Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-58/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Guljaš, kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, pravnoj stvari IL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Sabljar, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženog ŽL iz I, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Lovorka Juranović, odvjetnica iz Rijeke, radi naknade štete,rješavajući žalbu tužitelja i žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, poslovni broj Pn-280/2017-42 od 19. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalbe se odbijaju kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, poslovni broj Pn-280/2017-42 od 19. listopada 2020.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Nalaže se tuženom ŽL da isplati tužitelju IL iznos od 58.000,00 kn (pedeset osam tisuća kuna) na ime naknade neimovinske štete zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku po stopi od 7,41% godišnje od 27. srpnja 2017. pa do isplate, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se s preostalim zatraženim iznosom od 47.000,00 kn tužbeni zahtjev odbija.
II. Nalaže se tuženom LL da isplati tužitelju IL iznos od 4700 kn (četiri tisuće sedamsto kuna) na ime naknade imovinske štete zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 2700 kn teku od dana donošenja presude pa do isplate a na iznos od 2000 kn od 26. travnja 2016. pa do isplate, po stopi od 8,05% godišnje od 26. travnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% godišnje od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016., po stopi od 7,68% godišnje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., a po stopi od 7,41% godišnje od 1. srpnja 2017. pa do isplate, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi iznos od 840 kn te više zatražene zatezne kamate tužbeni zahtjev odbija.
III. Nalaže se tuženom da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 6.993,93 kn (šest tisuća devetsto devedeset tri kune i devedeset tri lipe) u roku od 15 dana, sa zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate, dok se u ostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova odbija."
2. Ovu presudu u odbijajućem dijelu (dio toč. I, II i III izreke) pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz razloga označenih u članku 353. stavak 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. , 25/13., 28/13. 89/14., 70/19.; dalje ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati uz naknadu parničnog troška, te troška žalbe.
3. Ovu presudu u dosuđujućem dijelu (dio toč. I, II i III) pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZPP-a s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači u pravcu žalbenih navoda i naknadi trošak žalbe ili da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Odgovori na žalbu nisu podneseni.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi tuženika, a niti postoji koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a.).
7. Neosnovano se u žalbama ističe pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, obzirom da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice za odluku o tužbenom zahtjevu.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio u štetnom događaju 5. travnja 2016. kada mu je tuženik, njegov brat u pokušaju ubojstva zadao ubodnu ranu nožem u trbuh te nanio kontuzije dijelova ručnog zgloba i šake koje predstavljaju teške i po život opasne ozlijede.
9. Nije sporno da je tuženik zbog događaja od 5. travnja 2016. pravomoćno osuđen presudom Županijskog u Rijeci, poslovni broj K-24/16 i to zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju, kada je ovdje tužitelju zadao ozljedu - ubodno reznu ranu dužine 7 cm na prednjoj trbušnoj stjenci lijevo s probijanjem kože, potkožnog tkiva i mišića te otvaranjem trbušne šupljine s ispadom vijuga tankog crijeva i ozljedom vijuga tankog crijeva, a do koje ozljede je došlo ubodom nožem ili sličnim sredstvom, a na kojem događaju tužitelj i temelji zahtjev za naknadu štete, te je tuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a koju kaznu je u međuvremenu i odslužio.
10. Sporno je među strankama doprinos tužitelja šteti kao i osnova i visina štete.
11. Na temelju provedenih dokaza u prvostupanjskom postupku, te činjenica utvrđenih u kaznenom postupku koje veže parnični sud za činjenični opis štetnog događaja koji se odnosi na postojanje kaznenog djela i krivnje (čl. 12. ZPP-a) pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da tužitelj nije doprinio vlastitoj šteti kao oštećenik da bi imao pravo samo na razmjerno sniženje naknade, pa s pravom prvostupanjski sud odbija prigovor tuženika o suodgovornosti tužitelja u nastanku štete od 40% primjenom odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO).
12. Naime ocjenom iskaza tuženika, prvostupanjski sud valjano zaključuje da tuženik pokušava prikazati da je on postupao u samoobrani, te poriče da je upotrijebio nož ili bilo koje drugo slično sredstvo i istim uboo tužitelja, kraj nesporne činjenice da su obojica tog dana u kasnim popodnevnim satima već imali verbalni sukob i naguravanje u ugostiteljskom objektu (što je utvrđeno u kaznenom postupku), time tuženik iznosi svoju verziju događaja te njihov verbalni sukob i naguravanje u ugostiteljskom objektu ne ukazuje na suodgovornost tužitelja jer je i u toj situaciji tuženik verbalno napao tužitelja i da je tuženik udario tužitelja drvenom palicom uslijed čega je istome ruka bila natečena, te ga u konačnici ranio nožem ili drugim oštrim predmetnom u predjelu trbuha, a da je tužitelj izrekao nešto što bi tuženika moglo uvrijediti isto ne opravdava postupanje tuženika ranjavanjem tužitelja.
13. Na okolnost nastanka i visine pojedinih vidova neimovinske štete te imovinske štete provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Željku Cesarcu.
14. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozlijede i to ubodno reznu ranu trbušne stjenke sa ozljedom tankog crijeva te udarac u područje lijeve šake, a što predstavlja vrlo tešku po život opisanu tjelesnu ozljedu te je vještak opisao tijek i liječenje tužitelja na temelju medicinske dokumentacije iz koje proizlazi da je izvršen hitni operativni zahvat nakon kojeg je tužitelju u razdoblju od 6.
- 18. travnja 2016. bio hospitaliziran, te je istaknuto da je tužitelj prije 30 godina imao operaciju čira na želucu, te je imao ponovno otvaranje trbušne šupljine zbog štetnog događaja, te je dijagnosticirana kila u području prednje strane trbušne stjenke koja može biti isprovocirana dizanjem tereta, ali često nastaje i bez vanjskih čimbenika, pa zbog navedenog vještak umanjuje posljedice operacije za 50%, od onoga što bi bilo da nije bilo drugog događaja, te je zbog oslabljene trbušne stjenke kod tužitelja došlo do trajnog smanjenja opće životne aktivnosti u omjeru od 14-16%.
15. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj trpio fizičke bolove kao i strah, te da je nastalo naruženje koje je srednjeg stupnja ali zbog lokalizacije i ostalih čimbenika (psorijaze) teško je uočljivo trećim osobama, te da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć tijekom oporavka te da su i opravdani troškovi liječenja obzirom da je isti osiguranik [adresa].
16. Uzevši u obzir navedene okolnosti konkretnog slučaja, nakon provedenog vještačenja valjano prvostupanjski sud ocjenjuje da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti iz čl. 19. Zakona o obveznim odnosima Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. – dalje ZOO) koji opravdavaju dosudu pravične novčane naknade primjenom odredbe čl. 1100. ZOO-a.
17. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka nakon očitovanja vještaka na primjedbe stranaka, pravilno prvostupanjski sud odmjerava pravičnu novčanu naknadu i to s osnova utvrđenog trajanja i intenziteta bolova (jako intenziteta 6-7 dana) koji se odnose na operativne zahvate, (srednjeg intenziteta 15-20 dana) kasniju fazu po operacijama, (slabijeg intenziteta oko dva mjeseca), previjanje, odstranjivanje drenaže, vađenja šavova i sl. odmjerenu u visini naknade od 18.000,00 kn, a za pretrpljeni strah (jačeg intenziteta 2 sata) obzirom na reakciju na stresnu situaciju i spoznaju o težini ozlijede te nespornu utvrđenu alkoholiziranost za vrijeme nastanka ozlijede je upitna prema nalazu vještaka, koju tužitelj dijelom i zbog toga nije ni primijetio, te za sekundarni strah jačeg, srednjeg i slabijeg intenziteta valjano je odmjerena naknada u visini od 10.000,00 kn, a glede naruženosti (vidljivi ožiljci) valjano je odmjerena naknada u visini od 10.000,00 kn obzirom da se radi o naruženju srednjeg stupnja, ali gotovo je uvijek prekriveno odjećom pa nije uvijek vidljivo trećim osobama.
18. Nadalje, prvostupanjski sud s pravom odbija zahtjev tužitelja za iznos od 15.000,00 kn zatražen po osnovi povrede ugleda, dostojanstva i časti, naime za nastanak duševne boli zbog povrede ugleda koje se ogleda kao priznanje na čast i dostojanstvo se izražava kao poštovanje osobe u njezinom životnom okruženju, a u konkretnom slučaju iz činjenica utvrđenih u postupku ne proizlazi da je tužitelj trpio navedenu duševnu bol takvog intenziteta da opravdava dosudu naknade jer je tužitelj u svojoj sredini poznat kao konfliktna osoba često u alkoholiziranom stanju u sukobu s tuženikom (iskazi gotovo svih svjedoka u kaznenom postupku) što ne opravdava dosudu te naknade i po mišljenju ovog suda.
19. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju s osnova neimovinske štete dosuđen ukupan iznos od 58.000,00 kn, kao pravična novčana naknada, a s preostalom visinom novčanog zahtjeva odbijen kao neosnovan.
20. Obzirom da je prema nalazu vještaka tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć to je pravilno prvostupanjski sud tužitelju dosudio imovinsku štetu u iznosu od 2.700,00 kn u visini pomoći 20 kn/h primjenom odredbe čl. 1095. ZOO-a sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate (čl. 1089. st. 2. ZOO-a), a za troškove liječenja u iznosu od 2.000,00 kn sa zateznom kamatom od dospjelosti pojedinog iznosa pa do isplate, a u preostalom dijelu novčanog zahtjeva je valjano odbijen kao neosnovan.
21. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojim osporava odluku suda u odbijajućem dijelu zahtjeva smatrajući da je prenisko dosuđena naknada, obzirom da je prvostupanjski sud dao valjane razloge u pobijanoj presudi uvažavajući nalaz i mišljenje vještaka glede pretrpljenih fizičkih bolova kao i pretrpljenog straha, umanjenja životnih aktivnosti te naruženja, kao i razloge ne udovoljavanju zahtjevu za naknadu glede povrede prava na ugled, čast i dostojanstvo koje razloge prihvaća i ovaj sud jer su ti razlozi uvjerljivi i logični, imaju podlogu u činjenicama utvrđenim u postupku.
22. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojim ponavlja tvrdnje vezano za suodgovornost tužitelja nastanku štete isprovocirane ponašanjem tužitelja, koje je tvrdnje prvostupanjski sud raspravio i s pravom iznesene razloge nije prihvatio osnovanim jer narušeni odnos stranaka (u trenutku nastanka štetnog događaja), postupanje tužitelja nije bio takve naravi da bi utjecalo na njegovu suodgovornost za štetni događaj ranjavanja, a niti je dosuđena naknada za neimovinsku štetu previsoka obzirom da je prvostupanjski sud imao u vidu Orijentacijske kriterije VSRH za odmjeravanje visine pravične novčane naknade.
23. I odluka o parničnom trošku sukladna je odredbi čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 155. ZPP-a koja je odmjerena sukladno uspjehu stranaka u parnici.
24. Slijedom izloženog valjalo je žalbe odbiti kao neosnovane i potvrditi pobijanu presudu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Osijek, 9. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Branka Guljaš