REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj:P-283/2023-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužiteljice OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog ureda Hasan Karajić i Damir Karajić, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb, d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 2. prosinca 2024. u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Damira Karajića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Eugena Kujundžić, odvjetnika, dana 9. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e:
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe sadržane u članku 7.2. Ugovora o kreditu broj 9010716880 sklopljenog između tužiteljice OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 u dijelu koji glasi:
"... plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.".
II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe sadržane u članku 12.3. Ugovora o kreditu broj 9010716880 sklopljenog između tužiteljice OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 u dijelu koji glasi:
" 12.3. Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini 1,50% (slovima: jedan cijelih pedeset posto) od iznosa kredita i naknadu za osiguranje u visini od 2,10% (slovima: dva cijelih deset posto) sukladno Ugovoru o osiguranju potraživanja."
III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužiteljici OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naplaćenog troška obrade kredita i troška osiguranja kredita, isplati iznos od 528,10 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 9.9.2005. do isplate, određenom do dana 31.12.2007. po stopi od 15 % godišnje, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se
2 P o s
l
o
v
n i b r
o
j
:
P -
2 8
3 /
2 3 -
2 6
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužiteljici OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate kredita po osnovi valutne klauzule isplati iznos od 1.552,41 EUR, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na iznos od:
-0,25 EUR, tekućom od 30.11.2005.,
-5,37 EUR, tekućom od 31.10.2008.,
-6,14 EUR, tekućom od 31.12.2008.,
-8,00 EUR, tekućom od 31.01.2009.,
-8,81 EUR, tekućom od 28.02.2009.,
-6,25 EUR, tekućom od 31.03.2009.,
-6,66 EUR, tekućom od 30.04.2009.,
-3,32 EUR, tekućom od 31.05.2009.,
-0,46 EUR, tekućom od 30.06.2009.,
-1,10 EUR, tekućom od 31.07.2009.,
-2,75 EUR, tekućom od 31.08.2009.,
-2,56 EUR, tekućom od 30.09.2009.,
-0,99 EUR, tekućom od 31.10.2009.,
-3,93 EUR, tekućom od 30.11.2009.,
-6,07 EUR, tekućom od 31.12.2009.,
-9,51 EUR, tekućom od 31.01.2010.,
-8,61 EUR, tekućom od 28.02.2010.,
-13,10 EUR, tekućom od 31.03.2010.,
-12,12 EUR, tekućom od 30.04.2010.,
-14,16 EUR, tekućom od 31.05.2010.,
-27,66 EUR, tekućom od 30.06.2010.,
-24,77 EUR, tekućom od 31.07.2010.,
-32,55 EUR, tekućom od 31.08.2010.,
-30,05 EUR, tekućom od 30.09.2010.,
-24,75 EUR, tekućom od 31.10.2010.,
-35,00 EUR, tekućom od 30.11.2010.,
-82,75 EUR, tekućom od 31.12.2010.,
-38,96 EUR, tekućom od 31.01.2011.,
-42,15 EUR, tekućom od 28.02.2011.,
-37,87 EUR, tekućom od 31.03.2011.,
-38,51 EUR, tekućom od 30.04.2011.,
3 P o s
l
o
v
n i b r
o
j
:
P -
2 8
3 /
2 3 -
2 6
-55,56 EUR, tekućom od 31.05.2011.,
-56,70 EUR, tekućom od 30.06.2011.,
-71,42 EUR, tekućom od 31.07.2011.,
-64,28 EUR, tekućom od 31.08.2011.,
-56,42 EUR, tekućom od 30.09.2011.,
-55,44 EUR, tekućom od 31.10.2011.,
-54,74 EUR, tekućom od 30.11.2011.,
-58,19 EUR, tekućom od 31.12.2011.,
-61,83 EUR, tekućom od 31.01.2012.,
-62,10 EUR, tekućom od 29.02.2012.,
-59,67 EUR, tekućom od 31.03.2012.,
-60,87 EUR, tekućom od 30.04.2012.,
-62,01 EUR, tekućom od 31.05.2012.,
-60,20 EUR, tekućom od30.06.2012.,
-60,81 EUR, tekućom od 31.07.2012.,
-59,79 EUR, tekućom od 31.08.2012.,
-57,20 EUR, tekućom od 30.09.2012.,
do isplate, određenom do dana 31.12.2007. po stopi od 15 % godišnje, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.710,57 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 9. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
4 P o s
l
o
v
n i b r
o
j
:
P -
2 8
3 /
2 3 -
2 6
Obrazloženje
1. Tužiteljica je dana 13.1.2023. protiv tuženika podnijela tužbu u kojoj navodi da je sa tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 9010716880 prema kojem joj je tuženik kao kreditor stavio na raspolaganje kredit s valutnom klauzulom CHF, u iznosu od 20.556,46 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita. Točkom 7.2. Ugovora se utvrđuje da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. Tužiteljica ovom tužbom utužuje razliku u otplati kredita do koje je došlo zbog valutne klauzule -promjene tečaja HRK/CHF kroz otplatno razdoblje. Također navodi da joj je u otplatnom razdoblju tuženik naplatio naknade predviđene čl.12.3. predmetnog ugovora o kreditu. Navedenim člankom Ugovora je određeno da je tužiteljica dužna uplatiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, koju plaća jednokratno u visini od 1,50 % od iznosa kredita. Uvidom u otplatni plan (početni) vidljivo je da je tužiteljici na ime naknade za obradu kredita naplaćen iznos od 308,35 CHF odnosno 1.470,43 kn / 195,16 EUR. Člankom 2.3. Ugovora određeno je i da je tužiteljica dužna uplatiti naknadu za osiguranje jednokratno u visini 2,10% od iznosa kredita. Uvidom u otplatni plan (početni) vidljivo je da je tužiteljici je na ime naknade za osiguranje naplaćen iznos od 431,68 CHF odnosno 2.058,55 kn / 273,22 EUR. Tuženik nema pravo na naplatu navedenih naknada. Odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje tuženiku dozvoljavaju naplatu naknade troška obrade zahtjeva kredita, kao i naknade za osiguranje kredita su ništetne i nevažeće. U pogledu naknade troška obrade kredita i naknade osiguranja kredita u visini od 1,50 %, odnosno 2,10% prilikom prvog korištenja, ova odredba je nepoštena, a time i ništetna primjenom odredbe čl. 87.st.1. Zakona o zaštiti potrošača. Ova odredba je dio formuliranog ugovora, unaprijed pripremljenog po tuženika, a koja se nudi uz ostale uvjete ugovora po principu "uzmi ili ostavi". Tuženik prilikom naplate spornog troška nije obrazložio od čega se trošak obrade kredita sastoji i zašto je određena i potom zaračunana baš u visini od 1,50%, odnosno 2,10% iznosa kredita. Obzirom da je ovakva odredba ugovora nejasna i nepoštena, a tužiteljica o istoj nije mogla pojedinačno pregovarati, ova odredba ugovora je ništetna. Ovakva odredba nepoštena je, a time i ništetna primjenom čl. 87.st.1. Zakona o zaštiti potrošača, kao i čl.270. Zakona o obveznim odnosima. Posebno se napominje da je u pogledu osiguranja naplate kredita tuženik / Kreditor ugovorio instrumente osiguranja naplate kredita putem odredbi čl. 8. Ugovora, a kojim se ugovara osiguranja putem fiducijarnog prijenosa vlasništva vozila koje je predmet kredita te Izjave korisnika kredita da ugovor o kreditu predstavlja ovršnu ispravu i da pristaje na izravnu naplatu potraživanja nastalih temeljem ugovora o kreditu. Iz navedenog je vidljivo da naknada za osiguranje kredita iz čl.12.3. Ugovora predstavlja nepoštenu odredbu Ugovora o kojoj tužiteljica nije bila pošteno obaviještena i na koju nije mogla utjecati. Tužiteljica se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 te presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 249/14-2, kojima je utvrđena ništetnost promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u švicarskom franku. Sukladno članku 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 41/14 i 110/15, dalje u tekstu: ZZP-a), odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Tužbenim zahtjevom od dana 13.1.2023. tužiteljica predlaže da sud utvrdi ništetnom odredbu sadržanu u čl. 7.2. Ugovora o kreditu broj 9010716880 u dijelu u kojem je određena ugovorna valuta 5 P o s
l
o
v
n i b r
o
j
:
P -
2 8
3 /
2 3 -
2 6
uz koju je vezana glavnica CHF, odredbu sadržanu u čl. 2.3. Ugovora kojom joj je određeno plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50 % od iznosa kredita i naknade za osiguranje u visini od 2,10 %, sukladno Ugovoru o osiguranju potraživanja, da naloži tuženiku da joj isplati neosnovano stečene iznose naplaćenog troška obrade kredita i troška osiguranja kredita te neosnovano stečene iznose zbog preplaćene valutne klauzule u CHF, sve uvećano za zateznu kamatu tekuću od dana stjecanja svog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate. Tužiteljica kao dokaze uz tužbu prilaže preslike Ugovora o kreditu broj 9010716880 od 9.9.2005., obavijest o promjenama kamatne stope i otplatnu tablicu.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je s tužiteljicom sklopio Ugovor o kreditu broj 9010716880, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare. Navodi da je tužitelj pogrešno koncipirao svoju tužbu kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi iako je isti zatvoren. Tvrdi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli prema čl. 22 i čl. 26. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje u tekstu ZOO-a) izričito dopuštena. Tužiteljici je bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, o njoj se pojedinačno pregovaralo. Tuženik je sa svoje strane poduzeo sve kako bi tužiteljici predočio relevantne informacije i rizike povezane s valutom u CHF pa sporna odredba nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja niti je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužiteljičin zahtjev za isplatu se temelji na pogrešnoj premisi da je tečaj trebao ostati fiksan kroz cijelo promatrano razdoblje. Smatra da je tužiteljici, ako ju se promatra kao razumno dobro informiranu, pažljivu i opreznu osobu, bilo razumljivo da i isplatu i vraćanje kredita veže uz tečaj CHF te da je mogla shvatiti ekonomske posljedice koje iz ugovaranja takve odredbe proizlaze, odnosno da će joj visina anuiteta ovisiti o kretanju tečaja CHF. Također smatra da je pozivanje tužiteljice na utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj PŽ-6632-17 pravno irelevantno u smislu odredbi čl. 138.a ZZP i 502.c. ZPP-a. Tužiteljica na pogrešan način tumači naknade za obradu i osiguranje kreditnog zahtjeva, pokušava iste podvesti pod pogrešne pravne institute i neosnovano zaključuje da je odredba ugovora o naknadi za obradu i osiguranje kredita ništetna, što tuženik u cijelosti osporava. Ističe da Zakon o zaštiti potrošača ne zabranjuje ugovaranje ovakve naknade za obradu i osiguranje kredita. Zakon o potrošačkom kreditiranju koji je usklađen s pravnom stečevinom Europske unije također nije zabranio naplatu naknade za obradu kreditnog zahtjeva. Niti Zakon o bankama (NN84/02 i 12/06) koji je bio na snazi u trenutku sklapanja ugovora, nije zabranjivao ovakvu vrstu naknade, već je u čl. 173. prepoznao općenito pojam naknada odnosno provizija koje banka zaračunava korisniku kredita. Te iste naknade prepoznate su i kao takve unesene u naknadno donesene, odnosno mijenjane zakone, kao npr. Zakon o kreditnim institucijama (ZOKI) i Zakon o potrošačkom kreditiranju (ZPK). Upravo je kroz ZOKI i ZPK, zakonodavac detaljno uredio pitanje naknade za obradu i osiguranje kredita i na taj način priznao opravdanim naplatu takve naknade kao posebne usluge. Dodatno se ističe da je na temelju ZPK, Ministarstvo financija donijelo i Pravilnik o naknadama za potrošačke kredite (NN 15/14) kojim je, među naknadama koje je vjerovnik ovlašten naplatiti dužniku-korisniku kredita, izričito navedena i naknada za obradu kreditnog zahtjeva. Na ovakav način, naknadi je priznat status posebne usluge koju su banke i do tada uobičajeno naplaćivale i ona nikada nije imala kompenzacijski karakter u odnosu na izgubljenu zaradu niti je intencija Banke bila bezrazložno bogaćenje naplatom naknada kako to potpuno promašeno sugerira tužiteljica. Slijedom navedenoga, jasno je kako naplata naknade za obradu i osiguranje kredita ne predstavlja niti naknadu štete niti ugovornu kaznu, nego cijenu za uslugu tuženika, koje tuženik nesporno ima pravo naplaćivati, i
6 P o s
l
o
v
n i b r
o
j
:
P -
2 8
3 /
2 3 -
2 6
koje očito, a kako je ranije detaljno obrazloženo, proizlazi u cijelosti iz svih relevantnih propisa. Završno, tuženik ističe i prigovor zastare. Navodi da je za kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara iz kojeg razloga tužiteljica niti ne može imati pravni interes za utvrđenjem ništetnosti odredbe ugovora o naknadi za obradu i osiguranje kredita. Naime, deklaratorni tužbeni zahtjev ne može biti sam sebi svrha, već interes za takav zahtjev mora proizlaziti iz primjerice, mogućnosti da tužiteljica tužbom potražuje povrat veće plaćenog temeljem ništetne odredbe. Sporna naknada plaćena je 2005. godine, a tužba je podnesena 2023. godine pa je očito da je kondemnatorni dio tužbe u zastari temeljem čl. 215. st. 1. i čl. 225. Zakona o obveznim odnosima. Dakle, kako je za kondemnatorni zahtjev tužiteljice nastupila zastara, nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 187. Zakona o parničnom postupku jer tužiteljica za postavljeni deklaratorni zahtjev nema valjani pravni interes. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužiteljici da tuženiku nadoknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
3. Tužiteljica je u cijelosti ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva. U odnosu na navode koji se odnose na prigovor zastare, navodi da je prigovor neosnovan. Tijek zastare prekinut je podnošenjem kolektivne tužbe i počeo je ponovo teći pravomoćnošću presude i to od 14.6.2018. jer je tada pravomoćno utvrđena ništetnom odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka. Uz podnesak od dana 18.4.2023. tužiteljica dostavlja daljnju dokumentaciju i to knjigovodstvenu tablicu i otplatnu tablicu.
4. Bitne činjenice potrebne za donošenje odluke sud je utvrdio čitanjem naprijed pobrojane dokumentacije dostavljene uz tužbu i podnesak od 18.4.2023. Provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vatroslavu Zovku iz Ex lege d.o.o. (nalaz i mišljenje vještaka na listu 70 – 76 spisa, pisano očitovanje vještaka na prigovor tuženika na listu 96 – 97 spisa). Saslušana je tužiteljica OU (list 196 – 197 spisa). Tuženik je odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka osobnog bankara. Cijeneći provedene dokaze sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u nastavku ZPP-a) sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.
5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim odredaba Ugovora o kreditu broj 9010716880 koji je zaključila sa tuženikom dana 9.9.2005., a kojima je ugovorena otplata kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF (čl. 7.2. Ugovora), naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini 1,50% od iznosa kredita i naknada za osiguranje u visini od 2,10 %(čl. 12.3. Ugovora) te restitucijski zahtjev tj. isplata iznosa koje je tuženik neosnovano stekao temeljem navedenih ništetnih odredbi, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja.
6. Nesporno je da su tužiteljica i tuženik dana 9.9.2005. sklopili Ugovor o kreditu broj 9010716880, namjenski, za kupnju vozila, prema kojem je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisnici kredita stavio na raspolaganje kredit s valutnom klauzulom u CHF, u iznosu od 20.556,45 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja, na rok otplate od 84 mjeseca. Nesporno je da je odredbom čl. 12.3. Ugovora određeno plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50 % od iznosa kredita i naknada za osiguranje u visini od 2,10 % sukladno Ugovoru o osiguranju potraživanja.
7 P o s
l
o
v
n i b r
o
j
:
P -
2 8
3 /
2 3 -
2 6
7. Sporno je jesu li tužiteljici prilikom ugovaranja predmetnog kredita od strane djelatnika tuženika pojašnjeni svi rizici koji se tiču valute CHF te je li tuženik primjenom ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica CHF, neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje mu je tužiteljica uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF i koliko ta razlika iznosi. Sporno je mogu li se primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora Potrošač. Sporno je i je li tužiteljica bila upoznata sa značenjem odredbe o naknadi za obradu kredita, kao i naknadi za osiguranje, svrhom tih odredbi, načinom na koji je određena njihova visina, je li tuženik s tužiteljicom uopće o njima pregovarao, je li tužiteljica na bilo koji način mogla utjecati na sadržaj ugovora ili joj je tuženik dao na potpis tipski ugovor po principu uzmi ili ostavi. Sporno je i da li je nastupila zastara.
8. Tužiteljica OU u svom iskazu ističe je kod tuženika podigla kredit radi kupnje automobila za osobne potrebe. Trgovac u auto kući u kojoj je pronašla odgovarajući automobil ju je uputio na podizanje kredita kod tuženika, u poslovnicu tuženika u Škorpikovoj ulici. Tamo joj je službenica banke ponudila jedino kredit u valuti CHF. Razumije što znači i promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, ali ističe da je došla u banku sa povjerenjem u tu instituciju, nije došla lihvarima, kamatarima. Stoga nije propitivala ono što su joj nudili niti je mogla utjecati na sadržaj ugovornih odredbi. Kada joj je službenica rekla da mora platiti i naknadu banci na to je također pristala jer uopće o tome nije mogla pregovarati. Ni na koji način nije mogla predvidjeti niti ju je itko upozorio na promjene u tečaju CHF i visinu kamatne stope, a zbog čega joj je rata kredita narasla na oko 3.000,00 kn. Kako joj je plaća iznosila 3.900,00 kn, a suprug je ostao bez posla, to zadnjih šest mjeseci nije mogla plaćati kredit. Sve je preuzela Croatia osiguranje koja je protiv nje pokrenula ovrhu.
9. Povezujući iskaz tužiteljice sa spornim ugovornim odredbama (čl. 1, čl. 7, čl. 12), ali i izgledom čitavog Ugovora o kreditu, sud utvrđuje da se radi o unaprijed formuliranom, tipskom ugovoru tuženika te da se o sadržaju spornih odredbi nije niti moglo pojedinačno pregovarati budući je tužiteljici dan na potpis ugovor koji je pripremljeni ugovor. Tako je tuženik ni na koji način nije upozorio na mogućnost promjene tečaja CHF prema kuni na štetu potrošača, a iz dostupnih informacija tužiteljica kao potrošač nije mogla razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF. Tužiteljici nije posebno objašnjeno niti od čega se sastoji naknada za obradu kreditnog zahtjeva i naknada za osiguranje, na temelju čega je određena visina tih naknade (prema čl. 12.t.3 Ugovora iznosi 1,50 % od ukupnog iznosa kredita, odnosno 2,10 %). pa nije niti mogla informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Točan iznos tih naknada je tužiteljica saznala tek u trenutku kada su joj iste i naplaćene.
10. Tuženik na kojem je teret dokaza da se o spornim odredbama ugovora, njihovoj svrsi i parametrima na temelju kojih je određena visina pojedinačno pregovaralo, navedeno nije dokazao. Smatra se da se o pojedinoj odredbi ugovora pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Prema čl. 3. st. 1. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5.4.1993. i ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora, a prema članku 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom
8 P o s
l
o
v
n i b r
o
j
:
P -
2 8
3 /
2 3 -
2 6
obliku te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo. U tom pravcu, zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi prema Direktivi određuje da je položaj potrošača podređen jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30.4.2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
11. U čl. 59 Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03 u nastavku ZZP-a) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, propisano je da ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstvo pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. U čl. 81 st. 1 ZZP-a je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U st. 2 je propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. U st. 3 je propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u st. 4 propisano da je trgovac, ako tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan to dokazati. U čl. 84 ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. U čl. 87 st.1 ZZP je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Iako je predmetni ugovor u cijelosti ispunjen, tužitelj ima pravo isticati ništetnost budući se radi o zaštiti pravnih i ekonomskih interesa potrošača propisanih i Zakonom o zaštiti potrošača.
12. Tuženik u konkretnom slučaj nije dokazao niti da je tužiteljica kao potrošač mogla utjecati na sadržaj pojedinih ugovornih odredbi definiranih od strane tuženika kao trgovca slijedom čega sud u potpunosti prihvaća kao istiniti dio iskaza u kojem tužiteljica navodi da joj je službenica banke ponudila jedino kredit u valuti CHF te joj na potpis dala unaprijed pripremljeni obrazac ugovora čije odredbe nije niti mogla propitivati pa je, postupajući s povjerenjem u bankarsku instituciju, potpisala ponuđeno. S obzirom da tužiteljica kao potrošač nije bila u mogućnosti pregovarati sa tuženikom oko valutne klauzule niti joj je tuženik na temelju jasnih i razumljivih kriterija 9 P o s
l
o
v
n i b r
o
j
:
P -
2 8
3 /
2 3 -
2 6
objasnio sporne odredbe ugovora o tzv. ulaznoj naknadi, tj. naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, kao niti odredbu o naknadi za osiguranje, njihovoj svrsi i visini , a kako bi tužiteljica mogla informirano odlučiti i predvidjeti posljedice koje iz toga proizlaze, to su u pitanju ništetne ugovorne odredbe koje su dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice. Dužnost tuženika je bila da potrošaču, ovdje tužiteljici, u skladu s odredbama o potrošačkom kreditiranju sadržanim u Zakonu o zaštiti potrošača, detaljno objasni sve okolnosti vezane za kredit, kamatu, tečaj, valutu i naknade te da joj pruži kvalitetne informacije kako bi se odlučila na pravni posao s tuženikom. Potpisivanjem tipskog ugovora čije je ugovorne odredbe definirao tuženik kao jača ugovorna strana tužiteljica je kao slabija ugovorna strana stavljen u neravnopravan položaj te je naplata tako određenih naknada očito prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Sve navedeno nepoštene ugovorne odredbe čini ništetnima slijedom čega je odlučeno kako je opisano u točkama I. i II. izreke.
13. Prema odredbi čl. 323. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
14. Na okolnost sporne visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje p o stalnom sudskom vještaku Vatroslavu Zovku iz društva Ex lege d.o.o. Vještaku je dano u zadak utvrditi visinu razlike obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do dana dospijeća posljednje obveze, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate kredita i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita. Na okolnost visine plaćenih naknada prilikom isplate kredita naloženo mu je izračunati visinu naknade za obradu kreditnog zahtjeva i naknade za osiguranje.
15. U svom nalazu i mišljenju od dana 16.3.2024. sudski vještak na temelju spisu priložene dokumentacije daje mišljenje da sveukupno potraživanje tužiteljice radi preplate u slučaju da se primjenjivao tečaj CHF na dan isplate kredita iznosi 1.243,10 EUR s negativnim razlikama (pojedinačni mjesečni iznosi prikazani su u tablici 1. nalaza), odnosno iznosi 1.552,41 EUR bez negativnih razlika (pojedinačni mjesečni iznosi prikazani su u tablici 1. nalaza). Tužiteljica je s naslova naknade za obradu kreditnog zahtjeva platila tuženiku 9.9. 2005. iznos od 197,05 EUR. Tužiteljica je s naslova premije osiguranja platila tuženiku 9. 9.2005. iznos od 331,05 EUR. 16. Tužiteljica nije imala prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te prema izračunu kojim nisu obuhvaćene tzv. negativne razlike je podneskom od dana 9.4.2024. konačno specificirala tužbeni zahtjev, kako je opisano u točkama III. i IV izreke presude.
17. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka na koje se je navode prigovora sudski vještak Vatroslav Zovko pisanim putem očitovao dana 15.7.2024. Vještak ističe da tuženik svojim podneskom od 6.5.2024. navodi kako „vještak u svojem nalazu radi izračun uplata na pogrešan način. Naime, obzirom da je kredit prenesen na osiguravajuće društvo, izračun vještačenja je trebalo provesti na temelju stvarno izvršenih uplata, a ne na temelju uplata koje bi tužitelj plaćao da je uredno otplaćivao kredit na dan dospijeća anuiteta“. Ponovnim uvidom u dokumentaciju koja prileže spisu vještak je utvrdio kako je izračun temeljio na Knjigovodstvenim karticama po kreditu (listovi 38 – 60 spisa). U predmetnim karticama je vidljivo rasknjižavanje uplata te 10 P o s
l
o
v
n i b r
o
j:
P -
2 8
3 /
2 3 -
2 6
zatvaranje potraživanja s naslova dospjelih anuiteta. Pa tako iz I. i II. tablice knjigovodstvenih kartica je vidljivo da je datum odobrenja istovjetan datumu valute, stoga se vještak prilikom izračuna držao predmetnih datuma kao i iznosa plaćenih anuiteta u CHF. Na isti način je sam tuženik zatvorio cjelokupno potraživanje prema tužiteljici s naslova predmetnog ugovora o kreditu. Nadalje, iz dokumentacije koja je bila na raspolaganju vještaku nije vidljivo da li je i kada kredit bio prenesen na osiguravajuće društvo. Tuženik navodi i kako je Nalaz i mišljenje baziran „na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksan tečaj, što niti je bila ugovorna volja stranaka niti to proizlazi iz samog sadržaja predmetnog ugovora o kreditu“ te nadalje daje pravnu argumentaciju za svoje primjedbe. Kako se radi o pitanjima pravne naravi vještak se na ista ne može očitovati. U skladu s navedenim, vještak u cijelosti ostaje pri svojem osnovnom nalazu i mišljenju. Nakon pisanog očitovanja vještaka, tuženik nije isticao daljnje primjedbe na njegov nalaz i mišljenje.
18. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka jer je u cijelosti ispunio postavljeni zadatak, a izračun je pregledan i jasan. Prigovori tuženika su pravne prirode i njihova neosnovanost je već pravomoćno utvrđena u postupku Potrošač. Dužnost tuženika je bila da potrošaču, ovdje tužiteljici, u skladu s odredbama o potrošačkom kreditiranju sadržanim u Zakonu o zaštiti potrošača, detaljno objasni sve okolnosti vezane za kredit, tečaj, valutu i naknade te da joj pruži kvalitetnu informaciju kako bi se odlučila na pravni posao s tuženikom. Sud nije uzeo u obzir izračun negativne razlike vrijednosti valutnog tečaja. Naime, u svojoj odluci poslovni broj Rev-549/2023-4 od 18. 2.2023. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na postavljeno pitanje: "Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama na temelju materijalno pravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?" odgovorio: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita."
19. Kako je utvrđeno da je tuženik na temelju ugovorne odredbe čl. 12.3. Ugovora koju sud utvrđuje ništetnom, ostvario korist u iznosu od 528,10 EUR to je tuženik dužan vratiti tužiteljici neosnovano stečeni iznos uvećano za zateznu kamatu tekuću od dana stjecanja. Kako je tužiteljica utužene iznose naknada platila 9.9.2005., to osnovano potražuje zateznu kamatu od dana plaćanja pa do isplate.
20. Istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-47/2020 od dana 30.1.2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog govora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužiteljice da joj tuženik vrati ono što je stekao temeljem ništetnih odredbi ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti 11 P o s
l
o
v
n i b r
o
j:
P -
2 8
3 /
2 3 -
2 6
sporne odredbe ugovora (čl. 12.3.), zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost.
21. U odnosu na zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli tužiteljica se pravilno tijekom ovog postupka poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13.6.2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem broj Revt 249/14-2 od 9.4.2015. odbio revizije tuženih banaka iz postupka "Potrošač" (tužitelj u tom postupku Potrošač- Hrvatski savez za zaštitu potrošača) koje su pobijale drugostupanjsku presudu Pž- 7129/13 u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda P-1401/12 kojim je ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranim odlukama tih banaka ocjenjeno nepoštenim odredbama kojima su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača. VSRH polazi od toga da je nesporno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bile jasne i uočljive, međutim nisu bile razumljive potrošačima jer su sadržavale neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope te je time suprotno temeljnim načelima obveznog prava korisnik kredita doveden u neravnopravni položaj. Odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu sklapanih s potrošačima u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, su bile nepoštene slijedom čega su temeljem čl. 87 ZZP/03 i čl. 102 ZZP/07 te odredbe ništetne. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018 od dana 3.9.2019. odbijena je revizija osam tuženih banaka u predmetu tužitelja Potrošač - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv osam tuženih banaka, uključujući i tuženika te je u navedenoj presudi izražen pravni zaključak da su te banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne odredbe ugovaranjem klauzule uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a da se o tome nije pojedinačno pregovaralo. Također, u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od dana 14.6.2018. (kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. 7. 2013.) utvrđeno je da prosječni potrošač nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u EUR-ima pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Jednako tako, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3.9.2019. je utvrđeno da su tužene banke, među kojima je i tuženik, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. (NN br. 96/03), tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika i tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj.
22. Odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz odredbe čl. 106. st. 1. ZZP-a obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP-a.
23. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom koji se u sklopu svoje registrirane ili propisom 12 P o s
l
o
v
n i b r
o
j:
P -
2 8
3 /
2 3 -
2 6
određene djelatnosti bave zaštitom zakona utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštene posebnim zakonom izrijekom predviđenom i uz uvjete predviđene tim zakonom podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava), protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Navedene odredbe ZZP-a i ZPP-a propisuju direktan učinak za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz odredbe čl. 502.a st. 1. ZPP.
24. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja reći da zastara počinje teći pravomoćnošću presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-632/2017 od dana 14.6.2018. kojom je utvrđena ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Tako je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/17 od dana 20.3.2018. zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Dakle, od navedenog datuma počinje teći petogodišnji zastarni rok prema odredbi čl. 225. ZOO-a. Tužiteljica je predmetnu tužbu podnijela dana 13.1.2023. pa u dijelu kojim potražuje isplatu preplaćenih anuiteta s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastara nastupa 14.6.2023. Tako jasno proizlazi da do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu nije istekao zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a.
25. Visina tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na preplaćene iznose s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF također je utvrđena provedenim financijskim vještačenjem prema čijim je rezultatima tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev. Kako je, dakle, pravomoćno utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužiteljice kao potrošača, tj. korisnika kredita, u smislu da je ugovorio i nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli u CHF to joj je dužan vratiti, odnosno nadoknaditi vrijednost postignute koristi ostvarene uplatama više plaćenih anuiteta u sve sukladno čl. 1111 ZOO-a u iznosu od ukupno 1.552,41 EUR koju je visinu u ovom postupku utvrdio financijski vještak, sve kako je opisano u točci IV. izreke presude. Odluka o zakonskim zateznim kamatama se temelji na čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja jer je tuženik nesavjestan stjecatelj s obzirom da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, naknadi za obradu kredita i naknadi za osiguranje kredita ništetne.
26. Odluka o trošku se temelji na čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7 t. 1), podnesaka od 14.2.2023., 9.4.2024. u iznosu od po 100 bodova za svaki (Tbr. 8 t.1), podnesaka od 17.6.2024. i 19.7.2024. u iznosu od po 25 bodova za svaki (Tbr. 8.t.4) i zastupanja na ročištima 18.9.2023. i 2.12.2024. u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t.1). Uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i 25% PDV-a od 275,00 EUR od trošak iznosi 1.375,00 EUR.
13 P o s
l
o
v
n i b r
o
j:
P -
2 8
3 /
2 3 -
2 6
Navedenom trošku treba dodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR i plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 35,57 EUR pa ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 1.710,57 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude, 9.1.2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana
U Zagrebu 9. siječnja 2025.
Sutkinja:
Ivana Markotić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu koju mogu podnijeti ovome sudu u roku od 15 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi pisano, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tuženika
