Poslovni broj: P Ob-137/2023-17

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sucu toga suda Katji Morić Arambašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici mr. sc. Gordani Šimunov, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika PJ s prebivalištem u [adresa], te boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ani Buljan, odvjetnici u Zadru, radi isplate, nakon održane glavne rasprave na kojoj je bila isključena javnost zaključene 28. listopada 2024. u prisutnosti tužiteljice uz punomoćnicu, te punomoćnika tuženika, te objave 09. siječnja 2025.

p r e su d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku PJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužiteljici DJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.554,58 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na mjesečne iznose teku kako slijede:

- iznos od 179,18 EUR (1.350,00 kn) tekućom od 31. 12. 2021. do isplate,

- iznos od 179,18 EUR (1.350,00 kn) tekućom od 30. 11. 2021. do isplate,

- iznos od 179,18 EUR (1.350,00 kn) tekućom od 31. 10. 2021. do isplate,

- iznos od 179,18 EUR (1.350,00 kn) tekućom od 30. 09. 2021. do isplate,

- iznos od 179,18 EUR (1.350,00 kn) tekućom od 31. 08. 2021. do isplate,

- iznos od 179,18 EUR (1.350,00 kn) tekućom od 31. 07. 2021. do isplate,

- iznos od 179,18 EUR (1.350,00 kn) tekućom od 30. 06. 2021. do isplate,

- iznos od 179,18 EUR (1.350,00 kn) tekućom od 31. 05. 2021. do isplate,

- iznos od 179,18 EUR (1.350,00 kn) tekućom od 30. 04. 2021. do isplate,

- iznos od 179,18 EUR (1.350,00 kn) tekućom od 31. 03. 2021. do isplate,

- iznos od 179,18 EUR (1.350,00 kn) tekućom od 28. 02. 2021. do isplate,

- iznos od 179,18 EUR (1.350,00 kn) tekućom od 31. 01. 2021. do isplate,

- iznos od 179,18 EUR (1.350,00 kn) tekućom od 31. 12. 2020. do isplate,

- iznos od 179,18 EUR (1.350,00 kn) tekućom od 30. 11. 2020. do isplate,

- iznos od 179,18 EUR (1.350,00 kn) tekućom od 31. 10. 2020. do isplate,

- iznos od 179,18 EUR (1.350,00 kn) tekućom od 30. 09. 2020. do isplate,

- iznos od 179,18 EUR (1.350,00 kn) tekućom od 31. 08. 2020. do isplate,

- iznos od 179,18 EUR (1.350,00 kn) tekućom od 31. 07. 2020. do isplate,

- iznos od 179,18 EUR (1.350,00 kn) tekućom od 30. 06. 2020. do isplate,

- iznos od 179,18 EUR (1.350,00 kn) tekućom od 31. 05. 2020. do isplate,

- iznos od 179,18 EUR (1.350,00 kn) tekućom od 30. 04. 2020. do isplate, - iznos od 179,18 EUR (1.350,00 kn) tekućom od 31. 03. 2020. do isplate,

- iznos od 179,18 EUR (1.350,00 kn) tekućom od 29. 02. 2020. do isplate,

- iznos od 179,18 EUR (1.350,00 kn) tekućom od 31. 01. 2020. do isplate,

- iznos od 179,18 EUR (1.350,00 kn) tekućom od 31. 12. 2019. do isplate,

- iznos od 179,18 EUR (1.350,00 kn) tekućom od 30. 11. 2019. do isplate,

- iznos od 179,18 EUR (1.350,00 kn) tekućom od 31. 10. 2019. do isplate,

- iznos od 179,18 EUR (1.350,00 kn) tekućom od 30. 09. 2019. do isplate,

- iznos od 179,18 EUR (1.350,00 kn) tekućom od 31. 08. 2019. do isplate,

- iznos od 179,18 EUR (1.350,00 kn) tekućom od 31. 07. 2019. do isplate,

- iznos od 179,18 EUR (1.350,00 kn) tekućom od 30. 06. 2019. do isplate,

zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos teku od posljednjeg dana mjeseca za tekući mjesec pa do isplate i to do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30%, od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11%, od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89 %, od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75 %, od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61%, od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49 %, od 01. srpnja 2022. i to do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61%, od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49 %, od 01. srpnja 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi od 5.31%, od 01. siječnja 2023. pa do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50%, od 01. srpnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi od 7%, do 01. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,50%, od 01. srpnja 2024. pa do pa isplate po stopi od 7,25%, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana,

dok se u odnosu na tražene zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose od svakog 15. u mjesecu do svakog posljednjeg dana u mjesecu, tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju PJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici DJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični troška ovog postupka u iznosu od 500,00 EUR.

Obrazloženje

1. Dana **.**.2023. DJ (dalje u tekstu: mlt. tužiteljica) podnijela je protiv PJ (dalje u tekstu: tuženik) tužbu radi uskraćenog uzdržavanja u kojoj je u bitnome navela da su ona i tuženik roditelji mlt. CJ, rođenog **.**.2014. u [adresa]. Da ona i tuženik nikada nisu bili u braku, a da je mlt. CJ od rođenja živio s njom, tako da se ona o njemu brinula i u cijelosti ga uzdržavala. Da su ona i tuženik 02. prosinca 2021. pred ovim sudom ishodili Rješenje posl. br. R1- 501/2021 kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrb sklopljen 15. listopada 2021. Da je Planom određeno da će mlt. sin živjeti s njom, a s tuženikom održavati osobne odnose, te je tuženik obvezan da na ime uzdržavanja mlt. djeteta mjesečno uplaćuje iznos od 1.350,00 kn počevši od prosinca 2021. pa nadalje. Da tuženik ovu obvezu uzdržavanja određenu navedenim Rješenjem uredno ispunjava, međutim da odbija platiti uzdržavanje koje je umjesto njega snosila ona. Naime, da je odredbom čl. 287. st. 1. ObZ propisano da fizička ili pravna osoba koja nije bila dužna uzdržavati, a snosila je troškove uzdržavanja neke osobe, može tužbom tražiti naknadu tih troškova od onog koji je po tom Zakonu bio dužan davati uzdržavanje, ako su učinjeni troškovi bili opravdani, dok je odredbom čl. 288. st. 1. ObZ propisano je da su roditelji dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Dakle, kako su sukladno zakonu mlt. D obvezni uzdržavati i ona i tuženik kao njegovim roditelji, a da je ona od njegovog rođenja u cijelosti snosila sve troškove uzdržavanja, da je legitimirana potraživati naknadu troškova uzdržavanja u dijelu u kojem je to činila umjesto tuženika. Slijedom navedenog da podnosi ovu tužbu te predlaže da sud donese presudu kojom će tuženika obvezati da joj za period od svibnja 2019. do studenog 2021. isplati mjesečne iznose od po 1.350,00 kn, odnosno sveukupno iznos od 41.850,00 kn, što prema fiksnom tečaju konverzije u EUR (1,00 EUR = 7,53450 HRK) čini mjesečne iznose od po 179,19 EUR-a, odnosno sveukupno iznos od 5.554,89 EUR, sve zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu od 31. listopada 2023. u bitnome naveo da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva jer nije točno da je njihov zajednički sin CJ od rođenja živio sa tužiteljicom te da se ona jedina brinula o njemu i u cijelosti ga uzdržavala. Naime, da su on i tužiteljica bili u izvanbračnoj zajednici, na način da su živjeli u obiteljskoj kući tužiteljice u [adresa] te povremeno u njegovom stanu u [adresa] i to od rođenja djeteta, odnosno od 08. srpnja 2014. do listopada 2021. Da je njihova izvanbračna zajednica prestala neposredno prije nego su potpisali Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi pred Centrom za socijalnu skrb Zadar. Dakle, da su on i tužiteljica zajednički brinuli o mlt. djetetu i financijski i na svaki drugi način do listopada 2021. Slijedom navedenog da predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

3. U daljnjem tijeku postupka proveden je dokaz saslušanjem stranka, pribavljeni su podaci Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar o visini dohodaka i primitaka za tuženika za razdoblje od lipnja 2019. do prosinca 2021., te su saslušani svjedoci OJ, JJ, KJ, VJ i ŽJ, nakon čega je zaključeno s raspravljanjem u ovoj pravnoj stvari.

4. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava priloženih spisu i to: Rješenje ovog suda posl. br. R1 Ob-501/2021-2 od 02. prosinca 2021. zajedno sa Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 15. listopada 2021. (l.s. 4-11), Potvrde o uplati dječjeg vrtića, igraonice i Loptice (l.s. 21-28), Podaci JRO za tužiteljicu i tuženika (l.s. 32-33), dana 21. ožujka 2024. saslušao tužiteljicu i tuženika kao stranke (l.s. 36- 40),Potvrdu Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar o visini dohodaka i primitaka za tuženika od lipnja 2019. do prosinca 2021. (l.s. 44-49), te dana 03. rujna 2024. saslušao svjedoke OJ, JJ, KJ, VJ, a dana **.**.2024. ŽJ (l.s. 50-55 i 57-60).

Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

5. Tužiteljica tužbom traži da joj tuženik naknadi troškove uzdržavanja njihovog zajedničkom mlt. sina CJ, koje je ona snosila umjesto njega, u razdoblju od svibnja 2019. do studenog 2021., kada isti nije živo u zajednici sa njom i sinom.

5.1. Odredbom čl. 288. st. 1. (Narodne novine broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje ObZ) propisano je da su roditelji dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete.

5.2. Odredbom čl. 287. ObZ propisano je da fizička ili pravna osoba koja nije bila dužna uzdržavati, a snosila je troškove uzdržavanja neke osobe, može tužbom tražiti naknadu tih troškova od onog koji je po tom Zakonu bio dužan davati uzdržavanje, ako su učinjeni troškovi bili opravdani, dok je st. 3. istog članka propisano da se ovo pravno na naknadu za isplaćeno uzdržavanje odnosi i na roditelje djeteta.

6. Među strankama nije sporno da je su isti roditelji mlt. CJ rođenog **.**.2014., već je sporno da li je tuženik doprinosio za uzdržavanje sina.

6.1. Naime, tuženik tvrdi da su on i tužiteljica u utuženom razdoblju živjeli u izvanbračnoj zajednici, pa da je on o sinu brinuo i financijski i na svaki drugi način.

7. Kako je tužiteljica osporila prednje navode tuženika, to je u ovom postupku trebalo utvrditi prirodu odnosa tužiteljice i tuženika, zatim tko je vodio skrb o djetetu te materijalne potrebe djeteta u utuženom razdoblju.

8. Na okolnosti prirode odnosa tužiteljice i tuženika proveden je dokaz saslušanjem stranka i svjedoka OJ, JJ, TJ, EJ, i ŽJ.

8.1. Tužiteljica je u svom iskazu u bitnome navela da su ona i tuženik započeli vezu 2010., koja je trajala do rujna 2015. Da se u toj vezi 08. srpnja 2014. rodio njihov sin. Da cijelo vrijeme njihove veze ona i tuženik nisu živjeli zajedno, osim mjesec dana nakon rođenja sina, kada je isti boravio kod nje u [adresa]. Da je osim tih mjesec dana, cijelu njihovu vezu ona živjela sa svojim roditeljima u obiteljskoj kući u [adresa], dok je tuženik živio u svom stanu u [adresa] ili povremeno kod svojih roditelja u [adresa], tako da njihova veza nikada nije prerasla u nešto više te da se na kraju postepeno ugasila. Da je njezina intimna emotivna veza sa tuženikom prestala 2015. te da su zadnji puta u istom krevetu spavali 04. rujna 2015., čega se točno sjeća jer je tuženik prespavao kod nje nakon vjenčanja njezinih prijatelja. Da nakon toga, pa sve do danas nisu zajednički provodili vrijeme, bilo na obiteljskim okupljanjima, bilo samostalno sa njihovim djetetom, osim što su jedanput 2016. sa djetetom otišli na Plitvice, zatim što su 2019. ona i sin bili pozvani na večeru povodom vjenčanja tuženikovih članova obitelji te što bi tuženik došao kod njezinih roditelja na feštu Sv. Mihovila. Da je ona do prve godine života njihovog sina znala sa sinom preko vikenda doći kod tuženika u stan, međutim da je na kraju i to prestala činiti, tako da je tuženik sina vidio na način da bi navratio do nje na par sati. Da je tek nakon što su 2021. sklopili Plan tuženik počeo sina uzimati i preko vikenda, od kada je počeo plaćati alimentaciju koja je dogovorena. Da do tada tuženik njoj nije davao nikakve novčane iznose za njihovog sina, a kada ga je za to pitala, da ju je molio da pričeka do 18-te godine djetetovog života kako bi otplatio sve odjednom, ali da ona na to nije pristala. Da je isti na početku znao donijeti pelene i kašice, međutim da je kasnije i to prestao, te da nikada za sina nije donio neku veću stvar.

8.2. Tuženik je u svom iskazu u bitnome naveo da je točno su oni njihovu vezu započeli 2010., međutim da nije točno da nikada nisu živjeli zajedno. Naime, nakon što je njihov sin rođen u srpnju 2014., da je on došao živjeti u [adresa] na katu obiteljske kuće tužiteljičinih roditelja te da je tek 2016., kada se pogoršalo zdravstveno stanje njegovog oca koji je bolovao od Ahzhameira, počeo djelomično živjeti u [adresa] kako bi pomogao svojoj majci koja se više nije mogla samostalno brinuti o njemu. Da se takav njegov način života na relaciji [adresa] nastavio i nakon što je 2017. njegov otac preminuo. Da je zajednica njega i tužiteljice konačno prestala u listopadu 2021. jer se on umorio od takvog načina života. Naime, da je on želio živjeti u [adresa], dok je tužiteljici više odgovaralo da živi u [adresa] zbog obiteljskog posla kojeg je ona vodila. Što se tiče načina funkcionirala njihove zajednica i financiranja svakodnevnih troškova, da su režije u [adresa] plaćali tužiteljičini roditelji, a da bi on kada bi bio tamo kupio ono što je bilo potrebno. Naime, da je on znao doći poigrati se sa djetetom te da bi nekada ostao prespavati, a da bi se nekada vratio u [adresa]. Što se tiče troškova vrtića, da je njih plaćala tužiteljica, a da bi u tome sudjelovao ako bi ona pitala, dok je troškove Loptice plaćala samo tužiteljica. Da procjenjuje da je na ovakav način na mjesečnoj razini, odnosno kupujući ono što je trenutno potrebno kada je tamo u [adresa], na njihovu zajednicu trošio 1.000,00 kn mjesečno. Da on nikada nije odveo sina u vrtić, niti je ikada bio kod sina u vrtiću tako da ne zna tko su bile njegove tete. Da se on nije slagao da dijete ide u vrtić u [adresa], jer je smatrao da bi isti trebao ići u vrtić u [adresa]. Također da ga nije odvodio niti u školu, s obzirom da je smatrao da isti treba ići u školu u [adresa], gdje inače i živi. Da je jedino sina par puta odveo u Lopticu, ali da se više točno ne sjeća. Da su on i tužena u ovom razdoblju ponašali kao par jer su zajedno odlazili na rođendane te su zajedno 2019. bili na vjenčanju člana njegove obitelji, sa sinom išli na kupanje i slično, zajedno se družili sa prijateljima koji bi dolazili kod njih u [adresa] s obzirom da je to uglavnom bilo ljeto te bi zajedno slavili rođendane. Da je tužiteljica posljednji put prespavala u njegovom stanu u [adresa].

8.3. Iz iskaza svjedokinje OJ proizlazi da su ona i tužiteljica prijateljice od djetinjstva, a da je tuženika upoznala prije rođenja mlt. CJ. Da je, iako živi u [adresa], u utuženom razdoblju od lipnja 2019. do prosinca 2021. zbog posla jedanput u dva mjeseca dolazila kod tužiteljice u [adresa] gdje bi boravila od srijede do nedjelje, kao i da je dolazila tijekom ljetnih mjeseci u 7. i 8. mjesecu po tjedan dana, a u 9. mjesecu dva tjedna u kontinuitetu, te da tada nikada nije tamo zatekla tuženika. Da je tuženika eventualno vidjela na rođendanskim proslavama mlt. CJ ili kada bi ga srela u gradu. Da po kazivanju tužiteljice zna da ona i tuženik nisu živjeli zajedno, a da se u to i sama uvjerila jer kada bi ona bila u [adresa] tuženik nikada nije bio tamo.

8.4. Iz Iskaza svjedokinje JJ proizlazi da ista tužiteljicu poznaje cijeli život, a da je tuženika upoznala kada se rodio mlt. CJ. Da je u utuženom razdoblju od lipnja 2019. do prosinca 2021. često dolazila kod tužiteljice doma jer su se njihova djeca zajedno igrala i zajedno išla u vrtić Vrapčić u [adresa]. Da ona nije nikada tuženika zatekla kada bi bila u posjeti kod tužiteljice, već da bi ga viđala samo na Vitovim rođendanima.

8.5. Iz Iskaza svjedoka KJ proizlazi da on poznaje tuženika posljednjih 15-20 godina, te se s njim viđa svakih 10-15 dana, s time da se čuju i češće telefonskim putem, dok je tužiteljicu upoznao još kao tuženikovu curu. Da je tuženik živo na relaciji [adresa] u [adresa], sve dok se zajednica između njega i tužiteljice nije raspala 2021.- 2022., a da on to zna jer kada bi ga nazvao telefonom, da bi mu on znao reći da je prespavao u [adresa], što bi se znalo dogoditi 2-3 puta tjedno. Naime, da su tužiteljica i tuženik zbog njezinih radnih obveza tijekom zime više boravili u [adresa], a tijekom ljeta u [adresa]. Da je on često viđao tuženika sa sinom CJ i tužiteljicom u [adresa] i to u kontinuitetu po 7 dana, s obzirom da živi u neposrednoj blizini tuženikovog stana. Da je mlt. CJ pohađao vrtić na Bilom Brigu. Da je on osobno tužiteljicu viđao u stanu u [adresa], s tim da je on u stan dolazio dva do tri puta godišnje. Da u [adresa] nije bio niti jedanput. Da tuženika poznaje kao dobrog sina i dobrog oca, te da su njemu uvijek na prvom mjestu bili njegovi sinovi, i to mlt. CJ kojeg ima s tužiteljicom i EJ kojeg ima sa OJ.

8.6. Iz iskaza svjedoka VJ proizlazi da on tuženikov sin te da posljednje dvije godine žive zajedno. Da je prije toga živio sam sa svojom majkom, dok je tuženika viđao svaki drugi vikend, te ponekad jedanput tjedno kada bi bila neka utakmica i slično. Kada je vikende provodio s tuženikom da je boravio kod njega u njegovom stanu na Bilom Brigu, u kojem oni trenutno ne žive jer je isti u najmu. Da je tužiteljicu upoznao kada se rodio njegov polubrat CJ. Da je od rođenja njegovog polubrata njegov otac, iako je živio u [adresa], redovno prespavao u [adresa] tijekom tjedna. Kada bi se viđao s tuženikom vikendom u [adresa], da su tada u stanu znali biti prisutni i tužiteljica i polubrat CJ, s time da je to češće bilo kada je CJ bio mali. Da je u tom stanu na Bilom Brigu tužiteljica imala svoje stvari, i to robu i slično. Da je otac često odlazio u [adresa], da je znao tamo ići dva puta dnevno, odnosno prespavati i od tamo ići na posao te nakon posla nazad u [adresa]. Da je takvo stanje trajalo sigurno godinama, a da se njegov odlazak u [adresa] smanjio kada je CJ krenuo u školu, kada više otac nije spavao u [adresa].

8.7. Iz iskaza svjedoka ŽJ proizlazi da tuženika poznaje cijeli svoj život, dok je tužiteljicu upoznao kada su njih dvoje počeli vezu prije jedno 14-15 godina, Da se sa tuženikom i tužiteljicom viđao na tjednoj bazi, nekad jedanput tjedno, a nekada više puta tjedno u [adresa] u tuženikovom stanu gdje su oni živjeli ili negdje vani, ili bi se našli kod njega doma. Da je tužiteljicu vidio u tom stanu posljednji puta prije 2- 3 godine kada je njihov sin CJ već išao u školu, a što zna s obzirom da je njegovo dijete isto godište kao i CJ. Da je u to vrijeme došlo i do prestanka njihove zajednice. Da tuženik i njegov sin EJ i danas žive u istom stanu u kojem su živjeli tuženik i tužiteljica, s tim da je on posljednji put tamo prije nekih godinu i pol dana. Da se sada s tuženikom uglavnom nalazi na nekom drugom mjestu.

9. Kada se cijeni iskaz tuženika, za zaključiti je da on, tužiteljica i njihov mlt. sin CJ nisu kao obitelj živjeli djelomično u [adresa], a djelomično u njegovom stanu u [adresa], već da je to činio samo tuženik. Naime, tuženik je naveo da on od 2016. kada se zdravstveno stanje njegovog oca pogoršalo počeo živjeti na relaciji [adresa] kako bi pomogao svojoj majci te da je tako nastavio živjeti i nakon što je njegov otac 2017. preminuo, a da je konačno veza njega i tužiteljica prestala u listopadu 2021. jer je on želio živjeti u [adresa], a tužiteljica u [adresa]. Nadalje, kada ga se pitalo da opiše kao je funkcionirala njihova zajednica i kako su se financirali tekući troškovi, isti iskazuje samo o svojim povremenim dolascima u [adresa] kako bi vidio sina i kada bi ponekad prespavao, režijama koje su se plaćale u [adresa] te o svojoj kupovini potrepština kada bi došao u [adresa], dok uopće ne spominje boravak obitelji u [adresa], niti način financiranja njihovog života tamo. Također, tuženik izričito navodi da se on protivio da sin ide u vrtić i u školu u [adresa] jer je smatrao da je isti trebao ići u [adresa] te da on nikada sina nije niti odvezao u vrtić niti u školu, a iz čega po mišljenju ovog suda jasno proizlazi da nije postojala nikakva veća razina povezanosti tuženika, tužiteljice i njihovog mlt. sina jer bi u protivnom bilo logično da tuženik potiče da se sina i institucionalno vezuje uz mjesto gdje on želi živjeti, sve kako bi ostvario tu svoju želju ujedinjujući obitelj na jednom mjestu, a ne da se tome protivi. Konačno tuženik daje i opis svog odnosa sa sinom i tužiteljicom koji je postojao prije kretanja sina u školu na način da navodi da „sin sigurno ne bi dolazio kod njega da nije bio koliko-toliko upućen u njegov život“, iz čega jasno proizlazi da se nije radio o izvanbračnoj zajednici. Naime, izvanbračnu zajednicu čini visoki stupanj međusobne povezanosti izvanbračnih drugova uvjetovan intenzitetom njihovih odnosa, u kojoj se zadovoljavaju njihove složene životne potrebe od emocionalnih do ekonomskih, pa da je ista odista i postojala tuženik bi bio upoznat sa svim aspektima života zajedničkog mlt. djeteta, a ne kako on sam opisuje „koliko- toliko upućen u njegov život“.

9.1. Slijedom navedenog, ovaj sud je našao da je iskaz tuženika kontradiktoran njegovim navodima iz odgovora na tužbu u kojima tvrdi da su on, tužiteljica i mlt. CJ od rođenja djeteta **.**.2014. do listopada 2021. živjeli u obiteljskoj kući tužiteljice u [adresa] te povremeno u njegovom stanu u [adresa].

10. Nadalje, ovaj sud je našao da je iskaz i svjedoka IJ koji tvrdi da su tuženik i tužiteljica tijekom zime više boravili u [adresa], a tijekom ljeta u [adresa] te iskaz svjedoka ŽJ koji tvrdi da su tužiteljica i tuženik živjeli u [adresa] u tuženikovom stanu, kontradiktoran navodima samog tuženika iznesenim pred ovim sudom. Isto tako ovaj sud je našao da je i iskaz svjedoka VJ kontradiktoran sa iskazom tuženika jer isti tvrdi da je otac od rođenja njegovog polubrata D, dakle od 2014. živio u [adresa] s tim da je preko tjedna prespavao u [adresa] sve dok CJ nije krenuo u školu, dakle do 2021., dok tuženik tvrdi da je živio u [adresa] do 2016. nakon čega je živio u [adresa] te samo povremeno prespavao u [adresa].

10.1. Dakle, kako iskazi svjedoka IJ, ŽJ i VJ, nisu istovjetni niti navodima tuženika, iako se radi o njegovim dugogodišnjim prijateljima i sinu, ovaj sud istima nije pokloni vjeru, već ih je našao usmjerene kao ostvarivanju tuženikovog uspjeha u ovom sporu.

11. Za razliku od iskaza tuženika, ovaj sud je našao da je iskaz tužiteljice istovjetan sa njezinim navodima iz tužbe, kao i iskazima svjedoka OJ i JJ koje su potvrdile da tuženik nije živio u [adresa] sa tužiteljicom i mlt. CJ u utuženom razdoblju.

12. Slijedom navedenog te činjenice da već iz iskaza samog tuženika proizlazi da odnos koji su imali on, tužiteljica i njihov mlt. sin CJ u utuženom razdoblju nije imao veći stupanj povezanosti, ovaj sud je našao da isti nije predstavljao izvanbračnu zajednicu.

13. S obzirom da je ovaj sud utvrdio da u utuženim razdoblju između tužiteljice i tuženika nije postojala izvanbračna zajednica, a da je mlt. CJ živo s majkom u [adresa], to je nadalje trebalo utvrditi kolike su tada bile potrebe mlt. CJ, kako bi se odlučilo da li je mjesečni iznos koji se potražuje tužbenim zahtjevom predstavlja troškove koji su bili opravdani.

13.1. Odredbom čl. 311. ObZ propisano je da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta.

13.2. Kako bi se utvrdile ukupne potrebe mlt. CJ saslušana je tužiteljica iz čijeg iskaza proizlazi da su u utuženom razdoblju njih dvoje živjeli u obiteljskoj kući njezinih roditelja u [adresa], gdje nisu plaćali niti najam, niti režije. Da je CJ od svibnja 2019. do srpnja 2021. išao u vrtić u [adresa] koji je koštao 600,00 kn (79,63 EUR) mjesečno, a da je od rujna 2021. krenuo u prvi razred osnovne škole. Da je uz to isti od svibnja 2019. do rujna 2021. išao u Lopticu koja je koštala 250,00 kn (33,18 EUR) mjesečno, a da je nakon toga krenuo trenirati atletiku koja košta 35 EUR mjesečno. Da posebnih potreba nije imao jer je bio zdrav, dok su njegove potrebe u pogledu odjeće, obuće i školskih potrepština bile uobičajene za dijete njegove dobi. Da je ona u utuženom razdoblju mjesečno trošila na sve potrebe mlt. CJ ukupno oko 2.000,00-.2500,00 kn, što uključuje trošak vrtića i treninga, hrane, obuće i ostalih uobičajenih potrepština te trošak goriva za potrebe odvoženja sina u vrtić u [adresa] i u [adresa]. Naime, da je ona CJ upisala u vrtić u [adresa] jer je vrtić u [adresa] radio samo do 12,00 sati te nije imao organiziran obrok, dok je ovaj u [adresa] radio do 16,00 sati. Osim toga da je smatrala da će na taj način CJ biti bliže tuženiku s obzirom da isti živi u [adresa], međutim da to nije imalo nikakvog utjecaja jer ga isti nikada nije skupljao iz vrtića, već da je to uvijek činila ona.

13.3. Ovaj sud je poklonio vjeru navodima tužiteljice, s obzirom da je ista kao osoba s kojom je mlt. CJ živio u utuženom razdoblju, upoznata sa njegovim potrebama, a uz to je tuženik u svom iskazu potvrdio da je mlt. CJ išao u vrtić u [adresa] koji on nije plaćao niti je istog ikada u vrtić odveo ili vratio iz vrtića, kao i da je u [adresa] išao u Lopticu i upisao osnovnu školu, trošak čega je također snosila tužiteljica.

13.4. Kako je sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta za dijete do 6 godina 2019. bio potreban iznos od 1.061,00 kn (140,82 EUR), 2020. iznos od 1.098,00 kn (145,73 EUR), a 2021. iznos od 1.149,71 kn (152,59 EUR), dok je za dijete od 7 do 12 godina 2021. bio potreban iznos od 1.352,00 kn (179,44 EUR), to je ovaj sud poklonio vjeru navodima tužiteljice da je na mlt. D rođenog **.**.2014. u utuženom razdoblju mjesečno trošila od 2.000,00 do 2.500,00 kn (265,45 EUR – 331,81 EUR). Naime, iznosi određeni predmetnom odlukom Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku (Narodne novine br. 32/19, 39/20 i 30/21, dalje u tekstu - Ministarstvo), ne obuhvaćaju i dodatne potrebe djeteta koje mlt. CJ u ovom slučaju ima, poput troška goriva pet dana u tjednu na relaciji [adresa] od ukupno 44 km radi odlaska u vrtić i bavljenja sportom (Loptica i gimnastika), kao i trošak vrtića od 79,63 EUR te trošak treninga od cca 30-ak EUR.

13.5. Slijedom navedenog, ovaj sud je našao da mjesečni iznos od 1.350,00 kn, odnosno 179,18 EUR, koji se potražuje tužbenim zahtjevom predstavlja troškove koji su bili opravdani jer su potrebe mlt. CJ u utuženom razdoblju bile veće od tog iznosa za prosječno 100,00 EUR mjesečno.

14. Međutim, kako po mišljenju ovog suda, iako se radilo o opravdanim troškovima, tuženik ne može biti obvezan da iste naknadi ukoliko njegova obveza za uskraćeno uzdržavanje ne bi bila istovjetna traženo iznosu, to je nadalje trebalo utvrditi njegove mogućnosti sukladno odredbi čl. 308 ObZ.

14.1. Iz Potvrde Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar o visini dohodaka i primitaka za tuženika od 27. ožujka 2024. proizlazi da isti u razdoblju od lipnja 2019. do prosinca 2019. ostvario sveukupno prihod od 48.582,36 kn i to iznos od 35.652,99 kn s osnove nesamostalnog rada, iznos od 1.834,00 kn s osnove imovine i imovinskih prava te 11.095,37 s osnove prigodnih nagrada, naknada za prehranu, dara za djecu i nagrada za radne rezultate, odnosno prosječno gledano na razini od pola godine mjesečni iznos od 8.097,06 kn, da je u 2020. godini ostvario sveukupno prihod od 88.906,28 kn i to iznos od 67.825,52 kn s osnove nesamostalnog rada, iznos od 10.080,00 kn s osnove imovine i imovinskih prava te 11.000,76 kn s osnove naknada za prehranu, nagrade za navršene godine staža, premije dodatnog zdravstvenog osiguranja te dara za djecu, odnosno prosječno gledano na godišnjoj razini mjesečni iznos od 7.480,48 kn, a da je u 2021. godini ostvario sveukupno prihod od 102.833,38 kn i to iznos od 82.756,74 s osnove nesamostalnog rada, iznos od 10.080,00 kn s osnove imovine i imovinskih prava te 9.496,64 s osnove naknada za prehranu, premije dodatnog zdravstvenog osiguranja, prigodnih nagrada te dara za djecu, odnosno prosječno gledano na godišnjoj razini mjesečni iznos od 8.527,78 kn.

14.2. Slijedom navedenog ovaj sud je našao da je tuženik u utuženom razdoblju bio radno sposoban te da je uz prihod od rada ostvarivao i prihod o imovine.

14.3. Iz iskaza tuženika proizlazi da je isti u utuženom razdoblju imao riješeno stambeno pitanje.

14.4. Iz iskaza svjedoka VJ, rođenog **.**.2003., proizlazi da je isti u utuženom razdoblju živio sa majkom, pa kao je ujedno bio i maloljetan, to je ovaj sud našao da je u to vrijeme tuženik uz mlt. CJ imao obvezu uzdržavanja još jednog mlt. djeteta koja je sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta za dijete u dobi od 13 do 18 godina 2019. iznosila 1.373,00 kn, 2020. iznosila od 1.420,00 te 2021. iznosla od 1.487,86 kn.

14.5. Iz Tablice o prosječnim potrebama mlt. djeteta kojom su od strane Ministarstva određeni iznosi uzdržavanja prema prosječnim potrebama mlt. djeteta u skladu sa dobi te prihodima roditelja obveznika uzdržavanja prema platnim razredima i prosječnim troškovima života u RH, proizlazi da je roditelju 2019. koji svojim prihodima spada u razred od 7.501-8.500,00 kn određen zajamčen dio prihoda koji mu mora ostati nakon podmirenja obveze uzdržavanja od 2.750,00 kn, zatim da je roditelju 2020. koji svojim prihodima spada u razred od 6.501-7.500,00 kn određen zajamčen dio prihoda koji mu mora ostati nakon podmirenja obveze uzdržavanja od 2.400,00 kn te da je roditelju 2021. koji svojim prihodima spada u razred od 7.501-8.500,00 kn određen zajamčen dio prihoda koji mu mora ostati nakon podmirenja obveze uzdržavanja od 2.750,00 kn.

14.6. Slijedom navedenog te utvrđenih prosječnim mjesečnih sveukupnih prihoda tuženika u utuženom razdoblju, ovaj sud je našao da je isti s obzirom na tadašnje potrebe mlt. CJ bio u mogućnosti plaćati iznos od 1.350,00 kn jer bi mu nakon uplate tog iznosa, kao i iznosa za uzdržavanje drugog mlt. sina od 1.373,00 kn 2019., odnosno od 1.420,00 kn 2020 i 1.487,86 kn 2021. i dalje ostao iznos koji premašuje zajamčeni iznos propisan Odlukom o Tablici o prosječnim potrebama mlt. djeteta. Naime, 2019. tuženik je prosječno mjesečno sveukupno ostvarivao prihod od 8.097,06 kn, pa kada se od istog oduzme 1.350,00 kn i 1.373,00 kn, ostaje mu iznos od 5.374,06 kn. Nadalje 2020. tuženik je prosječno mjesečno sveukupno ostvarivao prihod od 7.480,48 kn, pa kada se od istog oduzme 1.350,00 kn i 1.420,00 kn, ostaje mu iznos od 4.710,48 kn, dok je 2020. prosječno mjesečno sveukupno ostvarivao prihod od 8.527,78 kn, pa kada se od istog oduzme 1.350,00 kn i 1.487,86 kn, ostaje mu iznos od 5.689,92 kn, što sve predstavlja iznose koji su duplo veći od zajamčenog dijela prihoda koji mora ostati roditelju koji je obveznik uzdržavanja.

15. Tuženik u svom iskazu naveo i da je od 2016. do listopada 2021. kada je počeo živjeti na relaciji [adresa], kada bi dolazio u [adresa], kupovao ono što je bilo potrebno te da je na taj način na njihovu zajednicu mjesečno trošio 1.000,00 kn. Ovakve navode tuženika tužiteljica je osporila. Kako tuženik na ove okolnosti nije pružio niti jedan dokaz osim svog iskaza, a ovaj sud je njegov iskaz cijenio kao neuvjerljiv i usmjeren kao ostvarenju uspjeha u ovom sporu iz razloga navedenim u toč. 9. i 9.1. ovog Obrazloženja, to je primjenom načela o teretu dokaza našao da tuženik nije dokazao svoje tvrdnje.

16. Dakle, kako je ovaj sud nakon provedenog dokaznog postupka našao da u utuženim razdoblju tužiteljica i tuženik nisu živjeli u izvanbračnoj zajednici, da je mjesečni trošak za uzdržavanje zajedničkog sina mlt. CJ od 1.350,00 kn koji tužiteljica potražuje ovom tužbom bio opravdan te da je tuženik s obzirom na tadašnje potrebe mlt. CJ i njegovo imovno stanje bio u mogućnosti mjesečno isplaćivati utuženi iznos bez da ugrozi svoju egzistenciju, odnosno da je traženi iznos istovjetan njegovoj obvezi za uskraćeno uzdržavanje da je isto bilo potraživano, to je valjalo tužbeni zahtjev tužiteljice usvojiti i tuženika obvezati da joj za razdoblje od lipnja 2019. do studenog 2021. isplati mjesečne iznose od 1.350,00 kn, odnosno sveukupno iznos od 41.850,00 kn, što odgovara mjesečnom iznosu od 179,18 EUR, odnosno sveukupno iznosu od 5.554,58 EUR, a kako je odlučeno u toč. I. izreke ove Presude.

16.1. Tužiteljica je na svaki mjesečni iznos zatražila zakonsku zateznu kamatu počev od prvog dana u mjesecu za tekući mjesec. Međutim, kako se ovdje radi o isplati uzdržavanja plaćenog umjesto tuženika u vrijeme kada nije bilo odlukom suda određeno kada ta njegova obveza dospijeva, a tužiteljica u ovom postupku nije dokazala točan datum plaćanja, to je ovaj sud našao da dug tuženika prema tužiteljici da joj vrati što je platila umjesto njega dospio u isto vrijeme kada dospijeva uskraćeno uzdržavanje, odnosno sukladno odredbi čl. 289. st. 2. ObZ zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, pa je tužiteljici na dosuđene mjesečne iznose dosudio zakonsku zateznu kamatu od posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, dok je u odnosu na tražene zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose od svakog prvog u mjesecu do svakog posljednjeg dana u mjesecu tužbeni zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan, a kako je odlučeno u toč. I. izreke ove Presude.

16.2. Odluka o stopi zakonske zatezne kamate temelji se ona odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj 35/05

, 41/08, 125/11 , 78/15

, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23).

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje – ZPP) sukladno kojoj sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je imala protivna stranka, ako protivna stranka nije uspjela samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, s obzirom da tužiteljica nije uspjela samo u pogledu tijeka zakonski zateznih kamata na dosuđene mjesečne iznose. Slijedom navedenog i odredba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23 - dalje: Tarifa), a sukladno vrsti predmeta spora, tužiteljici koja je u ovom postupku bila zastupana po punomoćniku iz redova odvjetnika sukladno njezinom zahtjevu i odredbi 7. toč. 3. Tarife priznat trošak od 200 bodova za četiri radnje i to za zastupanje na ročištu od 12. prosinca 2023., 21. ožujka 2024., 03. rujna 2024. i 28. listopada 2024.

17.1. Dakle, tužiteljici je priznato ukupno 200 bodova, što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 50) iznosi 400,00 EUR te što sa priznatim PDV-om od 25% u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 42) sveukupno iznosi 500,00 EUR, pa je tuženika obvezao da joj naknadi taj trošak, a kako je odlučeno u toč. II. izreke ove Presude.

U Zadru, 09. siječnja 2025.

S u d a c

Katja Morić Arambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu u RH. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćnici,

2. Tuženiku po punomoćniku.