Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž-647/2024-2
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Božidara Horvata, predsjednika vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća dr. sc. Sanje Zagrajski i sutkinje Anđele Bošković-Rajković, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice ŠRS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Cindrić Bojmić, odvjetnica u Vukovaru, protiv tuženika ŠR, OIB [osobni identifikacijski broj], II. SR, OIB [osobni identifikacijski broj] i III. OR, OIB [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa] (u daljnjem tekstu: tuženici) koje zastupa punomoćnik Tomislav Jonić, odvjetnik u Splitu, radi: naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4927/2023 od 8. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4927/2023 od 8. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
" Nalaže se tuženicima pod 1), pod 2) i pod 3) da solidarno isplate s osnova naknade štete tužiteljici iznos od 13.529,12 Eura/101.935,16 kn sa zateznim kamatama koje teku od 30. listopada 2013. do konačne isplate po stopi nastaloj uvećanjem eskontne stope HNB koja je prethodila tekućem polugodištu uvećani za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana."
II Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 9.512,88 Eura/ 71.674,79 kuna."
2. Ovu presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) te predlaže da se žalba prihvati, a pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati kao osnovan a troškovi postupka naknade tužiteljici.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužiteljice, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Presuda suda prvog stupnja jasna je i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tuženika za naknadu štete zbog umanjenja vrijednosti nekretnine koja šteta je nastala uslijed nadogradnje posljednje dvije etaže na nekretnini u vlasništvu tuženika.
8. Sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obrazloženje da ne postoje zakonske pretpostavke za odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljici, da ne postoji šteta, da nema protupravnosti niti krivnje tuženika, da ne postoji uzročno posljedična veza između štetnje radnje i štete, kao i jer je tužiteljica pravomoćno odbijena sa tužbenim zahtjevom da se utvrdi njezino pravo vidika.
9. Analiza činjeničnog stanja kao rezultata raspravljanja, prema ocjeni ovog suda, pravno opravdano upućuje na zaključak da su u postupku pred sudom prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a utvrđene sve pravno relevantne činjenice, te da je na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
10. Tužiteljica u žalbi ponavlja činjenice koje su bile predmetom utvrđivanja u postupku raspravljanja pred sudom prvog stupnja, te zapravo iznosi svoju subjektivnu i neargumentiranu ocjenu dokaza koji su izvedeni, s tim da izvodi drugačije činjenične zaključke od zaključaka koje je pravilno izveo sud prvog stupnja, pa prema ocjeni ovog suda ti žalbeni navodi nisu bili od odlučnog značaja u postupku po pravnom lijeku (čl. 375. st. 1. ZPP-a) jer ne sadrže valjanu pravnu argumentaciju kojom bi se opravdano mogla dovesti u sumnju zakonitost pravnog stajališta suda prvog stupnja glede neosnovanosti tužbenog zahtjeva, koje kao svoje stajalište prihvaća i ovaj sud. 11. U postupku pred sudom prvog stupnja na temelju provedenih dokaza i njihove valjane ocjene utvrđeno je:
- iz izvatka iz zemljišne knjige da je 21. veljače 2012. kao vlasnica nekretnine kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] bila upisana prednica tužiteljice CR, a tužiteljica upisana kao njezina nasljednica nakon smrti prvotne tužiteljice prema izvatku iz zemlišne knjige od 14. srpnja 2015.,
- da je tužiteljica 2015. prodala premdenu nekretninu HR za cijenu od 180.000,00 EUR,
- da su na kč. br. [katastarska čestica]., zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] upisani tuženici kao suvlasnici,
- da prednica tužiteljice prijavila tuženike radi bespravne gradnje na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina],
- da je po zahtjevu BR izdano odobrenje za građenje Općinskog sekretarijata za upravno-pravne poslove i upravni nadzor 5. listopada 1976. i da je odobrena izgradnja stambene zgrade na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina],
- da je rješenjem o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostava Omiš od 17. travnja 2013. po zahtjevu tuženika ozakonjena dovršena manje zahtjevna stambena zgrada izgrađena u samostojećem načinu izgradnje katnosti suteren, prizemlje i I. kat na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], jer je u postupku utvrđeno da su ispunjeni svi propisani uvjeti za ozakonjenje predmetne građevine,
- da iz Građevinske dozvole izdane po Upravnom odjelu za prostorno uređenje, Ispostava Omiš 24. lipnja 2014. proizlazi da je na zahtjev tuženika dozvoljena nadogradnja postojeće stambene zgrade izgrađene po samostojećom načinu gradnje na kč. br. [katastarska čestica] (kč. br. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina],
- da se u obrazloženju Građevinske dozovle navodi da se tužiteljica protivila izdavanju građevinske dozvole jer da bi joj izgradnjom prema toj dozvoli bilo spriječeno ostvarenje prava služnosti vidika, da protivljenje tužiteljice nije prihvaćeno jer zakonom nije definirano kao zapreka, kao niti važećim dokumentom prostornog uređenja,
- da je Građevinsku dozvolu osporavao i HR kao i da je rješenjem Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 24. studenog 2014. odbijena žalba HR izjavljena protiv rješenja Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostava Omiš od 29. kolovoza 2014., da je presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj Uslgr-52/15 od 20. svibnja 2016. kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev tužitelja HR protiv tuženika SR, OR i ŠR, a radi izdavanja građevinske dozvole, a presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3052/16 od 12. travnja 2017. odbijena je žalba i potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu,
- da je na temelju vještačenja utvrđeno da je zbog nadogradnje zadnje dvije etaže na nekretnini tuženika (aparmanski objekt) djelomično zaklonjen pogled na more i otok Brač sa nekretnine tužiteljice i da je nakon te izgradnje vrijednost nekretnine umanjena za 13.373,07 EUR.
12. Sud prvog stupnja je u vezi prigovora tužiteljice da joj je povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva propisano odredbom čl. 1. Protokola broj 1 uz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine”, Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., u daljnjem tekstu: Konvencija) a jer je nekretninu prodala nakon izgradje zadnje dvije etaže na nekretnini tuženika za manju cijenu od one koju je mogla ostvariti prije te dogradnje, odgovorio da tužiteljica da bi se mogla pozvati na povredu prava na mirno uživanje vlasništva mora dokazati da je svojeg vlasništva lišena protivno uvjetima propisanim zakonom i općim načelima prava, a štp nije dokazala.
12.1. Pri tome sud prvog stupnja pravilno obrazlaže konvencijski pojam "vlasništva" koji proizlazi iz odluka Eurospkog suda za ljudska prava i navodi da konvencijski pojam vlasništva uključuje "postojeće vlasništvo" ili "imovinu" uključujući i potraživanja u odnosu na koja podnositelj zahtjeva može tvrditi da ima barem legitimno očekivanje (s tim da puka nada to nije) koje se mora temeljiti na pravnoj odredbi ili pravnom aktu (sudska odluka) pri čemu se poziva i na relevantnu praksu tog Suda.
12.2. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tužiteljica u trenutku smrti svoje prednice nije imala dovoljan vlasnički interes koji bi predstavljao vlasništvo u smislu čl. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju, jer prednica tužiteljice nije ima pravo vidika koje bi mogla prenijeti na tužiteljicu, a niti je imala na pravu utemeljeno legitimno očekivanje u vezi ovog spora (nema nasljedivo imovinsko pravo).
12.3. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je utvrdio da nema uzročno posljedične veze između zahvata na nekretnini tuženika i štete na strani tužiteljice, jer tužiteljica nema (niti je mogla imati njezina prednica) legitimno očekivanje da tuženici nikada ni pod kojim uvjetima neće nadograditi svoju nekretninu. Izgradnja i nadogradnja nekretnina uređena prostornim planovima, a osim toga tuženici su naknadno legalizirali dogradnju jer je u tom postupku legalizacije utvrđeno da su ispunjeni svi propisani uvjeti za ozakonjenje predmetne građevine.
12.4. Nadalje, sud prvog stupnja je utvrdio da niti novi stjecatelj nekretnine (kada je tužiteljica otuđila nekretninu) nije uspio sa žalbom u upravnom postupku a niti u upravnom sporu u povodu izdane Građevinske dozvole tuženicima, jer je utvrđeno da je dozvola tuženicima izdana zakonito.
13. Prema tome, sud prvog stupnja donio je zakonitu i valjano obrazloženu odluku, a žalbenim navodima tužiteljice koje je isticala i u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja nisu dovedena u sumnju niti činjenična utvrđenja suda prvog stupnja utemeljena na provedenim dokazima, niti pravilnost primjene materijalnog prava, a pravilno je odgovoreno i na prigovor prava na mirno uživanje vlasništva zaštićeno čl. 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju.
14. U vezi odluke o troškovima postupka tužiteljica u žalbi nije navela decidirano zbog čega istu osporava, a ispitujući odluku o troškovima postupka pod toč. II. izreke po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da je pravilna i zakonita, te valjano utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.
15. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Osijek, 9. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Božidar Horvat
