Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-1009/2023-19

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Danu Lovroviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB 40237608715, zastupanog po punomoćnici – zaposlenici DŽ, dipl.iur., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetnika Viktora Pezelja u Rijeci, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, javno objavivši 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, da tužitelju GŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime plaće isplati bruto iznos od 1.327,54 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom, koja za razdoblje do 31. prosinca 2022. teče po stopi koja se obračunava, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se obračunava, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, tekućom kako slijedi:

- na iznos od 83,98 EUR od 16. 2. 2019. do isplate

- na iznos od 43,89 EUR od 16. 3. 2019. do isplate

- na iznos od 79,47 EUR od 16. 4. 2019. do isplate

- na iznos od 30,07 EUR od 16. 5. 2019. do isplate

- na iznos od 63,82 EUR od 16. 6. 2019. do isplate

- na iznos od 67,39 EUR od 16. 7. 2019. do isplate

- na iznos od 76,72 EUR od 16. 8. 2019. do isplate

- na iznos od 64,16 EUR od 16. 9. 2019. do isplate

- na iznos od 113,73 EUR od 16. 10. 2019. do isplate

- na iznos od 82,12 EUR od 16. 11. 2019. do isplate

- na iznos od 153,48 EUR od 16. 12. 2019. do isplate

- na iznos od 56,41 EUR od 16. 1. 2020. do isplate

- na iznos od 58,34 EUR od 16. 2. 2020. do isplate

- na iznos od 126,22 EUR od 16. 3. 2020. do isplate

- na iznos od 84,32 EUR od 16. 4. 2020. do isplate

- na iznos od 16,71 EUR od 16. 6. 2020. do isplate

- na iznos od 9,18 EUR od 16. 7. 2020. do isplate

- na iznos od 0,64 EUR od 16. 8. 2020. do isplate

- na iznos od 1,04 EUR od 16. 10. 2020. do isplate

- na iznos od 0,08 EUR od 16. 12. 2020. do isplate

- na iznos od 0,01 EUR od 16. 2. 2021. do isplate

- na iznos od 100,05 EUR od 16. 9. 2023. do isplate

- na iznos od 1,35 EUR od 16. 10. 2023. do isplate

- na iznos od 10,75 EUR od 16. 11. 2023. do isplate

- na iznos od 3,40 EUR od 16. 12. 2023. do isplate

- na iznos od 0,17 EUR od 16. 2. 2024. do isplate

- na iznos od 0,01 EUR od 16. 4. 2024. do isplate

- na iznos od 0,03 EUR od 16. 5. 2024. do isplate,

sve u roku 15 dana, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Rijeka, OIB: 40237608715, da tužitelju GŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.640,45 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude (9. siječnja 2025.) pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu (iznad 1.640,45 eura, do 1.890,45 eura) zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 6. srpnja 2023. navodi da je od 1. siječnja 2016. nadalje zaposlen kod tuženika na radnom mjestu doktor medicine liječnik, da mu je u navedenom razdoblju plaća regulirana, između ostalih propisa, odredbama Zakona o radu (NN 149/09 – u daljnjem tekstu: ZR/09), Zakona o radu (NN 93/14 – dalje ZR/14), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15 – dalje: KU/13), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18 – dalje KU/18) Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12 – dalje: TKU/12) te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17 – dalje: TKU/17), da odredbe čl. 86 ZR/09, kao i čl. 94. ZR/14 propisuju da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću, da KU/13 u čl. 57., KU/18 u čl. 55., te KU/19, propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Postotak uvećanja da je određen sukladno Popisu radnih mjesta i poslova koji imaju pravo na dodatak, sadržanom u navedenim člancima KU-a, da KU/13 u čl. 59., kao i KU/18 u čl. 57., te KU/19, propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće, a u razdoblju od 1. rujna 2019. pa nadalje u iznosu od 16% od osnovne plaće, da KU/13 u čl. 36. st. 2., kao i KU/18 u čl. 34. st. 2., propisuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Nadalje, ZR/09 u čl. 60. st. 1., kao ZR/14 u čl. 81., propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), da TKU/12 u čl. 59. st. 1, kao i čl. TKU/17 u čl. 58. st. 1., propisuje da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Smatra da ima pravo na navedene dodatke na plaću, i to kumulativno, za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za radni staž u zdravstvu, te za znanstveni stupanj, za sve odrađene sate, uključujući i prekovremene sate, da niti iz jedne od gore citiranih odredbi KU-a i TKU-a ne proizlazi da radniku navedeni dodaci na plaću pripadaju samo za ostvarenu redovnu satnicu, ili da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i spomenuti dodaci na plaću međusobno isključuju, da naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće, sukladno odredbi iz čl. 51. st. 1. KU/13, da ta naknada sukladno toj odredbi uvećava osnovnu plaću pa se na naknadu za prekovremeni rad imaju platiti svi oni dodaci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom radnom vremenu ili redovnom mjesečnom fondu sati, da je to i po prirodi stvari opravdano, obzirom da liječnici i za vrijeme prekovremenog rada, kao i za vrijeme redovnog rada, rade u otežanim uvjetima rada, sa iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, sa posebnim znanstvenim stupnjem, položajem i radnim stažem, za koje KU i TKU propisuju posebne dodatke na plaću, ali da tuženik kao niti drugi javni poslodavci u zdravstvu u RH obzirom da za sve te poslodavce Ministarstvo zdravstva vrši tzv. centralizirani obračun plaća, navedene dodatke tužitelju nije u razdoblju od 1. ožujka 2016. do danas isplaćivao na prekovremeni rad, već samo na redovno radno vrijeme. Napominje da je konstantno radio prekovremeno u utuženom razdoblju, a neki od tih prekovremenih sati čak nisu obračunati u platnim listama pa time niti plaćeni kao uvećanje osnovne plaće. Obzirom da mu tuženik nije isplaćivao puni iznos plaće u mjesecima prije korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju, samim time da je uskraćen za puni iznos naknade za godišnji odmor, koja predstavlja prosjek njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), da mu je na isti uskraćeno pravo na puni iznos naknade za privremenu odsutnost sa posla ili bolovanje do 42 dana, u utuženom razdoblju, da je sudska praksa o pravnim pitanjima već zauzela jedinstveni stav, i to prvenstveno zbog odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenoj na 8. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanoj 9. prosinca 2019. koja glasi kako slijedi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu." Budući nije u mogućnosti postaviti točno određen tužbeni zahtjev jer ne posjeduje kompletnu dokumentaciju i stručno znanje predlaže da sud naloži tuženiku dostavu potrebne dokumentacije, kao i da prihvati tužbeni zahtjev kojeg će postaviti nakon dostave relevantnih isprava. Tužbu je, dakle, postavila kao stupnjevitu sukladno članku 186b. ZPP-a.

Potražuje i trošak postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe prigovor zastare potraživanja. Tvrdi da su tužitelju svi dodaci koji mu pripadaju plaćeni, da su Kolektivni ugovor o djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja zaključen 26. ožujka 2018.g. (NN 29/18, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20) i Dodaci istoga jedini relevantni, a posebice je važan Dodatak III. KU kojim da je jasno navedeno na koji način se obračunavaju dodaci na osnovu plaću za vrijeme prekovremenog rada te sukladno kojim odredbama tuženik i postupa. Tako je čl. 2. Dodatka III Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano: „U Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (»Narodne novine« br. 29/18, 35/19, 78/19 i 92/19, u daljnjem tekstu: Ugovor) u članku 49. iza stavka 12. dodaju se stavci 13., 14. i 15. koji glase: Za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku se u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno članku 55. ovoga Ugovora, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno članku 57. odnosno članku 58. ovoga Ugovora te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti određeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Uvećanja, odnosno dodatci na plaću utvrđeni sukladno stavku 13. ovoga članka obračunavaju se na osnovnu plaću tako da se ista zbrajaju. Način izračuna jednoga sata prekovremenog rada nalazi se u Prilogu ovoga Dodatka III. i čini njegov sastavni dio.“ Iz navedene odredbe da je vidljivo da je izmijenjen način izračuna utuženih dodataka, odnosno da je na jasan i nedvosmislen način dana uputa kako se isti dodaci imaju računati na osnovnu plaću uza vrijeme prekovremenog rada. Tuženik drži da su navodi tužitelja u potpunosti nejasni i neutemeljeni budući da tuženik u cijelosti postupa u skladu s gore navedenim važećim odredbama. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva, u pogledu dodataka na prekovremene sate iz razloga što tužitelj samo paušalno navodi visinu istoga bez specifikacije po mjesecima te analogno tome osporava i tijek zateznih kamata. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. Tužitelj je nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja te sukladno nalazu i mišljenju Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaka za financije, računovodstvo i poreze ZŽ, dipl.oecc. iz [adresa] konačno precizirao podneskom od 25. studenog 2024. tužbeni zahtjev sadržajem kao u izreci (točka I). Podneskom od 27.11.2024. tuženik je istaknuo da nema primjedbi na podnesak tužitelja od 25.11.2024. kojim precizira tužbeni zahtjev jer da je izrađen sukladno Nalazu i mišljenju vještaka.

4. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom i čitanjem cjelokupne dokumentacije priležeće spisu, te je proveden dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o. obavljen po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze ZŽ, dipl.oecc. iz [adresa] čiji nalaz i mišljenje od 18.10.2024. također prileže u spisu (str. od 44 do 56 spisa).

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće.

6. Po osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud zaključuje da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

7. Nesporno je među strankama da je tužitelj bila u utuženom razdoblju djelatnik (radnik / zaposlenik) tuženika na radnom mjestu doktor medicine liječnik.

8. Budući da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi kako je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu doktor medicine liječnik, jedino je od svog poslodavca, ovdje tuženika, ovlašten potraživati isplatu razlike manje isplaćene plaće.

9. Odredbama Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19; nadalje: ZR) uređeno je pravo na plaću i pravo na povećanu plaću pa je čl. 94. ZR-a (koja odredba je istog sadržaja kao i članak 86. ZR-a/09) propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je Zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Međutim, navedenim zakonom ne konkretizira se iznos plaće kao niti iznos povećane plaće.

10. Propisi kojima se ista konkretizira su Zakon o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/01 i 39/09), Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12., dalje TKU/12), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 24/17., dalje: TKU/17), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 128/17., 47/18. i 123/19., dalje: TKU/18), kao i granskim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja – i to Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13., 96/15., dalje KU/13) te Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/18., 35/19., 92/19.; dalje: KU/18).

11. Primjena KU uređena je općim odredbama KU kojima se uređuju prava i obveze iz rada i s osnove rada radnika u zdravstvenim ustanovama čiji su osnivači Republika Hrvatska ili županija odnosno grad i ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti na temelju sklopljenog ugovora s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje kao i radnika Zavoda. Odredbama KU prava i obveze radnika u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju čine jedan jedinstven sustav pa se odredbe KU na radnike u zdravstvu primjenjuju neposredno i obvezno, osim ako pojedina pitanja nisu uređena nekim drugim propisom koji je za radnika povoljniji.

12. Odredbom čl. 9. st. 3. ZR-a propisana je primjena za radnike najpovoljnijeg prava ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

13. Odredbom čl. 82. ZR-a propisana je obveza poslodavca da radniku ne smije isplatiti plaću u manjoj svoti od svote određene kolektivnim ugovorom ako ga obvezuje kolektivni ugovor.

14. Prema odredbi čl. 4 Zakon o plaćama u javnim službama plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Tu se radi u osnovnoj plaći, plaći za redovan rad.

15. Čl. 2. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama određeni su koeficijenti za pojedina radna mjesta u zdravstvenim ustanovama te oni obuhvaćaju stručnu spremu znanstveni stupanj za određivanje koeficijenta pojedinog radnog mjesta, te veličinu ustanove kao kriterij.

16. Odredbom čl. 47. KU/13 ugovoreno je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osim toga, ovom odredbom regulirano je da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Isti KU bio je zaključen na vrijeme od 4 godine, a identična odredba sadržana je u čl. 45. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/18, u nastavku: KU/18) koji je stupio na snagu 1. ožujka 2018.

17. Odredbom čl. 51. KU/13 propisano je uvećanje osnovne plaće za zaposlene u zdravstvenoj djelatnosti i zdravstvenom osiguranju (na jednak način uređuju i odredbe TKU/12 te odredba čl. 49. KU/18) i na način da se osnovna plaća uvećava, i to: – za rad noću 40%; – za rad subotom 25%; – za rad nedjeljom 35%; – za prekovremeni rad 50%; – za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Dodatci na plaću koji se odnose na rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, prekovremeni rad i rad u drugoj smjeni međusobno se ne isključuju (st.12.). Odredba čl. 57. KU/13 navodi u stavku 1. da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripadati pravo na dodatak na plaću. St. 2. određuje da se osnovana plaća uvećava radnicima prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo, dok st. 3. se propisuje da se dodaci iz ovog članka ne mogu kumulirati (na jednak način propisano je čl. 55. st. 1. st. 2. i st. 4. KU/18).

18. Odredba čl. 57. KU/13 navodi u st. 1. da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. istog članka se određuje da se osnovna plaća uvećava radnicima prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo. Stavkom 3. propisano je da se dodaci iz ovog članka ne mogu kumulirati (na jednak način propisano je odredbom čl. 55. st. 1., 2. i 4. KU/18), dok je Dodatkom II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 92/19., dalje Dodatak II. KU/18) navedeni iznos dodatka na plaću za posebne uvjete rada za radna mjesta I. vrste povećan s 20% na 23%, odnosno s 25% na 28%, a primjenjuje se od 1. rujna 2019. godine. U Dodatku I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 96/15; dalje Dodatak I. KU/13), koji je stupio na snagu 1. listopada 2015., člankom 4. izmijenjen je članak 59. KU/13 kojim je povećan s 10 % na 12 % doktorima medicine i doktorima dentalne medicine dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi“ (na jednak način propisano je čl. 57. KU/18), dok je odredbom čl. 23. i 34. Dodatka II. KU/18 taj dodatak na plaću povećan s 12% na 16% počevši od 1. rujna 2019.

19. Za razdoblje od 18.12.2012. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama propisuje da se osnovna plaća zaposlenika uvećava za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti. (TKU/12 u čl. 54. st. 2., kao i TKU/17 u čl. 53. st. 2.)

20. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na osmoj sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zauzeo pravo shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

21. U nalazu i mišljenju Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze ZŽ, dipl.oecc. iz [adresa] navodi se da su pri izradi istog korištene obračunske isprave za isplatu plaće – naknade (platne liste) iz Statusa i Evidencije o radnom vremenu za razdoblje od 1.1.2019. do 30.9.2024.

22. Stalni sudski vještak je također istaknuo da je tuženik obračunao iznos na osnovi prekovremenog rada koji se odnosi na umnožak broja prekovremenih sati i vrijednosti osnovnog sata uvećanog za dodatak za prekovremeni rad, ali samo na sate koje je tuženik iskazao kao prekovremeni rad u platnim listama.

23. Provjerom svih platnih lista u razdoblju od 1.1.2019. pa nadalje vještak utvrđuje da dodaci koji su predmet tužbe nisu obračunati na sate koji su obračunati kao prekovremeni te da su dodaci obračunati na sate rada iskazane kao redovni rad, a nisu obračunati na sate koje je tuženik iskazao kao prekovremene sate u platnim listama.

24. U nastavku Tabela 1. sadrži prikaz ukupnog fonda radnih sati za pojedine mjesece, broj odrađenih sati koji su bili duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada i duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati usporedbom Evidencija o radnom vremenu s Obračunskim listama. U odnosu na prekovremene sate, usporedbom Evidencija o radnom vremenu s Obračunskim listama, utvrđeno je da nema potraživanja po osnovi prekovremenog rada. To je prikazano u Tabeli 2. u kojoj je iskazana visina potraživanja tužitelja po osnovi dodatka za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, na način da su utvrđeni sati na koje su navedeni dodaci obračunati na Obračunskim listama te preostali efektivno odrađeni sati na koje predmetni dodaci nisu obračunati. Izračun svakog posebnog dodatka izvršen je na mjesečnoj osnovi, a polazište za izračun je vrijednost osnovne plaće. Za svaki mjesec utvrđena je vrijednost osnovne plaće za svaki sat rada. U tabeli 3. dan je izračun manje isplaćene naknade za godišnji odmori i bolovanje uzevši u obzir visinu potraživanja koje prethodno utvrđenu u nalazu.

25. Stalni sudski vještak navodi u nalazu i mišljenju da u razdoblju od 1.1.2019. do 30.9.2024.:

- potraživanje po osnovi neobračutog prekovremenog rada iznosi 100,05 EUR

- potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada na prekovremene sate rada iznosi 596,20 EUR,

- potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate rada iznosi 477,50 EUR,

- manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iznosi 153,79 EUR.

Slijedom navedenog, visina potraživanja tužitelja sveukupno iznosi 1.327,54 eur-a.

26. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze ZŽ, dipl.oecc. iz [adresa] jer je sačinjen detaljno, stručno, skladu s dokumentacijom u spisu i postavljenim vještaku zadatkom u ovom postupku, a niti stranke nisu imale primjedbi na metodologiju izračuna, odnosno na njegov sadržaj.

27. U pogledu otežanih uvjeta rada iz provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužitelj u razdoblju od 1.1.2019. radio kao doktor medicine liječnik u otežanim uvjetima rada pa mu je prema članku 94. ZR/14, pripadalo pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na snazi je bio KU/13 koji u članku 57. propisuje da se na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava za 25%, dok je navedeno za razdoblje od 1. ožujka 2018. na isti način propisano čl. 55. KU/18. Tuženik je tužitelju isplaćivao dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada samo na dio sati koje je odradio (za redovan rad) dok mu dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada nije plaćao na sve sate koje je odradio (za prekovremeni rad) iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada.

28. Tužitelj je u razdoblju važenja Dodatka I KU neprekidno radio na radnom mjestu doktor medicine liječnik i neprekidno je imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a na tom radnom mjestu je radio i u redovnom i u prekovremenom radu. Tuženik je u razdoblju od 1. siječnja 2019. tužitelju isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, dok mu nije isplaćivao taj dodatak na osnovnu plaću za sve odrađene sate, iako je tužitelj svaki sat rada (redovnog i prekovremenog) radio na poslovima doktora medicine liječnika i u svakom trenutku rada imao odgovornost za živote i zdravlje pacijenata.

29. Iz provedenog dokaznog postupka dakle nije sporno da tuženik nije tužitelju isplaćivao sporne dodatke na plaću kada je on radio u prekovremenom radu. Svaki sat dulji od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom poslodavca, kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, prema odredbama Kolektivnog ugovora (čl. 51. st. 9. i st. 10.) smatra se prekovremenim radom.

30. Temeljem članku 57. KU/13 (čl. 55. KU/18) tužitelju kao doktoru medicine liječniku specijalisti nesporno pripada dodatak zbog otežanih uvjeta rada. Temeljem članka 59. KU/13 (čl. 58. KU/18) tužitelju kao doktoru medicine liječniku specijalisti nesporno pripada i pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi.

1 0

31. Zakon o plaćama u javnim službama kao propis koji uređuje plaće i druge naknade zaposlenih u javnim službama određuje primjenu ZR-a kao općeg propisa odnosno u skladu s njim sklopljenih kolektivnih ugovorima na sva pitanja iz tog područja. Stoga se i na zaposlene u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju primjenjuje institut najpovoljnijeg prava, te tuženik nije smio isplatiti plaću u manjoj svoti od svote određene KU-om. Dakle, tuženik je imao obvezu voditi brigu pri određivanju prava zaposlenih u djelatnosti zdravstva i o tome je li za radnika povoljnija odredba iz zakona ili odredba TKU ili odredba KU.

32. Sud zaključuje da sukladno naprijed citiranim odredbama KU-a tužitelju pripada navedeno uvećanje i na sate ostvarene u prekovremenom radu obzirom da iz odredbi navedenih kolektivnih ugovora ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada međusobno isključuju.

33. Odredba članka 51. stavka 1. KU/13 i čl. 49. KU/18 propisuje na koji se način obračunava naknada za prekovremeni rad (tako da se za 50% uvećava osnovna plaća). Iz citiranih odredbi ne proizlazi da radniku, kao što je slučaj i s tužiteljem, ne bi pripadalo pravo na uvećanje plaće iz članka čl. 57 i čl. 59. KU/13 te čl. 55. i čl. 58. KU/18 one sate koji su ostvareni kao prekovremeni. Isključenje prava na uvećanje osnovne plaće i na sate ostvarene u prekovremenom radu ne proizlazi ni iz jedne druge odredbe navedenih kolektivnih ugovora – pa ni iz odredbe članka 53. stavka 5. KU/13, odnosno čl. 51. st.3. KU/18. Naime, ta odredba govori samo o radu u dežurstvu, a prekovremeni sati rada mogu biti ostvareni i izvan dežurstva, no neovisno o tome, citirana odredba uopće ne govori o dodatku za posebne uvjete rada, već govori o položajnom dodatku i o načinu obračuna naknade za prekovremeni rad ostvarene u dežurstvu radnicima kojim je u koeficijentu složenosti poslova sadržan položajni dodatak.

34. Stoga je stav suda da u slučaju kada Kolektivni ugovor istodobno daje pravo na isplatu više različitih dodataka, radnik ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 57 i čl. 59. KU/13, zatim čl. 54 st. 2 TKU-a/12 te čl. 55. i čl. 58. KU/18 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Stoga, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodatka po osnovama iz citiranih 57 i čl. 59. KU/13, zatim čl. 54 st. 2 TKU-a/12 te čl. 55. i čl. 58. KU/18, budući da tužitelj i kada radi prekovremeno, radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57 i čl. 55. citiranih KU-a te u svojstvu radnika definiranog odredbom čl. 59 KU/13 i čl. 58. KU/18 jer i tada kada radi prekovremeno, tužitelj odgovara za život i zdravlje ljudi, tj. pacijenata.

35. Napominje se da pravo tužitelja na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi KU, ali i iz odredbe članka 91. st. 3. ZR-a kojom je normirano da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, isplaćuje radniku temeljem ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa. Prema čl. 94. ZR-a radnik ima pravo na povećanu plaću za

1 1

prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno otežane uvjete rada.

36. Kako je tužitelju uvećanjem plaće temeljem dodataka na prekovremeni rad se uvećala plaća, primjenom odredbe članka 36. stavak 2. KU/13 i čl. 34. st.2. KU/18, njemu (koji je radio prekovremeno) pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene joj u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije, pa mu stoga pripada i razlika naknade plaće za godišnji odmor te naknada plaće u visini 85% od njezine plaća ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započelo bolovanje.

37. Upravo iz razloga što je zbog neobračunavanja i neisplaćivanja svih dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost u cijelom spornom razdoblju i to na sate rada koje je tužitelj odradio u prekovremenom radu, isplaćivana mu je manja plaća, to posljedično tome osnovano mu pripada razlika plaće i razlika plaće s osnove naknade za godišnji odmor, i to u iznosima utvrđenima od strane vještaka financijske struke.

38. Tužitelju na svaki pojedini mjesečni iznos glavnice pripada zatražena zatezna kamata od dospijeća, s obzirom se plaća i naknada plaće isplaćuju najkasnije 15.-og u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. ZR-a. Odluka o zateznim kamatama pravni izvor ima u odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je prema članku 29. stavci 2. i 8. ZOO-a do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. prema članku 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 114/22) i članku 1. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o izmjeni Zakona o obveznim odnosima («Narodne Novine» broj 156/22) kojima je noveliran članak 29. stavci 2. i 8. ZOO-a te članka 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima («Narodne Novine» broj 155/23)

39. Po osnovi svega navedenog, a što slijedi iz rezultata provedenog dokaznog postupka sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, pa je stoga odlučeno sadržajem točke I dispozitiva.

40. Prema odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14., 136/15, u daljnjem tekstu: ZPD-a) predujam poreza na dohodak obračuna, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. ZPD-a i to prilikom svake isplate, prema propisima koji važe na dan isplate. Sukladno čl. 61. st. 1. i st. 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13., 157/14. i 137/15., u daljnjem tekstu: Pravilnika) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se od tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD-a odnosno čl. 11.

1 2

Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9 i čl. 16. st. 2. ZBP-a i umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD-a (porezna osnovica). Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1. Pravilnika). Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirezu porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek isplatom plaće, što znači da do trenutka isplate plaće (analogno i isplate zaostale razlike u plaći po sudskoj presudi) nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak i na te iznose se zatezne kamate do tada ne obračunavaju. Prema tome, i u dijelu kojim se izuzima od plaćanja svota zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima razlike plaće, tužbeni zahtjev je pravilno postavljen, pa je stoga odlučeno sadržajem dispozitiva presude.

41. Odluka o trošku (točka II izreke) temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1., u vezi s čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, ostvareni potpuni uspjeh tužitelja prema konačno postavljenom zahtjevu te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023, dalje: Tarifa) koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. Prema Tbr. 52. stavku 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Sukladno Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura. Slijedom navedenog, tužitelju su priznati zatraženi troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku uzimajući i obzir troškovnik od 2.12.2024. i to za; sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife, u vezi s Tbr. 54. Tarife), obrazloženih podneska od 19.3.2024. i 25.11.2024. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife, u vezi s Tbr. 54. Tarife), zatim pristup na ročišta 28.3.2024. i 2.12.2024. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife, u vezi s Tbr. 54. Tarife), svaka radnja po 200,00 eura, dakle 1.000,00 eura, zatim pristup na ročište za objavu presude – 100,00 eura (Tbr. 9. toč. 3. Tarife, u vezi s Tbr. 54. Tarife), te pripadajući PDV od 25% na sve prethodne stavke u iznosu od 275,00 eura (Tbr. 46. Tarife), kao i 265,45 eura za provedeno financijsko vještačenje, a trošak kojeg bio je potreban za vođenje parnice (čl.155. ZPP-a), sveukupno 1.640,45 eura.

42. U preostalom dijelu zahtijevani trošak tužitelju nije priznat i to konkretno trošak sastava podneska od 28.3.2024. obzirom da njegov sadržaj nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st.1. ZPP-a) jer je dokaz o uplati predujma za vještačenje tužitelj mogao dostaviti i bez pisanja posebnog podneska, a prijedlog zadataka vještačenja usmeno unijeti u zapisnik na ročištu (u odnosu na koji je trošak pristupa pun. tužitelju priznat u potpunosti) održanom tog istog dana, sat i 45 minuta ranije.

43. Na priznati parnični trošak dosuđena je zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a, u visini određenoj u čl. 29. st. 2. ZOO-a te članku 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima («Narodne Novine» broj 155/23)

1 3

44. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana (čl. 328. st.2., u vezi s čl. 433. ZPP-a).

U Rijeci 9. siječnja 2025.

Sudac:

Robert Mihelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP-a).

Dostaviti:

- tužitelju – po pun. - neposredno

- tuženiku – isticanjem ove presude na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova u trajanju od osam dana, računajući od 9. siječnja 2025.