Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7827/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika GAMAUF d. o. o. Poljana, kao pravne osobe i TĐ, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, koje brani odvjetnica Ines Bilandžić Arbutina u Zagrebu, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. i 34. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19), odlučujući o žalbi okrivljenika GAMAUF d. o. o. Poljana, kao pravne osobe i TĐ, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu, poslovni broj: 43. Pp-2101/2021-11 od 6. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okrivljenika GAMAUF d. o. o. Poljana, kao pravne osobe i TĐ, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na prekršaj iz točke II izreke na način da se na temelju članka 182. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljenici GAMAUF d. o. o. Poljana, kao pravna osoba i NĐ, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi

oslobađaju od optužbe

da radnicama EĐ i BĐ ne bi dostavili obračune plaće za ožujak 2021. u skladu s člankom 7. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine („Narodne novine“, broj: 32/15, 102/15, 35/17) u odnosu na ostvarene sate prekovremenog rada u ožujku 2021., jer su iste ostvarile po 8 sati prekovremenog rada koji nisu iskazani u obračunima plaće za ožujak 2021., odnosno poslodavac im nije dostavio obračun neisplaćenog dijela plaće za ožujak 2021. do kraja travnja 2021.,

čime da bi počinili prekršaj kažnjiv po članku 229. stavku 1. točki 34. i stavku 2. Zakona o radu.

II Uslijed odluke iz točke I izreke, žalba okrivljenika u tom je dijelu bespredmetna je.

III Žalba okrivljenika GAMAUF d. o. o. Poljana, kao pravne osobe i TĐ, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu.

IV Uslijed odluka iz točke I i II izreke preinačuje se pobijana presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni te se okrivljenicima, za prekršaj činjenično i pravno opisan u točki I. izreke, na temelju članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu, izriče novčana kazna u iznosu od 8.090,00 (osamtisućadevedeset) eura pravnoj osobi, te 920,00 (devetstodvadeset) eura odgovornoj osobu, koju su dužni platiti u roku od 90 (devedeset) dana po primitku ove presude, pa ako u roku za plaćanje plate dvije trećine izrečenih kazni, smatrat će se da su, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, u cjelini plaćene.

V Okrivljenici su dužni platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od po 40,00 eura (četrdeset eura), svaki, u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljenici GAMAUF d. o. o. Poljana, kao pravna osoba i NĐ, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. i točke 34. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanih u izreci i kažnjeni ukupnim novčanim kaznama u iznosima od 16.180,00 eura/121.908,21 kuna pravna osoba i 1.840,00 eura/13.863,48 kuna odgovorna osoba, uz upozorenje sukladno članku 152. stavku 3. i članku 183. stavku 2. Prekršajnog zakona da će se, ukoliko dvije trećine izrečenih novčanih kazni plate u roku od 90 dana od dana pravomoćnosti presude, smatrati da su novčane kazne u cjelini plaćene.

1. Za pojedine prekršaje okrivljenoj pravnoj osobi utvrđene su novčane kazne u iznosima od dva puta po 8.090,00 eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi u iznosima od dva puta po 920,00 eura.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani i na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 50,00 eura/376,73 kuna, svaki.

1. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno putem branitelja izjavili žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih osnova.

3. U žalbi osporavaju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

4. Žalitelji predlažu da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

2. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.

3. Rješavajući predmet i ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske po službenoj je dužnosti utvrdio da je pobijanom presudom u odnosu na djelo opisano u točki II. izreke povrijeđeno prekršajno materijalno pravo na štetu okrivljenika u pitanju je li djelo za koje se protiv okrivljenika vodi postupak prekršaji, koja je povreda navedena i opisana u članku 196. točki 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo počinjeno na način kako je to činjenično opisano u točki II. izreke prvostupanjske presude nije prekršaj.

4. Naime, člankom 229. stavkom 1. točkom 34. i stavkom 2. Zakona o radu propisano je kažnjavanje poslodavca i odgovorne osobe poslodavca ako radniku ne dostavi obračun dugovane, a neisplaćene plaće, naknade plaće ili otpremnine, ili ako obračun nema propisani sadržaj, iz čega slijedi da je sankcionirano kažnjavanje poslodavca i odgovorne osobe poslodavca koji radniku ne dostave obračun dugovane, a neisplaćene plaće ili dostave obračun dugovane, a neisplaćene plaće koji nema propisani sadržaj.

5. Imajući u vidu činjenični opisa djela sadržan u točki II. izreke osporavane presude u kojem se okrivljenike u bitnom tereti da ne bi radnicama dostavili obračune plaća za mjesec ožujak 2021. u skladu s člankom 7. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine, i to u odnosu na ostvarene sate prekovremenog rada, ocjena je ovog suda da, budući da se obveza dostave obračuna plaće s propisanim sadržajem odnosi na dugovanu a neisplaćenu plaću, ali ne na obračun isplaćene plaće, djelo kako je to činjenično opisano u pobijanoj presudi nije prekršaj čime je povrijeđeno prekršajno materijalno pravo na štetu okrivljenika u pitanju je li terećeno djelo prekršaj, na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Stoga je ovaj sud, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, po pravilnoj primjeni zakona preinačio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i u skladu s odredbom članka 207. Prekršajnog zakona okrivljenike oslobodio optužbe, kako je to navedeno u točki I izreke ove presude, a žalba okrivljenika u tom je bespredmetna.

5. Ispitujući dalje prvostupanjsku presudu u odnosu na prekršaj iz točke I. izreke iz osnova i razloga koje žalitelji navode u žalbi te po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je, postupajući po službenoj dužnosti, utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nije počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i okrivljenike proglasio krivima za terećene prekršaje.

6. Suprotno stavu izraženom u žalbi, činjenično stanje u odnosu na prekršaj opisan u točki I. izreke prvostupanjske presude potpuno je i točno utvrđeno u provedenom postupku u kojem su okrivljenici aktivno sudjelovali, te je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka imao osnove za zaključak da su okrivljenici svojim postupanjima ostvarili sva bitna obilježja terećenog djela za koje su pravilno i zakonito proglašeni krivima.

7. Ocjenjujući dokaze po slobodnom uvjerenju prvostupanjski sud svoja saznanja o tim djelima okrivljenika zasnovao je na ocjeni svih u postupku izvedenih dokaza, koje je dokaze pravilno cijenio i u pobijanoj presudi valjano obrazložio, te je za odluku o krivnji žalitelja naveo razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, budući da okrivljenici u evidenciji o radnom vremenu koju su vodili za ožujak 2021. navode da je EĐ u tjednu od 1. ožujka do 6. ožujka 2021. radila od 06,00 do 14,00 sati osam sati dnevno, čime je u tom tjednu radila ukupno 48 sati, kao i radnica BĐ.

8. Budući da Zakon o radu u članku 61. stavku 1. propisuje da puno radno vrijeme radnika ne može biti duže od četrdeset sati tjedno, navedene su radnice u tjednu od 1. ožujka do 6. ožujka 2021. ostvarile 8 sati prekovremenog rada, koji rad okrivljenici nisu evidentirali kao prekovremeni rad, kako je to propisano u članku 8. stavku 2. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, prema kojoj je odredbi poslodavac, osim podataka iz stavka 1. tog članka, dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarenje pojedinih prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom (sate rada noću, prekovremeni rad, smjenski rad, dvokratni rad, rad u dane blagdana ili neradnih dana utvrđenih posebnim propisom i slično).

9. Žalbeni navodi u kojima se ponavljaju navodi već iznijeti u prvostupanjskom postupku nisu takvog značaja da bi doveli u sumnju pravilnost izvedenih dokaza, niti oslobađaju okrivljenike od odgovornosti za taj prekršaj.

7. Ispitujući odluku o kazni u smislu članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj sud je mišljenja da su okrivljenici za počinjene prekršaje kažnjeni primjerenim kaznama, te da iste nisu prestroge.

10. Prilikom odmjeravanja kazni prvostupanjski sud u dovoljnoj je mjeri cijenio utvrđene olakotne okolnosti te je, vodeći računa o stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, okrivljenike kaznio minimalnim propisanim novčanim kaznama, kojim kaznama će se postići svrha kažnjavanja i djelovati na okrivljenike da se ubuduće klone činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno postići će se kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.

8. Kako je ovaj sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njihova prekršajna odgovornost, to je za iste, temeljem članka 139. stavka 5., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe na ovom sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.

9. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 9. siječnja 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.