REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2834/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Goranu Goluži, po prijedlogu sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužitelja HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 15907062900, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Tomić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tomić & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika TĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Adrijan Čada, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 25. studenoga 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 9. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Biserke Lovrić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-689/2023 od 21. kolovoza 2023. kojim se tuženiku TĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nalaže isplatiti tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 15907062900, iznos od 777,93 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 21,08 EUR od 25. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 52,49 EUR od 15. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 140,11 EUR od 30. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 159,62 EUR od 28. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 150,23 EUR od 24. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 133,09 EUR od 24. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 121,31 EUR od 25. travnja 2023. do isplate, kao i nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 169,25 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 15907062900, isplatiti tuženiku TĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 937,50 EUR, sa zateznim kamatama od 9. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika TĆ za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja (ranije ovrhovoditelja) javna bilježnica Biserka Lovrić u Zagrebu donijela je 21. kolovoza 2023. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-689/2023 kojim je tuženiku (ranije ovršeniku) naloženo tužitelju platiti iznos od 777,93 EUR sa zateznim kamatama. Istim rješenjem tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi odmjerene troškove ovršnog postupka u iznosu od 169,25 EUR sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor u kojem u bitnome navodi da osporava u cijelosti osnovu i visinu potraživanja. Ističe prigovor aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije, a s obzirom da s tužiteljem nije potpisao ugovor o opskrbi toplinskom energijom te da nije vlasnik, niti korisnik poslovnog prostora. Isto tako, tuženik navodi i da izvadak iz poslovnih knjiga iz prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ne predstavlja vjerodostojnu ispravu.

3. Sud je rješenjem od 6. veljače 2024. (list 27-29 spisa) stavio izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj je istaknuo da izvadak iz poslovnih knjiga sadrži sve nužne podatke koji su propisani čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona te se kao takav smatra vjerodostojnom ispravom koja je podobna za određivanje ovrhe. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije, tužitelj ističe da je tuženiku 13. srpnja 1992. izdana Energetska suglasnost radi opskrbe toplinskom energijom predmetne samostalne uporabne cjeline, a iz koje je vidljiva priključna snaga poslovnog prostora (0,008353 MW) za koji se suglasnost izdaje, kao i da je podatak o snazi naveden i na utuženim računima te da je stoga nesporno da se predmetna energetska suglasnost odnosi na poslovni prostor tuženika na adresi [adresa] Zagreb, šifra krajnjeg kupca 2579319. Nadalje, tužitelj ističe da je tuženik na adresi poslovnog prostora 2001. godine odjavio obrt, ali je utvrđeno da na istoj adresi tuženik ima caffe bar („CHANSON“) koji posluje pod društvom EMINEO PRODUKT j.d.o.o. čiji je jedini osnivač i direktor tuženik. Tužitelj navodi i da je Grad Zagreb 2018. godine navedenom društvu dodijelio na korištenje javnu površinu za postavljanje otvorene terase na adresi [adresa]. Tužitelj navodi i da je temeljem izdane energetske suglasnosti tuženik još tijekom srpnja 1992. priključen na toplinski sustav te da su mu izdavani računi za isporučenu toplinsku energiju, a da tužitelj nije naknadno zaprimio nikakav zahtjev za promjenom krajnjeg kupca, niti zahtjev za izdvajanje iz toplinskog sustava te da je stoga tuženik osnovano zaveden kao krajnji kupac za predmetni prostor, i kao takav obveznik podmirenja utuženih računa na ime isporučene toplinske energije. Tužitelj navodi i da je iz utuženih računa vidljivo da se isti odnose na šifru krajnjeg kupca 2579319, odnosno da se odnose na adresu [adresa], kao i da je vidljivo u kojem razdoblju je usluga pružena te koje je dospijeće pojedinog utuženog računa. Isto tako, tužitelj navodi i da tuženik niti u jednom trenutku nije osporio utužene račune, pa da iz navedenog proizlazi da je tužitelj osnovano utužio predmetne račune. Predlaže sudu u cijelosti održati na snazi platni nalog uz naknadu nastalih troškova ovršnog postupka sa zateznim kamatama tekućima od donošenja presude do isplate.

5. Tuženik tijekom postupka ostaje kod svih istaknutih prigovora i iznijetih navoda u prigovoru protiv platnog naloga te nadalje osporava postojanje ikakve osnove na osnovu koje bi tuženik mogao steći status kupca toplinske energije za predmetni poslovni prostor kojemu bi navodno bila distribuirana toplinska energija, s time da tuženik nikada nije imao niti prijavljeno prebivalište, niti boravište na predmetnoj adresi. Osporava da bi podnio zahtjev za izdavanje energetske suglasnosti, kao i da bi energetsku suglasnost od 13. srpnja 1992. vlastoručno potpisao, a koja nije pravovaljana te nema nikakvu dokaznu snagu, jer je istekla 13. srpnja 1993., niti predstavlja dokaz pasivne legitimacije tuženika, a koji bi dokaz postojanja pasivne legitimacije tuženika bio jedino ugovor o potrošnji toplinske energije sklopljen s tuženikom u smislu Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom, a koji nije sklopljen. Ujedno navodi da tužitelj od svibnja 2002. imao saznanja o korisniku predmetnog prostora, a kojega je tužitelj od svibnja 2002. i evidentirao kao krajnjeg kupca (potrošač broj 2579319), i to pravnu osobu Jandrić promet d.o.o., dakle, ne tuženika. Osporava i tijek zateznih kamata. Isto tako, ističe i da računi nisu tuženiku dostavljani za toplinsku energiju u utuženom razdoblju, pa obzirom da ih nije nikada niti zaprimio, nije niti istima mogao prigovoriti. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućima od donošenja presude do isplate.

6. U tijeku postupka sud je izveo dokaze čitanjem izvoda iz poslovnih knjiga od 5. srpnja 2023. (list 11), energetske suglasnosti od 13. srpnja 1992. (list 56), popis ogrjevnih tijela poslovnih prostora od 10. srpnja 1992. (list 57), prijepise računa (list 35-48), zaključka (list 58-59 spisa), izvatka iz sudskog registra (list 62-64), izvatka iz obrtnog registra (list 66 spisa) te spisu priležeće sudske prakse.

6.1. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu obračunate potrošnje toplinske energije za poslovni prostor na adresi [adresa] prema šifri potrošnje 2579319 za razdoblje od rujna 2022. do ožujka 2023.

9. Sporna je aktivna i pasivna legitimacija te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 5. srpnja 2023. i prijepise računa sud je utvrdio da je kao krajnji kupac, odnosno korisnik usluge tužitelja zaveden tuženik za poslovni prostor na adresi [adresa] prema šifri krajnjeg kupca 2579319, za koji postoji dospjelo potraživanje u razdoblju od rujna 2022. do ožujka 2023. u ukupnom iznosu od 777,93 EUR.

11. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije uvidom u popis ogrjevnih tijela poslovnih prostora od 10. srpnja 1992. i energetsku suglasnost od 13. srpnja 1992. sud je utvrdio da se odnose na poslovni prostor restoran Shanson u Kranjčevićevoj 32, čiji je vlasnik ovdje tuženik, u svrhu priključenja samostalne uporabne cjeline (poslovnog prostora) na toplinski sustav (toplinska stanica [adresa]) radi opskrbe toplinskom energijom predmetnog poslovnog prostora putem ogrjevnih tijela (vrsta i tip lip. 285 i 500, tri ogrjevna tijela), s time da energetska suglasnost vrijedi godinu dana od dana izdavanja. Utvrđeno je da se navedena dokumentacija odnosi upravo na predmetni poslovni prostor nije dovedena u sumnju uzimajući u obzir svu spisu priležeću dokumentaciju, kao i nesporne činjenice između stranaka. Iz navedene dokumentacije nedvojbeno je utvrđeno da je predmetni poslovni prostor priključen na toplinski sustav [adresa] i da su istome postavljena ogrjevna tijela (radijatori) kako to i proizlazi iz popisa ogrjevnih tijela (tuženik tijekom postupka ne dokazuje suprotno).

11.1. Međutim, uvidom u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja od 15. siječnja 2006. utvrđeno je da je kao korisnik zavedeno društvo Jandrić promet d.o.o., a ne tuženik. 12. Tuženik osporava postojanje ugovornog odnosa iz kojega bi proizlazio obvezno pravni zahtjev tužitelja na isplatu. Iz podneska tužitelja, kao i dostavljene dokumentacije razvidno je da tužitelj ne raspolaže ugovorom o prodaji toplinske energije koji da bi bio sklopljen između stranaka, niti je tužitelj takav ugovor dostavio u spis tijekom postupka. Međutim, valja navesti da se do sklapanja ugovora o potrošnji toplinske energije od strane ovlaštenog predstavnika suvlasnika i gospodarskog subjekta koji je registriran za obavljanje djelatnosti kupca, za kupca toplinske energije određuje dosadašnji opskrbljivač toplinskom energijom koji opskrbljuje krajnje kupce toplinskom energijom (članak 53. stavak 14. Zakona o tržištu toplinske energije, "Narodne novine" broj 80/13., 14/14., 102/14., 95/15.; dalje ZTTE). Naime, sve i da ugovor nije sklopljen u propisanom obliku, a koji nesporno nije sklopljen, to bi se u konkretnom slučaju imao primijeniti članak 294. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022 i 156/2022; dalje: ZOO) o konvalidaciji ugovora kojima nedostaje potreban oblik za slučaj da je u utuženom razdoblju tuženik bio korisnik predmetnog poslovnog prostora, dakle, da je tužitelj tuženiku isporučivao toplinsku energiju i time u cijelosti ispunjavao svoju obvezu te da je tuženik uslugu grijanja i koristio. Dakle, u slučaju ispunjenja navedenog ne bi bilo mjesta zaključku da ugovor između stranaka nije sklopljen, neovisno o tome što ugovor nije sklopljen u propisanom obliku.

13. Tužitelj navodi da je tuženik zaveden kao krajnji kupac kao vlasnik poslovnog prostora. Uzimajući u obzir da tuženik osporava da bi bio vlasnikom poslovnog prostora po bilo kojoj osnovi, a tužitelj, na kojemu je teret dokaza osporenog, tijekom postupka ne dokazuje suprotno (članak 219. stavak 1. ZPP-a), to je nedvojbeno utvrđeno da tuženik nije bio vlasnikom poslovnog prostora na predmetnoj adresi.

14. Tužitelj navodi da od strane tuženika nije obaviješten o ikakvim promjenama vezanima za predmetni poslovni prostor, slijedom čega da je tuženik osnovano zaveden kao kupac toplinske energije, a koje navode tužitelja ovaj sud ne prihvaća. Naime, iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja od 15. siječnja 2006. te iz sudskih postupaka vođenih između stranaka u svezi predmetnog poslovnog prostora, razvidno je da je tužitelj imao saznanja o nastalim promjenama korisnika predmetnog poslovnog prostora i prije nastanka predmetnog potraživanja, a što ističe i sam tuženik tijekom postupka.

15. Člankom 2. stavkom 2. točkom 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije ("Narodne novine" broj 35/14.; dalje Općih uvjeta) propisano je da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe. Člankom 4. stavkom 1. i 2. Općih uvjeta propisano je da ugovor o potrošnji toplinske energije sklapaju kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika, a ugovor se smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine za koje se isporuka toplinske energije obavlja preko zajedničkog mjerila toplinske energije. Stavkom 7. istog članka propisano je da je krajnji kupac na kojega se prenose prava i obveze dužan u roku od osam dana od dana nastale promjene putem ovlaštenog predstavnika suvlasnika prijaviti kupcu toplinske energije svaku promjenu koja ima utjecaj na ugovorni odnos s kupcem toplinske energije.

16. Naime, tužitelj tijekom postupka ne dokazuje da bi u utuženom razdoblju tuženik kao fizička osoba bio vlasnikom, odnosno, korisnikom predmetnog poslovnog prostora (primjerice po osnovi zakupa, najma i sl.) obzirom spisu ne prileži dokaz o tome.

17. Slijedom navedenog, tužitelj tijekom postupka ne dokazuje u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a da bi tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnikom, odnosno korisnikom predmetnog poslovnog prostora po bilo kojoj osnovi, a time niti da bi koristio usluge tužitelja, slijedom čega nije niti dokazao postojanje ugovornog odnosa između stranaka u smislu odredbe čl. 294. ZOO-a o konvalidaciji ugovora, odnosno da bi tuženik kao kupac koristio usluge tužitelja u utuženom razdoblju, slijedom čega je sud utvrdio osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut po tuženiku, a time neosnovanim potraživanje tužitelja u cijelosti.

18. Ostale navode stranaka tijekom postupka sud nije posebno cijenio ni obrazlagao, budući da se odnose na činjenice koje pored gornjih utvrđenja nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.

19. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog je ukinut u cijelosti te je ujedno odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.) kako je navedeno u točki I izreke presude.

20. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, kako će biti obrazloženo u nastavku odluke. Tako se odluka o trošku postupka temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) te je donesena u skladu sa Zaključkom broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.

20.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP-a te su tuženiku priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to trošak sastava prigovora od 29. kolovoza 2023. u iznosu od 75 bodova (Tbr. 11/1 Tarife), trošak sastava podneska od 29. travnja 2024. i podneska od 4. rujna 2024. u iznosu od 75 bodova za svako (Tbr. 8/1 Tarife) te trošak zastupanja na ročištu 23. srpnja 2024. i 25. studenoga 2024. u iznosu od 75 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), što uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 750,00 EUR po Tarifi te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 42 Tarife i čl. 8 Pravilnika) daje ukupan iznos od 937,50 EUR. Dakle, tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 937,50 EUR, a prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na trošak parničnog postupka od dana presuđenja do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP).

20.2. Međutim, tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 26,54 EUR, s obzirom da navedeni trošak tuženiku nije niti nastao. Isto tako, tuženiku nije priznat niti trošak pristupa na ročište za objavu presude, s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

20.3. Budući da je u cijelosti izgubio ovaj spor, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a u cijelosti je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, te je za ovršni trošak u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 9. siječnja 2025..

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku – uz rješenje o naplati pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR

2. Tuženiku po punomoćniku