Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Trg sv. Josipa 12, 33520 Slatina

Poslovni broj: P-458/2023-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sutkinji Marici Bićanić, u parnici tužitelja UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Nataša Ružička, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta u Garešnici, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Zagreb, Trg Bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koga zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave održane 28. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od ukupno 676,06 eur zajedno sa zateznim kamatama, tekućim na iznos od:

-1,71 eur od 14. studenog 2008., pa do isplate,

-6,79 eur od 14. siječnja 2009., pa do isplate,

-8,52 eur od 14. veljače 2009., pa do isplate,

-2,99 eur od 14. ožujka 2009., pa do isplate,

-4,06 eur od 14. travnja 2009., pa do isplate,

-4,67 eur od 14. svibnja 2009., pa do isplate,

-2,33 eur od 14. lipnja 2009., pa do isplate,

-3,37 eur od 14. srpnja 2009., pa do isplate,

-0,13 eur od 14. kolovoza 2009., pa do isplate,

-2,93 eur od 14. rujna 2009., pa do isplate,

-0,57 eur od 14. listopada 2009., pa do isplate,

-2,34 eur od 14. studenog 2009., pa do isplate,

-1,51 eur od 14. prosinca 2009., pa do isplate,

-6,58 eur od 14. siječnja 2010., pa do isplate,

-9,56 eur od 14. veljače 2010., pa do isplate,

-8,93 eur od 14. ožujka 2010., pa do isplate,

-12,24 eur od 14. travnja 2010., pa do isplate,

-17,12 eur od 14. svibnja 2010., pa do isplate,

-19,29 eur od 14. lipnja 2010., pa do isplate,

-26,87 eur od 14. srpnja 2010., pa do isplate,

-24,37 eur od 14. kolovoza 2010., pa do isplate,

-35,76 eur od 14. rujna 2010., pa do isplate,

-29,30 eur od 14. listopada 2010., pa do isplate,

-444,12 eur od 19. listopada 2010., pa do isplate, sve po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007., propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008., po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015., određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015., do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023., do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023., pa nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa sve do isplate sve u roku 15 dana,

i

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovan prigovor radi prijeboja kojim tuženik predlaže utvrditi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od kn 2.336,82 kuna /310,15 eur zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 2,14 eur od 2. veljače 2006., pa do isplate,

- 4,21 eur od 2. ožujka 2006., pa do isplate,

- 4,36 eur od 2. travnja 2006., pa do isplate,

- 3,10 eur od 2. svibnja 2006., pa do isplate,

- 4,06 eur od 2. lipnja 2006., pa do isplate,

- 5,33 eur od 2. srpnja 2006., pa do isplate,

- 6,47 eur od 2. kolovoza 2006., pa do isplate,

- 4,81 eur od 2. rujna 2006., pa do isplate,

- 4,63 eur od 2. listopada 2006., pa do isplate,

- 6,91 eur od 2. studenog 2006., pa do isplate,

- 6,47 eur od 2. prosinca 2006., pa do isplate,

- 8,00 eur od 2. siječnja 2007., pa do isplate,

- 9,57 eur od 2. veljače 2007., pa do isplate,

- 8,54 eur od 2. ožujka 2007., pa do isplate,

- 10,14 eur od 2. travnja 2007., pa do isplate,

- 12,38 eur od 2. svibnja 2007., pa do isplate,

- 13,58 eur od 2. lipnja 2007., pa do isplate

- 14,96 eur od 2. srpnja 2007., pa do isplate,

- 12,30 eur od 2. kolovoza 2007., pa do isplate,

- 12,93 eur od 2. rujna 2007., pa do isplate,

- 16,42 eur od 2. listopada 2007., pa do isplate,

- 12,25 eur od 2. studenog 2007., pa do isplate,

- 15,86 eur od 2. prosinca 2007., pa do isplate,

- 10,79 eur od 2. siječnja 2008., pa do isplate,

- 9,86 eur od 2. veljače 2008., pa do isplate,

- 5,80 eur od 2. ožujka 2008., pa do isplate,

- 8,07 eur od 2. travnja 2008., pa do isplate,

- 11,91 eur od 2. svibnja 2008., pa do isplate,

- 11,05 eur od 2. lipnja 2008., pa do isplate,

- 12,73 eur od 2. srpnja 2008., pa do isplate,

- 13,59 eur od 2. kolovoza 2008., pa do isplate,

- 13,35 eur od 2. rujna 2008., pa do isplate,

- 5,46 eur od 2. listopada 2008., pa do isplate,

- 8,10 eur od 2. prosinca 2008., pa do isplate, i to do dana 31. prosinca 2007., po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008., do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015., određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1. siječnja 2023., po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

III. Tuženik je dužan tužitelju platiti parnični trošak u iznosu od 2.387,55 eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa sve do isplate, koja teče od 9. siječnja 2024., kao dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi da su stranke 4. siječnja 2006., zaključile Ugovor o kreditu, kojim mu je tuženik kao kreditor, odobrio i stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost 21.248,46 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, da je namjena kredita kupnja automobila Reanault Clio Pack Clim Expression 1.2 16V/5V, broj šasije [broj šasije], godina proizvodnje 2005., da je ugovorena otplata kredita kroz 84 mjeseca u anuitetima od 305,43 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, zatim, da je tijekom otplate kredita porastao tečaj CHF, da je kamatna stopa više puta mijenjana, da tužitelj drži da su ništetne odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, te o promjenjivoj kamatnoj stopi po jednostranoj odluci kreditora, ističe da prije i u vrijeme sklapanja Ugovora tuženik kao trgovac nije u potpunosti informirao tuženika kao potrošača o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke, da tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj tih ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, s posljedičnom znatnom neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača.

1.2. Tužitelj se poziva na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., i broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., kojima je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koje se odnose i na tuženika Zagrebačku banku d.d., kao i da, temeljem Zakona o zaštiti potrošača, te odredaba čl. 502.c u vezi s čl. 502.a i 502.b Zakona o parničnom postupku, presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača imaju obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i promjenjive kamatne stope iz predmetnih ugovora.

1.3. Tužitelj navodi da je zastara prekinuta 4. travnja 2012., kada je podnesena kolektivna tužba u predmetu Franak, da je zastarni rok, glede valutne klauzule, počeo ponovno teći 14. lipnja 2018., tj. danom pravomoćnosti presude broj P-1401/2012, te da mu je, zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, a sukladno čl. 323. st.1. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, tuženik dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora.

1.4. Tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu u smislu čl. 186.b st. 3. i 4. i čl. 325.a Zakona o parničnom postupku, potražujući isplatu, s naslova preplaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Nakon što je tuženik dostavio potrebnu dokumentaciju i nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je podneskom od 12. studenog 2024., postavio određeni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 676,06 eur sa zateznim kamatama, tekućim od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Potražuje trošak postupka.

2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava tužitelju svojstvo potrošača, ističe prigovor zastare, navodi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima, da je ugovaranjem valutne klauzule, tuženik dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa, pristao na rizik promjenjivost tečaja, da su sve promjene kamatne stope bile u skladu s tada važećim propisima, te spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta, i da bi tuženik, svojim postupanjem tužitelju, prouzročio bilo kakvu štetu.

2.1. Za slučaj da sud usvoji tužbeni zahtjev, tuženik je prije zaključenja prethodnog postupka, istakao prigovor radi prijeboja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta, s tražbinom tužitelja, te predlaže da sud konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja, te je, nakon vještačenja, precizirao svoju tražbinu na iznos 310,15 eur /2.336,82 kn. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na plaćanje troška postupka.

3. Glede tuženikovog prigovora radi prijeboja, tužitelj je istakao prigovor zastare.

4. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja, proveo je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Angelini Horvat i neposredno je saslušao vještaka, pročitao je dopise tužitelja od 9. lipnja 2023., i tuženika od 22. lipnja 2023., (str. 9 i 156), Ugovor o kreditu Renault financiranje broj 3206000430/06, broj kreditne partije: 7102986725, od 4. siječnja 2006., (str. 171 do 177), financijsko knjigovodstvena dokumentaciju glede broj kreditne partije: 7102986725, na temelju čega je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

-tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita, zaključili su 4. siječnja 2006., ugovor o kreditu broj 3206000430/06 na iznos od 21.248,46 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plasmana kredita,

-kreditna sredstva su odobrena za kupnju osobnog vozila,

-ugovor o kreditu je potrošački, jer dobivena kreditna sredstva tužitelj nije koristio za potrebe svoje profesije, već za osobne potrebe,

-otplata kredita ugovorena je u 84 mjesečna anuiteta u visini od 305,43 CHF, plativo u kunama i obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja,

-prvi anuitet dospio je na naplatu 1. veljače 2006., a svaki slijedeći uzastopno prvog dana u mjesecu,

-tužitelj je kredit otplatio u cijelosti 19. listopada 2010.,

-temeljem ništetnih ugovornih odredbi, tužitelj je više platio tuženiku ukupno 861,28 eur, od čega 676,06 eur s osnove valutne klauzule u CHF, i 185,22 eur s osnove promjenjive kamate,

-negativna razlika anuiteta iznosi 310,15 eur, i odnosi se na razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog tečaja, tj. od 4,768145 kn.

5. Saslušanjem tužitelja UE kao stranke je utvrđeno da je bio klijent Zagrebačke banke, da je Autokuća Fišer u [adresa] prodavala vozila na kredit samo u valuti CHF i imala je poslovni ugovor sa Zagrebačkom bankom, da je izabrao automobil, da nitko u ime banke nije s njim pregovarao o elementima ugovora o kreditu, da mu nije predočena mogućnost znatnog rasta kamate i/ili tečaja CHF, niti da Hrvatska narodna banka štiti tečaj eur a ne i CHF, da je po struci ugostitelj, da mu nije bio poznat sadržaj pojma valutne klauzule, niti što znači kad je glavnica vezana uz CHF, da nije mogao utjecati na sadržaj ugovora, da je prije potpisivanja pročitao ugovor, da su njemu bili bitni visina rate, ukupna visina kredita i rok otplate, te da je ugovor razumio sukladno svojim nedostatnim znanjem iz oblasti ekonomije, zatim, da je odobrena kreditna sredstva banka izravno prebacila izravno na račun Autokuće Fišer, da je kupljeno vozilo koristio za osobne svrhe, da u vrijeme sklapanja ugovora nije bio nositelj OPG-a, te nije imao obrt, niti udjele u trgovačkom društvu, potom, da ne bi zaključio predmetni ugovor da je pravodobno informiran o svim rizicima koje nosi sklapanje ugovora s kamatom koja je promjenjiva po jednostranoj odluci banke i s valutnom klauzulom prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, te da su mjesečne rate od početnih oko 1.300,00 kn, vremenom narasle do 1.700,00 kn i više.

6. Iz Ugovora o kreditu Renault financiranje broj 3206000430/06 od 4. siječnja 2006., potvrđenog po javnom bilježniku Mati Krpačiću pod brojem OU-5/06, proizlazi da je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju kao potrošaču, kredit u iznosu od 21.248,46 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, za kupnju osobnog vozila Reanault Clio Pack Clim Expression 1.2 16V/5V, broj šasije [broj šasije], godina proizvodnje 2005., da se kredit otplaćuje kroz 84 mjeseca u anuitetima od 305,43 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, da je početna kamatna stopa 5,65% godišnje, da anuiteti dospijevaju uzastopno prvog dana u mjesecu, te da prvi anuitet dospijeva prvog dana u narednom mjesecu od onoga u kojim je kredit iskorišten.

7. Da je tuženik, 27. lipnja 2023., dostavio tužitelju traženu knjigovodstvenu dokumentaciju po predmetnom kreditu, proizlazi iz dopisa tužitelja od 9. lipnja 2023., i dopisa tuženika od 21. lipnja 2023. (str. 9 i 156).

8. Provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Angelini Horvat, na temelju financijske dokumentacije tuženika, utvrđeno je da je banka po ugovoru o kreditu broj 3206000430/06, tužitelju plasirala 9. siječnja 2006., kreditna sredstva u kunskoj protuvrijednosti od 21.248,46 CHF, da je na dan plasmana tečaj 1 CHF iznosio 4,768145 kn, da je protuvrijednost mjesečnog anuiteta od 305,43 CHF, iznosila 1.456,33 kn na dan plasmana kredita, da je prvi anuitet dospio 1. veljače 2006., i svaki naredni prvog dana u mjesecu, da je početno ugovorena kamatna stopa 5,65% godišnje i tijekom otplate kredita je rasla do 7,55% godišnje, da su, zbog rasta tečaja CHF i zbog promjenjive kamatne stope, mjesečni anuiteti iznosili više od 1.456,33 kn, da je kredit otplaćen 19. listopada 2010., da je zbog promjenjive kamate i valutne klauzule tužitelj platio tuženiku ukupno 16.965,68 eur, da je za otplatu kredita, po početno ugovorenoj kamati i početno ugovorenom tečaju CHF, bilo dostatno 16.104,39 eur, da je tužitelj preplatio kredit u iznosu od ukupno 861,28 eur, da je preplata s osnove tečajne razlike 676,06 eur i s osnove promjenjive kamate 185,22 eur, te da negativna razlika anuiteta, u periodu kada je tečaj CHF bio niži od početnih 4,768145 kn, iznosi ukupno 310,15 eur.

9. Iskazu tužitelja UE je sud povjerovao, kao uvjerljivom, logičnom i razložnom.

10. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje, dopunu nalaza i mišljenja, te iskaz saslušanog stalnog sudskog vještaka Angeline Horvat, jer su dani u skladu s pravilima struke, argumentirani su, objektivni i razložni. Ostale pročitane pisane dokaze je sud prihvatio kao vjerodostojne.

11. Cijeneći svaki dokaz zasebni i vezi s drugim provedenim dokazima, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), sud je izveo zaključak da je određeno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa stečenog od strane tuženika, s osnove ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, sadržanih u ugovoru o kreditu broj 3206000430/06 od 4. siječnja 2006.

13. Predmetni ugovor jest potrošački. Tužitelj je dobiveni kredit iskoristio za kupnju automobila za osobne svrhe, pa je, sukladno čl. 2. Direktive Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993., o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29) nastupao za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije.

14. Tužitelj se osnovano poziva na presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, jer je predmet kolektivne tužbe u tom postupku bila zaštita kolektivnih interesa potrošača kao korisnika kredita, buduću da su banke, među kojima i Zagrebačka banka d.d., sklapale ugovore o kreditima koristeći nedopuštene ili nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na ugovorenu valutu švicarski franak, uz koju je vezana glavnica, te na ugovornu odredbu kojom je banci omogućeno jednostrano mijenjati visinu kamatne stope, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac, nije potrošače informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu.

15. Odredbe čl. 502.c u vezi s čl. 502.a i 502.b Zakona o parničnom postupku i odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 14/14, 110/15 i 14/19), propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku. Na temelju istih propisa je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio svoja pravna shvaćanja u odlukama broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015., i broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

16. Zaključno, tuženik je postupao suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90., Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03), a od 7. kolovoza 2007., do 31. prosinca 2008., protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

17. Ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom tuženika i o ugovorenoj valuti uz koju je bila vezana glavnica za CHF, nema za posljedicu ništetnost Ugovora o kreditu u cijelosti.

18. Za slučaj djelomične ništetnosti ugovora, sukladno čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetne odredbe.

19. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, sukladno čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima.

20. Tužitelj je u cijelosti otplatio kredit, i tijekom otplate je plaćao tuženiku veće anuitete, zbog rasta tečaja CHF. Osnova plaćanja tečajnih razlika, otpala je utvrđenjem ništetnim odredbi predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli, prema kojoj je glavnica vezana za CHF. Stoga je tuženik na osnovi čl. 1111., u svezi s čl. 1115., i čl. 29. st. 1. i 2. Zakon o obveznim odnosima, dužan izvršiti povrat primljenih, preplaćenih novčanih iznosa, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana stjecanja do isplate.

21. Prvostupanjski sud nije povrijedio pravo na jednakost oružja, u smislu Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2683/2021 od 21. rujna 2022., budući da tuženik nije ni predložio saslušanje svojih zaposlenika, na okolnost da je informirao tužitelja o riziku valutne klauzule prema kojoj je glavnica vezana za CHF, a prvostupanjski je sud odluku donio na temelju provedenih dokaza, sadržanih u spisu.

22. Ne stoji tvrdnja tuženika da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena iz primjene Direktive Vijeća 93/13 i da je isključena od ispitivanja nepoštenosti. Jer, u presudi Suda Europske unije u predmetu C-81/19, donesene 9. srpnja 2020., u pogledu tumačenja odredbe čl. 1. st. 2. Direktive 93/13, izraženo je shvaćanje da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ali koja odražava pravilo koje se, u skladu s nacionalnim pravom, primjenjuje između ugovornih stranaka ako u tom pogledu između njih nisu utvrđena nikakva drukčija rješenja, ne ulazi u područje primjene te Direktive. Odredbom čl. 22. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se obveza čija se vrijednost utvrđuje na temelju tečaja tuzemne valute u odnosu prema stranoj valuti ispunjava, ako stranke nisu ugovorile drugi tečaj, u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja. No, ugovorne strane su ugovorom o kreditu ugovorile da se visina obveze korisnika kredita u hrvatskoj valuti utvrđuje prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF, pa je sukladno pravnom shvaćanju izraženom u presudi Suda Europske unije u predmetu C-81/19, odredba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF podložna primjeni Direktive 93/13.

23. Sukladno odlukama Suda Europske unije u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15, definirano je da potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredbi, suglasno Direktivi 93/13 EEZ, osigurava tek kumulativna primjena tri pravila i to pravilo ex tunc o učincima, koje ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo, pravilo da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju, te treće pravilo da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

24. Restitucijski zahtjev zastarijeva za pet godina (čl. 225. Zakona o obveznim odnosim).

25. Podneskom od 12. studenog 2024., tužitelj je, u skladu s rezultatima financijsko knjigovodstvenog vještačenja, postavio određeni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 676,006 eur sa zateznim kamatama, tekućim od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

26. Zastara tužiteljeve tražbine, prekinuta je 4. travnja 2012., podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, temeljem čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, te je, sukladno pravnom shvaćanju Sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-33/22 od 31. siječnja 2022., glede valutne klauzule, ponovno počela teći 14. lipnja 2018., tj. danom donošenja odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. S obzirom na to da je tužitelj podnio tužbu 12. lipnja 2023., to nije osnovan tuženikov prigovor zastare.

27. Tuženikov prigovor radi prijeboja njegove tražbine s tražbinom tužitelja nije osnovan. Prije svega, tuženikov prigovor radi prijeboja prekludiran je zastarom. Ovo stoga, što je istaknut podneskom od 29. veljače 2024., što je posljednji dio iznosa od ukupno 310,15 eur po osnovi negativne razlike, dospio 1. prosinca 2008., te što je, podnošenjem tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, 4. travnja 2012., prekinuta zastara radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a ne banaka kao trgovaca. Također, o ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, nije se pojedinačno pregovaralo, tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj iste, i ta je odredba nepoštena i ništetna, slijedom čega tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početno ugovorenog, tužitelj nije ništa primio, pa stoga ne postoji ni obveza vraćanja nečeg što nije primio.

28. Nije dvojbeno da je tužitelj snizio tužbeni zahtjev s 986,21 eur na 676,06 eur. Takvo postupanje tužitelja je posljedica korigiranja nalaza i mišljenja vještaka. Osim toga, s obzirom na to da se radi o specifičnom području zaštite potrošača, obveza je nacionalnog suda tumačiti sporne odredbe nacionalnog prava in favorem potrošača u skladu s načelom djelotvornosti i zaštite potrošača od nepoštenih odredaba iz potrošačkih Ugovora. To u konkretnom slučaju znači, po potrebi i isključiti iz primjene odredbu čl. 193. Zakona o parničnom postupku, ukoliko bi njezina primjena otežala položaj potrošača i izložila ga nerazmjernim troškovima glede ostvarivanja njegovog restitucijskog zahtjeva. Takvo stajalište sadržano je u presudi Suda Europske unije u predmetu broj C-441/14, kao i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1014/2018 od 20. listopada 2021.

29. Odluka o kamati je zasnovana na odredbama i to čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima od 1. siječnja 2008., do isplate.

30. Vrijednost predmeta spora je 676,06 eur.

31. Sukladno čl. 155. Zakona o parničnom postupku, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) i Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19, 92/21), sud tužitelju priznaje po 75 bodova (187,50 eur) za sastav tužbe u iznosu - Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 46. Tarife, 25 bodova (62,50 eur) za sastav podneska od 11. kolovoza 2023., - Tbr. 8. t. 4. i Tbr. 46. Tarife, 37,50 bodova (93,75 eur) za sastav podneska od 29. svibnja 2024., - Tbr. 8. t. 3. i Tbr. 46. Tarife, po 75 bodova (187,50 eur) za sastav podnesaka od 23. siječnja 2023., od 18. rujna 2024., od 12. studenog 2024., i od 26. studenog 2024., - Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 46. Tarife, 37,50 bodova (93,75 eur) za zastupanje na ročištu 13. veljače 2024., - Tbr. 9. t. 2. i Tbr. 46. Tarife, po 75 bodova (187,50 eur) za zastupanje na ročištima 6. ožujka 2024., 5. srpnja 2024., 15. listopada 2024., i 28. studenog 2024., - Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 46. Tarife, te trošak vještačenja u iznosu od 450,00 eur, odnosno ukupno 2.387,55 eur. Temeljem čl. 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23), tužitelj nije pristojbeni obveznik u ovoj parnici. Putni trošak nije priznat tužitelju niti njegovom punomoćniku, iz razloga što tužitelj nije priložio putnu kartu za prijevoz, a punomoćnik tužitelja ima pisarnicu u [adresa], tj. na teritoriju nadležnosti Općinskog suda u Virovitici.

32. Tužitelj je određeno postavljenim tužbenim zahtjevom uspio u cijelosti u ovom sporu. Stoga je tuženik dužan platiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.387,55 eur, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od donošenja presude pa do isplate. Odluka o parničnom trošku je zasnovana na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

33. Na osnovi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Slatini 9. siječnja 2025.

Sutkinja

Marica Bićanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu, u roku 15 dana od primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćnik tužitelja: odvjetnik Nataša Ružička,

2. Punomoćnik tuženika: odvjetnik Kruno Knežević.