Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-880/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodovod - Osijek d.o.o., Poljski put 1, Osijek, OIB: 43654507669, protiv tuženika TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], sada nepoznatog prebivališta i boravišta, kojeg zastupa privremena zastupnica Danijela Kuna, odvjetnica iz Osijeka, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-129/2024 od 5. travnja 2024., 9. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-129/2024 od 5. travnja 2024.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pl-346/2023-7 od 25. siječnja 2024., te je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 83,83 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 2,24 eur od 21. rujna 2022., na iznos od 3,74 eur od 21. listopada 2022., na iznos od 4,34 eur od 22. studenog 2022., na iznos od 5,25 eur od 21. prosinca 2022., na iznos od 5,25 eur od 21. siječnja 2023., na iznos od 6,75 eur od 21. veljače 2023., na iznos od 5,25 eur od 21. ožujka 2023., na iznos od 2,24 eur od 21. travnja 2023., na iznos od 2,24 eur od 23. svibnja 2023., na iznos od 2,24 eur od 21. lipnja 2023., na iznos od 6,75 eur od 21. srpnja 2023., na iznos od 3,75 eur od 22. kolovoza 2023., na iznos od 3,75 eur od 21. rujna 2023., na iznos od 21,79 eur od 21. listopada 2023., na iznos od 8,25 eur od 21. studenog 2023. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.
2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška plaćenih sudskih pristojbi.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. U konkretnom slučaju, s obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a.
6. Prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dok ju nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 467. stavka 1. u svezi sa člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka iz navedenog članka, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tužitelj, budući da je prvostupanjski sud iznio jasne, neproturječne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama u postupku, koji ne proturječe sadržaju stanja u spisu pa pobijana presuda ne sadrži nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za komunalnu uslugu opskrbe vodom u iznosu od 83,83 eur sa zateznim kamatama za kuću u [adresa] u razdoblju od kolovoza 2022. do listopada 2023.
9. Tijekom postupka sporna je bila osnova tužbenog zahtjeva, s obzirom da je tuženik tijekom postupka naveo da tužitelj nije dokazao kada je tuženik stekao predmetnu nekretninu na koju se odnose utuženi računi, odnosno je li ju stekao prije ili nakon utuženog razdoblja.
10. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:
- da iz izvoda otvorenih stavaka za vodne usluge za mjerno mjesto u [adresa], kao i iz utuženih računa, proizlazi dug tuženika prema tužitelju u iznosu od ukupno 83,83 eur,
- da utuženi računi glase na korisnika MS, dok je kao adresa za dostavu računa navedena adresa ĆS iz [adresa],
- da je tuženik upisan kao suvlasnik 1/2 dijela nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] (kuća i dvorište na adresi [adresa]), te da je na temelju uvjerenja Područnog ureda za Katastar u Osijeku od 21. veljače 2007. promijenjen naziv ulice,
- da iz obavijesti o stanju duga i promjeni korisnika od 31. listopada 2023. upućenog tuženiku proizlazi da je ostao nepodmireni dug prema tužitelju na adresi u [adresa], te da će isti biti evidentiran kao novi korisnik vodnih usluga za isto mjerno mjesto, budući da je u zemljišnim knjigama upisan kao suvlasnik nekretnine na navedenoj adresi,
- da se ostavinska rasprava iza pokojnog MS nije provodila, da je izvan ročišta pristupila ĆS i izjavila da je ostavitelj za života svu svoju imovinu rasporedio temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju i da povlači svoj zahtjev za provođenje rasprave zbog nedostatka ostavinske imovine,
- da je 28. srpnja 2023. donijeto rješenje javnog bilježnika o obustavi ovrhe protiv ovršenika MS, jer je isti preminuo **.**.2016.
11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da je osnovan prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao kada je tuženik stekao predmetnu nekretninu na koju se odnose utuženi računi, budući da u spis nije dostavio kompletan povijesni izvadak iz kojeg bi navedeno bilo vidljivo. Sud zaključuje da se tuženik ne može smatrati nasljednikom korisnika MS, da bi se sukladno članku 4. stavnku 5. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga tužitelja (pročišćeni tekst od 11. travnja 2017., dalje: Opći uvjeti) smatrao novim korisnikom jer nakon smrti MS nije provedena ostavinska rasprava. Dalje, tuženik da se ne može smatrati novim korisnikom ni kao posjednik nekretnine pokojnog MS, budući da isti nije dostavio nikakav dokaz o zakonitom posjedu nekretnine, da bi kao takav bio uveden u evidenciju korisnika, a tuženik je prema podacima MUP-a RH od 1. prosinca 2023. nepoznatog prebivališta i boravišta od 30. prosinca 2014. Pored toga, sud nalazi da se tuženika ne može smatrati ni novim vlasnikom u smislu članka 4. stavka 4. Općih uvjeta, jer isti nije mogao dostaviti dokaz o promjeni vlasništva nakon smrti ranijeg korisnika, a niti zaključiti ugovor o isporuci vodnih usluga u smislu članka 4. stavka 1. Općih uvjeta, jer je nedostupan od 2014., odnosno prije smrti ranijeg korisnika.
12. S obzirom na navedeno, prvostupanjski je sud zaključio da nije utvrđena odgovornost tuženika za dugove ranijeg korisnika, te je na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pl-346/2023-7 od 25. siječnja 2024.
13. Odluku o troškovima postupka donio je pozivom na odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a.
14. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na odredbu 451. stavak 3. ZPP-a, prema kojoj će u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida te će u slučaju ukidanja odbiti tužbeni zahtjev, budući da tužitelj, i prema stavu ovog suda, u konkretnom slučaju nije dokazao osnovanost svoje tražbine prema tuženiku.
15. Naime, prema odredbi članka 219. ZPP-a, svaka stranka u postupku dužna je dokazati navode na kojima temelji svoje zahtjeve, pa u situaciji kada je tuženik po svojoj privremenoj zastupnici naveo da iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka koji je tužitelj dostavio u spis nije razvidno je li tuženik stekao predmetnu nekretninu prije ili nakon utuženog razdoblja, tada je na tužitelju bio teret dokazati pretpostavke iz od kojih zavisi osnovanost njegove tražbine, dakle da je tuženik, unatoč istaknutom prigovoru, bio vlasnik ili zakoniti posjednik predmetne nekretnine u relevantnom razdoblju iz kojeg proistječe utužena tražbina, a samim time i obveznik plaćanja utužene usluge. Dostavljenom dokumentacijom tužitelj nije dokazao te činjenice u postupku, pa su stoga neosnovane njegove tvrdnje da je prvostupanjski sud, temeljem načela slobodne ocjene dokaza i istražnog načela, trebao sam izvršiti uvid u zemljišne knjige i utvrditi sporne činjenice. Prema odredbi članka 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Slijedom iznijetog, pravilno je prvostupanjski sud postupio, kada je analizom svih provedenih dokaza u postupku, odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci pobijane presude.
16. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 154. stavka 1. ZPP-a, budući da tužitelj nije uspio u parnici.
17. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 467. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
18. Tužitelj nije uspio sa žalbom, slijedom čega je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen kao neosnovan, pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Rijeci 9. siječnja 2025.
Sutkinja
Branka Ježek Mjedenjak
