Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1426/2022-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Vedrani Švedl Blažeka, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Željko Švedl & Vedrana Švedl Blažeka j.t.d. iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, zastupan po punomoćniku Marku Kallayu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kallay & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2539/2019-40 od 8. srpnja 2022. i rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2539/2019- od 18. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba tuženika i preinačava rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2539/2019 od 18. svibnja 2021. i rješava:

Prihvaća se prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2639/2019-40 od 8. srpnja 2022. u točkama I, II, III, IV i V izreke i predmet ustupa mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj P-2539/2019 od 18. svibnja 2021. odbijen je prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti te je odlučeno da će odmah nastaviti s raspravljanjem.

2. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-2539/2019-40 od 8. srpnja 2022. utvrđena je ništetnom ugovorna odredba 1. Ugovora o kreditu broj: 198-50 4351296 od 3. rujna 2007. zaključenog između tužitelja i tuženika kojom je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) tj. kojom je glavnica obveze vezana za valutu švicarski franak i koja glasi: «kunska protuvrijednost CHF 28.386,38 (dvadesetosamtisućatristoosamdesetšest švicarskih franaka i tridesetosam centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.» te je utvrđena ništetnom ugovorna odredba 7. tog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi :» a) ...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća..., i pod b)... u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća... » (točka I izreke). Utvrđena je ništetnom odredba 2. Ugovora o kreditu broj: 198-50-4351296 od 3. rujna 2007. zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu koji glasi: «KAMATNA STOPA ... promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.» (točka II izreke). Tuženik je obvezan isplatiti tužitelju iznos od 15.486,69 eur/11.668,61 kn[1] sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose (točka III izreke), te isplatiti tužitelju iznos od 6.045,57 eur/45.550,36 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose (točka IV izreke). Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.152,10 eur/16.215,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. srpnja 2022. do isplate (točka V izreke). S preostalim dijelom tužbe i tužbenog zahtjeva u odnosu na zatraženi parnični trošak preko iznosa od 2.152,10 eur/16.215,00 kn zahtjev tužitelja je odbijen (točka VI izreke).

3. Protiv citiranog rješenja i presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), predlažući da se pobijano rješenje i presuda preinače, podredno ukine, uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Pobijano rješenje sud prvog stupnja donosi pozivom na odredbe iz čl. 49. st. 1. i 2. te čl. 51. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14, 110/15, 14/19) te čl. 3. Direktive vijeća EEZ od 5. travnja 1993., utvrđenjem da je odredba čl. 12. Ugovora o kreditu koji su stranke zaključile 3. rujna 2007., a kojim je ugovorena nadležnost suda u mjestu u kojem nije prebivalište potrošača – tužitelja, kao i da se o navedenoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ima smatrati ništetnom, pa budući da tužitelj ima prebivalište u [adresa], da je glavni ugovor zaključen u Osijeku, te da bi tužitelj ukoliko bi se postupak nastavio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu trebao putovati na sud u Zagreb, čime bi za tužitelja nastali znatniji troškovi, prigovor mjesne nenadležnosti odbija kao neosnovan.

7. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je ugovorna odredba o prorogaciji mjesne nadležnosti ništetna.

8. Odredbom čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007-dalje ZZP), važećeg u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. citiranog članka propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

9. U konkretnom slučaju, nije sporno da su stranke čl. 12. Ugovora o kreditu za slučaj spora ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora. Navedena ugovorna odredba je unaprijed formulirana i uvrštena u ugovor od strane tuženika i tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, a ta odredba, i prema ocjeni ovoga suda, uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

10. Stoga se u smislu čl. 96. st. 1. ZZP-a radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi i kao takvoj ništetnoj ugovornoj odredbi sukladno čl. 102. st. 1. ZZP-a.

11. Međutim, neovisno o tome, sud prvog stupnja pogrešno je odbio tuženikov prigovor o mjesnoj nenadležnosti i donio pobijanu presudu, čime je počinio apsolutno bitnu povredu postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a, na koju se osnovano ukazuje žalbenim navodima.

12. Naime, pogrešno sud prvog stupnja utvrđuje da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u Osijeku jer iz sadržaja istog proizlazi da je sklopljen u Podružnici tuženika u Vinkovcima. U okolnostima konkretnog slučaja, a budući da je tužitelj tužbu protiv tuženika podnio Općinskom sudu u Osijeku, proizlazi da nije iskoristio svoje pravo izbora u smislu odredbe čl. 59. ZPP-a, iz kojih razloga je u ovom predmetu isključena primjena navedene zakonske odredbe.

13. Stoga je u opisanoj situaciji potrebno primijeniti zakonske odredbe o općemjesnoj nadležnosti, pa budući da je tuženik pravna osoba sa sjedištem u [adresa], proizlazi da je u ovom predmetu za suđenje nadležan sud u Zagrebu sukladno odredbi čl. 48. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 46. st. 1. ZPP-a.

14. Iz navedenih je razloga trebalo prihvatiti tuženikov prigovor o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, pobijanu presudu ukinuti i predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu (čl. 2. st. 1. toč. XV Zakona o područjima i sjedištima sudova – „Narodne novine“ broj 67/18, 21/22).

15. Iz ovih je razloga na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. i čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

16. Sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima u povodu žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

17. U preostalom dijelu (točka VI izreke) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 9. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović