REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2679/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Silvija Kirin Palčić, odvjetnica u Jastrebarskom, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, kojeg zastupa punomoćnik Mihovil Granić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 29. studenog 2024., u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja Hrvoja Laftera, odvjetnika i u odsutnosti tuženika, 9. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. isplatiti tužitelju NP iznos od 323,44 EUR kn sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 3,04 EUR od 1. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 3,04 EUR od 29. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 3,04 EUR od 3. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 3,04 EUR od 1. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 3,04 EUR od 25. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 3,04 EUR od 2. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 3,04 EUR od 1. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 3,04 EUR od 1. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 3,04 EUR od 2. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 5,00 EUR od 3. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 5,00 EUR od 3. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 5,00 EUR od 28. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 5,00 EUR od 1. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 5,00 EUR od 1. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 5,00 EUR od 2. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 5,00 EUR od 1. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 5,00 EUR od 1. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 5,00 EUR od 2. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 3. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 3. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 1. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 1. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 30. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 2. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 7. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 4. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 3. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 30. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 3. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 2. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 2. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 9. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 2. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 4. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 3. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 2. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 2. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 29. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 2. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 2. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 2. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 2. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 4. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 3. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 2. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 4. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 2. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 2. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 3. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 3. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 32,12 EUR od 2. lipnja 2012. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. isplatiti tužitelju NP iznos od 2.027,65 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 0,71 EUR od 4. rujna 2007. do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR od 25. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 3,14 EUR od 30. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 6,03 EUR od 4. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 8,77 EUR od 1. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 3,02 EUR od 29. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 1,10 EUR od 3. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 3,70 EUR od 1. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 0,16 EUR od 2. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 2,96 EUR od 1. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 19,47 EUR od 1. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 7,34 EUR od 2. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 21,02 EUR od 3. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 22,87 EUR od 3. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 23,80 EUR od 28. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 21,59 EUR od 1. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 21,27 EUR od 1. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 17,81 EUR od 2. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 14,76 EUR od 1. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 15,83 EUR od 1. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 18,09 EUR od 2. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 16,96 EUR od 3. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 15,69 EUR od 3. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 18,60 EUR od 1. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 21,36 EUR od 1. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 24,26 EUR od 30. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 23,50 EUR od 2. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 28,39 EUR od 7. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 27,13 EUR od 4. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 29,58 EUR od 3. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 43,42 EUR od 30. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 40,27 EUR od 3. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 52,09 EUR od 2. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 45,86 EUR od 2. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 41,17 EUR od 9. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 55,42 EUR od 2. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 64,24 EUR od 4. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 57,85 EUR od 3. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 58,78 EUR od 2. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 54,20 EUR od 2. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 55,61 EUR od 29. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 71,22 EUR od 2. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 73,41 EUR od 2. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 90,68 EUR od 2. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 84,41 EUR od 2. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 74,64 EUR od 4. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 74,38 EUR od 3. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 73,32 EUR od 2. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 76,86 EUR od 4. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 80,77 EUR od 2. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 80,89 EUR od 2. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 78,43 EUR od 3. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 79,43 EUR od 3. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 81,18 EUR od 2. lipnja 2012. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2007. određuje sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. naknaditi tužitelju NP parnični trošak u iznosu od 2.300,30 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 9. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.000,00 EUR.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 20. svibnja 2021. tužitelj navodi kako je s prednikom tuženika sklopio Ugovor o kreditu broj: 208820 od 13. lipnja 2007., ovjeren kod javnog bilježnika Ranke Spevec iz Zagreba pod poslovnim brojem OU-9395/2007 od 14. lipnja 2007., a kojim mu je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.673,22 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate kredita. Navedenim Ugovorom stranke su u čl. 2. ugovorile da će Korisnik kredita-tužitelj platiti banci-tuženiku redovnu kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, a koja na dan sklapanja iznosi 5,20 % godišnje. U čl. 8. Ugovora o kreditu stranke su ugovorile da će korisnik kredita-tužitelj otplaćivati kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju tečajne liste banke za CHF, važećem na dan dospijeća. Ističe kako su navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu ništetne. Naime, ugovor o kreditu nije sadržavao odredbu kojom bi bio propisan čvrsti kriterij za promjenu kamatne stope, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. O parametrima važnim za donošenje valjane odluke o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF tužitelj nije bio informiran ni prije ni u vrijeme sklapanja Ugovora. Time je tuženik tužitelju kao potrošaču nametnuo nerazumljive ugovorne odredbe o kojima ovisi visina njegove obveze, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača i to suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Upućuje na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., na odredbu čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014), odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013) i odredbu čl. 502.a st. 1., čl. 502.b i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku. Nadalje navodi kako je temeljem odredbi čl. 2. i 8. Ugovora o kreditu, a koje su ništetne, tuženik tijekom godina u nekoliko navrata mijenjao kamatnu stopu, a samim time i visinu obveze tužitelja s osnova povrata predmetnog kredita, a uz to je otplata kredita vršena uz primjenu valutne klauzule prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF. Zbog toga je tužitelj platio tuženiku više iznose anuiteta od onih koji su utvrđeni početnim otplatnim planom. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 5. lipnja 2023. predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 323,44 EUR uslijed ništetne odredbe o kamatnoj stopi i iznos od 2.027,65 EUR uslijed ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 23. lipnja 2021. ističe prigovor zastare, a smatra da je tražbina zastarjela i ako bi se radilo o potraživanju naknade štete, kao i ako se radi o stjecanju bez osnova. Ističe kako se utvrđenja iz parnice "potrošač" ne mogu primijeniti na konkretan predmet, jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na ovaj postupak nego tek treba izvesti dokazivanje te utvrditi da li se i u kojoj mjeri načelo zaštite apstraktnog potrošača primjenjuje i na konkretnog potrošača u pojedinačnoj parnici. Ističe kako tužitelj nije ni pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Ukazuje kako se o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo te su ugovorne strane izrekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tuženika. Ta odredba bila je jasna, uočljiva i lako razumljiva pa stoga njezinu ništetnost odnosno nepoštenost nije moguće utvrđivati. Smatra da nema neravnoteže između ugovornih strana niti nepoštenog postupanja tuženika u ugovornom odnosu njega i tužitelja. Nadalje navodi kako ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Radi se o jasnoj i lako uočljivoj odredbi. Smatra kako se tužitelj kao savjesna ugovorna strana bio dužan informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati na prava i obveze iz Ugovora. Činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti, a time i ništetnosti ugovorene valutne klauzule. Okolnost da je kretanje tečaja dovelo do promjene visine obveze na jednoj ugovornoj strani ne predstavlja razlog ništetnosti takve odredbe. Ne osporava visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Kako je tijekom postupka društvo Nova hrvatska banka d.d., ranije Sberbank d.d. (tvrtka društva promijenjena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt- 22/18434-2 od 14. travnja 2022., ranije Volksbank d.d. – tvrtka društva promijenjena rješenjem Trgovačkog suda u zagrebu broj Tt-13/1253-2 od 18. siječnja 2013.) prestalo postojati jer je pripojeno društvu Hrvatska poštanska banka d.d., to je rješenjem od 5. ožujka 2024. sud utvrdio prekid postupka, pozvao pravnog sljednika Hrvatsku poštansku banku d.d. da preuzme postupak te je postupak nastavljen.

4. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu br. 208820 od 13. lipnja 2007. (list 8-14), plan otplate (list 15-16), otplatnu tablicu po kreditu (list 17-18), prometnu karticu po kreditu (list 19-25), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću (list 51-56) te saslušanjem tužitelja (list 71-72).

5. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Nije sporno da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj 208820 od 13. lipnja 2007. na iznos 16.673,22 CHF (dalje: Ugovor o kreditu).

7. Sporno je, je li ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, obzirom je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost. Također sporna je i valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi.

8. Iz odredbe čl. 2.1. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena redovna kamatna stopa od 5,20 % godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.

9. Iz odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan dospijeća.

10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. i presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima, promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika (i drugih banaka navedenih u citiranim odlukama) i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, kao i da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03 - dalje: ZZP) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. Člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14. i 110/15. - dalje: ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi.

13. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno citiranoj odredbi, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

14. Da je tome tako, proizlazi iz okolnosti predmetnog slučaja – sadržaja Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, koji u čl. 2.1. sadrži upravo spornu odredbu o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke, a u čl. 8. spornu odredbu o otplati kredita u ugovorenoj valuti CHF uz koju je vezana glavnica. Navedene odredbe spornog Ugovora o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

15. U svrhu utvrđenja okolnosti zaključenja Ugovora o kreditu izveden je dokaz saslušanjem tužitelja. U svom iskazu tužitelj navodi kako je kupovao auto u auto salonu CIB Commerce i trebao mu je kredit. U auto salonu su mu predložili kredit u CHF kao najpovoljniji. U banci nikad nije bio. U auto salonu su pripremili ugovor, a pripremljene ugovore je nosio kod javnog bilježnika na ovjeru. Auto je koristio za osobne potrebe, u privatne svrhe. Kredit je u cijelosti otplatio.

16. Sud je povjerovao iskazu tužitelja jer je isti iskazivao iskreno i uvjerljivo. Na temelju iskaza tužitelja te s obzirom na utvrđeni sadržaj spornih ugovornih odredbi, sud je utvrdio da predmetni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti kretanje promjene kamatne stope, kao ni promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, a niti mu je prilikom potpisivanja Ugovora dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti. Te okolnosti tuženik nije dokazao.

17. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavak 4. istog članka propisuje ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.

18. Kako je u konkretnom slučaju ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81. ZZP-a, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

19. Imajući na umu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj poslovni Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedica nepoštene odredbe čl. 2.1. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je određeno da se ugovorena kamatna stopa može mijenjati tijekom otplate kredita u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora te čl. 8. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu je ništetnost takvih odredbi (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO).

20. Budući da odluka o tome jesu li odredbe čl. 2.1. i čl. 8. Ugovora o kreditu ništetne predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja za isplatom, to je sukladno odredbi čl. 12. ZPP-a, uvažavajući sve naprijed navedeno, ovaj sud utvrdio ništetnom odredbu čl. 2.1. i dio odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu u CHF.

21. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatog prema početnoj stopi od 5,20% za redovnu kamatu te pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan dospijeća anuiteta i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan isplate kredita. U svrhu utvrđenja navedenih spornih iznosa izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću.

22. Vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da je Ugovor o kreditu sklopljen 13. lipnja 2007., a odobren je iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.673,22 CHF obračunato po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate od 60 mjeseci te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,20% godišnje. Dospijeće prve obveze bilo je 1. srpnja 2007., a slijedećih svakog prvog dana u mjesecu. Ugovoreno je plaćanje mjesečnih anuiteta, iskazanih u valuti, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za CHF važećem na dan dospijeća. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, vještak je mišljenja kako razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do dana konačne otplate kredita, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita iznosi ukupno 2.436,94 kn. Razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do dana konačne otplate, a koja proizlazi razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF važećeg na dan korištenja kredita, iznosi ukupno 15.277,34 EUR, ako se promatraju samo iznosu koje je tužitelj više platio, odnosno 15.238,42 kn, ako se promatraju svi iznosi (pozitivni i negativni).

23. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića jer je isti jasan, obrazložen i neproturječan. Uostalom, matematičkom izračunu vještaka stranke nisu prigovarale.

24. Tužitelju su dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom prema nalazu i mišljenju vještaka, uzimajući u obzir samo tzv. pozitivne razlike, odnosno samo iznose koje su više plaćeni bez uračunavanja negativnih razlika koje su nastale s osnova nižeg tečaja od početno ugovorenog, jer tužitelj nije nepošten stjecatelj. Ovo iz razloga što je u postupku utvrđeno da je tuženik sam propustio tužitelja upoznati s parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Osim toga, plaćanjem anuiteta, prema nižem tečaju od početnog, tužitelj nije ništa primio, niti je bilo što stekao po osnovi ništetnih ugovornih odredbi pa da bi se tim iznosima trebala umanjivati predmetna tražbina. Zaključno valja reći i to da tuženik u postupku nije postavio protutužbeni zahtjev, a nije istaknuo niti prigovor radi prebijanja uslijed kojeg bi bilo potrebno utvrđivati i postojanje i visinu zahtjeva tuženika prema tužiteljici (tako i VSRH u odluci broj Rev 549/2023 od 18. prosinca 2023.).

25. Članak 1111. ZOO-a, određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

26. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnim, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora i otplate kredita po srednjem tečaju HNB-a za CHF važećeg na dan dospijeća pojedinog anuiteta, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s parametrima koje je primjenjivao, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

27. Visina stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. određena je sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznom odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08 i 125/11), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/2022), a od 1. siječnja 2024. pa do isplate sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.)

28. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare. Naime, potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO-a. S obzirom da se u ovom postupku u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a primjenjuje pravno utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, među inim, i spram tuženika, to i zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. To stoga što je tek danom pravomoćnosti te presude tužitelj kao potrošač stekao saznanje da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene pa posljedično tomu i ništetne, a time i stekao mogućnost zahtijevati povrat novčanih iznosa plaćenih po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi. Takvo je pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda Europske unije od 10. lipnja 2021. u spojenim predmetima pod oznakom C-776/19 i C-782/19.

29. To znači da zastara zahtjeva za isplatom teče od 14. lipnja 2018. kada je presuda iz kolektivnog spora postala pravomoćna glede ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF u odnosu na tuženika. Kako je tužba u ovom postupku podnesena 20. siječnja 2021., to zastara utuženog potraživanja nije nastupila.

30. Odluka o trošku tužitelja temelji se na članku 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23

- dalje: Tarifa). Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 13. kolovoza 2021., 23. lipnja 2022. i 5. lipnja 2023. u visini od 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 3. veljače 2022., 25. svibnja 2023., 4. ožujka 2024. i 29. studenog 2024. u visini od 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno 800 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife (1.600,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (400,00 EUR) iznosi 2.000,00 EUR. Navedenom iznosu valja pribrojiti i sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 34,86 EUR te trošak vještačenja u iznosu od 265,44 EUR pa ukupan trošak tužitelja iznosi 2.300,30 EUR.

31. Na ukupno dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje teku od 9. siječnja 2025. do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

32. Kako tuženik nije uspio u ovom postupku to je odbijen i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.000,00 EUR.

33. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

Zagreb, 9. siječnja 2025.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćniku