Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-1746/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Renati Đaković Vranković, u pravnoj stvari prvoovrhovoditeljice AN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], drugoovrhovoditeljice KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trećeovrhovoditeljice UN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i četvrtoovrhovoditeljice ĆN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. 48, [adresa], koje sve ovrhovoditeljice zastupa punomoćnik AŠ, odvjetnik u [adresa], protiv prvoovršenika NN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugoovršenice RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje ovršenike zastupa punomoćnica MB, odvjetnica u [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Ovr-642/2022-28 od 22. listopada 2024., 9. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba prvoovršenika NN i drugoovršenice RN kao neosnovana i potvrđuje se rješenje rješenja o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Ovr-642/2022-28 od 22. listopada 2024.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev prvo i drugoovršenika za naknadu troškova nastalih u povodu podnesenog pravnog lijeka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem o ovrsi određena je ovrha radi ispražnjenja i predaje kuće u [adresa], kbr. 12 u posjed ovrhovoditeljicama, na temelju ovršne isprave – pravomoćne i presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-1407/09 od 23. rujna 2011.
2. Protiv tog rješenja žalbu su podnijeli ovršenici „iz svih žalbenih razloga određenih u Ovršnom zakonu“. Predlažu uvažiti žalbu ovršenika i ukinuti rješenje o ovrsi. Potražuju naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna.
3. Žalba ovršnika je neosnovana.
4. U odnosu na istaknuti žalbeni razlog iz čl. 50. toč. 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje: OZ) u vezi čl. 75. st. 5. OZ koji su ovršenici već isticali u ranijim žalbama izjavljenim protiv rješenja o ovrsi donesenih u ovom postupku povodom prijedloga ovrhovoditeljica za ovrhu od 4. studenoga 2022., valja navesti da je o navedenom žalbenom razlogu ovaj sud u svojim ranijim odlukama donesenim u ovom postupku (broj Gž Ovr- 27/2023-2 od 8. ožujka 2023. i Gž Ovr-257/2024-2 od 29. ožujka 2024.) kojima su ukinuta rješenja o ovrsi i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, naveo da se u ovom predmetu radi o ovrsi radi ostvarenja nenovčane tražbine, zbog čega je pogrešno pozivanje ovršenika na odredbu čl. 75. OZ koja se odnosi na zaštitu ovršenika u ovrsi radi naplate novčane tražbine, pa stoga ovršenici neosnovano u ovoj žalbi ponavljaju i ističu žalbeni razlog iz čl. 50. st. 6. OZ.
5. Ovršenici ponovno i u ovoj žalbi opširno ponavljaju navode u vezi postupka u parničnom postupku u kojem je donesena ovršna isprava, a povodom prijedloga ovršenika (u tom postupku tuženika) za povrat u prijašnje stanje, pa kako je ovaj sud već u svojim naprijed navedenim odlukama kojima su ukinuta rješenja o ovrsi naveo, radi se o potpuno bespredmetnim žalbenim navodima budući da sud u ovršnom postupku nije ovlašten preispitivati postupak u kojem je donesena ovršna isprava – u konkretnom slučaju pravomoćna presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-1407/09 od 23. rujna 2011.
6. Ovršenici su tijekom postupka istaknuli povredu prava na poštivanje doma navodeći da nemaju niti jednu drugu nekretninu za stanovanje osim predmetne, da s njima živi kćer koju uzdržavaju jer je nezaposlena i osoba s invaliditetom, kao i njihovi maloljetni unuci koje također uzdržavaju, da u predmetnoj nekretnini žive od 1993., dakle zadnjih 30 godina, pa da bi im iseljenjem bila ugrožena materijalna i životna egzistencija, pa takvim navodima ovršenici sadržajno ističu pravo na dom iz odredbe čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10). U vezi tako istaknutih navoda ovršnici su dostavili dokumentaciju, a spisu prileži i izjava SN, kćeri ovršenika, dana [obrt] od 23. studenoga 2023. (list 39)
7. Ovrhovoditeljice su tijekom postupka navele da ovršenici ne plaćaju nikakvu naknadu za korištenje predmetne nekretnine, da je ovrhovoditeljica ĆN stopostotni teški invalid u mirovini i da se ĆN ima namjeru vratiti u Hrvatsku, da ovrhovoditeljice, osim UN, nemaju u vlasništvu drugih nekretnina osim predmetne, da je predmetna nekretnina potrebna za stanovanje svih ovrhovoditelja, osobito ĆN, te su dostavile dokumentaciju u vezi tih navoda.
8. Ovršna isprava – presuda na temelju koje je određena predmetna ovrha je donesena 23. rujna 2011., a iz sadržaja te presude proizlazi da je postupak vođen radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju od 17. srpnja 1998. koji su sklopili prednici ovrhovoditeljica, BN i TN kao primatelji uzdržavanja i ovdje ovršenici kao davatelji uzdržavanja, te je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev radi raskida tog ugovora o uzdržavanju i posljedično tome naloženo je tuženicima (u ovom postupku ovršenicima) predati predmetnu nekretninu u posjed prednici ovrhovoditeljica, BN.
9. Prvostupanjski sud je ocjenjujući osnovanost istaknutog prigovora poštivanja prava na dom, a iz kojeg razloga ovršenici osporavaju zakonitost rješenja o ovrsi, suprotno žalbenim navodima, proveo test razmjernosti navodeći da je predmetna nekretnina dom ovršenika, da je donošenjem pobijanog rješenja o ovrsi došlo do miješanja u pravo na dom ovršenika i da je mjera iseljenja nužna u demokratskom društvu, utvrđujući da zdravstveno stanje ovrhovoditeljice ĆN opravdava zaštitu prava vlasništva ovrhovoditeljica nasuprot prava ovršenika na poštivanje doma.
10. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi.
10.1. Naime, polazeći od utvrđenja da predmetna nekretnina predstavlja dom ovršenika kao i da je donošenjem rješenja o ovrsi došlo do miješanja u pravo na dom ovršenika, za ocjenu je li miješanje nužno u demokratskom društvu (kao trećeg eliminacijskog pitanja u testu razmjernosti), prvostupanjski sud je ocjenjujući navode stranaka i dostavljene dokaze, pravilno zaključio da se zaštita prava vlasništva ovrhovoditeljica koje nemaju u vlasništvu drugih nekretnina (osim ovrhovoditeljice UN koja je suvlasnica na jednoj nekretnini), ne može postići primjenom blaže mjere, budući da se ovrhovoditeljica ĆN, koja je umirovljenica i osoba s teškim invaliditetom, ima namjeru vratiti u Hrvatsku i živjeti u predmetnoj nekretnini, dok s druge strane ovršenici koji su, prema njihovim tvrdnjama, osobe koje se iz socijalnih, ekonomskih i drugih razloga nisu u mogućnosti stambeno zbrinuti po tržišnim uvjetima ili na drugi način, imaju mogućnost ostvarivanja stambenog zbrinjavanja uz pomoć države odnosno jedinice lokalne uprave i samouprave, pa u takvim okolnostima konkretnog slučaja i po ocjeni ovog suda u ovoj pravnoj stvari preteže zaštita prava vlasništva predmetne nekretnine u korist ovrhovoditeljica.
11. Stoga je slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) koji se primjenjuje na odgovarajući način na temelju odredbe čl. 21. st. 1. OZ, odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
12. Odluka o troškovima ovršenika u povodu podnesene žalbe donesena je na temelju čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ (točka II. izreke).
U Zagrebu, 9. siječnja 2025.
Sutkinja:
Renata Đaković Vranković
