P-30/2020-18
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Split, Gundulićeva 27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A N A T E M E L J U O D R I C A N J A
Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužiteljice:
ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Nikola Božiković, odvjetnik iz Splita, Trg hrvatske bratske zajednice 3 A, protiv tuženika: A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, kojeg zastupa punomoćnik Mihael Acalinović, odvjetnik iz Visa, V. Nazora 7, radi isplate, 9. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev:
„1. Nalaže se tuženiku A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Vrtni put 1, Zagreb, u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 1.221,04 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 29. prosinca 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.
2. Nalaže se tuženiku A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Vrtni put 1, Zagreb, u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove ovog parničnog postupka i to troškove sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine."
Obrazloženje
1. U tužbi, zaprimljenoj 4. siječnja 2020., se navodi kako je tuženik u periodu od studenog do prosinca 2017. dostavio tužiteljici nekoliko obavijesti i računa nalažući joj isplatu na ime navodno zasnovanog obveznopravnog odnosa za dva pretplatnička broja. Tužiteljica s tuženikom nikada nije bila u obveznopravnom odnosu, niti je sklopila ikakve ugovore te je primitkom navedenog ostala neugodno iznenađena. Tuženik je navedenim postupanjem prouzročio tužiteljici stres i neugodnosti, kako njoj tako i članovima njezinog kućanstva. No, neovisno o svemu tome, istoj su očito zloupotrijebljeni osobni podaci od strane tuženika (kao voditelja zbirke osobnih podataka), pa ista s tog osnova potražuje naknadu neimovinske štete, sve kako se u nastavku tužbe obrazlaže. Tuženik je tada nastupao pod imenom VIP net d.o.o., a danas posluje pod imenom A1 Hrvatska d.o.o., na koju okolnost se dostavlja povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika. Tužiteljica je poslala tuženiku opomenu pred tužbu 28. prosinca 2017., tražeći isplatu i objašnjenje kako je tuženik uopće došao do njezinih osobnih podataka. Tuženik je šturo odgovorio kako su ugovori sklopljeni izvan njihovih prostorija te da je tužiteljica pozivom njihovoj službi za korisnike iste raskinula. Tužiteljica nikada nije niti sklopila niti raskinula ove ugovore, pa je e-mailom od 21. siječnja 2018. zatražila tonski zapis tog razgovora (notorno da se razgovori službama za korisnike snimaju), kao i dostavu predmetnih ugovora na kojima se zasniva navodni obveznopravni odnos. Tuženik je odgovorio tek 21. lipnja 2018. i ovaj put kazao da je do raskida ugovora došlo iz drugog razloga (jer se tužiteljicu nije moglo kontaktirati). Nedosljednost tuženika u odgovorima ukazuje na pokušaj prikrivanja nezakonitih radnji. U međuvremenu je Agencija za zaštitu osobnih podataka (pravomoćnim rješenjem Klasa: UP/I-041-02/18-06/17 od 12. prosinca 2008.) utvrdila da je zahtjev tužiteljice za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka osnovan te da je tuženik kao voditelj zbirke osobnih podataka obrađivao podatke tužiteljice bez postojanja zakonite svrhe i valjanog pravnog temelja. Dakle, pravni osnov u ovom predmetu je nesporan. Povodom navedenog rješenja AZOP-a tužiteljica je ponovno pokušala vansudski riješiti predmet s tuženikom, te mu je uputila novi dopis, no tuženik ignorira rješenje AZOP-a. Zaključno gornjim činjeničnim utvrđenjima, tužiteljica nadodaje da je podnijela i kaznenu prijavu po kojoj postupka nadležno Općinsko državno odvjetništvo (izvidi u tijeku). Tužiteljica svoje traženje temelji na odredbi članka 26. (tadašnjeg) Zakona o zaštiti osobnih podataka ("Narodne novine" broj: 106/2012.) koji je bio na snazi u vrijeme povrede, a koji propisuje da za štetu koja je nastala zbog obrade osobnih podataka protivno odredbama tog Zakona odgovara voditelj zbirke osobnih podataka, sukladno općim propisima o naknadi štete, te da se pravo na naknadu štete od voditelja zbirke osobnih podataka može tražiti i u slučaju neovlaštenog korištenja osobnih podataka. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018.) u članku 19. primjerično nabraja što spada u prava osobnosti, a među kojima se navodi i pravo na privatnost (i sl.), pa pozivajući se na članak 19., u vezi s člancima 1046., 1048. i 1100. ZOO-a tužiteljica potražuje primjerenu naknadu od 9.200,00 kuna na ime povrede prava osobnosti, koje pravo je povrijeđeno od strane tuženika na način kako je to iznad opisano. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018.) u članku 19. primjerično nabraja što spada u prava osobnosti, a među kojima se navodi i pravo na privatnost (i slično), pa pozivajući se na članak 19., u vezi s člankom 1046., 1048. i 1100. ZOO-a tužiteljica potražuje primjerenu naknadu od 9.200,00 kuna na ime povrede prava osobnosti, koje pravo je povrijeđeno od strane tuženika na način kako je to iznad opisano. Postupanjem tuženika prekršeno je i ustavno jamstvo članak 37. Ustava RH koji propisuje: „Svakom se jamči sigurnost i tajnost osobnih podataka“. Citirana prava predmet su zaštite propisane i nadnacionalnim aktima, pa se tako u povelji Europske unije o temeljnim pravima navode temeljna prava, poput prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života i prava na zaštitu osobnih podataka. Pravo na zaštitu osobnih podataka temeljno je pravo priznato članak 8. Povelje. Isto je prepoznala i sudska praksa, pa tako Sud EU u svojoj presudi od 8. travnja 2014. u spojenim predmetima C-293/2012 i C- 594/2012 navodi da zaštita osobnih podataka koja proizlazi iz izričite obveze predviđene u članku 8. stavak 1. Povelje ima osobitu važnost za pravo na poštovanje privatnog života. Štite se temeljna prava i sloboda fizičkih osoba, a posebno prava na privatnost u vezi s obradom osobnih podataka. Da ne spominjemo kako je ova odgovornost tuženika još više postrožena stupanjem na snagu GDPR Uredbe dana 25. svibnja 2018.
Slijedom iznesenog, predlaže donošenje presude sadržaja navedenog u izreci.
2. Podneskom od 5. srpnja 2024. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev kako je isti naveden u izreci.
3. Podneskom zaprimljenim kod ovog suda 5. srpnja 2024. tužiteljica je izjavila kako se u cijelosti odriče tužbenog zahtjeva slijedom čega je sud bez daljnjeg raspravljanja donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev na temelju članka 331. a) i članak 338. stavak 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 26/1991., 34/1991., 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019. 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP-a).
4. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.
Split, 9. siječnja 2025.
SUTKINJA
JELENA LONČAR
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude na temelju odricanja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude.
Presuda na temelju odricanja može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare članak 353. stavak 3. ZPP-a.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis
