REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž Ovr-372/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Miroslavu Ružiću, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja DDM Invest III AG sa sjedištem u [adresa] ZUG, Landis&Gyr Strasse 1, OIB: 42497989050, zastupanog po punomoćniku Nenadu Grofu, odvjetniku iz Zagreba, protiv ovršenika JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nataliji Đuran Tršinski, odvjetnici iz Zaboka, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj: Ovr- 366/2024-21 od 3. srpnja 2024., 9. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj: Ovr-366/2024-21 od 3. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, osim iz razloga zbog kojih je ovršenik, zaključkom prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-366/2024-22 od 3. srpnja 2024., upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

II Prihvaća se kao djelomično osnovana, a u preostalomu dijelu odbija kao neosnovana žalba ovršenika i preinačuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj: Ovr-366/2024-21 od 3. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke na način da ono, sada preinačeno, glasi:

„Trošak sastava prijedloga ovrhovoditelja i sudskih pristojbi na prijedlog i rješenje o ovrsi odmjerava se u iznosu od 197,97 eura, dok se u preostalomu dijelu, za iznos od 161,98 eura, zahtjev ovrhovoditelja, kao neosnovan odbija.“

III Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda riješeno je:

„I. Na temelju ovršne isprave – UGOVORA O ZALOŽNOM PRAVU, sklopljenog dana 17. studenoga 1997. između Zagrebačke banke d.d., Filijala Zabok kao vjerovnika i založnog vjerovnika, „FORMA FUTURA“ d.o.o. [adresa], kao dužnika i LĐ kao založnog dužnika, solemniziranog po javnom bilježniku Vlastu Podgajski pod br. Ou-449/97, dana 17. studenoga 1997., radi osiguranja tražbine iz Ugovora o dugoročnom kreditu, broj: 017267, broj računa: 550133-3159017267, sklopljenog dana 17. studenoga 1997. između Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Paromlinska 2,Filijala Zabok kao kreditora i „FORMA FUTURA“ d.o.o. [adresa], kao korisnika kredita, u kunskoj protuvrijednosti DEM 100.000,00 (stotisućanjemačkihmaraka), a koji Ugovor o založnom pravu je ovršan od dana 6. siječnja 2001., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 3.239,52 EUR (glavnica tražbine) određuje se ovrha

- na nekretnini u vlasništvu ovršenika JĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (u zemljišnim knjigama na adresi [adresa]), upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel Zabok, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], i to na kat. čestici [katastarska čestica], u naravi KUĆA I DVORIŠTE, površine 219 čhv, odnosno 788 m2, ukupno površine 219 čhv, odnosno 788 m2, zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom i isplatom na njegov poslovni račun, IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren kod Zagrebačke banke d.d., uz poziv na broj: 5100034600, radi namirenja potraživanja ovrhovoditelja iz točke I. ovog rješenja o ovrsi.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog u Zlataru, Zemljišno knjižnom odjelu u [adresa] da upiše zabilježbu ove ovrhe (čl. 84. st. 1. Ovršnog zakona), na nekretnini iz točke I. izreke ovog rješenja.

Zabilježbom ovrhe, ovrhovoditelj stječe pravo da svoju tražbinu namiri iz nekretnine, (pravo na namirenje) i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo nad istom (čl. 84. st. 2. Ovršnog zakona).

Nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjena prava vlasništva niti kojeg drugog stvarnog prava utemeljenog na raspoložbi ovršenika bez obzira na to kad je ta raspoložba poduzeta (čl. 84. st. 3. Ovršnog zakona).

Promjena vlasnika nekretnine tijekom ovršnog postupka ne sprječava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao ovršenika. Sve radnje poduzete prije toga ostaju na snazi i novi vlasnik ne može u postupku poduzimati one radnje koje ne bi mogao poduzimati prijašnji vlasnik da do promjene vlasništva nije došlo (čl. 84. st. 4. Ovršnog zakona).

Ovrhovoditelj stječe zabilježbom ovrhe pravo da se iz nekretnine namiri prije osoba koja na toj nekretnini kasnije stekne založno pravo ili pravo na namirenje (čl. 84. st. 6. Ovršnog zakona).

Određuje se iseljenje odnosno ispražnjenje navedene nekretnine te predaja iste kupcu, odnosno ovrhovoditelju, ako bi ovrhovoditelj bio kupac nekretnine, sve sukladno odredbi čl. 128. OZ-a.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog za ovrhu u preostalom dijelu koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos od 3.239,52 EUR tekuću od 7. siječnja 2001. pa do isplate, na tzv. troškove u iznosu od 2.694,56 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. kolovoza 2022. pa do isplate.

III. Trošak sastava prijedloga ovrhovoditelja i sudskih pristojbi na prijedlog i rješenje o ovrsi odmjerava se u iznosu od 359,95 EUR.“

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi žalbu, pravovremeno, podnosi ovršenik. U žalbi ne navodi zbog kojih zakonskih žalbenih razloga podnosi žalbu, ali se sadržajno može zaključiti da to čini zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnomu, navodi: da prije svega ističe zastare tražbine, kao i zastare prava; da se ovrhovoditelj nije ni pokušao naplatiti po istoj tražbini od glavnoga dužnika pa se nisu stekli uvjeti za pokretanje ovoga ovršnog postupka; da je u pogledu glavnog dužnika kod Trgovačkog suda vođen postupak stečaja, međutim, ovrhovoditelj kao vjerovnik svoju tražbinu uopće nije bio prijavio u stečajnu masu; da je nekretnina za koju je sud odredio ovrhu njegovo vlasništvo, no on nije odgovoran za obveze društva; da je, osim toga, ta kuća nužna za njegovo stanovanje i kao takva bi se trebala izuzeti iz ovrhe, a u pogledu te kuće se poziva na pravo na dom; da prema odredbama članka 80.b stavka 2. i 3. Ovršnog zakona - „Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje: OZ), ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 40.000,00 kuna sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja; da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: Rev- 457/18-2 od 7. ožujka 2018. Izrazio pravno shvaćanje da se na postupak radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava između ostalih primjenjuju i odredbe o provedbi ovrhe na nekretninama pa, prema tomu i odredba članka 80.b OZ kojom su određeni posebni uvjeti za određivanje ovrhe na nekretnini; da, kako se u konkretnomu slučaju u naravi radi o njegovoj kući i dvorištu, smatra kako prvostupanjski sud, prije svega, treba utvrditi je li osnovan njegov prigovor prava na dom i je li ovrhovoditelj svoju tražbinu pokušao naplatiti na drugi način od glavnoga dužnika, a tek potom, eventualno, donijeti odluku o pravu na ovrhu na njegovu domu; da pobijano rješenje ne sadrži sve elemente propisane Zakonom; da je predmet ovrhe, koji je „dosuđen“ pobijanim rješenjem, iznos od 3.239,52 eura; da prema odredbi članka 298. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZVDSP) založnim pravom može biti opterećena pojedinačno određena pokretna ili nepokretna stvar sposobna za unovčenje, kao i idealni dio takve stvari te se zalog, kada je riječ o nekretnini, osniva, između ostalog, na temelju pravnog posla osobe čiji je zalog (dobrovoljno založno pravo), na način određen zakonom (članak 305. stavak 1. ZVDSP), a stječe se upisom založnog prava na nekretnini u zemljišnim knjigama (članak 309. stavak 1. ZVDSP); da navedeno znači, da ukoliko založno pravo nije upisano, da samo na temelju činjenice da je temeljem pravnog posla zasnovano, nije ujedno i stečeno, a činjenica da nije stečena je ograničavajući čimbenik za traženje prisilne naplate iz osnove zaloga (članak 336. stavak 1. i 2. ZVDSP); da prvostupanjski sud nije donio odluku o troškovima žalbe ovršenika, a s kojom je isti uspio u odnosu na odluku Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj: Gž Ovr-273/2023-2 od 23. listopada 2023. u kojoj je, s tim u svezi, bilo navedeno: „Obzirom da je pobijano rješenje ukinuto o troškovima povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ)“; da kako je sud odbio „ovršenika“ s više od polovice njegovog prijedloga za ovrhu to, posljedično tomu, nije bilo ni osnove za dosudu ovrhovoditelju troškova postupka.

2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje o ovrsi ukine i ovršeniku nadoknade troškovi postupka uz trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba ovršenika djelomično je osnovana i to samo u dijelu u kojemu je odlučeno o troškovima ovršnog postupka.

5. Tijekom ovoga postupka utvrđeno je: da je prvostupanjski sud na prijedlog ovrhovoditelja, a na temelju ovršne isprave – Ugovora o založnom pravu, potvrđenog (solemniziranog) 17. studenog 1997. od strane javnog bilježnika Vlasta Podgajskog iz [adresa] pod poslovnim brojem: Ou-449/97, a ovršnog od 6. siječnja 2001. te Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina od 27. rujna 2019. potvrđenog (solemniziranog) 30. rujna 2019. od strane javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem: OV-8215/2019, protiv ovršenika odredio ovrhu radi prisilne naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 3.239,52 eura (glavnica tražbine), kao i naplate troškova ovog ovršnog postupka u iznosu od 395,95 eura, na nekretnini ovršenika označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište površine 788 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama prvostupanjskog suda, utvrđivanjem vrijednosti navedene nekretnine, njenom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom te da je protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik nastavno podnio pravovremenu i dopuštenu žalbu zbog prethodno spomenutih razloga, a opstojnost kojih žalbenih razloga je nastavno u cijelosti osporio ovrhovoditelj u svomu prethodnom očitovanju od 16. srpnja 2023. na u, bitnomu, sadržajno istovjetnu žalbu ovršenika od 7. lipnja 2023.; da je zaključkom suda prvog stupnja poslovni broj: Ovr-366/2024-22 od 3. srpnja 2024., ovršenik upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7., 9. i 11. OZ.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi ovršnog postupka (članak 365. stavak 2. u vezi odredbe članka 381. stavka 1. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP, a sve u vezi odredbe članka 21. stavka 1. i članka 50. stavka 5. OZ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje o ovrsi zakonito i pravilno, osim u dijelu u kojemu je odlučeno o troškovima ovršnog postupka.

7. Prije svega, u ovomu postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi.

8. U ovomu postupku ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno, osim u dijelu u kojemu je odlučeno o troškovima ovršnog postupka.

9. Naime, kako je tijekom ovoga postupka utvrđeno da je novčana tražbina ovrhovoditelja utvrđena temeljem ovršne isprave – Ugovora o založnom pravu, potvrđenog (solemniziranog) 17. studenog 1997. od strane javnog bilježnika Vlasta Podgajskog iz [adresa] pod poslovnim brojem: Ou-449/97, a ovršnog od 6. siječnja 2001. te Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina od 27. rujna 2019. potvrđenog (solemniziranog) 30. rujna 2019. od strane javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem: OV-8215/2019 i da tijekom postupka ovršenik nije dostavio nikakav dokaz da je istu namirio (niti tako što tvrdi), a da je radi osiguranja ove novčane tražbine ovrhovoditelja, u korist ovrhovoditelja upisano založno pravo na predmetnoj nekretnini ovršenika osnovom Ugovora o založnom pravu od 17. studenoga 1997. kao javnobilježničkog akta „za glavni dug od 100.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti sa 9 % kamata godišnje – promjenjiva valutna klauzula“, to je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je protiv ovršenika odredio ovu ovrhu radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 3.239,52 EUR (glavnica tražbine), pravilnom primjenom odredbe članaka 39., 41., 79., 80. i 84. OZ, uzimljući pri tomu u obzir da se založno pravo na nekretnini se stječe upisom u zemljišne knjige, a taj upis ima konstitutivno značenje pa tražbina osigurana hipotekom iz založene nekretnine može se namiriti samo za iznos koji je upisan u zemljišne knjige u skladu sa općim i posebnim pravilima o upisu hipoteke iz odredbi članaka 35. – 38. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 107/17 – dalje ZZK/96), a sadržajno istovjetne odredbe sadržane su i u odredbama članaka 39.

– 42. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine" broj: 63/19 – dalje ZZK/19).

10. Suprotno žalbenim navodima ovršenika, odredbom članka 77. stavka 1. OZ jasno je propisano ako je ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz članka 75. stavka 1. i članka 76. stavka 1. ovoga Zakona te na druge odredbe toga Zakona o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe, osim na odredbe članka 4. stavaka 4., 5. i 6. ovoga Zakona.

11. Pri tomu, u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojemu ističe prigovor prava na dom i da u konkretnomu slučaju nisu ispunjeni posebni uvjeti za određivanje ovrhe na nekretnini propisani odredbom članka 80.b OZ, valja istaknuti da je ovaj žalbeni prigovor žalitelja neosnovan budući je ovršenik, kao založni dužnik i vlasnik predmetne nekretnine prigodom sklapanja Ugovora o založnom pravu, potvrđenog (solemniziranog) 17. studenog 1997. od strane javnog bilježnika Vlasta Podgajskog iz [adresa] pod poslovnim brojem: Ou-449/97, a sklopljenog radi osiguranja novčane tražbine ovrhovoditelja iz toga Ugovora, pristao na dobrovoljno zasnivanje založnog prava na predmetnoj nekretnini i pravne posljedice koje iz toga proizlaze pa, posljedično tomu, kako je na navedeni način izričito dao suglasnost za zasnivanje založnog prava na nekretnini i provođenje ovrhe na nekretnini radi prisilne naplate tražbine kreditora, to ovršenik u ovomu postupku nema pravo isticati prigovor prava na dom (tako i u Odluci Europskog suda za ljudska prava Frlan protiv Republike Hrvatske - Zahtjev br. 2545/2014. od 20.rujna 2016.) niti se na konkretni slučaj može primijeniti odredba članka 80.b OZ pa je njegovu žalbu i u ovomu dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu.

11.1. U odnosu na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje u žalbi ukazuje žalitelj, valja istaknuti da je ono izraženo u odnosu na bitno drugačiji činjenično i materijalnopravni slučaj (prisilno zasnivanje založnog prava) pa ono, kao takvo, nije primjenjivo u okolnostima konkretnog slučaja (dobrovoljno zasnivanje založnog prava na predmetnoj nekretnini).

12. Žalitelj u žalbi ukazuju i na žalbene razloge propisane odredbom članka 50. stavka 1. točke 7., 9 i 11. OZ. Međutim, kako je ovrhovoditelj osporio ove njegove žalbene navode to je prvostupanjski sud, u odnosu na te žalbene razloge, pravilnom primjenom odredbe članka 52. stavka 3. OZ, 3. srpnja 2024. donio zaključak kojim je ovršenika uputio da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga propisanih odredbom članka 50. stavka 1. točke 7., 9 i 11. OZ, zbog kojih je i izjavio žalbu, jer o tim žalbenim razlozima nije ovlašten odlučivati sud u ovomu ovršnom postupku.

13. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud u odnosu na onaj dio o kojemu je ovlašten odlučivati ovaj drugostupanjski sud, u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tomu nije počinio ni one bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žalitelja u tomu dijelu (protiv pobijanog rješenja o ovrsi pod točkom I. izreke) odbiti, kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ riješiti kao u izreci pod točkom I izreke ovog rješenja.

14. U odnosu na žalbene navode žalitelja da prvostupanjski sud nije donio odluku o troškovima njegove prethodne žalbe od 7. lipnja 2023., a u svezi s kojom je drugostupanjski sud u ukidbenom rješenju od 23. listopada 2023. naveo da će se o istomu odlučit u konačnoj odluci, valja istaknuti da je nakon toga sud prvog stupnja bio donio rješenje poslovni broj: Ovr-271/2023-8 od 8. studenoga 2023. koje glasi: „I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu na nekretnini u ovom predmetu. II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu u Zaboku izvršiti zabilježbu odbijenog prijedloga za ovrhu na čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 219 čhv ili 788 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].“, a protiv kojeg rješenja je samo ovrhovoditelj nastavno bio podnio žalbu (koja je nastavno i prihvaćena), dok ovršenik, iako tim rješenjem nije bilo odlučeno o njegovom prethodno zatraženom trošku sastava žalbe od 7. lipnja 2023., nije nastavno zatražio donošenje dopunskog rješenja o tim njegovim troškovima postupka niti je u tomu dijelu podnio žalbu pa, posljedično tomu, u konkretnomu slučaju ovršeniku više nije bilo moguće naknadno dosuditi taj trošak (članak 339. stavak 2. u vezi odredbe članka 347. ZPP, a sve u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ) (tako i Županijski sud u Puli – Pola poslovni broj: Gž-1968/2014-2 od 14. prosinca 2015.) pa je žalba ovršenika i u tomu dijelu neosnovana.

15. Međutim, žalba ovršenika je djelomično osnovana u dijelu u kojemu on osnovano ukazuje da je odnosni prijedlog za ovrhu samo djelomično prihvaćen (za iznos od 3.239,52 eura) u odnosu na ukupno, u prijedlogu za ovrhu, navedeni iznos tražbine (5.934,08 eura) pa je, posljedično tomu, sud prvog stupnja neosnovano ovrhovoditelju dosudio u cijelosti zatraženi iznos troškova sastava prijedloga za ovrhu i sudskih pristojbi na prijedlog i rješenje o ovrsi u iznosu od 359,95 eura.

15.1. Naime, pobijanim je rješenjem o ovrsi određena ovrha „samo“ u pogledu tražbine u iznosu od 3.239,52 eura (55 % u odnosu na ukupno zahtijevani iznos tražbine) pa je, posljedično tomu, ovrhovoditelju trebalo i zatraženu naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 359,95 eura trebalo priznati u visini od 55 %, a što „daje“ iznos troškova od 197,97 eura koji je bio potreban za ovrhu, dok je u preostalomu dijelu, za iznos od 161,98 eura, zahtjev ovrhovoditelja neosnovan (članak 14. stavak 4. OZ) pa je u ovomu dijelu žalbu žalitelja valjalo ocijeniti osnovanom, a u preostalomu dijelu istu odbit kao neosnovanu.

16. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 2. i 3. ZPP u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ valjalo je riješiti kao pod točkom II izreke ovoga rješenja.

17. Tijekom žalbenog postupka ovršenik je zahtijevao naknadu troškova postupka koji se odnosi na sastav njegove žalbe, ali je taj njegov zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan jer nije uspio u pogledu glavnoga zahtjeva (članak 166. stavak 1. u vezi odredbe članka 35. ZPP, a sve u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ).

U Puli – Pola 9. siječnja 2025.

Sudac

Miroslav Ružić