REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1800/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja K.O.L. - PROCES d.o.o., OIB 69740721034, Zagreb, Prilaz Đure Deželića 15, kojeg zastupa punomoćnik Alan Muhvić Pintar, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate iznosa od 3.126,82 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1551/2021-25 od 16. ožujka 2023., ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj P-1551/2021-28 od 24. ožujka 2023., 9. siječnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1551/2021-25 od 16. ožujka 2023., ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj P-1551/2021-28 od 24. ožujka 2023., u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom poslovni broj P-1551/2021-25 od 16. ožujka 2023., ispravljenom rješenjem tog suda poslovni broj P-1551/2021-28 od 24. ožujka 2023., Trgovački sud u Zagrebu naložio je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.126,82 EUR sa zateznim kamatama po stopi za ostale odnose (točka I. izreke), odbio je dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 6. rujna 2020. do 20. rujna 2020. kao neosnovan (točka II. izreke), te je naložio tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.430,70 EUR za zateznim kamatama (točka III. izreke). Rješenjem istog poslovnog broja i dana donošenja sud je utvrdio da je tužba povučena u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 779,48 EUR sa zateznim kamatama od 6. rujna 2020. do isplate.

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnosi u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točke I. i III. izreke) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te je predložio presudu preinačiti ili ukinuti presudu. U žalbi je, u bitnom, naveo da je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i na njemu zasnovao odluku o visini tužbenog zahtjeva, iako je nalaz i mišljenje vještaka manjkavo. Pojasnio je da je sudski vještak u novonabavnu vrijednost vozila uračunao cijenu s PDV-om, iako PDV nije trebao obračunati jer je tužitelj pravna osoba koja ima pravo na odbitak pretporeza. Smatra da tužitelj nije dokazao da nije koristio odbitak pretporeza prilikom kupovine ili popravka vozila. Osim toga, smatra da je pogrešna i odluka o troškovima postupka pri čemu nije bilo nikakve osnove za primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika od 24. listopada 2022. koju je prvostupanjski sud primijenio.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nakon što je ispitao pobijanu presudu u preostalom dijelu na osnovi odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

6. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj istaknuvši da se presuda ne može ispitati. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva dao jasne i zakonite razloge zasnovane na utvrđenom činjeničnom stanju koje nije u protivnosti s ispravama u spisu.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koju je tužitelj pretrpio zbog oštećenja svog vozila reg. oznake [registarska oznaka] u prometnoj nezgodi koja se dogodila 5. rujna 2020. u Zagrebu, na križanju Ilice i Roginine ulice.

8. Tužbeni navodi svode se na tvrdnje da je ZŠ, upravljajući vozilom osiguranim kod tuženika prouzročio prometnu nesreću jer je prilikom uključivanja u promet na glavnu cestu propustio postupiti po prometnom znaku stop i na taj način svojim vozilom oduzeo prednost prolaska CŠ koji je upravljao motociklom u vlasništvu tužitelja, a koji se kretao glavnom cestom. Istaknuo je da je tužitelj tuženiku prijavio nastanak štetnog događaja i da mu je tuženik po izvršenom izvidu s osnove totalne štete isplatio iznos od 30.218,00 kn. Ukazao je da je tuženik procijenio vrijednost vozila na dan utvrđivanja štete u iznosu od 67.343,00 kn, dok je vrijednost spašenih dijelova procijenio u iznosu od 37.125,00 kn s PDV-om. Međutim, da je tužitelj procijenio da je vrijednost motocikla na dan štetnog događaja bila 98.000,00 kn s PDV-om, a kako je tužitelj prodao ostatke motocikla za 39.250,00 kn s PDV-om i kako mu je tuženik prije pokretanja predmetne parnice isplatio iznos od 30.218,00 kn s PDV-om smatra da mu je tuženik dužan isplatiti preostali iznos od 28.532,00 kn uvećan za iznos od 900,00 kn na ime rastavljanja motora.

9. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaj, odgovornost i isplatu iznosa od 30.218,00 kn, no osporava visinu tužbenog zahtjeva kao i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata.

10. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio kako tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete prouzročene na njegovom motornom vozilu primjenom odredaba čl. 965. st. 1., čl. 1045. st. 1., čl. 1085. st. 3. i čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) i čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP). Provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću, dipl. ing. prometa, koje je sud prihvatio, pokazalo je da je tužitelju nastala stvarna šteta, u iznosu od 52.877,00 kn s PDV-om. Kako je tuženik isplatio tužitelju iznos od 30.218,00 kn sud je ocijenio da je tužitelju dužan isplatiti iznos od 22.659,00 na ime naknade štete uvećano za iznos od 900,00 kn na ime troškova za rastavljanje motora odnosno ukupno 23.559,00 kn koliko je tužitelj i potraživao konačno postavljenim tužbenim nakon provedenog vještačenja. Za iznos od 779,48 EUR sud je utvrdio da je tužitelj povukao tužbu. Pritom je utvrdio da tužiteljev privilegij korištenja prava na odbitak pretporeza nema utjecaja na umanjenje utvrđenog iznosa totalne štete za iznos PDV-a jer da tužitelj ima pravo na potpunu naknadu štete, kako je to i propisano odredbom čl. 1090. ZOO-a. Odluku o zateznim kamatama zasnovao je na odredbi čl. 12. st. 4. ZOOP-a ocijenivši da tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od primitka odštetnog zahtjeva, a ne od sljedećeg dana od dana nastanka štetnog događaja.

11. Neosnovano tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

12. Naime, prema odredbi čl. 1085. ZOO-a odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (st. 1.), a ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (st. 2.). Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba dužna je isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (st. 3.), dok će se oštećeniku, ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja, dosuditi naknada u novcu (st. 4.).

13. Odredbom čl. 1090. ZOO-a je propisano da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Citiranom odredbom čl. 1090. ZOO-a propisano je načelo potpune naknade prema kojem će sud odrediti naknadu štete u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojemu bi se nalazila da nije bilo štetnikove radnje ili propuštanja.

14. Dakle, osnovno je pravilo u popravljanju materijalne štete sukladno odredbi čl. 1090. ZOO-a uspostava prijašnjeg stanja u oštećenikovoj imovini, odnosno isplata naknade štete u novcu u onom iznosu koji je potreban da se uspostavi stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.

15. Prema tome, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na naknadu ukupne štete, čija visina je utvrđena provedenim vještačenjem, koja uključuje i traženi PDV. Time se materijalna situacija oštećenika (ovdje tužitelja) dovodi u stanje prije štetne radnje (ili propuštanja) u smislu čl. 1090. ZOO-a. Pri tome nije odlučno što oštećenik ima pravo na odbitak predporeza. Ovo iz razloga jer odredbom čl. 1090. ZOO-a pravo na naknadu u navedenom opsegu uključujući i porez na dodanu vrijednost ( tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-1667/10 i Rev-x 341/10).

16. Iako tuženik u žalbi navodi da prvostupanjsku presudu pobija i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz žalbenih navoda proizlazi da tuženik isključivo ukazuje na navodno pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

17. Međutim, ovakvi žalbeni navodi u ovom postupku nisu dopušteni s obzirom na to da se radi o sporu male vrijednosti iz odredbe čl. 502. st. 1. ZPP-a, a na temelju čl. 467. ZPP-a.

18. Stoga je prvostupanjski sud na osnovi utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije u protivnosti s ispravama u spisu, pravilno obvezao tuženika da tužitelju, za utuženo razdoblje nakadi štetu u iznosu od 3.126,82 EUR i zateznu kamatu zbog zakašnjenja u isplati ovih novčanih obveza.

19. Odluka o naknadi parničnih troškova pravilno je zasnovana na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

20. Neosnovano tuženik smatra da je prvostupanjski sud pojedine radnje koje je priznao tužitelju obračunao prema tarifi uvećanoj za 50% jer iz obrazloženja presude proizlazi da je sud tužitelju obračunao trošak svake pojedine priznate radnje bez uvećanja od 50%. Pri odmjeravanju parničnog troška sud je primijenio Odvjetničku tarifu koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, odnosno primijenio je vrijednost boda od 15,00 kn propisanu odredbom Tbr. 50. Odvjetničke tarife koja je u primjeni od 5. studenog 2022. („Narodne novine“ broj 126/22; dalje: Odvjetnička tarifa/22) za sve poduzete radnje u postupku, dakle, i za radnje poduzete prije stupanja na snagu Odvjetničke tarife/22, sve pozivom na odredbu Tbr. 48. st. 3. Odvjetničke tarife/22. Naime, pobijana presuda donesena je 16. ožujka 2023., dakle, u vrijeme kada je na snazi Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je donosio odluku o naknadi parničnog troška primijenivši tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka. Stoga i za radnje poduzete prije stupanja na snagu Odvjetničke tarife/22 odnosno prije 5. studenog 2022. tužitelju pripada naknada parničnog troška prema vrijednosti boda od 15,00 kn (1,99 EUR).

21. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu.

Zagreb, 9. siječnja 2025.

Sudac

Ružica Omazić