REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] U 5

Poslovni broj: Us I-1005/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja UF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Strniščak, odvjetnik u Čakovcu, Ulica bana Josipa Jelačića 22b, protiv tuženika Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, Zagreb, Donje Svetice 38, OIB: 49508397045, radi priznanja inozemne visokoškolske kvalifikacije, 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika KLASA: UP/II-602- 05/22-01/00017, URBROJ: 533-04-22-0002 od 7. lipnja 2022. i rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje, KLASA: UP/I-602-06/22-01/0334, URBROJ: 355-03- 01/16-22-0003 od 17. ožujka 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-602-05/22-01/00017, URBROJ: 533-04-22-0002 od 7. lipnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje, KLASA: UP/I-602-06/22-01/0334, URBROJ: 355-03-01/16-22-0003 od 17. ožujka 2022.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem određeno je kako se tužitelju ne priznaje inozemna visokoškolska kvalifikacija Profesor razredne nastave za potrebe zapošljavanja u Republici Hrvatskoj koju je izdala institucija Internacionalni univerzitet Brčko distrikt, Učiteljski fakultet, Brčko, Bosna i Hercegovina.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj 31 Su-229/2023-2 od 13. travnja 2023. predmet je ustupljen ovome sudu na daljnje rješavanje.

4. Tužitelj u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost tuženikove odluke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede pravila postupka. Navodi kako je Odjeljenje za obrazovanje Vlade Brčko distrikta Bosne i Hercegovine izdalo licencu i početnu akreditaciju Internacionalnom univerzitetu Brčko distrikt, Učiteljski fakultet, Brčko, 11. siječnja 2012. pod brojem predmeta UP/I-37-000004/12, a kojim je izdata i dozvola za izvođenje studijskih programa. Navedeno da dokazuje dopis imenovanog Odjeljenja od 3. ožujka 2022., a sve da je sukladno Zakonu o visokom obrazovanju u Brčko distriktu BiH. Tuženik da nije utvrdio sve činjenice i okolnosti, odnosno da je odbilo zahtjev tužitelja temeljem Rješenja o institucionalnoj akreditaciji Internacionalnog univerziteta u Brčko distriktu koji se nalazi na internetskoj stranici Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta Bosne i Hercegovine, bez da je, u skladu s načelom materijalne istine, ispitao osnovanost ranije rečenog dopisa. Internacionalni univerzitet da je podnijelo zahtjev za akreditaciju kako je to propisano relevantnim zakonom Bosne i Hercegovine, odnosno u dvije godine od osnivanja, no da se po zahtjevu nije riješilo zbog problema u Agenciji za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta Bosne i Hercegovine. Nadalje, da tuženik u postupku nije utvrđivao s kojim se stupnjem obrazovanja u RH može usporediti visokoškolska kvalifikacija tužitelja. Ističe povredu čl. 98. Zakona o općem upravnom postupku koji određuje da se u rješenjima mora naznačiti OIB stranaka, a što da su prvo i drugostupanjsko tijelo propustili naznačiti. Smatra kako je sukladno odredbama Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u BiH agencija za razvoj nadležna za davanje preporuka o akreditaciji visokoškolskih ustanova, a da je Odjeljenje za obrazovanje tijelo nadležno za izdavanje početne akreditacije Internacionalnom univerzitetu, a što je isto i učinilo 11. siječnja 2012. . Stoga da je u vrijeme kada je tužitelj stekao inozemnu kvalifikaciju Internacionalni univerzitet imao valjanu akreditaciju. Ujedno, da je početna akreditacija identična akreditaciji koju je naknadno 2022. donijela Agencija. Predlaže sudu poništiti osporavana rješenja i vratiti predmet na ponovni postupak

5. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ostaje pri obrazloženju svog rješenja. Obrazlaže da je u vrijeme kada je tužitelj stekao predmetnu diplomu nadležno tijelo za rješenje o licenci i akreditaciji bila Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvalitete Bosne i Hercegovine, ujedno nadležna i za vođenje Državnog registra akreditiranih visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini. Okvirni zakon BiH da je stupio na snagu prije osnivanja Internacionalnog univerziteta u Brčko distriktu te se na njegovu akreditaciju ne primjenjuju zakoni na razini distrikta već Okvirni zakon BiH, sukladno kojem zakonu je Internacionalni univerzitet i ishodio akreditaciju, no tek u 2022. godini. Iz javno dostupnog Rješenja o institucionalnoj akreditaciji Internacionalnog univerziteta od 2. veljače 2022. je vidljivo da se izdaje na period od četiri godine te da rok počinje teći od pravomoćnosti rješenja, a iz rješenja o upisu u Državni registar akreditiranih visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini od 16. veljače 2022. da je tek tada institucija Internacionalni univerzitet dovršila proces akreditacije kako je to propisano Okvirnim zakonom BiH. Dakle, u vrijeme kad je tužitelj stekao inozemnu kvalifikaciju Internacionalni univerzitet nije imao valjanu akreditaciju. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

6. Među strankama ovog spora nije sporno, a isto proizlazi i iz dokumentacije u spisu, da je tužitelj 14. ožujka 2022. podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev za stručno priznavanje inozemne visokoškolske kvalifikacije Profesor razredne nastave za potrebe zapošljavanja te da je tužitelj tu kvalifikaciju stekao na temelju Diplome Internacionalnog univerziteta u Brčko distriktu, Učiteljskog fakulteta, Brčko, Bosna i Hercegovina, broj: 272-U/18 od 14. srpnja 2018. u trajanju studija od četiri godine.

7. Međutim, sporna je primjena materijalnog prava, odnosno jesu li u postupku donošenja osporenog rješenja pravilno primijenjene relevantne zakonske odredbe.

8. Kako su se stranke ovog spora suglasile da se spor riješi bez rasprave, a sud je utvrdio da u sporu nije potrebno izvoditi nove dokaze, to je sud na temelju odredbe čl. 98. t. 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), te odredbe čl. 8. ZUS-a prema kojoj je sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.

9. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je na temelju odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

10. Na konkretan postupak priznavanja inozemne visokoškolske kvalifikacije primjenjuju se odredbe Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (Narodne novine broj: 158/03., 198/03., 138/06., 124/09. i 45/11. - dalje: Zakon o priznavanju) koji u svom članku 2. propisuje da priznavanje podrazumijeva formalno potvrđivanje vrijednosti inozemne obrazovne kvalifikacije, odnosno razdoblja obrazovanja, koje je izdalo nadležno tijelo u svrhu pristupa obrazovanju ili zapošljavanju. Sukladno odredbi članka 11. stavka 1. Zakona o priznavanju zahtjev za stručno priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija podnosi se Nacionalnom ENIC/NARIC uredu pri Agenciji za znanost i visoko obrazovanje.

11. Dalje, odredbom članka IV. Kriterija za vrednovanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija KLASA:602-06/08-01/52, URBROJ: 335-05-08-01 od 9. travnja 2008., koje je donijela Agencija za znanost i visoko obrazovanje te koji čine sastavni dio Pravilnika o vrednovanju inozemnih visokoškolskih kvalifikacija od 23. svibnja 2011., propisuje da se u vrednovanju inozemne visokoškolske kvalifikacije uzima u obzir obilježje visokog učilišta na kojem je kvalifikacija stečena, odnosno akreditacija visokog učilišta i studijskog programa. Pri tome akreditacija podrazumijeva da nadležno akreditacijsko tijelo matične države priznaje visoko učilište kao dio svog visokoobrazovnog sustava.

12. Odredbom članka 49. Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine broj: 59/07. i 59/09. - dalje: Okvirni zakon) propisano je da je Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta nadležna, između ostalog, za: davanje preporuke nadležnim obrazovnim vlastima o akreditaciji visokoškolske ustanove, odnosno studijskog programa, na osnovu mišljenja komisije stručnjaka; postupak i rješenje o akreditaciji i licenciranju visokoškolskih ustanova koje donose ministarstvo Republike Srpske, kantonalna ministarstva i Brčko Distrikt BiH, u skladu s članom 48. alineja 1. toga Zakona; ocjenjivanje usklađenosti rješenja o akreditaciji s normama i kriterijima iz članka 48. alineja 1. Zakona i, u slučaju utvrđene neusklađenosti, davanje preporuke Upravnom odboru za poduzimanje daljnjih mjera, sve do mjere poništenja rješenja o akreditaciji. Žalbu na rješenje o poništenju rješenja o akreditaciji nadležne obrazovne vlasti podnose Upravnom odboru Agencije; vođenje državnog registra akreditiranih visokoškolskih ustanova; stalnu dostupnost na svojoj internet stranici liste akreditiranih visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini i njeno objavljivanje najmanje jednom godišnje u "Službenom glasniku BiH", a najmanje dva puta godišnje u trima visokotiražnim dnevnim novinama.

13. Odredba čl. 61. st. 1. Okvirnog zakona na koju se tužitelj poziva propisuje da će postojeće visokoškolske ustanove stupanjem na snagu toga zakona (2007. godina) dobiti privremenu akreditaciju od nadležne institucije. Obzirom da Internacionalni univerzitet u Brčkom nije u trenutku donošenja tog zakona bila postojeća visokoškolska ustanova na koju bi se odnosila rečena odredba jer se osnovala naknadno (2011. godine prema javno dostupnim podacima), stoga se na istu ne odnosi citirana odredba o privremenoj akreditaciji. Ujedno, stavkom 2. istoga članka određeno je da će se akreditacija obaviti u roku od dvije godine od stupanja na snagu tog zakona, a u postupku nije ni sporno da Internacionalni univerzitet, sve i da bi se na njega primjenjivala predmetna odredba, nije ni ishodio akreditaciju u oku od dvije godine od osnivanja.

14. U konkretnom slučaju, Okvirni zakon o visokom obrazovanju Bosne i Hercegovini, koji je bio na snazi u trenutku osnivanja visokoškolske ustanove, temeljni je zakon u području visokog obrazovanja Bosne i Hercegovine te ostali zakoni i visokom obrazovanju pojedinih entiteta u BiH moraju biti usklađeni s tim zakonom.

15. U odnosu na prigovor tužitelja o pogrešno utvrđenoj odlučnoj činjenici postojanja valjane akreditacije, sud ističe kako iz relevantnog Okvirnog zakona proizlazi da je Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta BiH (dalje: HEA) jedina mjerodavna institucija nadležna za postupak i rješenje o akreditaciji i licenciranju visokoškolskih ustanova koje donose ministarstvo Republike Srpske, kantonalna ministarstva i Brčko distrikt Bosne i Hercegovine te za vođenje državnog registra akreditiranih visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini uz obvezu omogućavanja stalne dostupnosti Liste akreditiranih visokoškolskih ustanova u BIH na svojoj mrežnoj stranici.

16. Prema odredbi članka 53. stavka 1. Okvirnog zakona akreditirana visokoškolska ustanova izdaje akademske stupnjeve i diplome. Odredbom članka 54. stavka 1. Okvirnog zakona propisano je da će nadležna državna tijela te druga tijela i organizacije u Bosni i Hercegovini, u svrhu zaposlenja ili javne službe priznavati samo one akademske stupnjeve i diplome koje izdaju akreditirane visokoškolske ustanove.

17. Nadalje, uvidom u javno objavljenu Listu akreditiranih visokoškolskih ustanova u BIH na mrežnim stranicama www.hea.gov.ba vidljivo je da je Internacionalni univerzitet u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine upisan u Državni registar akreditiranih visokoškolskih ustanova BIH od 2. veljače 2022. do 2. veljače 2026. po rješenju HEA broj: 05-33-1-167-46/19 od 16. veljače 2022., a što u postupku tužitelj nije ni osporavao. Ujedno iz obrazloženja javno objavljenog rješenja broj 08- 1246ZB-030/22 od 2. veljače 2022. proizlazi da je Visokoškolska ustanova Internacionalni univerzitet u Brčko distriktu podnijelo zahtjev za akreditaciju 26. studenoga 2018. Dakle, oboje nakon što je tužitelj stekao inozemnu visokoškolsku kvalifikaciju.

18. U odnosu na tužbeni navod da tužitelj u svakom slučaju stječe pravo na titulu baccalareus-a ako ne i magistra struke, pojašnjava se da u postupku priznavanja ne stvaraju se nikakva statusna prava niti se u istome dodjeljuju akademski stupnjevi, nazivi ili bilo kakve druge titule prema hrvatskim propisima. Imajući u vidu smisao i svrhu postupka priznavanja propisanu u čl. 2. Zakona o priznavanju, to se taj postupak razlikuje od postupka utvrđivanja istovrijednosti diploma, odnosno postupka „nostrifikacije“ koji se u Republici Hrvatskoj provodio do 2004. prema Zakonu o priznavanju istovrijednosti stranih svjedodžbi i diploma (Narodne novine broj 57/96.).

19. Zaključno, u pravu je tužitelj kada ističe kako je pri donošenju prvostupanjske i drugostupanjske odluke bilo nedostataka, odnosno kako u osporavanim rješenjima protivno odredbi čl. 98. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09. i 110/21.) nisu naznačeni osobni identifikacijski brojevi stranaka, no sud cijeni da takav postupovni nedostatak nije utjecao na rješavanje predmeta postupka, a u konačnici, tijelom cijelog postupka, kao i za trajanja ovog spora, aktivna i pasivna legitimacija nikada nije ni dovođena u sumnju od strane tužitelja. Stoga takav nedostatak nije od utjecaja na rješavanje upravne stvari (čl. 116. st. 2. ZUS-a).

20. Stoga je iz svega navedenog razvidno da je tuženik pravilno potvrdio zakonitost prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje za potrebe zapošljavanja inozemne visokoškolske kvalifikacije profesor razredne nastave, izdane od institucije Internacionalni univerzitet Brčko distrikt, Učiteljski fakultet, Brčko, Bosna i Hercegovina, budući da je inozemna visokoškolska kvalifikacija tužitelja stečena na visokom učilištu koje nije bilo akreditirano u vrijeme izdavanja pa se ne može smatrati javnom ispravom koja se u postupku priznavanja formalno potvrđuje u smislu odredbe čl. 2. Zakona o priznavanju. Prema tome, visokoškolska kvalifikacija koju je tužitelj stekao na Internacionalnom univerzitetu Brčko distrikta nije formalno valjana jer, sukladno propisima zemlje iz koje dolazi, da bi bila priznata javna isprava, treba biti stečena završetkom akreditiranog studijskog programa, a što ovdje nije slučaj.

21. Slijedom je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke presude.

22. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sud sukladno odredbi članka 47. stavka 3. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

23. O trošku upravnog spora, sud je odlučio primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci 9. siječnja 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).