Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Pagu

Trg kralja Petra Krešimira IV-Knežev dvor 23250 Pag

Poslovni broj P-1460/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sucu Josipu Duševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LNG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Senadu Vukoviću, odvjetniku u Rijeci, Pomerio 20, protiv tuženika TPR Reiseservice GmbH iz SR Njemačke, 95163 Weissenstadt, Zinngrubenweg 2, zastupanog po zakonskom zastupniku LN, a ovaj po punomoćniku Janu Gebaueru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bradvica Marić Wahl Cesarec Skerlev d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 5. prosinca 2024. u nazočnosti tužiteljice osobno i njezinog punomoćnika, zakonskog zastupnika tuženika i punomoćnika istog, te Magdalene Barišić, stalnog sudskog tumača za njemački jezik, na ročištu za objavu presude 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku TPR Reiseservice GmbH, Zinngrubenweg 2, 95163 Weissenstadt, SR Njemačka, da tužiteljici LNG isplati iznos od 14.500,00 eura u sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 2.650,00 eura počev od 1.7.2020. godine do konačne isplate;

- na iznos od 7.900,00 eura počev od 1.8.2020. godine do konačne isplate;

- na iznos od 3.950,00 eura počev od 1.11.2020. godine do konačne isplate; po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od dana 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku TPR Reiseservice GmbH, Zinngrubenweg 2, 95163 Weissenstadt, SR Njemačka, da tužiteljici LNG naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 2.570,40 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su stranke ugovorom o zakupu od 23.10.2019. ugovorile mjesnu nadležnost naslovljenog suda. Dana 23.10.2019. tužiteljica kao zakupodavac zaključila je s tuženikom kao zakupoprimcem ugovor o zakupu apartmanske kuće "Lucija" s bazenom, u [adresa], na adresi [adresa]. Navedenim ugovorom tužiteljica se obvezala predati opisanu apartmansku kuću u zakup tuženiku u periodu od 15.05.2020. do 12.09.2020. kao u sličnom periodu za 2021., dok se tuženik obvezao tužiteljici isplatiti zakupninu od 39.500,00 eura uvećano za PDV za 2020. godinu i to u šest nejednakih obroka kako slijedi:

- 10% ukupnog iznosa zakupnine, odnosno 3.950,00 eura, do 01.01.2020. godine,

- 20% ukupnog iznosa zakupnine, odnosno 7.900,00 eura, do 01.05.2020. godine,

- 20% ukupnog iznosa zakupnine, odnosno 7.900,00 eura, do 01.06.2020. godine,

- 20% ukupnog iznosa zakupnine, odnosno 7.900,00 eura, do 01.07.2020. godine,

- 20% ukupnog iznosa zakupnine, odnosno 7.900,00 eura, do 01.08.2020. godine,

- 10% ukupnog iznosa zakupnine, odnosno 3.950,00 eura, do 01.11.2020. godine. Tuženik da je zaključno sa zadnjim ugovorenim obrokom koji je dospio dana 01.11.2020. bio dužan tužiteljici isplatiti ukupan iznos ugovorene zakupnine, a on je do tog dana uplatio iznos od 25.000,00 eura, dakle prve tri ugovorene rate u cijelosti u iznosu 19.750,00 eura, te dio četvrte rate u iznosu od 5.250,00 eura. Na taj način tuženik je ostao dužan isplatiti tužiteljici dio ugovorene zakupnine za četvrti obrok u iznosu od 2.650,00 eura, a koji je dospio 1.7.2020. godine te petu i šestu ratu u iznosima od po 7.900,00 eura i 3.950,00 eura sa dospijećima 1.8.2020. i 1.11.2020. Navedenu apartmansku kuću tuženik je držao u zakupu u cijelom ugovorenom periodu zaključno sa 12.9.2020., a stranke su za sljedeću godinu zaključile poseban ugovor. Tuženik da ne želi dobrovoljno ispuniti svoju obvezu plaćanja dospjele zakupnine.

2. Tuženik u svom pravovremenom odgovoru na tužbu u potpunosti osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Tužiteljica da tužbom traži da joj se isplati iznos od 14.500,00 eura temeljem ugovora o zakupu od dana 23.10.2019., a koji je sklopljen za 2020. i 2021. Međutim da tužiteljica svjesno izostavlja činjenicu da je 05.10.2020., a za 2021. sklopljen novi ugovor, čime su ugovorne strane izmijenile navedeni ugovor te ugovorili nove rokove i iznose zakupnine. Tako da je tuženik temeljem ugovora o zakupu iz 2019. i 2020. platio ukupno veći iznos zakupnine nego što bi platio samo na temelju ugovora iz 2019. Tužiteljica da unatoč tome sasvim neopravdano traži da joj se plati i navodno dugovani iznos po ugovoru iz 2019., unatoč tome što je isti izmijenjen te je zakupnina po izmijenjenom ugovoru uredno plaćena. Nesporno je da je dana 23.10.2019. tužiteljica kao zakupodavac sklopila s tuženikom kao zakupnikom ugovor o zakupu apartmanske kuće "Lucija" s bazenom, u [adresa] na otoku Pagu, na adresi [adresa]. Navedeni ugovor o zakupu sklopljen je na dvije godine te se njime tužiteljica obvezala predati opisanu apartmansku kuću u zakup tuženiku za razdoblje "cijele sezone 2020. + 2021." odnosno od 15.05.2020. godine do 12.09.2020. godine te za usporedive datume u 2021. godini, dok se tuženik s druge strane obvezao tužiteljici za dvije godine zakupa isplatiti ukupni iznos zakupnine od 39.500,00 eura uključujući PDV i to u šest nejednakih obroka. Kako je svima poznato 2020. obilježena je izvanrednom situacijom u turizmu uzrokovanom pandemijom virusa COVID-19, posljedica koje je da je zabilježen znatan pad dolazaka turista iz inozemstva u Republiku Hrvatsku, a time i pad broja iznajmljenih smještajnih jedinica. S obzirom na to da je novonastala situacija onemogućila ispunjenje svrhe ugovora o zakupu te obavljanje poslovne djelatnosti tuženika, ovaj da je izrazio namjeru izmjene postojećeg ugovora. Uvažavajući obostrani interes za nastavkom poslovanja, tuženik predlaže zaključenje novog ugovora koji će uzimati u obzir novonastalu izvanrednu situaciju, odnosno pandemiju virusa COVID-19 te se najavljuje nastavak poslovne suradnje u duhu dobrog gospodarstvenika. Sukladno navedenom, tužiteljica i tuženik su sklopili novi ugovor kojim su izmijenili odredbe prethodno sklopljenog ugovora o zakupu. Naime, tužiteljica i tuženik su 05.10.2020. sklopili novi ugovor o zakupu, istog predmeta ugovora, odnosno zakupa iste nekretnine no sada samo za 2021. (dalje u tekstu: "Novi ugovor o zakupu"). Već iz navedenoga je životno i logično neuvjerljivo da bi netko tko smatra da joj je na temelju prethodnog poslovnog odnosa druga ugovorna strana ostala dužna, sklapala novi ugovor i za buduće razdoblje. Tužiteljica u tužbi potpuno zanemaruje postojanje i učinke ovog Novog ugovora o zakupu. Time tužiteljica svjesno zanemaruje i sva prava i obveze koje su iz spomenutih pravnih poslova proizašle za ugovorne strane te promjene koje iz njih proizlaze u vezi s prethodno ugovorenim obvezama. Uzimajući u obzir neizvjesnost dolazaka turista, a u vidu daljnje suradnje, tuženik i tužiteljica suglasno su utvrdili kako će Novim ugovorom o zakupu za buduće razdoblje zakupa apartmanske kuće s bazenom, predvidjeti iznos zakupnine kojim će uvažiti moguće promjene odnosno situacije uzrokovane pandemijom virusa COVID- 19. Tako je dogovoreno da će u tu svrhu budući ugovor o zakupu, koji će se odnositi na ljetnu sezonu 2021. odnosno na razdoblje od 15.05.2021. do 30.10.2021., uz navođenje ukupnog iznosa zakupnine, uključiti i odredbe o "Posebnim uvjetima" te tablicu koja će određivati sniženje iznosa zakupnine u vezi s različitim izvanrednim situacijama. Prethodno spomenuti, Novi ugovor o zakupu, tuženik i tužiteljica su zaključili za razdoblje od 15.05.2021. do 30.10.2021. godine, a kao iznos zakupnine koju se tuženik obvezao isplatiti određen je iznos od 45.500,00 eura. Uz to, u članku 4. Novog ugovora o zakupu kao "Posebni uvjeti" koji bi mogli utjecati na turizam i tržište u Republici Hrvatskoj, određeno je niz čimbenika koji utječu na ponudu i potražnju smještajnih jedinica pa tako i predmetne apartmanske kuće s bazenom. Kao referentni čimbenici navedeni su primjerice glazbeni festivali koji se održavaju tijekom ljetne sezone na plaži Zrće pored grada [adresa] gdje se nalazi apartmanska kuća s bazenom, radno vrijeme odnosno otvorenost noćnih klubova koji se nalaze na području grada [adresa] te plaže Zrće te ograničenja koja se odnose na prelazak državnih granica, obvezu samoizolacije ili karantene pri ulasku u Republiku Hrvatsku ili po povratku u vlastitu državu, obveza testiranja ili posjedovanja tzv. COVID EU potvrde i slično. Osim navedenih detaljnih odredaba koje predviđaju izvanredne situacije, Novi ugovor o zakupu sadrži već spomenutu tablicu kojom je određeno razmjerno sniženje cijene (dalje u tekst: "Tablica") odnosno iznosa zakupnine u vezi s ostvarivanjem nekom od posebno određenih situacija. Spomenuta Tablica, prilog je Novom ugovoru o zakupu te čini njezin sastavni dio. Tako je sukladno tablici iznos koji bi se na kraju isplatio mogao biti i znatno manji od ugovorenog, a sve zavisno o tome kolika bi bila ograničenja u dolasku turista i održavanju događaja uslijed COVID-19 pandemije. Novim je ugovorom o zakupu također ugovoreno da će tuženik ukupan iznos zakupnine (uzevši u obzir razmjerno sniženje iznosa zakupnine) platiti u šest nejednakih obroka. U skladu s navedenim Novim ugovorom o zakupu, tuženik je na ime zakupnine uplatio gotovo puni iznos umanjen za jedan manji iznos prema Tablici, a s obzirom na otkazivanje Hideout festivala u rujnu 2021. Iz prethodnog da je razvidno kako je tuženik uredno i u cijelosti ispunio obvezu koja za njega proizlazi iz Ugovora o zakupu i Novog ugovora o zakupu. Ovim putem želi istaknuti kako je ukupno isplaćeni iznos temeljem ugovora o zakupu i Novog ugovora o zakupu (25.000,00 eura + 33.527,50 eura = 58.527,50 eura) znatno veći od iznosa ugovorenog ugovorom o zakupu koji je izmijenjen (39.500,00 eura). Naime, ugovorom o zakupu je dogovorena zakupnina u iznosu od 39.500,00 eura za obje godine trajanja ugovora, odnosno 19.750,00 eura za svaku godinu. Slijedom navedenoga nesporno je da je sveukupno isplaćeni iznos po oba ugovora o zakupu daleko veći nego što je bila ugovorena zakupnina samo temeljem ugovora o zakupu iz 2019. Nadalje, posebno ističe kako tužiteljica "Posebne uvjete" te tablicu koja je sastavni dio Novog ugovora o zakupu niti jednom riječju ne spominje u Tužbi, već samo paušalno navodi kako su stranke „ za sljedeću godinu zaključile poseban ugovor“, zanemarujući posebne odredbe Novog ugovora o zakupu kojima je regulirana cijena odnosno iznos zakupnine koju se tuženik obvezao platiti. Nadalje, unatoč priznanju o sklapanju novog ugovora, tužiteljica ne navodi kako se tu zapravo radi o izmjeni ugovora o zakupu kojim su ugovoreni novi rakovi i iznosi zakupnine te druge izmjene vezane za zakup nekretnine za 2021. godinu. Tijekom i nakon trajanja svih prethodno spomenutih ugovora tuženik da je postupao s pažnjom dobrog gospodarstvenika te poslovnu suradnju s tužiteljicom obavljao u dobroj vjeri. Vidljivo je, dakle, da je tuženik u potpunosti ispunio sve obveze koje za njega proizlaze iz svih ugovora sklopljenih s tužiteljicom te da ne postoje navodna nepodmirena dugovanja na koja se tužiteljica u tužbi poziva. Nadalje, tužiteljica je u tužbi svjesno zanemarila daljnje pregovore, sporazume i okolnosti slučaja nastale nakon zaključenja ugovora o zakupu apartmanske kuće " L" s bazenom te iznijela nepotpune tvrdnje i prikazala djelomično činjenično stanje. Ponovno ističe kako je već sama tužiteljica u tužbi navela kako su stranke „za sljedeću godinu zaključile poseban ugovor“. Dakle, tužiteljica navodi da je za godinu 2021. postojao novi ugovor, a time i novi dogovor odnosno izmjena prethodnog ugovora. Unatoč tome, tužiteljica tužbom neosnovano traži isplatu iznosa i za narednu godinu. Naime, prvotnim ugovorom o zakupu ugovoreno je trajanje ugovora od dvije godine i iznos zakupnine za obje godine. Kako je za 2021. sklopljen Novi ugovor o zakupu, tužiteljica tužbom neosnovano potražuje dvostruku naplatu iznosa zakupnine, odnosno pored iznosa koji joj je isplaćen po Novom ugovoru o zakupu tako i iznos po Ugovoru o zakupu koji je raskinut i naknadno izmijenjen. Uz sve navedeno, tužiteljica ničime nije niti predložila niti dostavila bilo kakve dokaze koji bi išli u prilog njenim tvrdnjama te je samo dostavila ugovor o zakupu iz 2019., a za koji tuženik niti ne spori da je potpisan te predložila saslušanje svoje sestre koja je također u sporu s tuženikom, a time i u potpunosti neobjektivna i pristrana.

3. Sud je tijekom postupka izveo sljedeće dokaze: izvršio uvid i pročitao ovjereni prijevod ugovora sklopljenog između tužiteljice i tuženika od 23. listopada 2019. s engleskog jezika na hrvatski jezik broj OV. 225/22 od 19. travnja 2022. po Marti Močinić, stalnom sudskom tumaču za engleski, njemački i talijanski jezik (list spisa 5- 12), ugovor sklopljen između tužiteljice i CN te tuženika od 5. listopada 2020. na engleskom jeziku (list spisa 30-34), izlistaj uplata po ugovoru za 2020. (list spisa 35), ugovor između tužiteljice i tuženika od 10. prosinca 2021. (list spisa 56) i 13. lipnja 2020. na engleskom jeziku (list spisa 57-59), ovjereni prijevod ugovora sklopljenog između tužiteljice i tuženika od 10. prosinca 2021. i 13. lipnja 2020. s engleskog jezika na hrvatski jezik broj 886-1/2024 od 21. listopada 2024. po Pauli Jakus, stalnom sudskom tumaču za engleski i talijanski jezik (list spisa 65-76), spis ovog suda poslovni broj P-688/2022, saslušao tužiteljicu i zakonskog zastupnika tuženika u svojstvu stranke (list spisa 79-81).

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 14.500,00 eura uvećanog za zakonske zatezne kamate s osnova ugovora o zakupu od 23. listopada 2019. sklopljenog između tužiteljice kao zakupodavca i tuženika kao zakupoprimca

6. Nije sporno među strankama da su sklopile ugovor od 23. listopada 2019. kojom je ovdje tužiteljica predala kuću u [adresa] na korištenje ovdje tuženiku na razdoblje od 2 godine za cijelu sezonu 2020. i 2021. (15.05. -12.09.), a kako bi ju ovdje tuženik iznajmio.

7. Sporno je među strankama je li plaćena ugovorena zakupnina za 2020.

8. Odredbom članka 519. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) je propisano, da se ugovorom o zakupu obvezuje zakupodavac predati zakupniku određenu stvar na korištenje, a ovaj se obvezuje plaćati mu za to određenu zakupninu. Nadalje, odredbom članka 521. stavka 1. ZOO je propisano da je zakupodavac dužan predati zakupniku zakupljenu stvar u ispravnom stanju, zajedno s pripadcima, dok je prema odredbi članka 523. stavka 1. ZOO zakupnik dužan koristiti stvar kao dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin. Odredbom članka 534. stavka 1. ZOO je određeno da je zakupnik dužan plaćati zakupninu u rokovima određenim ugovorom ili zakonom, a u nedostatku ugovora i zakona, kako je uobičajeno u mjestu gdje je stvar predana zakupniku.

9. Iz ugovora od 23. listopada 2019. slijedi da se sklapa na razdoblje od 2 godine, da je ovdje tužiteljica predala kuću u [adresa] na korištenje ovdje tuženiku za razdoblje zakupa cijele sezone 2020. + 2021. (15.05. -12.09.2020.) + slični datumi za 2021., a kako bi ju ovdje tuženik iznajmio, uz ugovorenu zakupninu tužiteljici u iznosu od 39.500,00 eura uključujući PDV. Ujedno je istim predviđena politika plaćanja u šest rata s dospijećem prve rate 1. siječnja 2020. i zaključno sa šestom ratom 1. studenog 2020.

10. Iz ugovora od 13. lipnja 2020. slijedi da je ovdje tužiteljica predala kuću u [adresa] na korištenje ovdje tuženiku na razdoblje zakupa od 15. lipnja 2020. do 13. rujna 2020., a kako bi ju ovdje tuženik iznajmio, uz ugovorenu naknadu tužiteljici u iznosu od 25.000,00 eura uključujući PDV, ujedno je istim predviđena politika plaćanja za prvu ratu od 3.950,00 eura 1. veljače 2020., druga rata od 4.210,00 eura 15. srpnja 2020., treća rata od 4.210,00 eura 15. kolovoza 2020., četvrta rata od 4.210,00 eura 15. rujna 2020. i peta rata od 8.420,00 eura 1. siječnja 2021.

11. Tužiteljica LNG u svom stranačkom iskazu je u bitnom navela da su oni krajem studenoga 2019. odlučili sklopiti ugovor vezano za iznajmljivanje njezine kuće u [adresa] i to s agencijom za turizam. Dogovorili su iznos i potpisali ugovor na iznos od 39.500,00 eura za godinu dana. Taj ugovor se odnosio na dvije godine i to za svaku upravo taj iznos, a radilo se o 2020. i 2021. godini. U početku je sve bilo u redu s plaćanjem kako je to dogovoreno, međutim kasnije je počelo usporavanje te se na koncu nije platio iznos od 14.500,00 eura od ugovorenog iznosa. Na njeno traženje objašnjenja vezano za to, joj je rečeno da je kriza, radilo se o razdoblju korone i da će se isplatiti u 2021., a kako su imali i drugi poslovni odnos, i bili često u komunikaciji, očekivali su da će to biti plaćeno. Do toga nije došlo. Onda su u dobroj vjeri nadajući se da će to ipak biti plaćeno sklopili novi ugovor za 2021., a nije se mogla sjetiti o kojem se iznosu radilo, ali da postoji u spisu. Taj ugovor za tu godinu nije imao nikakve veze s prethodnim ugovorom s osnova kojeg potražuje isplatu, čak je i sasvim drukčije koncipiran. S njima je bila u jako dobrim odnosima cijelo vrijeme i nadala se da će biti to naknadno plaćeno s obzirom da se očekivala bolja sezona u 2021. u odnosu na prethodnu, a što da je i na koncu i bila. Nitko da joj nije rekao da tuženik neće platiti dužne iznose za 2020., ali za 2021. da joj je to rekla IN u 12. mjesecu te godine putem e-maila.

Gospodin ŠN da joj je donio primjerke zaključenih ugovora, ali da ne zna tko ih je pripremio, da ih je pročitala i očitovala se u odnosu na njih na način da je bila suglasna s njima pri potpisu. U ugovoru iz 2019. stoji da je ugovorena cijena samo za sezonu 2020. u iznosu od 39.500,00 eura i ispod da su taksativno navedeni rokovi plaćanja rata, a koji se odnose samo isključivo na 2020. godinu što je vidljivo u ugovoru. U ugovoru ne piše točno da će se naknadno ugovoriti cijena za drugu godinu, već je koncipirano tako da je ista cijena za 2020. i 2021. i pišu slični datumi. Bilo je razgovora oko izmjene ugovora vezano za 2020., ali da nikad ništa nije bilo konkretizirano niti potpisano. Moguće da joj je prijedlog izmijenjenog ugovora za 2020. dostavljen, ali da je sigurna da ništa nije potpisala te da se poslije uopće s time nisu puno bavili.

11.1. Sud prihvaća stranački iskaz tužiteljice kao vjerodostojan, iz razloga što je isti obrazložen, životan i uvjerljiv, te u skladu s priležećom dokumentacijom.

12. Zakonski zastupnik tuženika CNG, u svom stranačkom iskazu u bitnome navodi da je do kontakta došlo 2019. preko gospodina CN, supruga tužiteljice, preko kojeg i danas imaju poslovni odnos, naime zakupili su njegov hotel preko druge firme. Dana 2. prosinca 2019. su ugovor prethodno poslali preko maila za tužiteljicu, a onda 2020. je došla kriza s koronom, te da su onda dogovorili da takav ugovor više ne može biti takav zbog promijenjenih okolnosti. U travnju 2020. da je stupio u kontakt s LNG, a **.**.2020. da je poslao novi prijedlog ugovora na njezin mail jer se još uvijek nije moglo putovati zbog korone. Dogovorili su se za taj prijedlog i sve je plaćeno po tom novom ugovoru. Kada ga se pita je li isti bio potpisan može reći da nije. Ali mora reći da su se našli on i LNG i u osobnom razgovoru dogovorili taj ugovor i nikad nije osporavano da taj ugovor nije bio ispunjen sve do tužbe. Za 2021. je bio novi ugovor u kojem su postojali novi uvjeti. Bilo je određeno da u slučaju otkazivanja festivala u Zrću, da će ugovoreni iznos na drugi način biti plaćen. Najavljeni Hideout festival koji je trebao biti krajem kolovoza ili početkom rujna se nije održao. Stoga je na taj način uplaćeno kako je to u ugovoru navedeno, ali da je tužiteljica drugačije to vidjela, ona je htjela dobiti iznos kao da se dogodio odnosno održao festival. Tad je prvi put rekla da bi išla pred sud zbog ugovora iz 2020. i to je učinila 2023. iako ne znam zašto, jer su se prema njoj odnosili na fer i korektan način. Do sada da su u Republici Hrvatskoj surađivali sa tridesetak iznajmljivača i da s nikim nisu imali sudski spor osim s obitelji LNG. Ugovor koji nije potpisan, da je bio na iznos od 25.000,00 eura za godinu odnosno sezonu 2020. Kod tuženika je na radnom mjestu direktora firme zadužen za zakup smještaja i za dogovore oko toga svega. Osobno je razgovarao s tužiteljicom za probleme tijekom 2020. oko popunjavanja smještaja. Jednom da ju je pitao zašto nije potpisala novi ponuđeni ugovor za 2020., ona da je rekla da to nije tako važno. Zakupnina u ugovoru za 2021. da je ugovorena u značajno većem iznosu u odnosu na prethodnu 2020. jer da je to za njega bio mjerodavan iznos, ali da su postavljeni i određeni uvjeti i to da će biti više plaćeno ukoliko se dogode planirani festivali u Zrću. Nadalje da ne postoji nikakvo dugovanje za 2020. jer su napravili novi ugovor i koji je plaćen, a dogovorio je veći iznos jer je smatrao da će veći iznos moći oprihoditi ako se ostvare planirani festivali u Zrću. Za svaku godinu da su sklapani novi ugovori jer da su smatrali sa svog gledišta da takav mora biti i da će biti ispoštovan. Iznos naveden u ugovoru iz 2021. da je mogao biti manji, ali je napravljen da bude varijabilan iz razloga na koji način bi se održavali festivali odnosno bi li se održali ili ne.

12.1. Sud ne prihvaća iskaz zakonskog zastupnika tuženika kao vjerodostojan jer isti nije životan, logičan niti uvjerljiv, a u suprotnosti je s odlučnom dokumentacijom priležećom spisu.

13. Tužiteljica i tuženik su 23. listopada 2019. zaključili ugovor o zakupu kojim je tužiteljica dala tuženiku na korištenje apartmansku kuću za razdoblje od dvije godine i to za sezonu 2020. i 2021. uz obvezu isplate iznosa od 39.500,00 eura s uključenim PDV-om s time da obveza plaćanja zakupnine na strani tuženika kao zakupoprimca dospijeva u 6 rata počevši od 1. siječnja 2020. do zaključno 1. studenog 2020. Sve to proizlazi iz predmetnog ugovora, a tuženik nije tijekom postupka osporavao da je u cijelom ugovorenom periodu tu nekretninu držao u zakupu.

14. Budući da tužiteljica tvrdi da joj tuženik nije platio iznose od 2.650,00 eura s dospijećem 1. srpnja 2020., iznos od 7.900,00 eura s dospijećem od 1. kolovoza 2020. te iznos od 3.950,00 eura s dospijećem od 1. studenog 2020., a da to tuženik osporava, sukladno odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 26/91., 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP), na tuženiku je teret dokaza da je tu tražbinu tužiteljice podmirio.

14.1. Tuženik se u prilog tim svojim tvrdnjama poziva na nespornu činjenicu nastupa izvanrednih okolnosti u turizmu uzrokovanih pandemijom virusa COVID-19 tijekom 2020., uslijed čega da je zabilježen pad dolaska turista iz inozemstva u RH, te da je navedena situacija onemogućila ispunjenje svrhe ugovora o zakupu i obavljanju njegove poslovne djelatnosti pa da je predložio izmjenu postojećeg ugovora te da su i pristupili sklapanju takvog ugovora 5. listopada 2020. Međutim iz tog ugovora od 5. listopada 2020. proizlazi da se odnosi na razdoblje od 15. svibnja do 25. rujna 2021. s politikom plaćanja zakupnine u 6 mjesečnih rata s datumom dospijeća istih tijekom 2021., a da iz istog uopće nije vidljivo da ovaj ima nekakve veze s ugovorom o zakupu iz 2019., niti s razdobljem za koje tužiteljica potražuje isplatu dospjelih rata. Nadalje, iz pregleda uplata tuženika po ugovoru za 2020. je razvidno da je tužiteljici za predmetnu kuću tijekom 2020. zaključno s 18. siječnja 2021. uplaćen ukupan iznos od 25.000,00 eura. Kada se navedeni iznos usporedi s ugovorenom zakupninom za 2020. iz ugovora iz 2019., razvidno je da nedostaje uplata od ukupno 14.500,00 eura odnosno upravo iznos koji tužiteljica potražuje od tuženika kao neplaćenu zakupninu za 2020. Iz uplata tuženika po ugovoru za 2021. je razvidno da je tijekom iste godine tužiteljici za predmetnu nekretninu s osnova zakupnine isplaćen iznos od ukupno 33.527,50 eura, dakle opet manji iznos od iznosa od 45.500,00 eura koji je bio ugovoren za 2021. po ugovoru od 5. listopada 2020.

Stoga nisu osnovani navodi tuženika da bi prethodno navedenim uplatama bili preplaćeni ugovoreni iznosi, posebice se to odnosi na utuženo razdoblje. Ovo posebno u situaciji kada ugovorom o zakupu iz 2020. nije ugovoreno da bi se istim mijenjale odredbe tog ugovora iz 2019. Ovdje se napominje da nisu od značaja u ovoj pravnoj stvari ugovor od 13. lipnja 2020. i ugovor o konačnoj isplati ugovora o zakupu i isplati bonusa, budući da isti nisu potpisani od strane tužiteljice.

15. Valja naglasiti da je čitanjem spisa ovog suda poslovni broj P-688/2022 utvrđeno da je vođen postupak između tužiteljice ING i ovdje tuženika radi isplate zakupnine za apartmansku kuću koja je bila predmet ugovora o zakupu između istih stranaka, a radi isplate za razdoblje 2020. godine u iznosu od 19.815,00 eura. Taj ugovor o zakupu je zaključen 10. prosinca 2019. za razdoblje dvije godine na iznos od 39.375,00 eura uključujući PDV za razdoblje 2020. i 2021. s time da rate zakupnine dospijevaju tijekom 2020. zaključno s 1. studenog 2020. Postupak je pravomoćno okončan presudom kojom je tuženik obvezan na isplatu zatraženog iznosa s pripadajućim kamatama, a iz samog predmeta proizlazi da se tuženik pozivao na identične razloge neosnovanosti tužbe kao i u ovom postupku, a koji nisu prihvaćeni.

16. Dakle, po stavu ovog suda parnične stranke u ovom postupku su zaključile ugovor o zakupu iz 2019. s osnova kojeg je tuženik bio dužan isplatiti ugovoreni iznos tužiteljici tijekom 2020. kako je to i predviđeno tim ugovorom. Međutim tuženik tijekom postupka ničim nije dokazao da je podmirio preostali dio zakupnine za 2020. koja je predmet ovog postupka, a na njemu je bio teret dokaza istog iz već navedenih razloga. Konačno nisu osnovani niti njegovi argumenti da je ugovorom o zakupu od 5. listopada 2020. izmijenjen taj ugovor iz 2019., pa da je ukupno gledajući preplatio iznos zakupnine za 2020.

17. Slijedom navedenog, tuženik je dužan podmiriti preostali utuženi iznos zakupnine od 14.500,00 eura, na temelju odredbe članka 534. i odredbe članka 519. stavka 1. ZOO, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate primjenom odredbi članka 29. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.). Stoga je tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo prihvatiti.

18. Tužiteljici na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP u vezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP, pripada pravo na naknadu parničnih troškova. Tako su joj priznati troškovi za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23., dalje: OT), i to za sastav tužbe – 250 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), sastav podneska od 7. prosinca 2023. - 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), zastupanje na ročištima od 15. listopada 2024. – 125 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT) i 5. prosinca 2024. – 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT) što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT), uvećano za pripadajući PDV od 25% (Tbr. 46. OT), iznosi 2.187,50 eura. Tome je valjalo pridodati opravdane troškove sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 191,45 eura i prvostupanjsku presudu u iznosu od 191,45 eura, a što sveukupno iznosi 2.570,40 eura.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci odluke.

Pag, 9. siječnja 2025.

Sudac

Josip Dušević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se objavljuje odluka, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava odluke obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Ovjereni prijepis odluke stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku,

2. Tuženiku po punomoćnicima.