REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3239/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužitelja ML, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa Kristina Baričević, odvjetnica u Sesvetama, protiv tuženika JL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa Mario Bonić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 2. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnice tužitelja DL, odvjetničke vježbenice te tuženika i punomoćnika tuženika, radi isplate, 9. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bojana Ruždjaka, poslovni broj Ovrv-1144/22 od 18. kolovoza 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.994,56 zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznose od

- 1.957,66 EUR od 22. siječnja 2022.

- 1.036,90 EUR od 19. veljače 2022.

sve do isplate, po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bojana Ruždjaka, poslovni broj Ovrv-1144/22 od 18. kolovoza 2022. u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,89 eura.

P o s

lo

v

n i b r

o

j

: P o v

r v

-

3 2 3 9 /

2 0 2

2 -

2 2

III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je javnom bilježniku 20. srpnja 2022. podnio prijedlog za ovrhu u kojem navodi da mu tuženik na temelju vjerodostojne isprave – Izvatka iz poslovnih knjiga duguje iznos koji je naveden u izreci zajedno sa zateznim kamatama.

2. Javni bilježnik Bojan Ruždjak je donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 1144/22 od 18. kolovoza 2022.

3. Protiv navedenog rješenja tuženik je u roku podnio prigovor u kojem navodi da osporava osnovu i visinu zahtjeva. Ističe da iz priložene dokumentacije i personalnih dokaza proizlazı da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o pravnom zastupanju 28.5.2020. te je tužitelju prilikom sklapanja ugovora isplaćen iznos od 5.000,00 kn. Ističe kako je drugi dio iznosa od 5.000,00 kn isplaćen tužitelju polovicom lipnja 2022. na ruke, pred svjedokom ZL kod Dvorane Lisinski u Zagrebu. Napominje da mu ovrhovoditelj za ovo nije dao račun kao dokaz na što je novac utrošen. Nadalje, tvrdi da su ovrhovoditelj i ovršenik sklopili Aneks I ugovora 10. rujna 2021. jer je ŠL prestala biti odvjetnicom. Tog dana je i održano ročište u predmetu P-135/2019 te mu je tom prilikom ovršenik dao 5.000,00 kn pred svjedokam M koji je vozio tužemnika na parnicu u Split. Nadalje, ističe da je tuženik osim u gotovini, ovrhovoditelju plaćao usluge putem društva AGIO a što je vidljivo iz priloženih potvrda o uplati izvoda iz Zagrebačke banke. Tako je placeno 7.410.00 kn u periodu od 5. 5.2021. do 30.6.202125 11., a 2021. je AGIO platio za tuženika kao akontaciju za zastupanje u predmetu P-135/2019 (za ročište održanog 25. 11. 2021. na račun ovrhovoditelja 3.000 kn, a istog tog dana je tuženik pred svjedokom KL platio u gotovini na ruke tužitelju iznos od 5.000.00 kn. Tvrdi i da je tuženik preko ZL platio 14. 1. 2022. tužitelju iznos od 4.000.00 kn, a kako proizlazi iz potvrde Erste banke. Dakle, tuženik je do sada za navedeno platio tužitelju 27.000,00kn te još 7.410.00 kn za račun br. 12/1/1 od 3.5.2021. Od iznosa od 27 000,00 kn proizlazi da je tužitelj uračunao jedino iznos od 4.000,00 kn i to za račun broj 12/11 od 14. 1.2022. dok ostale iznose ignorira kako je vidljivo. Razlog zašto je tuženik vršio isplate tužitelju na taj način je zato što je ovršenik od 2018. godine neprekidno u blokadi, a što je sve poznato tužitelju koji ga je i osobno zestupao. Tuženik smatra da ne duguje tužitelju ništa jer mu je navedenim isplatama podmirio sve, a tužitelj ovršeniku za isplate na ruke kao za isplate po ugovoru i aneksu i nikad nije dostavio račun, a sto je bio dužan. Kao dokaze je predložio saslušanje svjedoka ĐL i KL te stranaka. Predložio je da se rješenje o ovrsi stavi van snage.

4. Tijekom postupka sud je pročitao račune koje je izdao tužitelj (stranice 7-8, 17-18, 48 spisa), aneks I ugovora o zastupanju između stranaka (stranica 44 spisa), uplatnice Zagrebačke banke (50-56), zapisnik Trgovačkog suda u Splitu P-135/19 od 25. studenog 2021. (60-63) i od 6. svibnja 2021. (64), e-mail (72), ispis poruka (73-75), primopredajni zapisnik (76), članci s portala (81), ispis iz eGrađani za predmet P- 2425/21 ovog suda, saslušan je svjedok KL (102) tužitelja i tuženika (110) te svjedok ZL (121)

P o s

lo

v

n i b r

o

j

: P o v

r v

-

3 2 3 9 /

2 0 2

2 -

2 2

5. Sud je priklopio spis P-2425/21 te je utvrdio da se u njemu ne nalaze činjenice odlučne za odluku u ovoj pravnoj stvari. Stoga je sud naložio tuženiku (str. 93) da obavijesti sud o činjenicama i dokazima koji se nalaze u tom spisu na što se tuženik nije očitovao.

6. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj kao odvjetnik zastupao tuženika u više postupaka pred sudovima u RH i da su sklopili aneks ugovora o pravnom zastupanju kojim je na mjesto odvjetnice Ajse Piplović kao punomoćnice tuženika stupio tužitelj. Nije sporno i da je tuženik vršio određena plaćanja tužitelju za usluge zastupanja pred sudom

8. Sporno je među strankama je li tuženik podmirio sva dugovanja prema tužitelju kao punomoćniku, odnosno, je li mu platio za radnje koje su utužene u ovom postupku.

9. Sud nije ocjenjivao dokaze u odnosu na činjenice koje među strankama nisu sporne.

10. Iz računa tuženika od 14. siječnja 2022. proizlazi da je izdan tužitelju na iznos od 18.750,00 kuna i to za pristup na ročište za glavnu raspravu 10. rujna 2021., sastav podneska očitovanja na nalaz i mišljenje vještaka i pristup na ročište 25. studenog 2021., a od 4. veljače 2022. da je izdan na 7.812,50 kuna radi troška sastava žalbe na presudu od 10. siječnja 2022. Trgovačkog suda u Splitu posl. br. P-135/19.

11. Dug po računu br. 12/1/1 od 3. svibnja 2021. nije utužen u ovom postupku, a uplatnice kod Zagrebačke banke se ne odnose na uplate koje ne odgovaraju utuženim iznosima, a k tome rokovi plaćanja 5. svibnja 2021., 9. lipnja 2021., 30. lipnja 2021. su datumi koji prethode radnjama za koje tužitelj potražuje trošak.

12. Iz e-maila i poruka s mobitela je vidljivo da je tužitelj 4. veljače 2022. zatražio plaćanje troška sastava žalbe, a da su 30. srpnja 2022. komunicirali o plaćanju računa. Iz poruka 7. veljače 2022. vidi se da tuženik navodi da dok ne proda AGIO, nema se iz čega platiti.

13. Iz primopredajnog zapisnika od 14. siječnja 2022. proizlazi da je tuženik preuzeo veći broj spisa od tužitelja iz čega proizlazi da ga je tužitelj i zastupao u više predmeta. Nadalje, tada su uručeni računi tuženiku koji je svojim potpisom prihvatio sadržaj tog zapisnika.

14. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je zastupao tuženika u ukupno osam predmeta te je odlučio otkazati punomoć s tim da se dogovorio s njim da će ga nastaviti zastupati u jednom predmetu radi podnošenja žalbe u predmetu pred Trgovačkim sudom u Splitu koji se vodio radi utvrđivanja ništetnosti ugovora. Pozvao je tuženika da pristupi u tužiteljev ured radi primopredaje svih spisa a jedan je zadržao radi

P o s

lo

v

n i b r

o

j

: P o v

r v

-

3 2 3 9 /

2 0 2

2 -

2 2

podnošenja žalbe. Uručio je tuženiku račun na iznos od 18.750,00 kn i tuženik nije imao nikakvih prigovora na to, već je preuzeo zapisnik i potpisao ga, kao i spise. Nadalje, njegov prijatelj ZL je bio prisutan toj primopredaji i on je u ime tuženika na banci uplatio 4.000,00 kn po tom računu istog dana. Što se tiče preostalih sedam spisa, tuženik je nešto plaćao za odvjetničke radnje, ali račun je bio izdan isključivo za predmet koji se vodio radi utvrđenja ništetnosti ugovora pred Trgovačkim sudom u Splitu. Taj račun je bio za tri radnje u tom spisu, a nakon toga je poslao još jedan račun e-mailom koji je bio za sastavljanje žalbe u tom postupku, koji je poslao u veljači 2022., a primopredaja zapisnika je bila u siječnju 2022. Nadalje, naveo je da je upozorio tuženika da će trebati platiti i žalbu koju treba sastaviti, kao i ove račune zbog čega je i ZL platio djelomično račun. Napominje da ga je tuženik molio da sastavi žalbu u ovom predmetu. Nastavio je komunikaciju s tuženikom koji je obećavao platiti račune, ali je govorio da treba završiti neke poslove, ali nakon proteka nekog vremena je odlučio naplatiti te račune radi grubog podcjenjivanja njegovog rada. Poruke s mobitela dostavljene u spis su autentične. Tuženik nijednom nije osporio nijedan račun ni prilikom potpisa zapisnika ni kasnije.

15. Tuženik je naveo da je u blokadi već 10 godina i stoga je račune tužitelja i druge plaćao preko trećih osoba ili firme. S tužiteljem je sklopio ugovor o nagradi i bila je riječ o milijun kuna tako da mu nije bilo važno ovih 5.000,00 kn računa. Kad je došao po spise tužitelj ga je ucijenio i nije mu htio pisati žalbu dok mu tuženik ne potpiše zapisnik i ne uplati dio računa. Kad je sve skupa zbrojio, tvrdi da je tužitelja i pretplatio. Prvi put mu je platio u gotovini i to 5.000,00 kn kad su sklopili ugovor o zastupanju, drugi put mu je platio 5.000,00 kn kod Lisinskog. Plaćao je preko firme AGIO d.o.o., na taj način je plaćao sve predmete u kojima ga je tužitelj zastupao. Kod plaćanja nije primao ni davao nikakve potvrde iz razloga jer su to bili mali iznosi u odnosu na nagradu koja bi slijedila. Kod primopredaje zapisnika nije prigovarao računu jer je bio ucijenjen i jer je kasnije tek vidio da je iznose pretplatio i nije ni znao da je odvjetnik dužan pisati žalbu, a ne da ga ucjenjuje. KL ga je nekoliko puta vozio u Split jer ima dobar auto, a tuženik nema. Nije ga vozio na druge lokacije. Kad je išao u Istru sklopiti ugovor o zastupanju 2020.g. prvi put je išao sam, a drugi put ga je vozio ZL. Na pitanje je li na računima koji su mu ispostavljeni bilo naznačeno na što se odnose, odgovara da ne zna jer je vjerovao da su u dobroj vjeri jer je trebala uslijediti dobra nagrada. Pretplatu tužitelju je izračunao jer je pisao sve uplate. U trenutku primopredaje nije imao taj popis uplata jer je bio toliko ljut na tužitelja da bi ga najradije zadavio.

16. Svjedok KL je naveo da je tuženik njegov prijatelj te ga je vozio dva puta u Split na ročište pred Trgovačkim sudom u Splitu kamo ga je vozio jer se sam ponudio, više iz usluge. Po sjećanju nije siguran kad je to točno bilo, zadnji put možda prije tri godine, što bi bilo 2020. Tada je upoznao i odvjetnika, zna da je iz Istre, ali se ne sjeća kako se zove, činio mu se kao "super dečko". Tom prilikom su sjedili u kafiću kod Trgovačkog suda u Splitu i vidio je da je tuženik predao tužitelju novce od po apoena od 200,00 kuna, a tuženik je rekao da je riječ o 5.000,00 kuna o čemu su razgovarali u autu. Tuženika je vozio ta dva puta u Split, a inače ga nije vozio na druga mjesta na koja je trebao ići. Dok je bio prisutan nije se raspravljalo o pisanoj potvrdi o predanim novcima, niti zašto nema pisane potvrde. Na upit što je time platio, navodi da je platio dolazak odvjetnika i njegovu uslugu na sudu, što je njegovo viđenje kako se stvar odvijala. Na pitanje zašto je platio gotovinom navodi da je to bilo iz razloga jer je tuženik bio u blokadi. U Split je vozio tuženika dva puta i vidio da je tuženik dao

P o s

lo

v

n i b r

o

j

: P o v

r v

-

3 2 3 9 /

2 0 2

2 -

2 2

tužitelju novce dva puta, svaki puta po 5.000,00 kuna. Na upit odnose li se uplate na dugovanje koje je predmet ove tužbe, svjedok navodi da to ne zna. Ne zna iz koje godine su računi koji su utuženi. Ne zna da postoje i drugi predmeti u kojima je tužitelj zastupao tuženika.

17. Svjedok ZL je naveo da je školski prijatelj od CL, muža od ŠL, koja je majka od ML, ovdje tužitelja. Tuženik mu je prijatelj i kad ga je tražio savjet ima li koga za preporučiti od odvjetnika, preporučio mu je ŠL. U jednoj situaciji mu je tuženik dao 5.000,00 kn da dam ŠL koja mu je vodila taj predmet, jer tuženik nije mogao doći, ali je kasnije ipak došao, kasnio je. Ne sjeća se koje je to godine bilo, a na pitanje za koji sudski predmet je to bilo, navodim da je riječ o predmetu koji je ML, tužitelj nastavio voditi, jer je ŠL otišla u mirovinu. Ne sjeća se je li li ŠL predao 5.000,00 kn prije ili nakon što mu se tuženik pridružio. Inače, ŠL je više puta mjesečno dolazila u Zagreb na ročišta te ga je taj put tuženik zamolio da joj preda novce. Jednom je s tuženikom išao u Istru do tužitelja, svjedok je vozio, da se njih dvojica dogovore oko žalbe jer je tužitelj naslijedio taj predmet. Tom prilikom je tužitelj rekao da mu treba platiti 10.000,00 kn za sastavljanje žalbe, ali možda je bilo i riječ o 5.000,00 kn, ne sjeća se više. Nije bio prisutan razgovoru tužitelja i tuženika cijelo vrijeme, ulazio je i izlazio, nije ga zanimalo. Po povratku u Zagreb ga je tuženik zamolio da preko računa pošalje tužitelju novce, ne sjeća se točno koliko, možda je riječ o 5.000,00 kn, a razlog je bio jer je tuženiku bio blokiran račun pa mu je dao novce da uplati tužitelju. Što se tiče uplate ŠL, nije mu dala nikakvu potvrdu, bili su prijatelji. Šokiran je ovom situacijom, ML je zastupao I njega, a za ŠL ne zna jel uopće zna za ovaj slučaj. Tužitelju je uplatio preko banke novce sa svog osobnog računa, izvod o toj uplati misli da je poslao tuženiku, jer red ipak mora postojati. Ne zna jel tuženik podmirio cjelokupno dugovanje prema tužitelju. Zna samo da je ŠL nastavila ovo voditi ne bi došlo do ove situacije. Navodi da osim sudskog predmeta vezanog za zemljište misli da tužitelj nije zastupao tuženika u nijednom drugom predmetu.

18. Sud je ocjenjivao iskaze svjedoka i stranaka na način da ih je doveo u vezu jedne s druge kao i drugim priloženim dokazima. Sud vjeruje iskazima svjedoka u dijelu da su sudjelovali ili prisustvovali određenim plaćanjima koje je tuženik vršio za tuženika, ali oni ni sami nisu znali reći za koje odvjetničke radnje su izvršena plaćanja. Tako je svjedok KL naveo da ne zna iz koje godine su računi koji su utuženi, a ne zna da postoje i drugi predmeti u kojima je tužitelj zastupao tuženika. S druge strane, svjedok ZL misli da tužitelj nije zastupao tuženika u nijednom drugom predmetu iz čega proizlazi da je površno bio upoznat s poslovima koje je tužitelj obavljao za tuženika. Stoga se iz iskaza navedenih svjedoka ne mogu utvrditi činjenice bitne za odluku u ovom postupku.

19. Tuženik tvrdi da je preplatio tužitelja i da je to izračunao jer je pisao sve uplate. No tuženik nije dostavio dokaz da je preplatio usluge tužitelja, niti da je u cijelosti podmirio te nije podnio izračun kojim bi dokazao ili barem pojasnio svoje navode. S druge strane, tužitelj je u svom iskazu jasno naveo u koliko je predmeta zastupao tuženika, da se računi odnose za one radnje koje nisu podmirene. Također je tužitelj naveo da je uručio tuženiku račun na iznos od 18.750,00 kn i tuženik nije imao nikakvih prigovora na to, već je preuzeo zapisnik i potpisao ga, kao i spise. Iz primopredajnog zapisnika proizlazi da je pod točkom 1. navedeno da se predaje i spis Trgovačkog suda u Splitu posl. br. P-169/19 prekrižen što potvrđuje navode tužitelja

P o s

lo

v

n i b r

o

j

: P o v

r v

-

3 2 3 9 /

2 0 2

2 -

2 2

da su se tada dogovorili da će tužitelj napisati žalbu u tom postupku. Nadalje, u zapisniku je navedeno da se račun na 18.750,00 kuna predaje tuženiku. Da je tuženik navedeni račun platio (ili čak preplatio kako navodi) logično bi bilo da ili odbije potpisati takav zapisnik ili da bi tražio da se u zapisnik unese njegova tvrdnja da je taj račun plaćen. Nadalje, iz mailova i poruka s mobitela proizlazi da je tužitelj nastavio tražiti plaćanje računa. Iz poruka tuženika (str 73 spisa) proizlazi da je tuženik bio nezadovoljan kvalitetom obavljenog posla tužitelja i naveo „nemoj misliti da ću se ja zaduživati da ću platiti odvjetničke troškove“ što upućuje da ih ne želi platiti, a ne da su ti troškovi plaćeni, a isto proizlazi iz tuženikove poruke „Ja sam ti lijepo rekao da treba prodati AGIO. Pregovori su u tijeku, dok se ne proda nema se iz čega platiti“. Potonju je poruku tuženik poslao nakon novog upozorenja tužitelja da troškovi nisu plaćeni. Nije logično da bi tuženik za troškove koje je ranije platio navodio da ih nema iz čega platiti, već bi, da ih je ranije platio, to i napisao. Iz svega navedenog sud vjeruje tužiteljevom iskazu, a ne vjeruje tuženiku.

20. Visina duga je utvrđena iz priloženih računa.

21. Članak 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO) propisuje je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je odredbom čl. 342. st. 1. ZOO propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od tuženika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom I.

22. O zahtjevu za naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 164 st. 4. ZPP-a sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom, s obzirom na to da donošenjem rješenja o ovrsi nije završen postupak, već je postupak završen tek donošenjem presude. Iz tog razloga, sud nije imao uvjeta održati rješenje o ovrsi na snazi u dijelu odluke o nastalim troškovima ovrhe, jer se cjelokupni postupak ima smatrati jedinstvenim parničnim postupkom.

23. Tužitelj podneskom od 29. studenog 2024. nije zatražio da se rješenje o ovrsi održi na snazi i za troškove niti je te troškove zatražio da mu se dosude u ovom postupku. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke jer nema osnova da se i u tom dijelu održi rješenje o ovrsi na snazi.

24. Odluka o trošku tužitelja temelji se na članku 154. st. 1. i 2. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa), a sukladno troškovniku tužitelja predanom na ročištu na kojem je rasprava zaključena. Tužitelju je priznat trošak sastavljanja podneska od 28. travnja 2023. u iznosu od 200,00 eura (br. 8/1 Tarife), pristup na ročište 4. svibnja 2023., 12. rujna 2023., 18. lipnja 2024. i 2. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eura (br. 9/1 Tarife). Ukupno je riječ o 1.000,00 eura koliko je dosuđeno tuženiku, na koji iznos nije traženo da se uveća za PDV.

25. Tužitelju ne pripada trošak sastavljanja podnesaka od 11. rujna 2023. i 16. siječnja 2024. kojima je zatražio odgodu ročišta jer je ročište odgođeno na njegov prijedlog te ne može biti još novčano nagrađen za to kao ni za podnesak od 29. studenog 2024. jer je podnesen neposredno prije ročišta te se na njega tuženik mogao očitovati tek na ročištu, odnosno, tužitelj je navedena tri iznosa mogao i na ročištu

P o s

lo

v

n i b r

o

j

: P o v

r v

-

3 2 3 9 /

2 0 2

2 -

2 2

navesti koliko iznose u eurima. Nadalje, ne pripada mu trošak pristojbe jer niti su zatražene u određenom iznosu niti u spisu ima podatak da su plaćene.

26. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 9. siječnja 2025.

Sudac

Ivan Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku, uz pristojbu na presudu

2. tuženiku