Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-910/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice u pravnoj stvari tužitelja KU /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koga zastupa Slaven Vrbošić, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika Grada Osijek /[osobni identifikacijski broj]/, [adresa], radi utvrđenja vlasništva na nekretnini, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P- 581/2023-10 od 10. siječnja 2024., u sjednici održanoj 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-581/2023-10 od 10. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-581/2023-10 od 10. siječnja 2024. utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnine koja se vodi kao vlasništvo Grad Osijek, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Osijeku, sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, ukupne površine 122 m2, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se temeljem te presude, a nakon njezine pravomoćnosti, tužitelj upiše kao vlasnik opisane nekretnine uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika.

2. Protiv presude žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. točkama 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3. Tuženik predlaže slijedom žalbenih navoda preinaku ili ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba je neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje stečenog prava vlasništva na nekretnini - k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oranica, površine 122 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje tužitelj temelji na dugotrajnom i neprekidnom posjedu (izvanrednoj dosjelosti kao izvornom načinu stjecanja) njegovih prednika i njega (preko 40 godina) i trpljenje upisa stečenog tužiteljevog prava u zemljišnoj knjizi, uz istovremeno brisanje prava sa imena tuženika.

7. Ispitivanjem prvostupanjske presude nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti pogrešna primjena materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

8. Tumačenje činjenica po tuženiku i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi nemaju značaj ukazivanja na nepravilno utvrđeno činjenično stanje, ni pogrešnu primjenu materijalnog prava, već njegovo osobno viđenje predmetnog spora, koje je bez pravnog uporišta.

9. Naime, prema pravilima o dosjelosti (izvornom načinu stjecanja vlasništva na tuđoj stvari), kojima je svrha uklanjanje trajnog nesklad između posjeda i vlasništva, uspostavljanje pravnog stanja i dopuna zaštiti pravnog prometa, među kojima su i pravila o izvanrednoj dospjelosti (pravno pravilo iz § 1472. Općeg građanskog zakona /Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch/, članak 28. stavak 4. i 5. u vezi s člankom 21. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima /Narodne novine, broj: 53/1991./, članak 159. stavak 4. u vezi s člankom 129. stavkom 1. i članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /Narodne novine, broj: 81/2015. - pročišćeni tekst, 94/2017. - ispravak, u daljnjem tekstu: ZVDSP-a/), u kontinuitetu uz neznatna odstupanja koja nisu relevantna za predmetni spor, samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, županije, jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave, i s njima izjednačenih pravnih osoba, stječe dosjelošću vlasništvo pošto njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalan posjed neprekidno traje četrdeset godina, s tim da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar (članak 160. stavak 2. ZOVO-a) i da ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegove nasljednike zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja (članak 17. stavak 1. ZVDSP-a) neovisno o tome koje posjedovne čine je vršio prednik, a koje njegov slijednik i je li predmet posjeda obuhvaćen ostavinom, i smatraju se poštenim, osim ako se dokaže suprotno (članak 18. stavak 5. ZVDSP-a).

10. Iz navedenih pravila mjerodavnih za razrješenje spora po zahtjevu na utvrđenje izvorno stečenog prava vlasništva na nekretnini proizlazi da kod izvanredne dosjelosti ne treba utvrđivati naslov posjednika ili njegovih prednika, već da je posjed bio miran s uočljivom voljom držanja nekretnine kao svoje i ponašanje posjednika kao vlasnika kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost i da je tuženik bio dužna dokazati da je posjed tužitelja i njegovih prednika na predmetnoj čestici bio nepošten. 11. Dovođenjem u vezu materijalnih dokaza (prijepisa posjedovnog lista /list 10. spisa/, povijest promjena na katastarskoj čestici /list 11. spisa/, Uvjerenja /list 13. spisa/, Izvod iz katastarskog plana /list 15. spisa/, Uvjerenje o prebivalištu /list 16. spisa/, Potvrda /list 17. spisa/), sa iskazima svjedoka (UU, HU, ZU /list 33. - 36. spisa) i iskazom tužitelj kao stranke (list 33. spisa) iz kojih proizlazi da predmetna čestica predstavlja jednu funkcionalnu cjelinu sa k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojima se nalazi kuća tužitelja sa pomoćnim prostorijama (garaža i šupa) i koja je omeđena jednom ogradom, da česticu 9121/10 k. o. [katastarska općina] nesmetano i kontinuirano od pedesetih godina posjeduju tužiteljevi roditelji i tužitelj od rođenja (1960.), kao jedini objektivni zaključak ostaje da su tužitelj i njegovi prednici pošteni posjednici, odnosno da su pretpostavke stečenog vlasništva predmetne nekretnine dosjelosti ispunjene devedesetih godina prošlog stoljeća, a najkasnije do 1999., kako je to zaključio i prvostupanjski sud.

12. Prema tome, kako za odluku na utvrđenje stečenog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini po pravilima o izvanrednoj dosjelosti nije odlučan naslov tužiteljevih roditelja kao posjednika, a ni tužitelja, već činjenica da je posjed prednika tužitelja i tužitelja bio miran s uočljivom voljom držanja nekretnine kao svoje i da su se ponašali kao vlasnici kontinuirano preko šezdeset godina (najranije od 1950., a najkasnije od 1960.), što kao izvjesno proizlazi iz rezultata raspravljanja, to se ne mogu prihvatiti kao relevantno u prilog poštenja posjeda pozivanje tuženika na predmet darovanja između tužitelj i njegovog oca, na činjenicu da je nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo i s tim u vezi tumačenje vremena dosjelosti na nekretnini u društvenom vlasništvu, naknadno upisanoj na njega, a ni kao pravilno tumačenje vremena dosjelosti (u vrijeme dosjelosti na stvarima u društvenom vlasništvu računa i vrijeme prije 8. listopada 1991. /točka 23. obrazloženja prvostupanjske presude/).

13. Nadalje, s obzirom na činjenicu da su tužitelj i njegovi prednici u mirnom posjedu s uočljivom voljom držanja nekretnine kao svoje preko 60 godina, da se kroz sve vrijeme ponašaju kao vlasnici i svoja vlasnička prava manifestiraju na očigled, da tuženik nikada nije osporavao vlasništvo prednicima tužitelja, a ni tužitelju, sama činjenica što nisu izvršili uvid u zemljišnu knjigu, ne može im se stavljati na teret, u smislu da su bili nepošteni posjednici kroz vrijeme potrebno za izvorno stjecanje vlasništva predmetne nekretnine po pravilima o izvanrednoj dosjelosti.

14. Dakle, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski je sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kad je prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje i vezane zahtjeve usmjerene na uklanjanje trajnog nesklad između posjeda i vlasništva i uspostavljanjem pravnog stanja vezano za predmetnu nekretninu (pravno shvaćanje - prva sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održana 31. siječnja 2022. /Su-IV-33/2022-2/ - "1. Kad je presudom utvrđeno da je pravo vlasništva tužitelja stečeno na temelju zakona (dosjelošću) preostali dio tužbenog zahtjeva kojim se tužitelj "ovlašćuje ishoditi uknjižbu stečenog prava vlasništva uz brisanje tog prava s upisanog imena što je tuženik dužan trpjeti" nije neosnovan, odnosno protivan zakonu.").

15. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P- 581/2023-10 od 10. siječnja 2024. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tuženiku, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

U Zagrebu 9. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović