REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. P-3981/2020-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Blaženki Butigan Matić u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački električni tramvaj d.o.o., [adresa], OIB 82031999604, zastupan po punomoćniku ŠČ i drugim odvjetnicima u iz Odvjetničkog društva Krsnik & partneri d.o.o. u [adresa] protiv tuženika AČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivici Barbiru, odvjetniku u [adresa], radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 1. listopada 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja RČ, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika Ivice Barbira, odvjetnika, dana 09. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e:
I./Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 511.511,13 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. veljače 2020., a koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st.2. ZOO-a za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stan ja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja se teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dan a nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana."
II/ Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 14.743,61 EUR sa zateznom kamatom od 09. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi kako je presudom Županijskog suda u Splitu, posl. br. GžR-1196/16 od 10.11.2016., potvrđena Presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. br. Pr-4398/14 od 27. srpnja 2016., a temeljem koje je ovdje tuženik imao valjanu pravnu osnovu na isplatu protiv tužitelja. Stoga je dana 21.3.2017. tužitelj tuženiku isplatio iznos od ukupno 511.511,13 kn. U revizijskom postupku rješenjem VSRH, posl. br. Revr-284/17-2 od 19.6.2018. revizija ovdje tužitelja je prihvaćena te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku odbijen je tužbeni zahtjev ovdje tuženika, a što je pravomoćno i ovršno potvrđeno presudom Županijskog suda u Splitu, posl. br. GžR-199/2020 od 20.2.2020. Donošenjem presude Županijskog suda u Splitu posl. br. GžR-199/2020 od 20.2.2020., osnova po kojoj je ovdje tuženik primio sada utuženi iznos je otpala te je tuženik dobiveni iznos zadržao bez valjane pravne osnove.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako će u ovom predmetu tuženika zastupati odvjetnik Ivica Barbir iz [adresa]/ [adresa] pa se umoljava Naslovnik pismena dostavljati punomoćniku. Punomoć u privitku. Tuženik je dana 03.09.2020. godine zaprimio tužbu u predmetu gornjeg broja pa u otvorenom roku na istu daje sljedeći odgovor. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporavajući osnov i visinu. Tuženik ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani ovdje tužitelja Zagrebački električni tramvaj d.o.o. Ozaljska 105,10 000 [adresa] OIB:82031999604. U ovo predmetnoj tužbi navodi se „Presudom Županijskog suda u Splitu, posl.br. Gž R1196/16 od 10. studenog 2016., potvrđena je Presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-4398/14 od 27. srpnja 2016., a temeljem koje je ovdje tuženik imao valjanu pravnu osnovu na isplatu protiv tužitelja“. Dakle, tužitelj Zagrebački električni tramvaj d.o.o. Ozaljska 105,10 000 [adresa] OIB:82031999604 se poziva na valjanu pravnu osnovu: „Presudom Županijskog suda u Splitu, posl.br. Gž R-1196/16 od 10. studenog 2016., potvrđena je Presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-4398/14 od 27. srpnja 2016.,“ koja pak kao stranku naznačuje: Zagrebački holding d.o.o. [adresa], OIB:85584865987 – subjekt sasvim drugog osobnog identifikacijskog broja Nejasan je tužbeni navod da bi temeljem „Presudom Županijskog suda u Splitu, posl.br. Gž R- 1196/16 od 10. studenog 2016., potvrđena je Presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-4398/14 od 27. srpnja 2016.,“ ovdje tuženik imao valjanu pravnu osnovu protiv tužitelja jer tužitelj u ovom predmetu je Zagrebački električni tramvaj d.o.o. Ozaljska 105,10 000 [adresa] OIB:82031999604, a ne Zagrebački holding d.o.o. [adresa], OIB:85584865987 stoga se ustraju u prigovoru pomanjkanja aktivne legitimacije. Tužbi prileži Zbrojni nalog za prijenos 21.03.2017. godine kao dokaz navodnog stjecanja bez osnova na strani ovdje tuženika pri čemu tužbi priležeći dokaz ukazuje na navodnu isplatu od strane „Zagrebački holding d.o.o.“ a ne isplatu od strane ovdje tužitelja Zagrebački električni tramvaj d.o.o. Ozaljska 105,10 000 [adresa] OIB:82031999604. „Zbrojni nalog“ nije dokaz da je bilo tko nešto stekao. Dokaza da su sredstva uistinu i prenesena na račun nema. Tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije. U odnosu na potraživanje u dijelu 277.835,32 kn nikakvog dokaza nema da je konkretno naznačeni iznos ovdje tuženik AČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] uistinu primio i to kako od ovdje tužitelja Zagrebački električni tramvaj d.o.o. Ozaljska 105,10 000 [adresa] OIB:82031999604 (Zbrojni nalog platitelj Zagrebački holding d.o.o.) tako i konkretnom osnovom „Presudom Županijskog suda u Splitu, posl.br. GžR-1196/16 od 10. studenog 2016., potvrđena je Presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-4398/14 od 27. srpnja 2016.,“ (Zbrojni nalog opis plaćanja „sudske presude-firma“) - nikakva naznaka konkretnog pravnog osnova (koja konkretno presuda kojeg konkretno suda kojeg konkretno poslovnog broja od kojeg konkretno datuma) na kojeg se tužitelj u tužbi poziva pa da temeljem baš tog konkretnog otpalog pravnog osnova ovaj tužitelj traži povrat stečenog bez osnova od ovdje tuženika „Sudske presuda-firma“ može biti bilo što, a niti se iznos od 277.835,32 kn i na koji način može povezati s t.III. izreke „Presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-4398/14 od 27. srpnja 2016.,“ koja upire na sasvim drugi iznos. Jednako kao što u ovoj pravnoj stvari tužitelj Zagrebački električni tramvaj d.o.o. Ozaljska 105,10 [adresa] OIB:82031999604 potražuje od AČ, [adresa].835,32 kn navodno isplaćenih od strane Zagrebački holding d.o.o. koji nije tužitelj u ovoj pravnoj stvari primatelju „ AČ [adresa]“ a koji primatelj nije u ovo predmetnoj tužbi naznačeni tuženik. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i u odnosu na potraživanje u dijelu koji preostaje od utuženih ukupno 511.511,13 odnosno u dijelu od 233.675,81 kn. Tužitelj u tužbi od 11.08.2020. godine naznačuje da istu podnosi radi stjecanja bez osnove. „ U smislu odredbe čl.210. ZOO-a pod stjecanjem bez pravne osnove razumijevamo izvan ugovorni obvezni odnos između stjecatelja...Tako se za nastanak izvan ugovornog obvezno pravnog odnosa stjecanje bez osnove moraju ostvariti sljedeće pretpostavkepovećanje imovine (obogaćenje) na jednoj strani, - smanjenje imovine (osiromašenje) na drugoj strani. - mora postojati uzročna veza između povećanja odnosno umanjenja imovine, - stjecanje bez osnove- te- da činidba zbog koje se dogodila promjena u imovini ne smije biti štetna radnja u smislu građanskog delikta odnosno povrede ugovornog odnosa (jer bi se tada radilo o nastanku obvezno pravnog odnosa odgovornosti za štetu” Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 1986/12 od 27.09.2016. godine U konkretnom slučaju po tužbi priležećem Zbrojnom nalogu Zagrebački holding d.o.o. iznose od 66.443,08 kn, 22.147,67 kn, 66.443,08 kn, 7.4300,25, 99.81 kn, 2.214,78 kn, 68.897,14 kn (233.675,81 kn) ali ne ovdje tuženom AČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] pa je nejasno potraživanje rečenih iznosa od osobe ovdje tuženika. Tim više što ih po Zbrojnom nalogu za prijenos (koji nije dokaz stvarnog prijenosa) ovdje tuženik nije ni trebao primiti. Stjecanje bez osnova predmnijeva pravo na vraćanje onoga što je tužena strana stvarno primila. A ne kao u tužbi od 11.08.2020. godine. Osnovnih pretpostavki za nastanak izvan ugovornog obvezno pravnog odnosa stjecanje bez osnove u konkretnom predmetu nema. U konkretnom slučaju u pravnom odnosu između ovdje naznačenog tužitelja i ovdje naznačenog tuženika (stranaka u ovom postupku) nisu ispunjene činjenice uz koje pravo veže nastanak obveznog odnosa stjecanja bez osnove. Istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije itekako je osnovan. „Te odredbe podrazumijevaju (a da bi se radilo o institutu stjecanje bez osnove) da je osoba od koje se zahtijeva vraćanje nešto stekla od tužitelja...” Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-x-1777/13 od 03.01.2017. godine. U ovom predmetu – osoba od koje se zahtijeva vraćanje 66.443,08 kn, 22.147,67 kn, 66.443,08 kn, 7.4300,25, 99.81 kn, 2.214,78 kn, 68.897,14 kn (233.675,81 kn) nije stekla 66.443,08 kn, 22.147,67 kn, 66.443,08 kn, 7.4300,25, 99.81 kn, 2.214,78 kn, 68.897,14 kn (233.675,81 kn). „ Obvezno-pravni odnos nastaje direktno između osiromašene i obogaćene osobe, pri čemu osiromašena osoba ima pravo tražiti restituciju” Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 1019/1990-2. U ovom predmetu tužitelj ne traži restituciju direktno - od osobe koja je obogaćena. „ Prema odredbi čl. 210. Zakona o obveznim odnosima (preuzet kao propis RH u „Narodnim novinama“ broj 53/91, izmjene u „Narodnim novinama“, broj 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), koja se u ovom sporu primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05) propisano je da stjecanje bez osnove postoji kad dio imovine jedne osobe, na bilo koji način, prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema temelja u pravnom poslu ili zakonu. Bez ulaženja u pravilnost postupanja djelatnika policije pri oduzimanju novčanih sredstava sukladno odredbama čl. 151. i 154. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 134/93, dalje: ZKP) prema kojima ovlašteni radnik organa unutrašnjih poslova može privremeno oduzeti predmete koji mogu poslužiti kao dokaz u kaznenom postupku) i vraćanju privremeno oduzetih predmeta (vraćaju se vlasniku odnosno posjedniku ako postupak bude obustavljen, a ne postoje razlozi za njihovo zadržavanje prema odredbi čl. 215. ZKP-a), valja naglasiti kako je u ovom postupku nesporno utvrđeno da je VIII. Policijska postaja Županja novac vratila trećoj osobi - M. P. (koji se u trenutku uhićenja nalazio s tužiteljem u vozilu i za kojeg je tužitelj izjavio da je to njegov partner). Dakle, novac nije prešao u imovinu tuženice, pa nije ni moglo doći do stjecanja bez osnove.” Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 13/2011 od 04.12.2013. Dakle: Vrhovni sud Republike Hrvatske: novac trećoj osobi (ne tuženiku)
– NEMA stjecanja bez osnove. Institut stjecanja bez osnove prije svega teži uspostavi prijašnjeg stanja. Na koji način će se uspostaviti prijašnje stanje nalaganjem isplate osobi koja uplatu nije ni primila jasno je samo tužitelju. Slijedom: „ Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 5.182,12 kn iz osnove doprinosa, te poreza i prireza koji su isplaćeni tuženici na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pr-4909/05 od 13. lipnja 2006. godine, koja presuda je naknadno ukinuta odlukom Ustavnog suda RH, br. U-III-1361/2008 od 23. rujna 2009. godine. U tužbi se navodi da je tuženica vratila tužitelju glavnicu sa zateznim kamatama i troškove parničnog postupka, a da nije vratila iznos koji se odnosi na doprinose za mirovinsko osiguranje, doprinose na plaću, te porez i prirez u iznosu od 5.182,12 kn, koje je tužitelj platio. Tužitelj tražbinu temelji na institutu stjecanja bez osnove, tvrdeći da je dio njegove imovine prešao u imovinu tuženice (čl.1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO). Prvostupanjski je sud utvrdio da se uplatom poreza i prireza i doprinosa na plaću nije povećala imovina tuženice, pa je tužbeni zahtjev u odnosu na uplaćeni porez i prirez odbijen kao neosnovan. I u odnosu na doprinos za mirovinskog osiguranje prvostupanjski je sud utvrdio da se uplatama tog doprinosa nije povećala imovina tuženice…Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da na strani tuženice nije došlo do povećanja imovine, jer je plaćanje doprinosa, te poreza i prireza izvršeno u korist Državnog proračuna, odnosno navedene uplate prešle su u imovinu tijela državne uprave i javne vlasti (Republike Hrvatske, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje), te stoga tuženica ne može utjecati na takvu imovinu…“ GžR-75/15 Županijski sud u Dubrovniku od 14.12.2016., a koja je javno objavljena na stranici Vrhovnog suda Republike Hrvatske tuženik predlaže sukladno odredbi čl.211. Zakona o parničnom postupku da se o ovoj parnici obavijeste treće osobe – Republika Hrvatska, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Grad Zagreb i to na način da se podnesak proslijedi navedenim osobama zajedno sa tužbom i odgovorom na tužbu, budući isti imaju pravni interes sudjelovati u ovoj parnici kao umješač na strani tuženika jer u slučaju uspjeha tužitelja u ovoj pravnoj stvari tuženik može podnijeti regresne zahtjeve prema njima, a što se manifestira na njihova prava i obveze. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu tuženiku ovom parnicom prouzročenog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja od isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku presude i rješenja ŽS u Splitu GžR-1196/2016 od 10.11.2016. (list 4-10 spisa), presliku presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-4398/14 od 27.7.2016. (list 11-23 spisa), presliku zbrojnog naloga za prijenos Zagrebačke banke d.d. od 21.3.2017. (list 24 spisa), presliku rješenja VSRH Revr-284/17 od 19.6.2018. (list 25-35 spisa), izvodi sudske prakse (list 50-63, 148-150 spisa), presliku revizije u predmetu Pr-1969/19 Općinskog radnog suda (list 68-72 spisa), presliku dopune na prigovor o izvanrednom otkazu (list 73 spisa), presliku indeksa tuženika (list 74-75 spisa), presliku izjave tuženika od 28.5.2014. (list 76 spisa).
4. Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl.8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08. i 57/11. i 25/13, dalje ZPP ) ovaj sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.
5. Među strankama je nesporno kako se između istih vodio postupak pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu po tužbi tuženika protiv ovdje tužitelja koji je u istom postupku naznačen kao Zagrebački holding d.o.o. [adresa], za obveze podružnice Zagrebački električni tramvaj Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 85584865987, radi nedopuštenosti otkaza i isplate, pod poslovnim brojem Pr-4398/14 u kojem je donesena dana 27.07.2016. presuda kojom je utvrđeno kako je nedopuštena i nezakonita odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu br. 270-IO-091/14 od 10.6.2014. te da radni odnos ovdje tuženika kod ovdje tužitelja nije prestao, da se nalaže tuženiku Zagrebački holding d.o.o. vratiti na posao ovdje tuženika na radno mjesto poslovođe u interventnoj ekipi u roku od 8 dana da se nalaže Zagrebačkom holdingu da tužitelju isplati na ime naknade za izgubljenu plaću bruto iznos od 290.794,52 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od po 12. 643,24 kn za razdoblje od 16.6.2014. do 16.5.2016. pa sve do isplate, da se odbija zahtjev ovdje tuženika da mu ovdje tužitelj na ime naknade štete isplati iznos od 50.000,00 kn sa zateznim kamatama od 18.7.2014. do isplate, da se nalaže ovdje tužitelju da isplati ovdje tuženiku na ime parničnog troška iznos od 53.656,25 kn sa zateznim kamatama od 27.7.2016. do isplate, da se odbija zahtjev ovdje tuženika za naknadu parničnog troška od 22.656,25 kn s zateznom kamatom od 27.7.2016. do isplate, da se nalaže ovdje tuženiku da isplati tužitelju parnični trošak od 8.437,50 kn, a da se ovdje tužitelj odbija sa zahtjevom za naknadom parničnog troška od 47.812,50 kn, a isto tako da je doneseno rješenje kojim se odbija prijedlog ovdje tuženika za izdavanje privremene mjere kojim se određuje privremeno vraćanje ovdje tuženika na rad i radno mjesto poslovođe u interventnoj ekipi kod Zagrebački holding d.o.o. do pravomoćnog okončanja tog postupka ili drugačije odluke suda, a u koju presudu je ovaj sud izvršio uvid.
6. Nadalje je nesporno kako je ŽS u Splitu presudom i rješenjem Gž R-1196/2016 od 10.11.2016. potvrdio prethodno navedenu presudu u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke te I., II i III. izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev ovdje tuženika, a da ista presuda je preinačena pod točkom V., VI, VII. i VIII. u pogledu odluke o troškovima postupka, a u koju presudu je ovaj sud također izvršio uvid.
7. Nadalje je nesporno kako je rješenjem VSRH Revr-2784/2017 od 19.6.2018. usvojena revizija ovdje tužitelja te su ukinute prethodno navedene presude Općinskog radnog suda i ŽS u Splitu te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
8. Među strankama je nesporno kako je u ponovljenom postupku pred Općinskim radnim sudom donesena presuda Pr-1969/2019 od 30.12.2019. kojom je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženika za utvrđenje da je nedopuštena i nezakonita odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu br. 270-IO-091/14 od 10.6.2014. i da radni odnos ovdje tuženika kod Zagrebački holding d.o.o. nije prestao kao i zahtjev da se naloži Zagrebački holding d.o.o. da ovdje tuženika vrati na posao, te da mu isplati naknadu za izgubljenu plaću u bruto iznosu od 290.794,52 kn sa zateznim kamatama kako je prethodno navedeno za razdoblje od 16.6.2014. do 16.6.2016., te je naloženo ovdje tuženiku isplatiti ovdje tužitelju trošak parničnog postupka od 100.625,00 kn, dok je odbijen zahtjev ovdje tužitelja za naknadu parničnog troška od 17.820,00 kn.
9. Nadalje je nesporno kako je presudom ŽS u Splitu Gž R-199/20 od 20.2.2020. potvrđena prethodno navedena presuda Općinskog radnog suda Pr-1969/19 kojim je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženika, dok je ista presuda preinačena samo u dijelu parničnog troška u iznosu od 2.500,00 kn dok je u preostalom dijelu zahtjev ovdje tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen za iznos od 98.125,00 kn.
10. U ovom postupku među strankama je sporno da li je donošenjem presude ŽS u Splitu Gž R-199/20 od 20.2.2020. otpala pravna osnova po kojoj je ovdje tuženik primio iznose dosuđene mu po presudi Općinskog radnog suda Pr-4398/14 od 27.7.2016. koja je potvrđena presudom u tom dijelu ŽS u Splitu Gž R-1196/16 od 10.11.2016. a koje su potom ukinute rješenjem VSRH Rev R-284/17 od 19.6.2018., sporno je pitanje aktivne legitimacije tužitelja obzirom se u pravnim osnovama na koje se poziva ovdje tužitelj kao stranka spominje Zagrebački holding d.o.o. pod istim OIB-om i adresom sjedišta a kako se u ovom postupku navodi tužitelj kao Zagrebački električni tramvaj d.o.o., sporno je pitanje pasivne legitimacije obzirom na navod tuženika kako iz zbirnog naloga za prijenos koji tužitelj dostavlja u prilog ove tužbe ne proizlazi po kojoj presudi odnosno pravnoj osnovi je isplaćen iznos od 277.835,32 kn dok preostali iznosi do utuženog iznosa od 511.511,13 kn ne glase na ime tuženika, odnosno u ovom postupku tuženik osporava činjenicu da bi primio od strane tužitelja bilo kakve isplate po presudi Općinskog radnog suda Pr-4398/14 od 27.7.2016.
11. Odredbom čl. 1111 st. 1 ZOO-a određeno je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
12. Odredbom čl. 1115 ZOO-a određeno je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
13. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja potrebno je navesti kako je isti u cijelosti neosnovan budući da je u vrijeme spornih presuda tužitelj djelovao kao podružnica tadašnjeg Zagrebačkog holdinga d.o.o., a koja kao takva nije imala pravnu osobnost za to je i u spornim presudama kao tužitelj naznačen Zagrebački holding d.o.o. za obveze Podružnice Zagrebački električni tramvaj sa naznakom iste adrese sjedišta i OIB-a, te je ovdje tužitelj temeljem plana podjele trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o. od 27.11.2017. izdvojen u zasebno društvo i time počeo djelovati kao zasebna pravna osoba, stoga je isti kao takav aktivno legitimiran u predmetnoj pravnoj stvari.
14. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije u pravu je tuženik kada navodi pozivajući se na odredbe o pravilima stjecanja bez osnove navodeći kako obvezno pravni odnos stjecanja nastaje direktno između osiromašene i obogaćene osobe u slučaju kada dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema temelja u pravnom poslu ili zakonu.
15. Nedvojbeno je kako je pravna osnova u konkretnom slučaju presuda Općinskog radnog suda Pr-4398/14 od 27.7.2016. temeljem koje su ovdje tuženiku između ostalog dosuđeni novčani iznosi na ime naknade za izgubljenu plaću u bruto iznosu od 290.794,52 kn sa pripadajućom zateznom kamatom, dok je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška, prestala donošenjem presude VSRH Revr- 284/17 od 19.6.2018. kada je ista presuda zajedno s presudom ŽS u Splitu Gž R- 1196/16 od 10.11.2016. ukinuta i vraćena na ponovni postupak, te je danom zaprimanja upravo presude VSRH Revr-284/17 od 19.6.2018. od strane ovdje tuženika, za istog otpala pravna osnova u vidu presuda Općinskog radnog suda Pr- 4398/14 od 27.7.2016. temelje koje je ostvario pravo na isplatu brutto plaća. Prema tome ista nije otapala donošenjem presude ŽS u Splitu Gž R-1196/16 od 10.11.2016. kako to pogrešno smatra ovdje tužitelj.
16. Pri tome je irelevantno kako su se dalje odvijali naredni ponavljajući postupci u pogledu tužbenog zahtjeva ovdje tuženika za isplatu navedenih iznosa, budući da očito među strankama nije došlo do nikakvog prijeboja tražbina, a pravna osnova temeljem koje je naloženo ovdje tužitelju da isplati ovdje tuženiku prethodno navedeni iznos je nedvojbeno otpala te bi sukladno pravilima o stjecanju bez osnove u slučaju dokazane isplate tih iznosa tuženik taj iznos bio dužan vratiti tužitelju.
17. Međutim u konkretnom slučaju sporna je činjenica same isplate i njezine visine.
18. Naime, nedvojbeno je da u konkretnom slučaju tužitelj nije predložio u ovom postupku knjigovodstveno financijsko vještačenje na okolnost visine tražbine tužitelja prema tuženiku po presudi Pr-4398/14, te na okolnost koji je iznos tužitelj stvarno isplatio tuženiku, pa da bi sud mogao utvrditi osnov i visinu stečenog bez osnove od strane tuženika.
19. Naime, iz zbrojnog naloga za prijenos od 21.3.2017. proizlazi kako je dana 21.3.2017. Zagrebački holding d.o.o. isplatio na ime AČ, [adresa] iznos od 277.835,32 kn uz opis plaćanja "HR99, sudske presude – firma. Iz ovakvog opisa svrhe plaćanja definitivno se ne može utvrditi po kojoj osnovi, konkretno po kojoj presudi je Zagrebački holding d.o.o. izvršio tuženiku isplatu navedenog iznosa. Čak i uplaćeni iznos po svojoj visini ne odgovara bruto iznosu koji je dosuđen po navedenoj presudi, a koji je dosuđen u iznosu od 290.794,52 kn.
20. Nadalje što se tiče ostalih iznosa koji su isplaćeni istog dana proizlazi kako je opis plaćanja naveden doprinos MIO od 66.443,08 kn zatim doprinos MIO II. stup od 22.147,67 kn, zatim doprinos za zdravstveno osiguranje od 68.443,08 kn, zatim doprinos za zapošljavanje od 7.430,25 kn, zatim doprinos za zapošljavanje invalidnih osoba od 99.081,00 kn, doprinos za ZO slučaj ozljeđivanja i profesionalnog oboljenja od 2.214,78 kn te porez od 68.897,14 kn, a primatelj kojih iznosa zasigurno nije tuženik, pa je nejasno potraživanje tužitelja prema tuženiku u ukupnom iznosu od 511.511,13 kn.
21. Slijedom svega navedenog a primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 219. i 221.a ZPP-a ovaj sud je stava kako je tužitelj dokazao činjenicu da je prestala pravna osnova po kojoj je utvrđena njegova obveza prema tuženiku za isplatu iznosa na ime naknade bruto plaće po presudi Pr-4398/14 od 27.7.2016. u bruto iznosu od 290.794,52 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose za razdoblje od 16.6.2014. do 16.6.2016. no isti nije dokazao kada je i u kojem iznosu obvezu po navedenoj presudi ispunio prema tuženiku, koji bi u tom slučaju zbog neosnovano uvećane svoje imovine isti iznos bio dužan vratiti tužitelju prema pravilima o stjecanju bez osnove, stoga je u cijelosti valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.
22. Budući da je u sporu tuženik uspio u cijelosti to je tužitelj u smislu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u obvezi naknaditi tuženiku cjelokupni parnični trošak i to: za sastav odgovora na tužbu 1.024,00 EUR, za sastav podneska od 30.06.2021., 02.05.2022., 13.01.2023., 05.04.2023., 05.10.2023., 11.10.2023. i 14.05.2024. 1.024,00 EUR za svaki podnesak, za pristup na ročište 09.07.2021., 03.05.2022., 13.10.2023., 1.024,00 EUR za svako ročište ukupno 11.264,00 EUR uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 2.816,00 EUR, a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15), te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 663,61 EUR, a sukladno Zakonu o sudskim pristojbama. (NN br. 74/95, 57/96, 137/02 , 26/03, 125/11, 112/12 i 157/13,110/15 i 118/18, u daljnjem tekstu: ZSP), time da mu nije dosuđen trošak podnesaka od 25.01.2023., 12.04.2023. i 29.05.2023. kojim požuruje sud u zakazivanju ročišta jer sud zakazuje ročišta prema raspoloživim terminima te ga nije potrebno požurivati nepotrebnim podnescima, a isto tako ponavlja sadržaj iz prethodnih podnesaka, kao i trošak ročišta za objavu presude jer tuženik na isto nije pristupio.
23. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema zahtjevu iz tužbe.
24. Tuženiku je trošak parničnog postupka dosuđen u ukupnom iznosu od 14.743,61 EUR, dok je tužitelj zbog gubitka spora i činjenice da isti trošak nije precizirao u osnovi i visini, odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, pa je stoga u pogledu parničnog troška stranaka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II i III.
25. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tuženika odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23), a počev od donošenja ove presude, tj. dana 09. siječnja 2025. do isplate.
U Zagrebu, dana 09. siječnja 2025.
Sudac:
Blaženka Butigan Matić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u četiri primjerka Županijskom sudu.
DNA:
- Tužitelju po pun. uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe za presudu-663,61 EUR
- Tuženiku po pun.
