Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2881/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice NC, koju brani Petar Petrović, odvjetnik u Sesvetama, zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“ broj 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18, 47/20, 134/20), rješavajući o žalbi okrivljenice NC izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 11. veljače 2022., poslovni broj: 29. Pp-1482/2021-10, na sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Žalba okrivljenice NC odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II Okrivljenica je dužna platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljenica NC proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude, za koji je prekršaj uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kuna, te je sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona upozorena da će se, ako u roku određenom za plaćanje novčane kazne plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrati da je novčana kazna u cjelini plaćena.

1. Nadalje, okrivljenica je obvezana na plaćanja troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna.

1. Protiv navedene presude okrivljenica je po branitelju pravodobno podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih osnova.

2. U žalbi u bitnom ističe da je presudom počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, zatim da Stožer civilne zaštite nema ovlasti da ograničava ustavna prava i slobode te da su njegove odluke i preporuke suprotne Ustavu Republike Hrvatske. Dalje navodi da nije obaviještena o mjeri samoizolacije, kao i da nije imala simptome zaraze. Uz to dodaje da je kažnjena prestrogom kaznom.

3. Žaliteljica predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

2. Žalba nije osnovana.

3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona. Pri tom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

4. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona na koju se žaliteljica poziva, već je po ocjeni ovog suda izreka presude jasna i određena, u opisu djela u izreci jasno su, logično i određeno navedene sve činjenice i okolnosti iz kojih proizlaze obilježja djela iz primijenjenog propisa, a razlozi presude također su jasni, određeni i nisu proturječni niti međusobno, niti sa izrekom, a niti sa stanjem spisa, pri čemu je za svaku odluku sud dao valjane i argumentirane razloge, koji su u cijelosti prihvatljivi i ovom sudu.

5. Pobijanom presudom okrivljenica je proglašena krivom zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, da se nije pridržavala sigurnosne mjere za zaštitu pučanstva od zarazne bolesti, izolacije u vlastitom domu ili u drugom odgovarajućem prostoru (samoizolacije), jer je kritične zgode u Slavonskom Brodu bila putnica u osobnom automobilu za vrijeme trajanja izrečene mjere, kojom je odredbom za počinitelja prekršaja fizičku osobu propisana novčana kazna u rasponu od 8.000,00 do 15.000,00 kuna.

4. Okrivljenica u žalbi objektivno i argumentirano ne dovodi u pitanje odlučna činjenična utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja, budući da je u inkriminirano vrijeme, prilikom trajanja sigurnosne mjere za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti koja je tekla do 3. travnja 2021. napustila prostor u kojem je trebala biti za vrijeme samoizolacije, što okrivljenica ne dovodi u pitanje.

5. Po ocjeni ovog suda činjenično stanje u provedenom prvostupanjskom postupku potpuno je i točno utvrđeno, te je prvostupanjski sud, ocjenjujući dokaze po slobodnom uvjerenju, izveo pravilan zaključak da su se u ponašanju okrivljenice stekla sva bitna obilježja prekršaja koji joj se stavlja na teret, u kojem je smislu i obrazložena pobijana presuda, s navedenim relevantnim i dostatnim razlozima za ocjene koje su tom presudom dane.

6. Navodi žalbe u kojoj se ne iznose nove činjenice i dokazi koji nisu postojali u vrijeme vođenja prvostupanjskog postupka ili okrivljenici nisu bili poznati, ne dovode u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja, a okolnost koju ističe dovodeći u pitanje svoju krivnju za terećeno djelo, da nije bila upoznata s izrečenom mjerom, ne dovodi u pitanje njenu odgovornost za inkriminirani prekršaj, budući da je postojanje pandemije COVID-19, bila opće poznata činjenica, koja je zahtijevala posebno odgovorno postupanje građana u vezi zaštite pučanstva od zaraznih bolesti, što znači i s posebnom pažnjom utvrđivanje uvjeta ulaska u Republiku Hrvatsku i izlaska iz nje i poštivanje istih, a u skladu s čime se okrivljenica nije ponašala. Jednako tako niti okolnosti kojima okrivljenica opravdava svoje kršenje sigurnosne mjere, navodeći da nije imala simptome zaraze, nisu takve naravi da bi utjecali na njenu krivnju za terećeno djelo.

7. Za odluku o krivnji okrivljenice za inkriminirani prekršaj prvostupanjski sud dao je valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

6. Nadalje, žaliteljica dovodi u pitanje ustavnost odluka, preporuka i mišljenja Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske u vezi zarazne bolesti Covid 19, međutim, o ustavnosti propisa odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske, koji je u odluci broj U-I-1372/2020 od 14. rujna 2020. već istaknuo da upravo iz odredbe članka 16. stavka 1. Ustava proizlazi pravo zakonodavcu (Hrvatskom saboru) da odredi i mjere i tijela koja su nadležna za donošenje i provedbu mjera za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti kao što je to i učinjeno osporenim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti i Zakona o sustavu civilne zaštite. Prema odredbi članka 69. stavka 1. Ustava svatko ima pravo na zdrav život, što znači da je zdravlje vrednota zaštićena ustavom, a kršenje tog prava zakonodavac je sankcionirao kao kazneno djelo protiv zdravlja ljudi - širenje i prenošenje zarazne bolesti iz članka 180. Kaznenog zakona. Posebno treba istaknuti da naspram prava zaraženih osoba i drugih osoba u samoizolaciji stoji pravo svih drugih zdravih osoba na život i na zdravlje, a ustavna je obveza države da osigura zdrav okoliš i zaštiti zdravlje ljudi (članak 69. stavci 2. i 3. Ustava). U suprotstavljanju ta dva prava (prava zaražene osobe da se slobodno kreće, komunicira, radi, zabavlja se na mjestu gdje je okupljeno više osoba naspram prava svih drugih na zdrav život) prevagu valja dati pravu zdravih osoba na očuvanje vlastitog zdravlja i života. Pa iako prema odredbi članka 47. stavka 2. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti s izmjenama i dopunama („Narodne novine“, broj: 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18, 47/20) ministar zdravstva može narediti posebne sigurnosne mjere za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti (koja između ostalog uključuje zabranu putovanja u državu u kojoj postoji epidemija, zabranu odnosno ograničenje kretanja u zaraženim područjima, zabranu prometa pojedinih vrsta roba i proizvoda, zabranu uporabe objekata, opreme i prijevoznih sredstava te samoizolaciju, ali i druge potrebne mjere - članak stavak 2. točke 1. do 9. tog Zakona), davanje istih ovlasti Stožeru civilne zaštite Republike Hrvatske u slučaju kada je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila pandemiju, u nadležnosti je zakonodavca te nije upitno sa ustavnopravnog stanovišta.

7. Razmatrajući odluku o kazni u smislu žalbenih navoda i zakonskih okvira propisa koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio na snazi, ovaj sud nalazi da okrivljenica za počinjeni prekršaj nije kažnjena prestrogom kaznom, dok za primjenu opomene već s obzirom na visinu propisane kazne nisu ispunjeni uvjeti propisani člankom 43. stavkom 1. Prekršajnog zakona.

8. Naime, prvostupanjski sud, po ocjeni ovog suda, pri odmjeravanju kazne žaliteljici već je imao u vidu sve okolnosti propisane člankom 36. Prekršajnog zakona koje utječu na visinu kazne, pa je okrivljenici, a cijeneći dosadašnju nekažnjavanost, uz izostanak štetnih posljedica, primjenom članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona izrekao znatno ublaženu novčanu kaznu, u uvjerenju da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom, za što je dao i odgovarajuće razloge.

9. Izrečena kazna razmjerna je težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenice, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, a njenim izricanjem postići će se svrha kažnjavanja i na okrivljenicu djelovati na način da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno postići će se kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.

8. Budući da je ovaj sud, postupajući po žalbi okrivljenice, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njena prekršajna odgovornost, to je temeljem članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenice na ovom sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.

9. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 9. siječnja 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.