je tim ugovorom dogovoreno o statusu tužiteljice u ovom parničnom postupku, a dostavljenim sporazumom od 4.10.2021. dana je isključivo suglasnost tužiteljici da nastavi s ovim parničnim postupkom, bez koje suglasnosti sukladno odredbi čl.195.st.1. tužiteljicu nije sprečavalo da se ova parnica dovrši, time da se radi o isključivo postupovnom pravilu i tužiteljica zaključenjem ugovora o kupoprodaji gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju, stoga je iz tih razloga valjalo odbiti i drugi (eventualni) tužbeni zahtjev, kao neosnovan, kao i iz razloga na koje se pozvao ŽS u Rijeci u odluci Gž-1356/2020 od 2.lipnja 2021. da je ranije bio proveden upis tužiteljice kao vlasnice prijepora. U odnosu na činjenicu da je tuženik JC priznao tužbeni zahtjev nije u odnosu na tog tuženika donesena presuda na temelju priznanja s obzirom da su tuženi CC i JC zakonski nasljednici iza pok. ĐC i kao takvi jedinstveni su i nužni suparničari, stoga su morali i jesu bili obuhvaćeni tužbom, a spor se može riješiti samo na jednak način prema svima.

12. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl.154.st.1.ZPP, a troškovi dosuđeni tuženoj odnose se na sastav prijedloga za ponavljanje postupka, ročište 17.9.2007. i 21.10.2008., podnesak 21.12.2011., 23.2.2012. i 3.3.2011., ročište 23.4.2012., 25.11.2014., 18.8.2015., 2.5.2016.,10.4.2017. i 29.10.2018., podnesak 17.8.2019., ročište 2.9.2019., 3.10.2019., podnesak 22.10.2019. i 8.10.2021. u iznosima od po 50,00 €, podnesak 17.4.2007. (Tbr.8.toč.3. -25%) 12,50 €, sastav žalbi od 31.12.2008., 30.12.2019. i 26.1.2022. u iznosima od po 75,00 €, sve uz PDV po stopi od 25%, sukladno važećoj Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje Tarifa) i VPS 100,00 kn (100.000,00 HRD).Tuženoj nije dosuđen trošak sastava podneska od 26.4.2016. jer taj podnesak ne prileži spisu, nije dosuđena naknada odgovora na žalbu od 7.1.2019. s obzirom da ta radnja nije bila potrebna za vođenje parnice, a sud sukladno čl.155.st.1.ZPP prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a nije dosuđena niti naknada za ročište održano 5.9.2019. s obzirom da je ovosudnim rješenjem P-160/19 od 19.12.2019. naloženo tužiteljici da tuženoj naknadi prouzročene troškove pristupa na to ročište.

U Malom Lošinju 9.siječnja 2025.

S u d a c

Tomislav Stopar

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN-a:

1. Punomoćniku tužitelja – odvjetnica Maša Milardović Jakovljević

2. Punomoćniku 1.tuženika – odvjetnica Vinka Nobilo

3. Tuženiku JC