Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1627/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Božidara Horvata, predsjednika vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća dr. sc. Sanje Zagrajski i sutkinje Anđele Bošković-Rajković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojeg zastupa Mateja Vidaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. Zagreb, radi: isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9144/2023-28 od 12. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9144/2023-28 od 12. srpnja 2024.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69 tužitelju LD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti iznos od 4.690,32 € zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,80 € s kta od 26.11.2007.do isplate,

- na iznos od 3,50 € s kta od 29.1.2008. do isplate,

- na iznos od 5,58 € s kta od 20.2.2008. do isplate,

- na iznos od 9,14 € s kta od 31.3.2008. do isplate,

- na iznos od 3,79 € s kta od 30.4.2008. do isplate,

- na iznos od 1,68 € s kta od 23.5.2008. do isplate,

- na iznos od 4,32 € s kta od 30.6.2008. do isplate,

- na iznos od 0,45 € s kta od 30.7.2008. do isplate,

- na iznos od 0,64 € s kta od 28.8.2008. do isplate,

- na iznos od 2,93 € s kta od 1.10.2008. do isplate,

- na iznos od 20,29 € s kta od 31.10.2008. do isplate,

- na iznos od 8,66 € s kta od 1.12.2008. do isplate,

- na iznos od 23,44 € s kta od 2.1.2009. do isplate,

- na iznos od 25,71 € s kta od 2.2.2009. do isplate,

- na iznos od 26,73 € s kta od 2.3.2009. do isplate,

- na iznos od 24,54 € s kta od 31.3.2009. do isplate,

- na iznos od 25,10 € s kta od 30.4.2009. do isplate,

- na iznos od 20,66 € s kta od 30.5.2009. do isplate,

- na iznos od 17,39 € s kta od 26.6.2009. do isplate,

- na iznos od 18,26 € s kta od 1.8.2009. do isplate,

- na iznos od 19,98 € s kta od 29.8.2009. do isplate,

- na iznos od 19,83 € s kta od 2.10.2009. do isplate,

- na iznos od 18,09 € s kta od 2.11.2009. do isplate,

- na iznos od 21,36 € s kta od 1.12.2009. do isplate,

- na iznos od 23,98 € s kta od 30.12.2009. do isplate,

- na iznos od 27,71 € s kta od 1.2.2010. do isplate,

- na iznos od 26,85 € s kta od 1.3.2010. do isplate,

- na iznos od 31,91 € s kta od 2.4.2010. do isplate,

- na iznos od 30,95 € s kta od 3.5.2010. do isplate,

- na iznos od 32,82 € s kta od 31.5.2010. do isplate,

- na iznos od 49,02 € s kta od 1.7.2010. do isplate,

- na iznos od 45,68 € s kta od 3.8.2010. do isplate,

- na iznos od 55,87 € s kta od 1.9.2010. do isplate,

- na iznos od 52,35 € s kta od 1.10.2010. do isplate,

- na iznos od 46,69 € s kta od 2.11.2010. do isplate,

- na iznos od 58,63 € s kta od 1.12.2010. do isplate,

- na iznos od 73,83 € s kta od 30.12.2010. do isplate,

- na iznos od 63,07 € s kta od 1.2.2011. do isplate,

- na iznos od 66,84 € s kta od 1.3.2011. do isplate,

- na iznos od 62,04 € s kta od 1.4.2011. do isplate,

- na iznos od 62,90 € s kta od 2.5.2011. do isplate,

- na iznos od 83,27 € s kta od 3.6.2011. do isplate,

- na iznos od 85,25 € s kta od 1.7.2011. do isplate,

- na iznos od 101,86 € s kta od 3.8.2011. do isplate,

- na iznos od 93,16 € s kta od 1.9.2011. do isplate,

- na iznos od 83,63 € s kta od 3.10.2011. do isplate,

- na iznos od 81,69 € s kta od 2.11.2011. do isplate,

- na iznos od 80,97 € s kta od 1.12.2011. do isplate,

- na iznos od 85,46 € s kta od 2.1.2012. do isplate,

- na iznos od 89,38 € s kta od 1.2.2012. do isplate,

- na iznos od 89,91 € s kta od 1.3.2012. do isplate,

- na iznos od 87,20 € s kta od 4.4.2012. do isplate,

- na iznos od 89,03 € s kta od 2.5.2012. do isplate,

- na iznos od 90,28 € s kta od 1.6.2012. do isplate,

- na iznos od 88,17 € s kta od 3.7.2012. do isplate,

- na iznos od 88,73 € s kta od 1.8.2012. do isplate,

- na iznos od 87,15 € s kta od 1.9.2012. do isplate,

- na iznos od 83,73 € s kta od 4.10.2012. do isplate,

- na iznos od 87,37 € s kta od 2.11.2012. do isplate,

- na iznos od 89,12 € s kta od 3.12.2012. do isplate,

- na iznos od 87,89 € s kta od 31.12.2012. do isplate,

- na iznos od 81,03 € s kta od 1.2.2013. do isplate,

- na iznos od 86,86 € s kta od 2.3.2013. do isplate,

- na iznos od 87,37 € s kta od 2.4.2013. do isplate,

- na iznos od 85,08 € s kta od 2.5.2013. do isplate,

- na iznos od 77,97 € s kta od 1.6.2013. do isplate,

- na iznos od 77,79 € s kta od 3.7.2013. do isplate,

- na iznos od 79,54 € s kta od 3.8.2013. do isplate,

- na iznos od 82,34 € s kta od 2.9.2013. do isplate,

- na iznos od 86,22 € s kta od 7.10.2013. do isplate,

- na iznos od 84,22 € s kta od 2.11.2013. do isplate,

- na iznos od 85,63 € s kta od 2.12.2013. do isplate,

- na iznos od 87,24 € s kta od 2.1.2014. do isplate,

- na iznos od 88,24 € s kta od 1.2.2014. do isplate,

- na iznos od 90,35 € s kta od 28.2.2014. do isplate,

- na iznos od 89,66 € s kta od 1.4.2014. do isplate,

- na iznos od 87,32 € s kta od 29.4.2014. do isplate,

- na iznos od 86,57 € s kta od 2.6.2014. do isplate,

- na iznos od 86,91 € s kta od 1.7.2014. do isplate,

- na iznos od 89,56 € s kta od 1.8.2014. do isplate,

- na iznos od 91,79 € s kta od 1.9.2014. do isplate,

- na iznos od 91,33 € s kta od 1.10.2014. do isplate,

s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69 naknaditi tužitelju LD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] parnični trošak u iznosu od 2.259,25 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. srpnja 2024. g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana."

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, s tim da potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu. Posebno ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da se presuda suda prvog stupnja ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama, a izneseni razlozi su proturječni i u suprotnosti s ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6.1. Presuda suda prvog stupnja sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, tako da nema arbitrarnosti niti u postupovnom niti u materijalno pravnom smislu. Naime, sud prvog stupnja je valjano obrazložio sve provedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, poštovao je pravo na dokaz, pravo na jednakost oružja i ravnopravnost stranaka, pravo na obrazloženu sudsku odluku i dr., a okolnost što tuženik nije dokazao određene svoje navode i što nije zadovoljan presudom suda prvog stupnja, nema značaj povrede prava iz čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine”, Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., u daljnjem tekstu: Konvencija).

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa sa pripadajućom zateznom kamatom na temelju ništetne odredbe Ugovora o kreditu od 21. rujna 2007. o vezivanju otplate kredita uz valutu švicarski franak (CHF).

8. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer su činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva potpuno i pravilno utvrđene.

9. Među strankama nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora sklopljen Ugovor o kreditu 21. rujna 2007., da je tuženik tim Ugovorom odobrio i stavio tužitelju na raspolaganje kredit od 23.968,83 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita i da je ugovorena obveza vraćanja iznosa kredita vezano uz tečaj CHF na dan dospijeća anuiteta, kao i da je kredit otplaćen.

10. Odredbom čl. 96. st. 1., 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13., u daljnjem tekstu: ZZP/07) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 102. st. 1. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

11. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu tuženik od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskih franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio je presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom poslovni broj U-III-4150/19 od 3. veljače 2021. odbio ustavne tužbe banaka (između ostalih i tuženika) protiv navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

13. Dakle, u navedenom pravomoćno okončanom postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača kod Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno je da su tuženici u tom sporu, između kojih je i tuženik u ovom predmetu, prije sklapanja ugovora o kreditu povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF te da tuženici prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.

14. Nadalje, odredbom čl. 138.a ZZP/07 propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

15. Također, odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja pravilno je odbio prigovor zastare kao neosnovan jer je od pravomoćnosti odluke koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2018.) pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 10. ožujka 2021. nije protekao opći zastarni rok od pet godina koji se primjenjuje u konkretnom slučaju (čl. 225. ZOO-a) a što je sukladno i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. godine o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

17. Sud prvog stupnja saslušao je tužitelja i pravilno utvrdio iz njegovog iskaza da sa tuženikom nije pregovarao o rizicima u primjeni valutne klauzule vezano za CHF niti su mu objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi.

17.1. Teret dokaza da je tužitelj kao korisnik kredita bio valjano informiran o svim aspektima valutne klauzule prije sklapanja Ugovora o kreditu, na način razumljiv prosječnom potrošaču, a da bi prosječni potrošač, a što je i tužitelj u konkretnom slučaju, uopće mogao dati informirani pristanak na sklapanje ugovora, je na tuženiku, što tuženik nije dokazao (čl. 7. i 219. ZPP-a). Jednakost oružja kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje (čl. 6. Konvencije) podrazumijeva da stranka predloži relevantne dokaze kojima dokazuje svoje navode ili opovrgava navode suprotne strane, a takve dokaze tuženik nije predlagao. Tuženik je odustao od predloženog dokaza saslušanjem djelatnice banke na okolnost pregovaranja sa tužiteljem o navedenoj odredbi Ugovora o kreditu pa neosnovano u žalbi ponavlja navode o pregovaranju sa tužiteljem, jer je na njemu teret dokaza da je pregovaranja bilo, a svoje navode nije dokazao niti u ponovljenom postupku nakon ukidbene odluke ovog Suda.

18. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja u predmetnom postupku, pravilno se sud prvog stupnja pozvao i na utvrđenja iz pravomoćnih presuda u kolektivnom sporu i njihov izravan učinak na predmet spora te kao prethodno pitanje zaključio da je odredba predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula vezana za valutu CHF o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nerazumljiva i nepoštena i kao takva ništetna sukladno odredbi čl. 102. st. 1. ZZP/07.

19. Na temelju Nalaza i mišljenja vještaka sud prvog stupnja utvrdio je da zbog promjene tečaja valute CHF u odnosu na ugovoreni tečaj CHF koji je važio na dan isplate kredita postoji razlika (preplata) u iznosu od 4.690,32 EUR-a, a koju je razliku vještak iskazao u pojedinačnim mjesečnim iznosima.

20. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku isplatu utuženog iznosa od 4.690,32 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog preplaćenog iznosa do isplate sukladno odredbama čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) jer je riječ o stjecanju bez osnove od strane tuženika.

20.1. Odluka o zateznoj kamati pravilno je utemeljena na odredbi čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da je tuženik prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetnu i nepoštenu ugovornu odredbu, nepošten je od početka, odgovoran je za ugovaranje te ništetne odredbe i ne može smatrati poštenim stjecateljem.

21. Žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju utvrđenja suda prvog stupnja, jer se oni zapravo svode na ponavljanje razloga općenito korištenih u žalbi, a na koje je odgovoreno kako u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude, tako i navođenjem stavova Vrhovnog suda Republike Hrvatske u tematski referentnim predmetima.

22. Suprotno žalbenim navodima odluka o parničnom trošku pod toč. II. izreke valjano je utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa). Pravilno je sud prvog stupnja obračunao visinu pojedinačnih troškova tužitelja prema novoj vrijednosti boda (100 bodova = 200,00 EUR) jer prema Tbr. 48. toč. 3. Tarife, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Oba podneska koje tuženik navodi u žalbi (4. ožujka 2022. i 30. rujna 2022.) i ovaj sud smatra potrebnim za vođenje parnice i donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, tako da je sud prvog stupnja pravilno priznao tužitelju trošak za sastav tih podnesaka.

23. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

24. Slijednom iznijetog, žalba tuženika odbijena je kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja potvrđena na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 9. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Božidar Horvat