Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2400/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice RF /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa Hrvoje Vukadin, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. /[osobni identifikacijski broj]/ sa sjedištem u [adresa], koga zastupa Goran Gložinić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Glamuzina & Lui d.o.o. iz [adresa], radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8875/2023-8 od 27. veljače 2024., u sjednici održanoj 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8875/2023-8 od 27. veljače 2024. pod stavcima I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8875/2023-8 od 27. veljače 2024. utvrđena je ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj 028-50-4472426, sklopljenog između stranaka 24. kolovoza 2007. koja glasi "Naknada: 0,50% (nula zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratno, naplaćuje se prilikom korištenja kredita." i odredba članak 10. koja glasi: "Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor." (stavak I. izreke), naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.225,23 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 265,08 eura od 5. studenog 2007. i na iznos od 1.960,16 eura od 26. travnja 2011., sve do isplate, i naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.069,35 eura sa zateznim kamatama od 27. veljače 2024. do isplate (stavak II. izreke).

Pod stavkom III. izreke je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko dosuđenog, a pod stavkom IV. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

2. Protiv presude pod stavcima I., II. i IV. izreke žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a[1] .

2.1. Tuženik predlaže preinaku ili ukidanje prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u neodređenom iznosu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje ništetnom odredbe članka 3. (jednokratna ulazna naknada) i članka 10. (naknada za prijevremenu otplatu kredita) Ugovora o kreditu broj 028-50-4472426, sklopljenog između stranaka 24. kolovoza 2007., restitucijski zahtjev za vraćanje ukupnog iznosa od 2.225,23 eura (265,08 eura na ime naplaćene jednokratne ulazne naknade, 1.960,16 eura na ime naplaćene naknade za prijevremeno vraćanje kredita) sa zateznim kamatama i troškovima postupka sa zateznim kamatama.

6. Prvostupanjski je sud u bitnome zaključio da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu nepoštene i ništetne (pripremljene na unaprijed formulirano obrascu tuženika, ne zna se točno na što se naknade odnose, tužiteljica kao potrošač nije mogla utjecati na iste) što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve u smislu Zakonu o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, a posljedično čemu je tuženik dužan vratiti tužiteljici predmetni iznos sa zateznim kamatama i troškovima postupka sa zateznim kamatama, te otklonio prigovor zastare (početak roka zastare se računa od pravomoćnosti predmetne presude kojom je utvrđenja ništetnost odredbi Ugovora o kreditu - rok zastare nije niti počeo teći).

7. Tuženik u žalbi tvrdi da pobijanu presudu nije moguće ispitati jer da prvostupanjski sud presumira njegovo nepoštenje, što da je suprotno rezultatima raspravljanja i mjerodavnim odredbama Zakona o potrošačima (tužiteljica nikada nije prigovarala - iskazala nezadovoljstvo spornim ugovornim odredbama, te su iste jasne, razumljive i lako uočljive, tuženik nije postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenju, niti su sporne odredbe uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača).

1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

8. Žalbenim navodima tuženika ne dovodi se u pitanje zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu.

9. Naime, prema ZZP-a/2003[2] , ZZP-a/2007 , kojima je uređena zaštita osnovnih prava potrošača, u kontinuitetu je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a na štetu potrošača, da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca i da je trgovac dužan dokazati da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru, pojedinačno pregovaralo (članak 81. ZZP-a/2003, članak 96. ZZP-a/2007); da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (članak 84. ZZP- a/2003, članak 99. ZZP-a/2007); da odredbe ugovora koje prema Zakonu ili sporazumu stranaka mora biti sastavljen u pisanom obliku, moraju biti napisane jasno i razumljivo i biti lako uočljive (članak 85. ZZP-a/2003, članak 100. ZZP- a/2007); da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača (članak 86. ZZP-a/2003, članak 101. ZZP-a/2007), i da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora da ne povlači za sobom i ništavost samog ugovora, ako on može opstati bez takve ništetne odredbe (članak 87. ZZP-a/2003, članak 102. ZZP-a/2007).

10. Prema općim pravilima ZOO-a[4] ništetan je ugovor u kojem je postavljen raskidni uvjet protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilni propisima ili moralu društva (članak 298. stavak 1. ZOO-a), s tim da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako na nije bila uvjet ugovora niti odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (članak 324. stavak 1. ZOO-a), posljedica kojeg je nastanak subjektivnog prava za vraćanje onoga što je primljeno na temelju ništetnog nuzgrednog sastojka pravnog posla (članak 323. ZOO-a).

11. Iz rezultata raspravljanja proizlazi da prilikom sklapanja kredita, tužiteljici kao potrošaču nije objašnjeno na što se točno odnosi jednokratna ulazna naknada, a na što naknada za prijevremenu otplatu kredita, te da prijevremeno zatvaranje (vraćanje) kredita neće biti moguće bez plaćanja dodatnog iznosa, koje će jednostrano odrediti tuženik.

12. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženika da se sa tužiteljicom pojedinačno pregovaralo o spornim naknadama, da su iste bile razumljive i lako uočljive i da njegovo postupanje nije bilo protivno načelu savjesnosti i poštenju, niti da uređenje iz članka 3. i 10. Ugovora o kreditu ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. 2 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/2003., u daljnjem tekstu: ZZP-a/2003) 3 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012., 56/2013., u daljnjem tekstu: ZZP-a/2007/)

4 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. 126/2021., 114/2022., 156/2022., 115/2023.)

13. Tuženik ni tijekom predmetne parnice nije objasnio na što se točno odnosi jednokratna ulazna naknada, a na što naknada za prijevremenu otplatu kredita, tako da kao jedini objektivni zaključak ostaje da se radi o unaprijed postavljenim (standardnim) okvirnim uvjetima realizacije i zatvaranja kredita, na koji tužiteljica kao potrošač nije mogla utjecati, a nastavno tome niti se koristiti svojim pravom provjere preklapanja među različitim naknadama ili među uslugama koje je tuženik naplaćivao, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja (članak 4. ZOO-a), u kvalitativnom i kvantitativnom smislu uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača, a pri čemu naravno treba imati u vidu da se znatnije neravnoteže stvorene odredbama kojima se na teret potrošača prebacuju troškovi različiti od kamata, ne mogu ograničiti samo na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije koja je predmet ugovora, s jedne strane, i troškova koji na temelju te odredbe terete potrošača, s druge strane, s obzirom da znatnija neravnoteža može proizlaziti, a što je slučaj u konkretnoj parnici iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je na temelju ništetnih odredbi stavljen potrošač kao stranka ugovora, bilo u obliku ograničenja sadržaja prava koja prema tim odredbama ima na temelju tog ugovora ili ograničenja u njihovu korištenju ili pak u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena pozitivnim propisima.

14. Pravilno je ocijenjen neosnovanim i prigovor zastare u odnosu na glavno novčano potraživanje i kamate koje zastarijevaju zastarom glavnog potraživanja, a koja ocjena je u skladu sa zaključkom Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice od 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022. (Su IV-33/2022-2) prema kojem rok u slučaju restitucijskog zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora (članak 323. stavak 1. ZOO-a) počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (tužiteljica restitucijski zahtjev ne temelji na učincima odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, niti na pravilima o naknadi štete, već na individualnom zahtjevu na utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kreditu kojom je tužiteljici neosnovano nametnuta obveza plaćanja naknada, a ništetnost kojih ugovornih odredbi je utvrđena u predmetnoj parnici).

15. Dakle, prvostupanjski je sud ispitao konkretan slučaj i odgovorio na sve bitne navode stranaka, nije dao važniju prednost tužiteljici, niti postupao arbitrarno, kako to pokušava prikazati tuženik i pravilno primijenio materijalno pravo kad je prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje i naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.225,23 eura (članak 1111. stavak 3. ZOO-a) sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 265,08 eura (naplaćena jednokratna ulazna naknada) od 5. studenog 2007. i na iznos od 1.960,16 eura (naknada za prijevremeno zatvaranje kredita) od 26. travnja 2011. (članak 1115. ZOO-a, članak 29. stavak 1., 2/2. 7. i 8. ZOO-a).

16. Budući da tuženik nije naveo konkretne povrede i propuste koje je po njemu prvostupanjski sud počinio vezano za odluku o parničnim troškovima, već se samo pozvao na zakonsku formulaciju o povredama zbog kojih se i ta odluka može pobijati, i da drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to odluka o parničnim troškovima pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.

17. Tuženiku, koji je izgubio predmetnu parnici ne pripada pravo na trošak od tužiteljice (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

18. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8875/2023-8 od 27. veljače 2024. pod stavcima I., II. i IV. izreke nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tuženiku, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 9. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović