Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-1023/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja Aluflexpack Novi d.o.o. /OIB: 23268154531/ sa sjedištem u Poličniku /23241/, Murvica, Ulica Dr. Franje Tuđmana 25, koga zastupa Dražen Lončić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Nezavisnog sindikata Slap /OIB: 41992863880/ iz Šibenika, Narodnog preporoda 12, koga zastupa Suzana Malenica, odvjetnica iz Šibenika, radi nadomještanja suglasnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-98/2024-9 od 28. listopada 2024., u sjednici održanoj 9. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-98/2024-9 od 28. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-98/2024-9 od 28. listopada 2024. nadomještena je suglasnost tuženika za donošenje Odluke o otkazu ugovora o radu od 20. lipnja 2024. radnici SLD, zaposlenoj na radnom mjestu Asistent voditelja proizvodnje, Odjel oplemenjivanja, PF proizvodnje, koja suglasnost je uskraćena Očitovanjem tuženika od 27. lipnja 2024. (stavak I. izreke) i naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura sa zateznim kamatama od 28. listopada 2024. do isplate (stavak II. izreke).
2. Protiv presude žali se tuženik pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a).
2.1. Tuženik predlaže preinaku prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu 375,00 eura.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za nadomještanje suglasnost tuženika u donošenju Odluke o otkazu ugovora o radu od 20. lipnja 2024. radnici SLD, zaposlenoj na radnom mjestu Asistent voditelja proizvodnje, Odjel oplemenjivanja, PF proizvodnje, koja suglasnost je uskraćena Očitovanjem tuženika od 27. lipnja 2024. i zahtjev za naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama.
6. Prvostupanjski je sud zaključio da su ispunjenje pretpostavke da se nesporno uskraćena suglasnost tuženika za otkaz ugovora o radu radnici i sindikalnom povjereniku SLD nadomjesti sudskom odlukom jer da tužitelj kao poslodavac namjerava otkazati ugovor o radu radnici SLD iz razloga predviđenih ZR-a[1] , da se očitovanjem tuženika samo potvrđuju navodi radnice SLD (da se ne radi o nikakvoj teškoj povredi iz radnog odnosa, predlaže povlačenje namjeravane odluke o otkaz, ukidanje suspenzije i zabrane radnici ulaska u krug poduzeća) i da iz priloženih materijalnih dokaza navedenih pod točkom 4. obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi osnovana sumnja o postojanju otkaznog razloga, opravdanost kojeg će tužitelj biti dužan dokazati u slučaju radnog spora vezano za otkaz radnog odnosa radnici SLD.
7. Osporavajući prvostupanjsku presudu tuženik tvrdi da mu je povrijeđeno zajamčeno ustavno (članak 29. stavaka 1. Ustava[2] ) i konvencijsko (članak 6.1. EKZLJP-a[3] ) pravo na pravično suđenje i da je i stog aspekta počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. i 13. ZPP-a jer da nisu pravilno ispitani podnesci, tvrdnje i dokazi izneseni po strankama, da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da se prvostupanjski sud neprimjerenim načinom stavio na stranu poslodavca potpuno ignoriravši tuženikovo sudjelovanje u parnici, da nije jasno koju valjanu pravnu osnovu za otkaz ugovora o radu radnici SLD je imao u vidu kad je zaključio da je navedeni razlog za otkaz vjerojatan, i da je neovisno o bitnim povredama činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer da je radnica u svojoj obrani navela da je bila uvjerena da se primljeni novčani iznosi odnosi na povećanje plaće, da općim aktima tužitelja nigdje nije propisan dužnost obavještavanja poslodavca o prestanku boravišta u slučaju kad potvrda sadrži podatke o početku i isteku boravišta, kao što je sadržavala potvrda radnice (od 23. lipnja 2022. do 23. lipnja 2023.), da iz priloženih dokaza ne proizlazi vjerojatnost 1 Zakon o radu (Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022. 46/2023., 64/2023., u daljnjem tekstu: ZR-a)
2 Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014.)
3 Europska Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010.)
opravdanosti otkaznog razloga i da njezina dužnost nije bila upozoravati poslodavca da je boravište isteklo, već da je to bila dužnost osoba zaposlenih u Ljudskim potencijalima.
8. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. i 13. ZPP-a, na koje se poziva tuženik, budući da je izreka jasna, da su u obrazloženju navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da nisu proturječni i da je tužba podnesena pravodobno (očitovanje tuženika kojim uskraćuje suglasnost dostavljeno tužitelju 8. srpnja 2024. /list 17. spisa/, a tužba radi nadomještanja suglasnosti podnesena 12. srpnja 2024. /list 1. - 4. spisa/).
9. Nije utvrđen žalbeni razlog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP-a) i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a). To što tuženik ocjenom dokaza i činjeničnim zaključivanjem prvostupanjskog suda nije zadovoljan i što smatra da je iz izvedenih dokaza trebalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje istinitog (da nije trebalo donijeti sudsku odluku o nadomještanju uskraćene suglasnosti) nije povrijeđeno niti jedno tuženikovo pravo.
10. Naime, pravilima o zaštiti sindikalnih povjerenika sadržanim u ZR-u je između ostalog propisano da sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja te dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti, bez suglasnosti sindikata nije moguće otkazati ugovor o radu (članak 188. stavak 1. točka 1. ZR-a), da uskratu suglasnosti na otkaz sindikat mora pisano obrazložiti, a poslodavac da može u roku od petnaest dana od dana dostave očitovanja sindikata zatražiti da suglasnost nadomjesti sudska odluka (članak 188. stavak 3. ZR-a).
11. Dakle, iz navedenih pravila proizlazi da je u sudskom postupku radi nadomještanja suglasnosti, kakav je i predmetni, potrebno utvrditi i ocijeniti, namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu iz razloga koje ZR-a određuje kao dopuštene, radi li se o radniku kojem se po ZR-a ne može otkazati ugovor o radu (članak 34. ZR-a), je li pisana uskrata suglasnosti izričita i nedvosmislena (omogućuje li poslodavcu da i on štiti svoja prava koja ima prema odredbama ZR-a), te je li poslodavac navodima i predloženim dokazima učinio vjerojatnim (ne izvjesnim) razloge za otkazivanje ugovora o radu, a koje ograničenje suda je nužan izvod iz pravne prirode postupanja suda u parnicama radi nadomještanja suglasnosti (arg. članka 151. stavka 1., 4. - 5. ZR-a, članka 434. ZPP-a) jer bi u suprotnom, poslodavac morao u dva odvojena postupka, protiv predstavnika radnika i samog radnika dokazivati ostvarenje istih razloga za otkaz, što svakako intencija zakonodavca nije bila.
12. Iz rezultata raspravljanja, kako je to u biti zaključio i prvostupanjski sud, u bitnome proizlazi da SLD nije radnik na kojeg bi se odnosila zabrana otkaza iz članka 34. ZR-a, da tužitelj (poslodavac) namjerava otkazati ugovor o radu iz razloga predviđenih odredbom članka 115. stavkom 1. točkom 3. ZR-a (razloga koji je dopušten ZR-a), SLD koja je u veljači 2024. imenovana sindikalnim povjerenikom tuženika, o čemu je tužitelj obaviješten, a kojoj se po ZR-a ne može otkazati ugovor o radu bez suglasnosti tuženika, da je tužitelj navodima i dokazima (nacrt Odluke o otkazu, obrane radnice u pisano obliku, nesporne činjenice) učinio vjerojatnim (ne osnovanim) razloge za otkazivanje ugovora o radu, i da se tuženikovo protivljenje iz očitovanja kojim je otklonio suglasnost za otkazivanje ugovora o radu SLD svodi na iskazivanje sumnje na netransparentno postupanje iz kojeg se po tuženiku krije namjera da radnica napusti poduzeće, da je razlog "rješavanja iste" to što je ukazivala na neka događanja (ne navodi koje) koja su išla na štetu poslodavca i da je upravo to razlog zbog kojeg se pojedinci hoće riješiti iste, zbog tobožnjih kršenje obveza iz radnog odnosa, mjesecima tražene kao razlog za otkaz ugovora o radu koji "ni sada ne može potvrditi činjenicama".
13. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženika da u granicama reduciranog zadatka po predmetnom zahtjevu prvostupanjski sud nije pravilno ispitao podneske, tvrdnje i dokazi izneseni po strankama, da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da se prvostupanjski sud neprimjerenim načinom stavio na stranu poslodavca potpuno ignoriravši njegovo sudjelovanje u parnici, a niti ostale žalbene zaključke navedene pod točkom 7. obrazloženja, koji su odraz pogrešnog viđenja predmetne parnice, u kojoj se kako je navedeno ne ispituje opravdanost razloga za otkaz ugovora o radu (je li to što je SLD nesporno bez osnove od lipnja 2023. do zaključno sa siječnjem 2024. primili od poslodavca ukupan iznos od 1.720,02 eura na ime troškova prijevoza na posao i s posla opravdan razlog za redovno otkazivanje ugovora o radu prema Pravilniku, ZR-u i drugim aktima, te je li, a ako jest od kakvog utjecaja to što je ista i ranije bila pisano upozoravan na izvršavanje obveza iz radnog odnosa, opravdanost kojih se ispituje u postupku između poslodavca i radnika u slučaju spora o nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, ukoliko takva odluka bude donesena, a ne u predmetnom postupku), već pretpostavke navedene pod točkom 11. obrazloženje ove presude, koje su ispunjene.
14. Kako tuženik nije naveo konkretne povrede i propuste koje je po njemu prvostupanjski sud počinio vezano za odluku o troškovima, već se samo pozvao na zakonsku formulaciju o povredama zbog kojih se i ta odluka može pobijati, osporavajući je podredno osporavanju odluke o glavnom tužbenom zahtjevu, te kako drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to odluka o troškovima pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.
15. Tuženiku ne pripada pravo na trošak žalbe od tužitelja jer nije uspio sa istom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).
16. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr- 98/2024-9 od 28. listopada 2024. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tuženiku, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).
U Zagrebu 9. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Nika Grospić Ivasović
